Dosje: Uske veze, poznanstva i međusobne usluge NarkoBosova Bojana Raonića, Deska Babića i Škaljarca Božovića sa Zoranom Stevanovićem, Dejanom Tigrom Ilićem, Sinišom Mijatovićem, Sinišom Kostreševićem i teško korumpiranim sudijama Ustavnog suda BiH Simovićem, Tadićem, Ćemanom, Kneževićem…

Piše: Slobodan Vasković 

1.

Obaviješten sam da su vrlo uznemirene, čak i uplašene, sudije Ustavnog suda BiH Zlatko M. Knežević i Mato Tadić koji su, zajedno sa Mirsadom Ćemanom, kao članovi Malog vijeća donijeli zločinačku odluku da NarkoBosu Bojanu Raoniću omoguće boravak na slobodi, iako ga je Sud BiH pravosnažno presudio na pet godina robije i od tada je u bjekstvu.

2.

Ustavni Sud BiH - Malo Vijeće, u sastavu Zlatko M. Knežević (predsjednik) i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman 21.04.2021. godine donijeli su Odluku kojom su NarkoBosu Bojanu Raoniću omogućili da ne ide na odsluženje zatvorske kazne od pet godina.

Knežević, Tadić, Ćeman

3.

Knežević, Tadić i Ćeman usvojili su zahtjev Raonića iz Zvornika, za donošenje privremene mjere i naložili Sudu BiH da ne preduzima radnje “radi izvršenja kazne zatvora”, koju je Raoniću izrekao Sud BiH 21.06.2019. godine, a koja je potvrđena presudom istog Suda 11.11.2019. godine.

“Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji”, naređuju Domaće sudije zločinci Knežević, Tadić i Ćeman.

4.

Na ovaj način, trojica teških kriminalaca - domaćih sudija Ustavnog suda BiH, omogućili su NarkoDileru Raoniću da nesmetano radi svoj prljavi ubilački narkoposao.

5.

Važno je znati ko su bili posrednici između Raonića i trojice kriminalaca iz Ustavnog suda BiH.

Bojan Raonić

Bila su dva posrednika, ali ću ovom prilikom imenovati samo jednog, jer za drugog pripremam opširni dosje u kojem ću objaviti broja nedjela tog gmizavca.

Očekivano, jedan od posrednika u zločinačkom poslu oslobađanja NarkoBosa Raonića od zatvorske kazne, bio je Miodrag Simović, takođe, sudija Ustavnog suda BiH.

On je cijelu igru dogovorio sa drugim posrednikom u banjalučkom kafeu “Tilt”, s tim, što želim da naglasim da vlasnici tog objekta nemaju ništa sa ovim nedjelom.

Miodrag Simović

Sad bi trebalo i Simović da se uplaši i uznemiri, a on Tadić i Knežević, kao najkorumpiraniji od svih, takođe korumpiranih, domaćih sudija Ustavnog suda BiH, počinili su ogroman broj nedjela, zloupotrebljavajući najviše pravosudne funkcije koje obavljaju i zaslužili su nekoliko doživotnih robija.

6.

Raonić bi, osim pet već presuđenih godina, trebalo da dobije još nekoliko desetina godina robije zbog trgovine teškim narkoticima, kokainom prvenstveno, a interesantan je njegov uspon od narkomana, uličara i falsifikatora do NarkoBosa u usponu.

Prije nego je presuđen, Raonić je stalno bio u besparici i prisiljavao članove najuže porodice da dižu kredite kako bi vratio dugove i nabavio opijate.

Raonić je, prije presude Suda BiH, pravosnažno osuđivan na zatvorske kazne u Zvorniku, Zagrebu i Holandiji.

7.

Nakon što je pobjegao, uspon zahvaljuje svom zetu Desimiru Desku Babiću, NarkoBosu, koji 2016. godine hapšen u Holandiji.

Prenosim dio teksta portala “Istraga.ba”, objavljenog 08.09.2020. godine u kojem se navodi kako je Babić, Raonićev zet, dobio bh. pasoš. 

“I Desimir Babić Desko je poznato lice iz rubrike crna hronika srbijanskih medija. On se, pak, u BiH zove Mišo Miladinović i živi u Mostaru. Posjeduje važeći pasoš, mada su policijske agencije i Tužilaštvo BiH upoznati s načinom izdavanja tog dokumenta. 

