Piše: Slobodan Vasković
1.
Zoran Popović, direktor banjalučkog “Vododovoda” i intimus Igora Radojičića, Moralne Nakaze i, trenutno, Voćara, pljačkao je i prije nego je došao u jednu od najvažnijih gradskih firmi.
2.
Karijeru, koju je napravio i u kojoj se, otimajući od građana i entiteta, obogatio (posjeduje 12 stanova), počeo je u Čelincu, a u orbitu Banjalučke Crvene Sekte ga je izgurao Radojičić, iako se godinama vješto krilo da je on jedan od dječaka iz “Igorovog Hora”.
3.
Popović potiče iz istog sela, Branešci, opština Čelinac, kao i dr Tilu Lilu Vlado Crta Đajić, a karijeru je počeo počeo kao referent za privatne šume u tadašnjem Šumskom gazdinstvu Čelinac.
4.
Dolaskom Crvene Sekte na vlast 2006. godine napreduje na poziciju upravnika ŠG Čelinac.
Uskoro dolazi do spajanja tri šumska gazdinstva - Čelinac, Laktaši i Banjaluka u jedno, tako da ŠĢ Čelinac postaje Šumska Ispostava (ŠI) Čelinac.
5.
Popović već tada pokazuje velike sklonosti ka kriminalnim aktivnostima i, sa pozicije upravnika ŠI Čelinac, učestvuje u nezakonitim radnjama kao što su “pretvaranje” entitetske u privatnu šumu na mjestima gdje se dotiču međe, odnosno rubna područja (doznaka, otprema i naplata drvnih šumskih sortimenata).
6.
Najveća pljačka koju je organizovao Popović sa svojim saradnicima je uslijedila nakon namjernog podmetanja požara na planini Uzlomac, 11.11.2015. godine.
7.
Planina Uzlomac, revir Velika Ukrina (ŠI Čelinac) zaštićen je bio od 1962. godine kao vojni rezervat.
Međutim, te 2015. godine zapaljen je na više mjesta - Davidovića rijeka, Marijanovo gnijezdo…
8.
Šta se desilo i kako je otpočela rijetko viđena pljačka šumskih sortimenata: Zoran Popović, upravnik ŠI Čelinac, uz blagoslov svog intimusa Igora Radojčića i Crvene Sekte, preko reonskog šumara Miladina Stojkića, organizuje podmetanje požara na pomenutim mjestima na Uzlomcu.
Stojkić je to učinio sa “Piromanskim timom” u kojem su bili Slavko Topić zvani Murat i njegov sin Dragiša.
Oni na planini Uzlomac pale ogromne količine bukve i hrasta, ekstra klase, ali, što je najbitnije, izazivaju niski požar na više mjesta - svega pola metra od korijena stabala.
9.
Kada se desi šumski požar, prema zakonu, mora se sačekati najmanje dvije godine da bi se krenulo sa doznakom za rušenje i eksploataciju: Razlog čekanja je da se utvrdi koliko stabala će se oporaviti.
Međutim, Popović ne čeka ni trena, nego odnah naređuje “golu sječu” ogromnog broja stabala ekstra klase, čija vrijednost je višemilionska.
Cijeli plan pljačkanja drvnih sortimenata je vrlo pažljivo i precizno isplaniran, jer su određene i “divlje”, neprijavljene, pilane na kojima su odsječena stabla obrađena.
Trupci se obrađuju na divljim pilanama Popovićevog piromana Slavka Topića zvanog Murat (član Crvene Sekte) i Nedeljka Topića zvanog Đif (istaknutog aktiviste i finansijera Sekte).
10.
Sve za Popovića “odrađuju” inženjeri iz Banjaluke, bez iskustva, koji “pokrivaju” golu sječe, a zauzvrat im je obećano stalno zaposlenje u ŠG.
Oni rade direktno po diktatu intimusa Radojičića i Popovića.
Šteta koja je prouzrokovana požarom, nakon toga i golom sječom i ilegalnom obradom i prodajom trupaca, višemilionska je, a samim tim i cifra koja je završila u džepovima Radojičića i njegovog čelinačkog člana “Hora Igorovih Dječaka”.
11.
Da bi posjekli šumu, hrast i bukvu ekstra klase, u više od 15 odjela na planini Uzlomac, na području koje je zaštićeno od 1962. godine, Popović i ostali navedeni kriminalci jedino su mogli izazivanjem požara, što im je omogućilo da uđu u zaštićena područja i dokopaju se stabala vrijednih milione KM.
Naravno, požar je bio strogo kontrrolisan od Sektaških Piromana (stabla su gorila, maksimalno, do pola metra visine od korijena); Nakon toga su preko ucijenjenih inženjera sve knjižili kao ogrevno drvo, a sve što je odsječeno prodano je kao građa extra klase.
Ogromna razlika u cijeni između drveta ekstra klase i ogrevnog drveta, završila je kod navedenih organizagtora na privatnim računima.
Ljiljana Spasojević i Goran Bojić su bili zaduženi da spuštaju klase šumskih drvnih sortimenata (iz ekstra klase u ogrevno drvo), što je omogućilo kriminalnoj ekipi Popović&Radojičić da milione stave u džepove.
