Nezvanično: Radojičić napustio poslanički klub SNSD-a

piše: Slobodan Vasković 

Igor Radojičić napustio je Klub poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Narodnoj skupštini Republike Srpske, rekao mi je izvor iz vrha ove stranke. 

Isti izvor naveo je da je Radojičić o svojoj odluci jutros obavijestio ljude iz rukovodstva SNSD-a. 

"Radojičić je ovakvu odluku donio nakon što je Milorad Dodik odbio da smijeni premijerku Željku Cvijanović i ministra finansija Zorana Tegeltiju, koji su po Radojičićevom mišljenju glavni krivci za loš rad Vlade RS, ali i katastrofalan rejting izvršne vlasti u javnosti", naveo je moj sagovornik. 

Isti izvor još je naveo da je Radojičić juče vodio višečasovni razgovor sa  visokim funkcionerima SNSD-a, ali da mu je rečeno da Dodik neće smijeniti Cvijanovićku i Tegeltiju.

Na kraju, treba sačekati da se o svemu očituje sam Radojičić, pošto on ima običaj da promijeni odluke koje je već donio. 

Tako je svojim bliskim saradnicima rekao da neće ići na zasjedanje sabora SNSD-a, ali se u međuvremenu predomislio i otišao na Sabor, na kojem je održao govor u kojem je oštro kritikovao kadrovsku politiku vrha stranke. 

Dokumenti o Lešinarenju: Bili Piton pljačka mrtve penzionere

piše: Slobodan Vasković

Prije dva mjeseca (01. aprila 2015.) objavio sam da Prvi Lihvar Republike Srpske Zoran Tegeltija otima novac i od mrtvih penzionera. Preciznije, od njihovih porodica.

Tegeltija je, zajedno sa Mladenom Milanovićem Kajom, stvarni vlasnik mikrokreditne organizacije „Prvo penzionersko mikrokreditno društvo“ d.o.o. (PPMK), koje je specijalizovano za davanje kredita penzionerima

Kada penzioner, koji je podigao kredit u Tegeltijinom i Kajinom PPMK, a da nije vratio zaduženje, Bili Piton, poput Lešinara, tada uzima novac od Fonda PIO, namijenjen za troškove pogreba.

Potvrđuje to i Ugovor o vršenju obustava na primanja korisnika prava iz penzijskog invalidskog osiguranja, potpisan između Fonda PIO Republike Srspke i Prvog penzionerskog mikrokreditnog društva, 29.06.2012. godine.

Ugovor su potpisali Mladen Milić, direktor Fonda PIO i predstavnik Prvog penzionerskog društva.

U članu I Ugovora navedeno je sledeće: “Obustave će biti vršene i od sredstava koja se isplaćuju za slučaj smrti korisnika prava na ime troškova sahrane”!

Fond PIO RS isplaćuje familijama preminulih penzionera naknadu za pogrebne troškove u visini od 500 KM. Ukoliko je preminuli ostao dužan Tegeltiji, Fond PIO isplaćuje 500 KM njegovoj mikrokreditnoj organizaciji, a ne porodici.

Iz Ugovora je jasno da Tegeltija i Mladen Milanović Kaja otimaju i od mrtvih penzionera. Morbidno.

Ugovor koji objavljujem svjedočanstvo je o beskrupuloznosti Tegeltijinog Klana i sa pravom se on može nazvati Bili Piton, nekrofilni biznismen.ovlasticu da otima novac od mrtvih penzionera ima samo Bilijevo i Kajino mikrokreditno društvo, dok druga, za koje, takođe, Fond PIO vrši obustave po penzionerskim kreditima, tu privilegiju nemaju.

Vidljivo je to iz “Ugovora o  o vršenju obustava na primanja korisnika prava iz penzijskog invalidskog osiguranja”, potpisan između Fonda PIO RS i mikrokreditnog društva “FinCredit” doo Banjaluka 30. marta 2015. godine, kao i iz “Ugovora o vršenju obustava na primanja korisnika prava iz penzijskog invalidskog osiguranja”, potpisan između Fonda PIO RS i “Igmin invest mikrokreditna fondacija” Banjaluka, 8. septembra 2014. godine.