Uglavnom, princip je isti. Desimiru Babiću je prvo obezbijeđena krivotvorena srbijanska lična karta na ime Miše Miladinovića koji je rođen u BiH. U avgustu 2013. godine Babić se, kao Mišo Miladinović, prijavio u Mostaru, na adresi Braće Lakišića br. 21.. 

Potom je pribavio Uvjerenje o državljanstvu BiH i na osnovu njega podnio zahtjev za izdavanje lične karte. Odmah tog dana je napustio BiH u automobilu registrovanom u Loznici. Krajem avgusta, Babić je preuzeo ličnu kartu, te je predao zahtjev za izdavanje pasoša. Početkom septembra, tačnije 6.9. 2013. godine, Babić je dobio bh. pasoš sa svojom fotografijom izdatom na ime Mišo Miladinović iz Mostara. 

Taj pasoš je posjedovao i kada je krajem 2016. godine uhapšen u Holandiji zbog trgovine kokainom. Unatoč svemu, MUP HNK nikad nije poništio njegov pasoš, niti je Tužilaštvo BiH koje je imalo sve informacije tražilo poništavanije navedenog pasoša izdatog pod brojem A1811707”, navodi se precizno u tekstu portala Istraga.ba.

8.

Istražujući dalje ove navode, došao sam do dokumenata koji svjedoče da je Raonića sud BiH presudio na pet godina zatvora zato što je upravo on bio taj koji je svom zetu Desku Babiću omogućio dobijanje lažnog identiteta.

Nedvosmileno je to navedeno u tački 1. prvostepene presude Suda BiH (12.07.2019.) Raoniću, kojom je, takođe, osuđen na pet godina robije i u kojoj se kaže: 

Desimir Desko Babić

“Tokom 2013. godine, njemu poznati pripadnici grupe za organizovani kriminal predali Babić Desimiru krivotvorenu dokumentaciju i to ličnu kartu R Srbije broj SR ... na ime Miladinović Mišo, te Izvod iz matične knjige rođenih i Uvjerenje o državljanstvu na ime Miladinović Mišo, te mu davali upute i savjete u cilju pribavljanja BH dokumenata na način da su neistinito prijavili adresu prebivališta u ul. ..., da bi dana 06.08.2013. godine u prostorijama odjeljenja za administraciju MUP HNK Mostar, Desimir Babić podnio zahtjev za izdavanje lične karte na ime Miladinović Mišo, kojom prilikom je predočio krivotvorenu dokumentaciju, nakon čega ga je Raonić Bojan na dan 08.08.2013. godine prevezao sa putničkim motornim vozilom registraskih oznaka ... preko granice Bosne i Hercegovine, te je dana 29.08.2013. godine u preuzeo ličnu karta BiH broj ... na ime Miladinović Mišo, te istog dana podnio zahtjev za izdavanje putne isprave na ime Miladinović Mišo, na osnovu čega je dana 18.09.2013. godine preuzeo pasoš broj ... na ime Miladinović Mišo ( tačka 1 optužnice )”!

9.

Osim svom zetu Babiću, Raonić je sredio bh. papire, odnosno dokumente i mnogim drugim najopasnijim kriminalcima i šefovima velikih NarkoKartela, kako iz Srbije, tako i iz Crne Gore.

10. 

Babić je, izvan svake razumne sumnje, omogućio bjekstvo Raonića, a zatim iskoristio njegova poznanstva u Zvorniku i dao mu poslove trgovine narkoticima - kako prebacivanja velikih tovara, tako i snabdijevanja tržišta zvorničke i lozničke regije.

Babić

11.

Za mikrotrgovinu, Raonić je zadužio svog prijatelja Bojana Đokića Đurđu, koji je zajedno sa njim “pao” na krađi identiteta i falsifikovanju dokumenata, te njihovoj prodaji kriminalcima, ali je odležao kaznu, nakon što se nagodio sa Tužilaštvom BiH.

Đurđo ne radi samo za Raonića, već i druge veće NarkoBosove, a bitno je naglasiti da velike poslove prebacivanja narkotika za Raonića obavljaju Kumovi Zvorničkog Kartela Zoran Prokleti Lihvar Stevanović, Siniša Psiho Mijatović i Dejan Ilić Tigar.

Bojan Đokić Đurđo

12.

Svi oni uvezani su i sa Klanom Slaviše Kokeze i Monstruoznim ubilačkim Gangom Veljka Belivuka, koji je dio Kavačkog klana.

Veljko Belivuk

13.

Psiho Mijatović je Kokezin kum, a on i Ilić su obavili niz prljavih poslova za njega i Milorada Dodika.

