Piše: Slobodan Vasković
1.
Kriminalac velikog kalibra Zoran Popović, direktor banjalučkog “Vodovoda”, nije smijenjen na sjednici Nadzornog odbora koja je održana 28.07.2021. godine.
Popović je i odbornik Crvene Sekte u Skupštini Banjaluke.
2.
Na istoj sjednici se nije pojavio ni gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, iako su to pojedini mediji nezvanično najavili.
Tu informaciju im je, izvan svake razumne sumnje, dostavio lično gradonačelnik kako bi još jednom manipulacijom pokazao da on navodno brine o interesima Grada, iako on isključivo brine upravo o manipulacijama kojima bi stvorio privid nekog ozbiljnog rada. Koji ne postoji ni u tragovima.
Narcisoidnost kod Stanivukovića uvijek ima prednost nad gradonačelničkim obavezama.
3.
Nažalost, kako vrijeme odmiče sve više se pokazuje da je Stanivuković jedino vješt adhok manipulator i ništa više od toga; Poseban problem za njega je što su mu manipulacije sve pliće, a problemi Grada sve veći; I što je on i dalje posvećen primarno plasiranju neistina, a ne stvarnom radu na raskrinkavanju teškog kriminala koji se dešavao i dešava još uvijek pod svodovima Gradske uprave.
4.
Stanivuković je sa lakoćom mogao/može da smijeni kriminalca Popovića, jer su članovi Nadzornog odbora “Vodovoda” pod njegovom kontrolom, ali je očito da on to ne želi da učini, jer direktora “Vodovoda” štiti njegov dobar prijatelj tajkun Jelenko Lolić, o čemu sam već pisao.
5.
Na taj način, Stanivuković nastavlja da čini direktnu štetu Gradu držeći na funkciji Popovića protiv kojeg je morao, i to u prvih sto dana vladavine Banjalukom, podnijeti krivičnu prijavu zbog teških zloupotreba sa kupovinom dijela zgrade Zavoda za izgradnju grada (ZIBL), jer je tom transakcijom teško oštećen “Vodovod”, ali i Grad Banjaluka je pretrpio milionsku štetu.
6.
Istom krivičnom prijavom morao je biti obuhvaćen i Stanivukovićev prethodnik Igor Radojičić, jedan od Popovićevih zaštitnika, kao i Velimir Kukobat, koji je bio v.d. direktora ZIBL-a u vrijeme kada je potpisan sporni ugovor o kupoprodaji cca 1.000 m2 koje je “Vodovod” kupio od ZIBL-a.
7.
Već sam objavio da je za cca 1.000 m2 prostora (prizemlje i dva sprata), “Vodovod” Zavodu isplatio 2.640.000 KM.
Osim toga, zaključio je Popović i ugovor o rekonstrukciji i adaptaciji ovog prostora u iznosu od 2.633.651,32 KM sa građevinskom firmom „Korićanac“, što znači da će građani platiti kvadrat poslovnog prostora znatno iznad 5.000 KM, u zgradi staroj više od 40 godina, skuplje mnogo od bilo koje novogradnje.
Pošto se radi o kupovini gotovog prostora i njegovoj rekonstrukciji, što podrazumijeva da nema kupovine zemljišta, novih dozvola i priključaka, ni grubih građevinskih radova, neobjašnjivo je kako jedan m2 u ovom aranžmanu košta preko 5.000 KM.Stručnjaci iz građevinske oblasti koje sam, u međuvremenu, konsultovao tvrde da u “najluksuznijoj varijanti, rekonstrukcija i namještanje ne mogu preći cijenu od 800KM/m2”.
To, praktično, znači da stvarna cijena kupovine i namještanja 1.000 m2 iznosi cca 800.000 KM, te da je ukradeno cca 4,5 miliona KM.
8.
Međutim, to je samo dio štete, jer će Grad, odnosno njegova firma ZIBL, morati zbog navedene kriminalne kupovine da isplati Darku Tadiću, jedom od akcionara ZIBL-a, koji se protivio prodaji dijela zgrade “Vodovodu”, 1.345.990 KM, plus kamate od dana presude.
9.