Jedino u Ugovoru sa Prvim penzionerskim društvom postoji klauzula o otimanju od mrtvih, dok u preostala dva te odrednice nema. I ta činjenica ukazuje da je Fond sa ostalim ugovorima pokrivao onaj sa Tegeltijom.

Otimanje sredstava koja se isplaćuju za slučaj smrti korisnika prava na ime troškova sahrane, najogavnija su zloupotreba zakona iza koje stoje osim Klana Bilija Pitona, još Mladen Milić i Miladin Stjepanović, Milićev pomoćnik!

Troškove sahrane Fond PIO može prisvojiti samo ako penzioner ima obavezu prema Fondu, kao što je to u slučaj tzv. Regresnog postupka - obustave po osnovu preplate penzije. Kada se utvrdi da je neko primao više novca nego što mu po pravu pripada, onda se donosi rješenje da vrati bespravno stečena sredstva.

U svakom drugom slučaju, Fond PIO je dužan isplatiti troškove sahrane porodici ili nekom ko je nasljednik.

Pa tako i u slučaju da penzioner premine, a da nije vratio kredit Tegeltiji i Kaji. Oni bi se, u takvim slučajevima, morali prijaviti za ostavinsku raspravu, koja se vodi pred Sudom. A ne naplaćivati preko troškova sahrane, što su im omogućili Milić i njegov potrčko Stjepanović.

  

Stjepanović je kadar Petra Đokića, a njegova sklonost kriminalnim radnjama i preporučila ga je za visoku funkciju u Fondu.

vezani tekstovi:

Dosje: Nepodnošljiva Lakoća Pljačkanja 

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2015/05/dosje-nepodnosljiva-lakoca-pljackanja.html 

Lihvar Tegeltija prvi Topalović Republike Srpske
http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2015/03/zoran-tegeltija-najuspjesniji-zelenas-u.html 

Mrak pred očima, sa bljeskovima Narandžastog

piše: Slobodan Vasković

Konsterniran sam. Svjetski politički gigant Milorad Dodik nije rekao ni riječi o izboru predsjednika FIFA. Čime je dozvolio Velikoj Britaniji, Rusiji, SAD-u, Njemačkoj i ostalim patuljcima da preuzmu inicijativu u toj oblasti.

Kako shvatiti takav propust Administracije?!

Trebalo je, bar, da se oglasi Budo Stanković, nekadašnji šef FK „Laktaši“ ili Draško Ilić, vlasnik FK „Krupa“ i u Dodikovo ime iznesu stavove o Sepu Blateru. Čime bi sve bilo riješeno već u prvom krugu.

Ovako, cijeli Svijet se dobro namučio bez stava „Državnika“ i njegovih savjetnika.

Osveta FIFE će brzo stići: „Krupa“ će sigurno izvući „Real“ iz Madrida već u grupnom dijelu takmičenja.

Nije ovo jedini pokazatelj čudnih dešavanja u Administraciji.

Teško je narušen Zakon o javnom redu i miru, jer su se na jednom mjestu okupile NVO "trupe" koje finansiraju SAD. I sve je to nazvano kodnim imenom „Sajam“. I još upriličena bina i narodne nošnje, kako bi se prikrile stvarne namjere.

O kojima sve zna Nenad Kecmanović. Zvani Džuboks. Ubaciš kovanicu, a on svira pjesmu koju voliš.

Plus se na Sajmu pojavio Nikolas Hil, Otpravnik poslova američke Ambasade i održao i govor. Na sred Trga Krajine u Banjaluci. Dobro sad, možda ne na sred Trga, ali, svakako, usred Banjaluke.

I niko iz Administracije nije reagovao. Iako je Dodik u NIN-u Hila targetirao kao neprijatelja No1.

Ili je Dodik u NIN-u pričao bezveze ili se previše boji Hila, pa se nije na bini lično obračunao sa njim. Kako bi svoje riječi dokazao i u praksi. I zaštitio RS. Eliminacijom Hila, već u predtakmičenju Sajma.

Posebno je to čudno, jer Dodik voli obračune. Naročito sa slabijima. Mora da mu se Hil učinio prejak. Pa se nije usudio.

Garantujem, Džuboks ide uskoro sa tužbaljkom o Hilu od Trga Krajine.