12.
Važno je navesti i sljedeće, kako bi se detaljno pojasnila vrlo precizna organizacija pljačke: Požar koji je podmetnut 11.11.2015., počeli su gasiti tek dva dana kasnije.
Poslano je svega nekoliko “vatrogasaca”, među njima i jedan od piromana Stojkić, zajedno sa Duškom Popovićem, Miletom Gavrićem…, koji su radnici ŠG.
Svi dokazi za iznesene tvrdnje su u MUP RS, PS Čelinac, sve je detaljno zadokumentovano, ali ništa nije preduzeto, jer je iza cijelog posla stajao Radojičić.
Uviđaj je vodio inspektor Radenko Topić.
13.
Firma kojje izvršila golu sječu je d.o.o. Đurić iz Dervente, čiji je vlasnik blzak prijatelj Popovića i finansijer i član Sekte, a već sam naveo da su stabla isječena na “divljim” pilanama Nedeljka Topića zvanog Đif i Slavka Topića zvanog Murat.
Nakon uspješno izvršene višemilionske pljačke na Uzlomcu, Radojičić svog intimusa Popovića nagrađuje mjestom direktora u banjalučkom “Vodovodu”, polovinom novembra 2017. godine.
14.
Popović odlazi uz osmjeh i pozdrav kojim je najavio nove velike pljačke, ali sada u “Vodovodu”: “VRBAS IPAK NIKAD NECE PRESUŠITI”!
Međutim, toliko je Popović pljačkao u “Vodovodu” da Vrbas umalo nije presušio, budući da su gubici na vodovodnoj mreži veći od 40 posto.
15.
U prethodnim tekstovima sam detaljno pojasnio kako je Popović, zajedno sa Radojičićem i Velimirom Kukobatom, tadašnjim direktorom ZIBL-a, kupovinom cca 1.000 m2 poslovnog prostora u zgradi koja pripada ZIBL-u, ukrao 4,5 miliona KM i dodatno oštetio Grad Banjaluku za cca 1,5 miliona KM, koje moraju isplatiti Darku Tadiću, prema pravosnažnoj presudi
Višeg privrednog suda u Banjaluci.
Taj sud donio je pravosnažnu presudu u korist Tadića, a protiv ZIBL-a, 15.06.2020. godine (Broj: 57 0 Ps 123897 19 Pž).
16.
Iako je najavio, Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, nije smijenio Popovića 28.07. ove godine, na sjednici Nadzornog odbora.
Nikakvu prepreku za smjenu Popovića Stanivukoviću ne predstavlja suprotstavljena mu skupštinska većina, koju predvodi Crvena Sekta, jer Nadzorni odbor u potpunosti kontroliše upravo Stanivuković.
Predstavnik kapitala Grada Banjaluka (65,2 %) je Vladimir Grujić, šef Stanivukovićevog kabineta, i on sam može razriještiti Popovića, ali to nije učinio. Odgovor zašto to nije učinjeno zna Stanivuković.
Njegovo skrivanje iza “suprotstavljene skupštinske većine” postalo je prebanalno i dodatni dokaz nesposobnosti da riješi problem i tamo gdje ima kompletnu situaciju pod svojom kontrolom, a to je po pitanju “Vodovoda” nesporno.
17.
Popović je intimus i Jelenka Lolića, koji je Stanivukovićev blizak prijatelj i poslovni partner i to je osnovni razlog zbog kojeg gradonačelnik ne mijenja kriminalca koji je uništio “Vodovod” i doveo ga na rub sloma, a sebi pribavio dodatne milione maraka na potpuno nezakonit način.
18.
Dok Stanivuković štiti Popovićeve vodovodne krađe, jedan drugi “opozicionar” štiti pljačku drvnih sortimenata u Čelincu, na Uzlomcu.
To je Dragan Kičić predsjednik Opštinskog odbora SDS Čelinac, Popovićev kućni prijatelj.
U toj bliskosti SDS bi trebao potražiti razloge za loše rezultate u Čelincu, a važno je primijetiti da je Kičić zaposlen u ŠG kao referent za privatne šume, odnosno na radnom mjestu sa kojeg je Popović krenuo u pljačkaški pohod.
(nastaviće se)
P.S.
Kao što sam već naveo na kraju prošlog teksta o Popoviću i svjesnom nesmjenjivanju kriminalca koje zastupa gradonačelnik, Stanivukovićevi plaćeni botovi su nekreativna gomila idiota, podjednako kao i Režimska. Pokazalo je to i njihovo plitkoumno, tragikomično djelovanje u kojem, osim nepismenosti, ništa drugo ne prezentuju. Međutim, to je odlično, jer predstavljaju jednu od stvarnih Stanivukovićevih slika, nefotošopiranu, malicioznu, makijavelističku, licemjernu i njega, što je i najbitnije, kao notornog lažova. Vrlo sam zadovoljan njihovim radom, jer dodatno potvrđuju moje navode. Samo nastavite da oslikavate neposobnog, manipulativnog narcisa.