Slaviša Kokeza

Međutim, kako se razotkrivaju velovi Kokezinog kriminala i Belivukovih monstruoznih nedjela, Dodik se udaljava od Mijatovića i Ilića i više im se, posljednjih nedelja, ne javlja na telefon.

Dodik i Kokeza

Dodik pokušava da se distancira od njih, ali to je, prosto, nemoguće.

14.

Ilić i Stevanović su usko povezano brojnim zločinačkim radnjama, posebno preko firme “Enikon gradnja”, koja je njihovo zajedničko vlasništvo, iako se kao osnivač vodi samo Dejan Ilić Tigar. Pisao sam o tome kako su u samo jednom navratu, uz pomoć entitetskih vlasti, preko te firme oprali šest miliona evra.

Stevanović, Mijatović, Ilić

15.

Imaju i brojne druge zajedničke firme, a Ilić Tigar i Prokleti Lihvar trenutno imaju poslove vrijedne najmanje 140 miliona KM; Takav obim nemoguć je bez trgovine narkoticima i to velikim transportima droge.

16.

Upravo su Ilić i Stevanović angažovali, preko drugog posrednika o kojem ću tek pisati, teško korumpiranog sudiju Miodraga Simovića da “sredi” Raoniću mjeru Ustavnog suda BiH kojom se zabranjuje Sudu BiH da zatvori Raonića, iako je u bjekstvu. I platili za tu uslugu milion KM.

Njihove, kao i Mijatovićeve firme, peru novac za Raonića od trgovine narkoticima, samim tim i za njegovog zeta Desimira Babića.

Elvis Keljmendi

Oni su znali i za tajni sastanak Raonića i Elvisa Keljmendija u hotelu "Vidikovac" kod Zvornika, o čemu sam detaljno pisao. 

17.

Odranije su poznate njihove veze i sa narkoporodicom Keljmendi, sa kojom usko sarađuje i Raonić, o čemu sam pisao, a važno je naglasiti da se Zoran Prokleti Lihvar Stevanović najmanje tri puta sreo sa Škaljarcem Milošem Božovićem, uhapšenim 17.07. o.g., zajedno sa Mladenom Milovanovićem, Glavnim inspektorom UKP MUP RS.

Lako je pretpostaviti kakve poslove su dogovarali Božović i Stevanović, a nepotvrđena je informacija da je sastancima prisustvovao i Ilić.

18.

Na ovom mjestu dolazimo do vrlo značajne činjenice koja svjedoči da je Raonić i Škaljarcu Božoviću uradio bh. dokumente, krađom identiteta. Božović je za tu uslugu platio 6.000 evra, a dokumente koje je dobio glasili su na ime Dejan Zelen. 

Dobio ih je 05.02.2016. godine.

Božović

Božovića je na Raonića uputio upravo Desko Babić tokom jednog susreta u Holandiji.

O tome svjedoči i iskaz Škaljarca, koji je pročitan u sudnici tokom suđenja Raoniću.

“Tako, svjedok Božović navodi da je boraveći u Holandiji upoznao lice Desimira Babića, koji mu je kroz razgovor rekao da u Bosni ima prijatelja koji bi mu pomogao da dobije bosansko državljanstvo, kako bi bio u mogućnosti da naizmjenično koristi dokumente kako Crne Gore, tako i BiH. Iz iskaza – “Nakon toga, početkom ove godine u Bijeljini, Desimir je organizovao sastanak između mene i tog njegovog prijatelja. Na tom sastanku u Bijeljini, koji se desio u Etno-Selu Stanišić, ja sam upoznao čovjeka kojeg zovu “Princeza”, a on je taj navodni prijatelj od Desimira. Sa tim čovjekom sam razgovarao na temu dobivanja državljanstva Bosne i Hercegovine na svoje pravo ime, međutim on mi je rekao da to više ne radi niko. Pitao sam ga kako se to onda radi, a on mi je rekao da ima pristup i mogućnost da mi napravi državljanstvo Bosne i Hercegovine na drugo ime ali da će sve biti regularno. Na moj ponovni upit da li će to biti regularno, on je ponovio da je to regularno i da ću proći svu regularnu proceduru za pribavljanje lične karte i pasoša”. Nadalje, svjedok je naveo da je prema uputstvima koje dobio od “princeze”, istom donio svoju fotografiju koju mu je predao, te da je za pribavljanje ličnih dokumenata trebao da plati nižu cijenu od redovne jer je Desimirov drug, tj. 6000 eura, umjesto 10.000 prema “princezinim” riječima, te novac u tom iznosu predao u koverti konobaru lokala u kojem mu je rečeno da ostavi, sa riječima “za Princezu”. 