Nakon ova dva teška propusta, već se pitam da li Administracija uopšte i funkcioniše? Jer se nije oglasila ni Željka Cvijanović. A ona bi imala šta reći o reformi FIFE i UEFE i odluci RS da u FIFU i UEFU uđu čim se te institucije reformišu. I dokažu da je lopta okrugla. A ne ravna kao ploča.

Šteta što se nije oglasila; Ona bi baš bila konkretna. Kao i uvijek u teškim situacijama po svjetski mir i bezbjednost. A i relaksira me svaki put kada je čujem. Volim te slapove ničega koji te ne tjeraju baš ni na kakvo razmišljanje. Baš ni na kakvo.

Administracija je, saznajem, odlučila da ne reaguje na provokacije iz FIFE i sa Trga Krajine. Posebno dva kruga glasanja. Sve im to djeluje Narandžasto.

Naročito srpske narodne nošnje.

A Narandžastog se treba čuvati. Zbog UV zračenja.

Nije Narandžasto bezveze; Administracija je baš u problemima, jer na pijaci nema novih „Papaka“, a ono malo Udbaškog Smeća što je na prodaji nije ni za kakve stabilne većine. Sve im od brige igra pred očima; Nema boje koju ne vide. Sve bljesak do bljeska.

Konsultujem oftalmologa, kako bih razjasnio simptome bolesti kod Administracije. Znam jednog dobrog u Sarajevu, ali ni u ludilu ga ne bih pozvao. Nije politički korektno. A i neprijateljski je prema RS. Neće, valjda, neki sarajevski oftalmolog ovdje NAMA analizirati NAŠE boje! Imamo mi svoj Spektar Crnih.

Zovem, naravno, Beograd i dobijam bratsko pravoslavno objašnjenje: Iznenadni blesak u očima rezultat je spazma, odnosno grča krvnih sudova, a jačina i boja svetla zavisi od količine krvi u cirkulaciji oka. Što je spazam krvnih sudova jači i njihovo suženje veće, to je protok krvi u oku manji, a slika tamnija. Sa potpunim prekidom cirkulacije slika je crna, a bolesnici je opisuju kao „mrak pred očima“!

Šta je sa Narandžastim, pitam.

To dolazi pre mraka, odgovori mi dežurni beogradski oftalomolog.

Sve je jasno: cirkulacije nikakve nema, krvni sudovi RS su baš u spazmu. Mrak u finansijama, mrak u privredi, mrak u ekonomiji, mrak u poljoprivredi, mrak u vodporivredi, posebno mrak u elektroprivredi, da ne kažem mrak u struji. Mrak pred očima. Sa bljeskovima Narandžastog.

I optimizam za kraj: Radosna vijest glasi da su pripadnici Saveza za promjene konačno progledali. Kada se više nema šta vidjeti.   

Vasković na FACE TV

                                      

Operacija “Finansijski Masakr”

piše: Slobodan Vasković

Zoran Tegeltija, ministar finansija, nije dozvolio Snežani Vujnić, direktorki IRB-a, da spase sedam miliona KM, koje ta finansijska institucija ima na računima propale Bobar banke.

Zvornička “Alumina” podigla je kredit kod Bobar banke vrijedan sedam miliona KM, a IRB je u momentu uvođenja prinudne uprave u Bobar banci imala na računima te banke 12 miliona KM.

Rukovodstvo IRB-a je u više navrata tražilo da odobri kredit “Alumini” iz tog depozita u Bobar banci u visini od sedam miliona KM. Tako bi se sredstva IRB-a kod Bobar banke umanjila za iznos odobrenog kredita, a Bobar banka bi istovremeno naplatila svoj kredit od “Alumine”, koja bi tih sedam miliona otplatila IRB-u.

Međutim, Tegeltija neće ni da  čuje za to iz dva razloga: na taj način drži rukovodstvo IRB u šaci, jer je krivica na njima zbog zarobljenih sredstava u Bobar banci. Tegeltija je zbog ovoga ušao i u sukob sa poslanikom SNSD-a iz Šipova Milanom Kovačom, koji štiti Vujnićku i koji je, kao pokrovitelj direktorke IRB-a, teško kritikovao ministra finansija zbog poreskih zakona na poslednjem skupštinskom zasjedanju.