Viši privredni sud u Banjaluci donio je pravosnažnu presudu u korist Tadića, a protiv ZIBL-a, 15.06.2020. godine (Broj: 57 0 Ps 123897 19 Pž).
10.
Tadić je bio protiv prodaje, što je, kao akcionar, jasno stavio do znanja i na Skupštini akcionara ZIBL-a i tadašnjem v.d. direktoru Kukobatu.
Tadić je, 29.05.2017., izrazio nesaglasnost sa prodajom dijela zgrade ZIBL-a, ali su njegovi zahtjevi odbijeni, nakon čega je zaštitu svojih akcionarskih prava zatražio na Sudu.
11.
U međuvremenu, 31.08.2017. zaključen je, između “Vodovoda” i ZIBL-a, Ugovor o kupoprodaji 723 m2 po cijeni od 1.770.806 KM, a isti dan zaključen ugovor i o iznajmljivamnju drugog sprata u iznosu od 6.938,99 KM mjesečno.
Velimir Kukobat bio je v.d. direktora ZIBL-a u vrijeme kada je potpisan sporni ugovor.
12.
Rješenjem Direkcije za privatizaciju RS utvrđena je vlasnička struktura Zavoda za izgradnju grada Banjaluka (ZIBL) i to:
-Trajni udio Grada Banjaluka 67,12 posto
-Privatni kapital 23,75 posto
-Državni kapital 9,13 posto
13.
Suština cijele priče je da je ZIBL, koji je u većinskom vlasništvu Grada, potpuno nezakonito prodao “Vodovodu” prostorije. “Vodovod” je novac prebacio “ZIBL”-u, a Tadića, koji je pravosnažno dobio presudu da mora biti obeštećen, kao fizičko lice koje je vlasnik akcija, moraće isplatiti Grad. I to sumom od najmanje 1,5 miliona KM, jer kamate rastu.
14.
Na ovaj način počinjen Igor Radojičić, Kukobat i Popović počinili su niz krivičnih djela -zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi, zloupotreba službenog položaja, sklapanje štetnog ugovora…
15.
Uz navedeno, jasno su uočljive razlike između cijene navedene u kupoprodajnom ugovoru i one koja je isplaćena, a ta razlika iznosi cca 900.000 KM.
16.
Uprkos svemu, Stanivuković ne reaguje, iako je šteta koju su Radojičić, Popović i Kukobat počinili ogromna i iznosi cca šest miliona KM.
Sve više se pokazuje da sem sladunjave priče, Stanivuković ima vrlo malo kvaliteta, posebno onih koje je navodio kao izvorište za “odlučnu borbu protiv kriminala”, koja je, ne samo selektivna, kao što pokazuje slučaj Popović, već potpuno skrajnuta i nepostojeća.
17.
Svjedoči o tome i činjenica da blagajnu Gradske uprave i gradskih ustanova nastavljaju da “čiste” tajkuni Crvene Sekte koji su to činili deecenijama.
Nažalost, sa njima su se već udružili pojedini članovi Stanivukovićevog kabineta poput Bojana Kresojevića, koji je igrač Crvene Sekte u najbližem okruženju gradonačelnika.
O tome ću uskoro pisati opširnije, a za sve navedeno, kao i u ovom tekstu, posjedujem dokumentaciju.
18.
Što se, pak, Zorana Popovića tiče, nije za jega samo “Vodovod” izvorište nelegalnog bogaćenja, već je početak u ŠG Banjaluka, ranije i Čelinac, gdje je nemilosrdno pljačkao uništavajući ogromne komplekse šume.
Da bi prikrio tragove i omogućio novo pljačkanje i bespravnu sječu, čak je izazivao i velike požare, kao i na planini Uzlomac, kod Čelinca, 11.11.2015. godine.
O tom dijelu Popovićeve kriminalne karijere, koja je sve vrijeme bila vođena rukom Radojičića, ali i narečenog Staivukovićevog prijatelja Lolića, uskoro opširnije. (nastaviće se)
P.S.
Interesantno je da su Stanivukovićevi plaćeni botovi istog mentalnog sklopa kao i oni Sektaški - što će reći potpuni nekreativni kreteni. I ta bizarna činjenica mnogo toga govori o Pozeru koji nezaustavljivo juri ka Luzeru!