Takođe, svjedok je naveo da je kasnije saznao da i lice Desimir Babić, koji ga je povezao sa “princezom” ima krivotvorene dokumente BiH, te je opisujući “princezu” naveo – “Poznato mi je da je “Princeza” iz Zvornika, i da je u zadnje vrijeme boravio u Amsterdamu. Kroz priču sa poznanicima, uključujući i Desimira, saznao sam da je njegovo pravo ime Bojan Raonić.” 

19.

Nema dileme da su veze Raonića, njegovog zeta Babića, samim tim i Božovića sa Kumovima Zvorničkog Klana Stevanovićem, Mijatovićem i Ilićem itekako poznate vrhu MUP RS.

Međutim, Ilića štiti njegov prijatelj Siniša Kostrešević, direktor Policije RS, kojem se zvornički Kum odužio kupovinom "Pasata 6" i poklonom za kuću - crveni mermer iz rudnika u Šekovićima, koji je izuzetno skup kamen.

Ono što je nova činjenica jeste da Trojici Kumova Kostrešević sve teže može pomoći, jer je već dobro urušen obznanjivannjem uskih poslovno-prijateljskih veza sa njima.

Važno je, uz to, naglasiti da su sve ove veze duboko isprepletene i da su istrage koje se vode u cijelom Regionu već zadokumentovale značajan dio prljavih poslova navedenih lica.

20.

Što se tiče Škaljarca Božovića, istraga o njegovoj infrastrukturi u MUP RS se vodi duboko ispod radara sa ciljem da se sve zataška. Umjesto da se policajci koji su radili za njega uhapse i istjeraju iz MUP RS, oni se preraspodjeljuju na druga radna mjesta.

21.

Tako je, 30.07., smijenjen Milan Ostić i iz Uprave za organizovani kriminal preraspoređen, umjesto u zatvor, u policijsku školu. On je dio kriminalnog tima Milovanovića.

Dragan Simić, savjetnik Siniše Kostreševića, koji je nekoliko puta bio na sastanku sa Škaljarcem Božovićem i Milovanovićem, njegovim i Kostreševićevim Glavnim inspektorom u UKP MUP RS, otišao je na godišnji odmor i nije saslušan. 

Tako ponovo imamo situaciju da se teško korumpirani policajci ne otpuštaju, čak ni u situaciji kada su u direktnoj vezi sa pripadnicima najvećih i najopasnijih NarkoKlanova u Regionu. 

22.

Očito je da Kostrešević želi poručiti da su svi nevinašcad, da “stoji” Milovanovićeva priča da mu je Božović “rođak sa sela”, a ne jedan od najopasnijih kriminalaca u regionu, koji se tereti za ubistva i koji je u Republici Srpskoj nesmetano boravio najmanje dvije godine. Sve pod zaštitom visokih funkcionera MUP RS. (nastaviće se)

Radojičićev i Stanivukovićev štićenik kriminalac Popović prešao je put od Piromana do direktora “Vodovoda” i nelegalno zaradio desetine miliona KM

Piše: Slobodan Vasković

1.

Zoran Popović, direktor banjalučkog “Vododovoda” i intimus Igora Radojičića, Moralne Nakaze i, trenutno, Voćara, pljačkao je i prije nego je došao u jednu od najvažnijih gradskih firmi.

2.

Karijeru, koju je napravio i u kojoj se, otimajući od građana i entiteta, obogatio (posjeduje 12 stanova), počeo je u Čelincu, a u orbitu Banjalučke Crvene Sekte ga je izgurao Radojičić, iako se godinama vješto krilo da je on jedan od dječaka iz “Igorovog Hora”.

3.

Popović potiče iz istog sela, Branešci, opština Čelinac, kao i dr Tilu Lilu Vlado Crta Đajić, a karijeru je počeo počeo kao referent za privatne šume u tadašnjem Šumskom gazdinstvu Čelinac.

4.

Dolaskom Crvene Sekte na vlast 2006. godine napreduje na poziciju upravnika ŠG Čelinac.

Uskoro dolazi do spajanja tri šumska gazdinstva - Čelinac, Laktaši i Banjaluka u jedno, tako da ŠĢ Čelinac postaje Šumska Ispostava (ŠI) Čelinac.