Uz to, Tegeltija je taj posao spriječio, kako bi omogućio što brži povrat sredstava Agenciji za osiguranje depozita.

Šteta načinjena propašću Bobar banke je procijenjena na 250 miliona KM.

Za više od 11.000 deponenata Bobar banke, u likvidaciji, isplaćeni su osigurani depoziti do 50.000 KM.

Za isplatu depozita utrošeno je oko 80 miliona maraka.

Tegeltija je naložio agresivnu naplatu dugovanja od komintenata Bobar banke kako bi se namirio trošak od 80 miliona KM Agencije za osiguranje depozita, koja je te pare isplatila deponentima Bobar banke nakon njene propasti.

Cilj ovog zahvata bio je da se spriječi istraga Tužilaštva BiH i Sipe, jer je Agencija za osiguranje depozita BiH državna institucija. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izdalo je 11. maja 2015. godine nalog Sipi za izuzimanje dokumentacije u filijalama Bobar banke u Banjaluci, Bijeljini Trebinju.  

Istovremeno, Tegeltija na računima Banke Srske čuva 19,5 miliona KM

I ne povlači ih ni za kakve svrhe, čak i u situaciji kada je budžet potpuno prazan.

Nije riječ ni o kakvoj štednji ministra, već taj novac treba da posluži za prevaru sa firmom “Birač”.

Poznato je da je Gordan Pavlović, vlasnik firme “Pavgord”, kupio potraživanja UKIO banke od firme Birač i povezanih preduzeća.

Portal “Capital” je 19.12.2014. objavio da je iz litvanske Ukio banke zvanično potvrđeno da je Gordan Pavlović vlasnik „Pavgord“ iz Foče uplatio kompletan dogovoreni iznos od 6,4 miliona evra čime je postao vlasnik 85,6 miliona evra potraživanja od Fabrike glinice „Birač“ Zvornik.

„Uplatom preostalih 5,4 miliona evra Gordan Pavlović je u roku u potpunosti isplatio ugovoreni iznos. Ukio banka će narednih dana na Pavgord prenijeti svu dokumentaciju i prava vezana za potraživanja od ćerki firmi Fabrike glinice „Birač“, izjavio je tada za CAPITAL pravni zastupnik Ukio banke Aleksandar Sajić, vlasnik advokatske kuće „Sajić“ Banjaluka.

On je istakao da će na Pavgord biti prenesena sva prava, od hipoteka do prava zaloga u registru zaloga imovine „Alumine“, „Mehanike“ i „Alusila“, a koja je bila garancija za potraživanja Ukio banke.

„Ovom uplatom i formalnim prenosom prava i dokumentacija koja će ubrzo biti završena, priča oko Fabrike „Birač“ za Ukio banku je definitivno završena“, rekao je Sajić za “Capital”.

Pred stečajnim upravnikom Fabrike glinice Birač odnosno Skupštinom priznatih povjerilaca od tada je jasna dilema: priznati sva ili djelimično potraživanja „Pavgorda“ i konvertovati u kapital ili ignorisati i time rizikovati blokadu poslovanja Fabrike glinice, kroz nastavak sudskih postupaka u kojima je Ukio banka već u nekoliko navrata uspjela blokirati sve žiro račune i dobiti pravo raspolaganje imovinom ćerki firmi Fabrike „Birač“.

Upravo u pomenutoj dilemi i priznavanju potraživanja i jeste kvaka cijelog ovog posla: Namjera njegovih organizatora je bila da im se potraživanja konvertuju u kapital, čime bi “Pavgord” postao većinski vlasnik “Birča” i povezanih preduzeća.

Nakon toga bi “Pavgord” ta firmu (“Birač”&co) prodao Republici Srpskoj za 60 miliona KM. Onih 19,5 miliona KM na računu Banke Srpske čuvaju se kao dio potrebnih 60 miliona za cijelu operaciju.

Cijelu operaciju je osmislio Zoran Stevanović, načelnik opštine Zvornik, koji je jedan od njenih finansijera, dok je Pavlović samo kanal preko kojeg je operacija trebalo da se realizuje. Pavlović je dio tajkunske mreže koju kontroliše Stevanović.

