piše:
Slobodan Vasković
Raspao
mi se laptop. Utihnuo skroz.
Prije
nego je ispustio hardversku i softversku dušu na ekranu je slabašno
zasvjetlucalo: “Slobo, ja ne mogu dalje. Ti kako hoćeš”!
Učinilo
mi se i da piše voli te tvoj…, ali ne mogu to sa sigurnošću ustvrditi.
Hardver
i softver su otišli na IT nebo dok sam čitao vijest o posjeti Milorada Dodika dijelu
zajednice turskih opština, poznatom i kao Doboj. I njegovom sastanku sa Obrenom
Petrovićem.
Iskreno,
i mnogo čvršći računari od mog pohabanog laptopa teško bi izdržali tu vijest, a
da se bar ne restartuju.
Dodik
je obećao deset miliona KM pomoći dobojskoj privredi, koja će stići samo ako je
on pošalje iz svog džepa.
Obrenu
je to itekako poznato, ali reče da je oduševljen. Nije ga koštalo ništa, kao ni
Dodika obećanje.
A
nije bilo ni bijelog čadora za 45 posto cijene, pa je sve prošlo bez veće bruke.
Odavno
dva veća poklonika Barona Minhauzena nisu bili na manjem komadiću zemlje
zajedno, a da zemlja nije pukla. I prepukla. Što je za anale.
Iza
njih se nazirao Zoran Klajd Tegeltija. Nekako pocrnio u licu, zreo za infuzije.
I to višednevne.
Djeluje
mi kao da će na prinudni godišnji odmor. Na neodređeno vrijeme.
Ne
bi bilo loše da odabere neku jednokrevetnu sobu, popularnu samicu, da na miru
razmisli o svemu što je poharao – od banaka, preko puteva, budžeta, pa do
Fondova.
Bili
Piton iz Mrkonjić Grada baš voli Fondove. Posebno PIO, čiji je direktor Mladen
Milić i profesor na Pitonovom PIM fakultetu. Kako nije obični, već uvaženi profesor,
ima i vozača. Da putem od Bijeljine do Banjaluke/Trebinja razmišlja o
studentima, a ne o krivinama.
I
šta je interesantno – sve plaća Fond PIO: i gorivo i dnevnice i hotele. I njemu
i vozaču, jer i vozač je obrazovan. Imam ja sve papire, ali mi je mrsko
skenirati večeras. Za dan dva ću, a i novu mašinu još uhodavam. Ne želim je
odmah satrati našim životnim makadamom i jarugama.
Elem,
Bili Piton je u problemu: Kad ode na godišnji, ko će plaćati profesore? Nema
više para iz Budžeta, ni lažnih naloga u Fondovima za putovanja uvaženih
profesora, ni preskupih strategija trgovine, koje isplaćuje Duška Boni
Tegeltija. Milja po stranici - 400 strana 400 milja. Maraka.
Život
kao u Monaku. A bilo je i poslova sa Monakom, ali sve u svoje vrijeme. Sezona
još nije. Ljetovanja na Golom otoku.
Nova
mašina vodi me do parlamenta. Mišem do miševa, koji će usvojiti kriminalne akte
oko Lindnera. Zaduženje od 6,5 milona evra za Škrbićevog kuma, što im ga je
plasirao Bogdanić.
I
taj bi trebao na poduži odmor. Samica majka. Tihovanje u dubokoj tišini. I
žalosti što pare od Vameda izmakoše. Bubuleja iz Teslića htio opljačkati Ranka
iz Škrbića. Kakav bonbon. Mentol.
Igor
je, nakon duže govorne menopauze, nešto diskutovao. A nije o uzgoju krtole. Što
mi je baš čudno, jer Igor voli te poljoprivredne radove. On i njegovi su cijelu
RS razorali u poslednjih deset godina. A nisu ništa zasijali.
Ono
njegovo privatno bacanje krompira u brazdu dođe mu nešto kao pranje savjesti na
seoski način. A seirenje na tviteru kao dokaz dvostruke ličnosti. Građanin sela
Krčmarice.
Građanka
nije bila na skupštini. Gospođa (prajm)ministarka. Gospođa Kejn u pokušaju. Kardinalno
lošem. Nije bila ni u Doboju. Bar je nije bilo u kadru.
Uskoro
je neće biti ni u najširem. A ni u dubini.
Kakva
šteta; Kolumne o njoj su najkraće i najefektnije. Napišeš Nula ili 0 i sve si
rekao.
Krajičkom
uha uhvatih da je Dodikov advokat, izvjesni Bubi, juče otišao na liječenje, a danas
završio u sudnici.
Ništa
čudno, mora da se i on liječi u Osnovnom sudu, koji je već odavno specijalizovana
klinika za Režimske Barabe, Probisvijete i Sjecikese. Prava psihijatrija, koja
izdaje sertifikate o poštenju mahom Ološu.
Dodik
se nije pojavio. Što ne demantuje ništa od navedenog.
I na kraju, triler godine - da li će Dodik S. Mitroviću uputiti pitanje sledeće sadržine: "Zar i ti sine Brute?!"