5.

Popović već tada pokazuje velike sklonosti ka kriminalnim aktivnostima i, sa pozicije upravnika ŠI Čelinac, učestvuje u nezakonitim radnjama kao što su “pretvaranje” entitetske u privatnu šumu na mjestima gdje se dotiču međe, odnosno rubna područja (doznaka, otprema i naplata drvnih šumskih sortimenata).

6.

Najveća pljačka koju je organizovao Popović sa svojim saradnicima je uslijedila nakon namjernog podmetanja požara na planini Uzlomac, 11.11.2015. godine.

7.

Planina Uzlomac, revir Velika Ukrina (ŠI Čelinac) zaštićen je bio od 1962. godine kao vojni rezervat.

Međutim, te 2015. godine zapaljen je na više mjesta - Davidovića rijeka, Marijanovo gnijezdo…

8.

Šta se desilo i kako je otpočela rijetko viđena pljačka šumskih sortimenata: Zoran Popović, upravnik ŠI Čelinac, uz blagoslov svog intimusa Igora Radojčića i Crvene Sekte, preko reonskog šumara Miladina Stojkića, organizuje podmetanje požara na pomenutim mjestima na Uzlomcu.

Stojkić je to učinio sa “Piromanskim timom” u kojem su bili Slavko Topić zvani Murat i njegov sin Dragiša.

Oni na planini Uzlomac pale ogromne količine bukve i hrasta, ekstra klase, ali, što je najbitnije, izazivaju niski požar na više mjesta - svega pola metra od korijena stabala.

9.

Kada se desi šumski požar, prema zakonu, mora se sačekati najmanje dvije godine da bi se krenulo sa doznakom za rušenje i eksploataciju: Razlog čekanja je da se utvrdi koliko stabala će se oporaviti.

Međutim, Popović ne čeka ni trena, nego odnah naređuje “golu sječu” ogromnog broja stabala ekstra klase, čija vrijednost je višemilionska.

Cijeli plan pljačkanja drvnih sortimenata je vrlo pažljivo i precizno isplaniran, jer su određene i “divlje”, neprijavljene, pilane na kojima su odsječena stabla obrađena.

Trupci se obrađuju na divljim pilanama Popovićevog piromana Slavka Topića zvanog Murat (član Crvene Sekte) i Nedeljka Topića zvanog Đif (istaknutog aktiviste i finansijera Sekte).

10.

Sve za Popovića “odrađuju” inženjeri iz Banjaluke, bez iskustva, koji “pokrivaju” golu sječe, a zauzvrat im je obećano stalno zaposlenje u ŠG.

Oni rade direktno po diktatu intimusa Radojičića i Popovića.

Šteta koja je prouzrokovana požarom, nakon toga i golom sječom i ilegalnom obradom i prodajom trupaca, višemilionska je, a samim tim i cifra koja je završila u džepovima Radojičića i njegovog čelinačkog člana “Hora Igorovih Dječaka”.

11.

Da bi posjekli šumu, hrast i bukvu ekstra klase, u  više od 15 odjela na planini Uzlomac, na području koje je zaštićeno od 1962. godine, Popović i ostali navedeni kriminalci jedino su mogli izazivanjem požara, što im je omogućilo da uđu u zaštićena područja i dokopaju se stabala vrijednih milione KM.

Naravno, požar je bio strogo kontrrolisan od Sektaških Piromana (stabla su gorila, maksimalno, do pola metra visine od korijena); Nakon toga su preko ucijenjenih inženjera sve knjižili kao ogrevno drvo, a sve što je odsječeno prodano je kao građa extra klase.

Ogromna razlika u cijeni između drveta ekstra klase i ogrevnog drveta,  završila je kod navedenih organizagtora na privatnim računima.

Ljiljana Spasojević i Goran Bojić su bili zaduženi da spuštaju klase šumskih drvnih sortimenata (iz ekstra klase u ogrevno drvo), što je omogućilo kriminalnoj ekipi Popović&Radojičić da milione stave u džepove. 

12.

Važno je navesti i sljedeće, kako bi se detaljno pojasnila vrlo precizna organizacija pljačke: Požar koji je podmetnut 11.11.2015., počeli su gasiti tek dva dana kasnije.

Poslano je svega nekoliko “vatrogasaca”, među njima i jedan od piromana Stojkić, zajedno sa Duškom Popovićem, Miletom Gavrićem…, koji su radnici ŠG.