Stevanović stoji iza zvorničke firme “Enikon”, koja je 2013. iz RS u tašni iznijela šest miliona evra. Iznos tog novca, čije je porijeklo rajnje upitno, omogućila je Duška Tegeltija, pomoćnica ministra trgovine i turizma RS. 

Očekivao se ruski kredit, iz kojeg bi se isplatilo dodatnih 40 miliona i “vuk sit i ovce na broju”: “Birač” bi ponovo postao državno vlasništvo, sve bi bilo predstavljeno kao veliki uspjeh Vlade RS, a Stevanović&co bi zaradili čistih 45 miliona KM. I još bi im pride ostao rudnik u Srebrenici i deponija jalovine, koja je vrlo unosna roba.

Međutim, besparica je zaledila cijeli ovaj posao.

Postojao je i drugi cilj cijele akcije kupovine 85,6 miliona evra za samo 6,4 miliona evra, a on je pokušaj sprečavanja međunarodne istrage.

Stevanović je, u namjeri efikasne realizacije ovog posla, dvojicu sebi bliskih ljudi poslao u kabinete predsjednika i premijera. Jedan od njih je Dušan Petrović, čije je izbacivanje iz stranke tražio Igor Radojičić.

Pavloviću je ponuđeno da proda kupljena potraživanja Vladi RS za pomenutih 19,5 miliona KM, koji se nalaze na računu Banke Srpske, ali je on to odbio, jer bi zarada na cijelom poslu bila nikakva. Cijela akcija sada čeka “bolje dane”.

Međutim, čekanje je Pavlovićevu firmu “Pavgord” dovelo u tešku situaciju, jer su dužni veliki novac bankama.

“Pavgord” je za ovaj posao uzeo kredit od NLB banke u visini od 8 miliona KM. I nema odakle da ga vraća.

Preostalih šest miliona KM obezbjedio je Stevanović po svemu sudeći preko “Pavlović banke”.

Orgijanje

piše: Slobodan Vasković

BiH je poput Jahte. Ne prestaje Orgijanje. I to principijelno i u zaštiti nacionalnih interesa.

Milorad Dodik ovih dana baš oralno orgija; Intervjui, izjave, reakcije, akcije, tvrdnje, demantiji; „Markovi konaci“ se, iz časa u čas, isporučuju narodu, ali od „Markovih konaka“ se niko nije ovajdio. Pa ni Dodikova „ciljna grupa“, čiji sastav ni on više ne zna.

Dodik priča samo da bi bio prisutan, bez suvisle ideje za razrješenje bilo kog problema.

I dalje je u svojoj komičnoj grandomanskoj ulozi pa „postavlja“ uslove NATO: otvorite nam fabrike namjenske, a mi ćemo na referendum, pa možda i u NATO.

Sad bi NATO trebao da otvori ono što je on zatvorio.

Možda Dodik, u skladu sa svojim konceptom nezaobilaznog Gospodara Svijeta, uskoro uslovi i EU da nam uzore Posavinu i Semberiju, pa ćemo mi na referendum, a možda i u EU. Čim se EU, naravno, reformiše.

Interesantno je da u ovom „namjenskom NATO paketu“, Dodik nije pomenuo i Srbiju, što bi trebalo da znači da prekodrinska braća i njihov stav po pitanju vojnog grupašenja nisu više ključni parametar po kojem se zvanična Banjaluka ravna. Beograd je sve dalji za Dodika, ma koliko on često skupljao prašinu po tamošnjim kabinetima.

Dodik nije pojasnio ni kako je Rusima objasnio ovu ponudu NATO da otvara fabrike oružja u RS! I da li je to Dodik „otkačio“ Rusiju?!

Nikog više Dodik ne može otkačiti, a kamoli Rusiju ili NATO. Ali je, svakako, lako utvrditi da je Dodik politički otkačio, čim sebe otvoreno baca pod noge NATO: „Namjenska priča“ je kao i ona referendumska – laž; Nevješto prikrivanje povijanja kičme i podvijanja repa. Uzalud mahanje.

Dodik je promijenio stajling: više ne izgleda dezorijentisano, već izbezumljeno.

