уторак, 19. мај 2015.

Kad laptopi utihnu

 
piše: Slobodan Vasković

Raspao mi se laptop. Utihnuo skroz.

Prije nego je ispustio hardversku i softversku dušu na ekranu je slabašno zasvjetlucalo: “Slobo, ja ne mogu dalje. Ti kako hoćeš”!

Učinilo mi se i da piše voli te tvoj…, ali ne mogu to sa sigurnošću ustvrditi.

Hardver i softver su otišli na IT nebo dok sam čitao vijest o posjeti Milorada Dodika dijelu zajednice turskih opština, poznatom i kao Doboj. I njegovom sastanku sa Obrenom Petrovićem.

Iskreno, i mnogo čvršći računari od mog pohabanog laptopa teško bi izdržali tu vijest, a da se bar ne restartuju.

Dodik je obećao deset miliona KM pomoći dobojskoj privredi, koja će stići samo ako je on pošalje iz svog džepa.

Obrenu je to itekako poznato, ali reče da je oduševljen. Nije ga koštalo ništa, kao ni Dodika obećanje.

A nije bilo ni bijelog čadora za 45 posto cijene, pa je sve prošlo bez veće bruke.

Odavno dva veća poklonika Barona Minhauzena nisu bili na manjem komadiću zemlje zajedno, a da zemlja nije pukla. I prepukla. Što je za anale.

Iza njih se nazirao Zoran Klajd Tegeltija. Nekako pocrnio u licu, zreo za infuzije. I to višednevne.

Djeluje mi kao da će na prinudni godišnji odmor. Na neodređeno vrijeme.
Ne bi bilo loše da odabere neku jednokrevetnu sobu, popularnu samicu, da na miru razmisli o svemu što je poharao – od banaka, preko puteva, budžeta, pa do Fondova.

Bili Piton iz Mrkonjić Grada baš voli Fondove. Posebno PIO, čiji je direktor Mladen Milić i profesor na Pitonovom PIM fakultetu. Kako nije obični, već uvaženi profesor, ima i vozača. Da putem od Bijeljine do Banjaluke/Trebinja razmišlja o studentima, a ne o krivinama.

I šta je interesantno – sve plaća Fond PIO: i gorivo i dnevnice i hotele. I njemu i vozaču, jer i vozač je obrazovan. Imam ja sve papire, ali mi je mrsko skenirati večeras. Za dan dva ću, a i novu mašinu još uhodavam. Ne želim je odmah satrati našim životnim makadamom i jarugama.

Elem, Bili Piton je u problemu: Kad ode na godišnji, ko će plaćati profesore? Nema više para iz Budžeta, ni lažnih naloga u Fondovima za putovanja uvaženih profesora, ni preskupih strategija trgovine, koje isplaćuje Duška Boni Tegeltija. Milja po stranici - 400 strana 400 milja. Maraka.

Život kao u Monaku. A bilo je i poslova sa Monakom, ali sve u svoje vrijeme. Sezona još nije. Ljetovanja na Golom otoku.

Nova mašina vodi me do parlamenta. Mišem do miševa, koji će usvojiti kriminalne akte oko Lindnera. Zaduženje od 6,5 milona evra za Škrbićevog kuma, što im ga je plasirao Bogdanić.

I taj bi trebao na poduži odmor. Samica majka. Tihovanje u dubokoj tišini. I žalosti što pare od Vameda izmakoše. Bubuleja iz Teslića htio opljačkati Ranka iz Škrbića. Kakav bonbon. Mentol.

Igor je, nakon duže govorne menopauze, nešto diskutovao. A nije o uzgoju krtole. Što mi je baš čudno, jer Igor voli te poljoprivredne radove. On i njegovi su cijelu RS razorali u poslednjih deset godina. A nisu ništa zasijali.

Ono njegovo privatno bacanje krompira u brazdu dođe mu nešto kao pranje savjesti na seoski način. A seirenje na tviteru kao dokaz dvostruke ličnosti. Građanin sela Krčmarice.

Građanka nije bila na skupštini. Gospođa (prajm)ministarka. Gospođa Kejn u pokušaju. Kardinalno lošem. Nije bila ni u Doboju. Bar je nije bilo u kadru.

Uskoro je neće biti ni u najširem. A ni u dubini.

Kakva šteta; Kolumne o njoj su najkraće i najefektnije. Napišeš Nula ili 0 i sve si rekao.

Krajičkom uha uhvatih da je Dodikov advokat, izvjesni Bubi, juče otišao na liječenje, a danas završio u sudnici.

Ništa čudno, mora da se i on liječi u Osnovnom sudu, koji je već odavno specijalizovana klinika za Režimske Barabe, Probisvijete i Sjecikese. Prava psihijatrija, koja izdaje sertifikate o poštenju mahom Ološu.

Dodik se nije pojavio. Što ne demantuje ništa od navedenog.

I na kraju, triler godine - da li će Dodik S. Mitroviću uputiti pitanje sledeće sadržine: "Zar i ti sine Brute?!"