Svi dokazi za iznesene tvrdnje su u MUP RS, PS Čelinac, sve je detaljno zadokumentovano, ali ništa nije preduzeto, jer je iza cijelog posla stajao Radojičić.

Uviđaj je vodio inspektor Radenko Topić.

13.

Firma kojje izvršila golu sječu je d.o.o. Đurić iz Dervente, čiji je vlasnik blzak prijatelj Popovića i finansijer i član Sekte, a već sam naveo da su stabla isječena na “divljim” pilanama Nedeljka Topića zvanog Đif i Slavka Topića zvanog Murat.

Nakon uspješno izvršene višemilionske pljačke na Uzlomcu, Radojičić svog intimusa Popovića nagrađuje mjestom direktora u banjalučkom “Vodovodu”, polovinom novembra 2017. godine.

14.

Popović odlazi uz osmjeh i pozdrav kojim je najavio nove velike pljačke, ali sada u “Vodovodu”: “VRBAS IPAK NIKAD NECE PRESUŠITI”!

Međutim, toliko je Popović pljačkao u “Vodovodu” da Vrbas umalo nije presušio, budući da su gubici na vodovodnoj mreži veći od 40 posto.

15.

U prethodnim tekstovima sam detaljno pojasnio kako je Popović, zajedno sa Radojičićem i Velimirom Kukobatom, tadašnjim direktorom ZIBL-a, kupovinom cca 1.000 m2 poslovnog prostora u zgradi koja pripada ZIBL-u, ukrao 4,5 miliona KM i dodatno oštetio Grad Banjaluku za cca 1,5 miliona KM, koje moraju isplatiti Darku Tadiću, prema pravosnažnoj presudi 

Višeg  privrednog suda u Banjaluci.

Taj sud donio je pravosnažnu presudu u korist Tadića, a protiv ZIBL-a, 15.06.2020. godine (Broj: 57 0 Ps 123897 19 Pž).

16.

Iako je najavio, Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, nije smijenio Popovića 28.07. ove godine, na sjednici Nadzornog odbora.

Nikakvu prepreku za smjenu Popovića Stanivukoviću ne predstavlja suprotstavljena mu skupštinska većina, koju predvodi Crvena Sekta, jer Nadzorni odbor u potpunosti kontroliše upravo  Stanivuković.

Predstavnik kapitala Grada Banjaluka (65,2 %) je Vladimir Grujić, šef Stanivukovićevog kabineta, i on sam može razriještiti Popovića, ali to nije učinio. Odgovor zašto to nije učinjeno zna Stanivuković.

Njegovo skrivanje iza “suprotstavljene skupštinske većine” postalo je prebanalno i dodatni dokaz nesposobnosti da riješi problem i tamo gdje ima kompletnu situaciju pod svojom kontrolom, a to je po pitanju “Vodovoda” nesporno.

17.

Popović je intimus i Jelenka Lolića, koji je Stanivukovićev blizak prijatelj i poslovni partner i to je osnovni razlog zbog kojeg gradonačelnik ne mijenja kriminalca koji je uništio “Vodovod” i doveo ga na rub sloma, a sebi pribavio dodatne milione maraka na potpuno nezakonit način.

18.

Dok Stanivuković štiti Popovićeve vodovodne krađe, jedan drugi “opozicionar” štiti pljačku drvnih sortimenata u Čelincu, na Uzlomcu.

To je Dragan Kičić predsjednik Opštinskog odbora SDS Čelinac, Popovićev kućni prijatelj.

U toj bliskosti SDS bi trebao potražiti razloge za loše rezultate u Čelincu, a važno je primijetiti da je Kičić zaposlen u ŠG kao referent za privatne šume, odnosno na radnom mjestu sa kojeg je Popović krenuo u pljačkaški pohod. 

(nastaviće se)

P.S.

Kao što sam već naveo na kraju prošlog teksta o Popoviću i svjesnom nesmjenjivanju kriminalca koje zastupa gradonačelnik, Stanivukovićevi plaćeni botovi su nekreativna gomila idiota, podjednako kao i Režimska. Pokazalo je to i njihovo plitkoumno, tragikomično djelovanje u kojem, osim nepismenosti, ništa drugo ne prezentuju. Međutim, to je odlično, jer predstavljaju jednu od stvarnih Stanivukovićevih slika, nefotošopiranu, malicioznu, makijavelističku, licemjernu i njega, što je i najbitnije, kao notornog lažova. Vrlo sam zadovoljan njihovim radom, jer dodatno potvrđuju moje navode. Samo nastavite da oslikavate neposobnog, manipulativnog narcisa.   