Kao nakon sastanka sa Markom Pavićem i Petrom Đokićem o funkcionisanju Režima. Na kojem je konstatovana disfunkcionalnost i teška anoreksija glasačke mase.

Činjenica da nemaju pojma na koji broj da ulože na skupštinskom ruletu, Dodika je natjerala da, aluzijom, priprijeti da se i on „nešto pita oko nove vlade“. Time je želio poručiti da on neće mandat dati nikome ko je izvan SNSD-a.

Zašto uopšte pominje takvu situaciju, ako je siguran da će Vlada Željke Cvijanović „ostati pun mandat u punom kapacitetu“?! Ili Dodik već sad zna da je aktuelna Vlada ujedno i tehnička.

Nastavak skupštine je zakazan za 2. juni, a tada će se svi nekapaciteti pokazati. Ako nastavka bude. Ako ne bude...

Budimo realni, u RS nakon izbora ne postoji skupštinska većina, već parlamentarni buvljak. Na kojem se rasprodaje nešto preostalih polovnjaka.

Buvljak radi non-stop.

Skupština je još i dobra, kakva je deponija Vlada. U kojoj jedino funkcioniše „T en T“ Klan, po principu „Ko je jamio jamio“! A jamili su sve što su očima vidjeli.

Praistorijska činjenica „Savez za promjene“, vraća se na scenu iz „Parka Jure“. Orgijaće zajedno drugi put u jednoj sedmici (ukupno treći u istoriji), što je napor dostojan divljenja dežurnih poltrona iz najbližeg okruženja vajnih spasilaca. Koji plivaju uz pomoć tikve.

U tom Savezu ništa ne funkcioniše, što i nije čudo, jer ništa nije ni uspostavljeno. Osim fikcije. Koja se „primila“ u javnosti, kao dio opšteprihvaćene blokovske podjele i proizvela „efekat bumerang“: Svako ko bi napustio taj i takav „Savez“ bio bi politički mrtav i zauvijek prezren.

Kao i onaj Udbaški Ološ, što krvavu i prljavu prošlost pere još prljavijom sadašnjosti. Krv ga ovaj put neće dopasti. Zatvor svakako.

Kongres SDA donio je očekivan orgijaški rasplet: Par lakših nokauta, nekoliko teških, Bakir Izetbegović izabran je za predsjednika stranke, a njegova funkcionerska halka iz sarajevskog kruga dvojke zbrisala je Tihićeve kadrove.

Izbor Adila Osmanovića, koji pripada Tihićevoj liniji, za zamjenika predsjednika stranke, je crnohumorna politička šala: Osmanović je na Kongresu izabran za Ikebanu. Njegov politički uticaj u SDA u sadašnjoj konstelaciji odnosa nikada neće dostići snagu koju je, svojevremeno, imala Tihićeva sekretarica Sehada.

Politički vješto odigrano, kako bi se Tihićeva grupacija dodatno razbila i usitnila. Problem je što je Tihićeva zaostavština pokrupna, pa je nije baš lako ustitniti.

Izetbegovićeva linija dobila je kongresnu bitku, ali je SDA dugoročno doživjela  težak poraz. Svedena je na nivo Federacije BiH.  

To je potpuni zaokret u odnosu na Tihićevu politiku i dramatična promjena kursa, koja je i bila očekivana, jer Kongres SDA nije odlučivao primarno o novim politikama, već o privatizaciji stranke i stavljanju njenih akcija u Izetbegovićev Krug Dvojke.

Politike su „nabacane“ i djeluju groteskno: u istom trenu se poziva na pomirenje, zajednički rad i napredak naroda i na novu tužbu za genocid protiv Srbije. Jedno sa drugim ne ide. Niti napretka sa takvim politikama ima. Kao što nema ni šanse za njihovu realizaju.

Paradoks je, ali Izetbegović koji je izabran sa predsjednika, slabiji je politički, nego prije Kongresa.

Tihićeva grupacija koja je pometena neće se tako lako predati, jer bi to značilo pristajanje na potpunu političku eliminaciju. Ovdje su odstreli dnevni meni, ali suicida na njemu nema.

Slijede novi, mnogo žešći sukobi unutar bošnjačke političke elite. I dosadašnji su bili sve samo ne bezazleni.