Od Pozera do Luzera: Stanivuković nije smijenio kriminalca Popovića, direktora “Vodovoda”; Igor Radojičić, Popović i Kukobat morali bi krivično odgovarati zbog otetih šest miliona KM u prljavim poslovima sa ZIBL-om; Tajkuni Crvene Sekte i dalje prazne gradsku kasu

Piše: Slobodan Vasković

1.

Kriminalac velikog kalibra Zoran Popović, direktor banjalučkog “Vodovoda”, nije smijenjen na sjednici Nadzornog odbora koja je održana 28.07.2021. godine.

Popović je i odbornik Crvene Sekte u Skupštini Banjaluke.

2.

Na istoj sjednici se nije pojavio ni gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, iako su to pojedini mediji nezvanično najavili. 

Tu informaciju im je, izvan svake razumne sumnje, dostavio lično gradonačelnik kako bi još jednom manipulacijom pokazao da on navodno brine o interesima Grada, iako on isključivo brine upravo o manipulacijama kojima bi stvorio privid nekog ozbiljnog rada. Koji ne postoji ni u tragovima.

Narcisoidnost kod Stanivukovića uvijek ima prednost nad gradonačelničkim obavezama.

3.

Nažalost, kako vrijeme odmiče sve više se pokazuje da je Stanivuković jedino vješt adhok manipulator i ništa više od toga; Poseban problem za njega je što su mu manipulacije sve pliće, a problemi Grada sve veći; I što je on i dalje posvećen primarno plasiranju neistina, a ne stvarnom radu na raskrinkavanju teškog kriminala koji se dešavao i dešava još uvijek pod svodovima Gradske uprave.

4.

Stanivuković je sa lakoćom mogao/može da smijeni kriminalca Popovića, jer su članovi Nadzornog odbora “Vodovoda” pod njegovom kontrolom, ali je očito da on to ne želi da učini, jer direktora “Vodovoda” štiti njegov dobar prijatelj tajkun Jelenko Lolić, o čemu sam već pisao.

5.

Na taj način, Stanivuković nastavlja da čini direktnu štetu Gradu držeći na funkciji Popovića protiv kojeg je morao, i to u prvih sto dana vladavine Banjalukom, podnijeti krivičnu prijavu zbog teških zloupotreba sa kupovinom dijela zgrade Zavoda za izgradnju grada (ZIBL), jer je tom transakcijom teško oštećen “Vodovod”, ali i Grad Banjaluka je pretrpio milionsku štetu.

6.

Istom krivičnom prijavom morao je biti obuhvaćen i Stanivukovićev prethodnik Igor Radojičić, jedan od Popovićevih zaštitnika, kao i Velimir Kukobat, koji je bio v.d. direktora ZIBL-a u vrijeme kada je potpisan sporni ugovor o kupoprodaji cca 1.000 m2 koje je “Vodovod” kupio od ZIBL-a.

7.

Već sam objavio da je za cca 1.000 m2 prostora (prizemlje i dva sprata), “Vodovod” Zavodu isplatio 2.640.000 KM.

Osim toga, zaključio je Popović i ugovor o rekonstrukciji i adaptaciji ovog prostora u iznosu od 2.633.651,32 KM sa građevinskom firmom „Korićanac“, što znači da će građani platiti kvadrat poslovnog prostora znatno iznad 5.000 KM, u zgradi staroj više od 40 godina, skuplje mnogo od bilo koje novogradnje.

Pošto se radi o kupovini gotovog prostora i njegovoj rekonstrukciji, što podrazumijeva da nema kupovine zemljišta, novih dozvola i priključaka, ni grubih građevinskih radova, neobjašnjivo je kako jedan m2 u ovom aranžmanu košta preko 5.000 KM.Stručnjaci iz građevinske oblasti koje sam, u međuvremenu, konsultovao tvrde da u “najluksuznijoj varijanti, rekonstrukcija i namještanje ne mogu preći cijenu od 800KM/m2”.

To, praktično, znači da stvarna cijena kupovine i namještanja 1.000 m2 iznosi cca 800.000 KM, te da je ukradeno cca 4,5 miliona KM.

8.

Međutim, to je samo dio štete, jer će Grad, odnosno njegova firma ZIBL, morati zbog navedene kriminalne kupovine da isplati Darku Tadiću, jedom od akcionara ZIBL-a, koji se protivio prodaji dijela zgrade “Vodovodu”, 1.345.990 KM, plus kamate od dana presude.

9.
Viši privredni sud u Banjaluci donio je pravosnažnu presudu u korist Tadića, a protiv ZIBL-a, 15.06.2020. godine (Broj: 57 0 Ps 123897 19 Pž).

10.

Tadić je bio protiv prodaje, što je, kao akcionar, jasno stavio do znanja i na Skupštini akcionara ZIBL-a i tadašnjem v.d. direktoru Kukobatu.

Tadić je, 29.05.2017., izrazio nesaglasnost sa prodajom dijela zgrade ZIBL-a, ali su njegovi zahtjevi odbijeni, nakon čega je zaštitu svojih akcionarskih prava zatražio na Sudu.

11.

U međuvremenu, 31.08.2017. zaključen je, između “Vodovoda” i ZIBL-a,  Ugovor o kupoprodaji 723 m2 po cijeni od 1.770.806 KM, a isti dan zaključen ugovor i o iznajmljivamnju drugog sprata u iznosu od 6.938,99 KM mjesečno.

Velimir Kukobat bio je v.d. direktora ZIBL-a u vrijeme kada je potpisan sporni ugovor.

Gradonačelnik je bio Moralna Nakaza Igor Radojičić i dao je saglasnost za ovaj kriminalni akt.

12.

Rješenjem Direkcije za privatizaciju RS utvrđena je vlasnička struktura Zavoda za izgradnju grada Banjaluka (ZIBL) i to:

-Trajni udio Grada Banjaluka 67,12 posto

-Privatni kapital 23,75 posto

-Državni kapital 9,13 posto

13.

Suština cijele priče je da je ZIBL, koji je u većinskom vlasništvu Grada, potpuno nezakonito prodao “Vodovodu” prostorije. “Vodovod” je novac prebacio “ZIBL”-u, a Tadića, koji je pravosnažno dobio presudu da mora biti obeštećen, kao fizičko lice koje je vlasnik akcija, moraće isplatiti Grad. I to sumom od najmanje 1,5 miliona KM, jer kamate rastu.

14.

Na ovaj način počinjen Igor Radojičić, Kukobat i Popović počinili su niz krivičnih djela -zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi, zloupotreba službenog položaja, sklapanje štetnog ugovora…

15.

Uz navedeno, jasno su uočljive razlike između cijene navedene u kupoprodajnom ugovoru i one koja je isplaćena, a ta razlika iznosi cca 900.000 KM.

16.

Uprkos svemu, Stanivuković ne reaguje, iako je šteta koju su Radojičić, Popović i Kukobat počinili ogromna i iznosi cca šest miliona KM.

Sve više se pokazuje da sem sladunjave priče, Stanivuković ima vrlo malo kvaliteta, posebno onih koje je navodio kao izvorište za “odlučnu borbu protiv kriminala”, koja je, ne samo selektivna, kao što pokazuje slučaj Popović, već potpuno skrajnuta i nepostojeća.

17.

Svjedoči o tome i činjenica da blagajnu Gradske uprave i gradskih ustanova nastavljaju da “čiste” tajkuni Crvene Sekte koji su to činili deecenijama.

Nažalost, sa njima su se već udružili pojedini članovi Stanivukovićevog kabineta poput Bojana Kresojevića, koji je igrač Crvene Sekte u najbližem okruženju gradonačelnika. 

O tome ću uskoro pisati opširnije, a za sve navedeno, kao i u ovom tekstu, posjedujem dokumentaciju.

18.

Što se, pak, Zorana Popovića tiče, nije za jega samo “Vodovod” izvorište nelegalnog bogaćenja, već je početak u ŠG Banjaluka, ranije i Čelinac, gdje je nemilosrdno pljačkao uništavajući ogromne komplekse šume. 

Da bi prikrio tragove i omogućio novo pljačkanje i bespravnu sječu, čak je izazivao i velike požare, kao i na planini Uzlomac, kod Čelinca, 11.11.2015. godine.

O tom dijelu Popovićeve kriminalne karijere, koja je sve vrijeme bila vođena rukom Radojičića, ali i narečenog Staivukovićevog prijatelja Lolića, uskoro opširnije. (nastaviće se)

P.S.

Interesantno je da su Stanivukovićevi plaćeni botovi istog mentalnog sklopa kao i oni Sektaški - što će reći potpuni nekreativni kreteni. I ta bizarna činjenica mnogo toga govori o Pozeru koji nezaustavljivo juri ka Luzeru!