Piše: Slobodan Vasković
1.
Slavko Čeprkalo je vlasnik firme „Georg - komerc“ d.o.o. Banjaluka. Pored toga, on je poznat i kao jedan od SNSD-ovih tajkuna koji je za vrijeme gradonačelničkog mandata Igora Radojičića nogom otvarao vrata Gradske uprave.
2.
Iako je Radojičić prije nešto više od sedam mjeseci od šefa Crvene Sekte Milorada Dodika katapultiran na političku deponiju, pokazalo se da se Crveni Tajkuni još uvijek ne mire sa činjenicom da Grad Banjaluka nije njihovo privatno vlasništvo.
3.
Jedan od njih je i Čeprkalo, koji je u junu 2020. godine na lokaciji u Adi započeo nelegalnu izgradnju nasipa.
U suštini, radi se o deponiji za odlaganje smeća i otpada, a dobar dio otpadnog materijala je dovežen sa lokacije na kojoj dr Tilu Lilu Vlado Đajić gradi podzemne garaže, u blizini UKC-a.
Iako će građani taj suludi Đajićev projekat platiti 35 miliona KM, izvođač radova iskopanu zemlju ne odvozi na predviđenu lokaciju u Ramićima, nego upravo na Čeprkalovu parcelu u Adi.
4.
Građani naselja Ada su se odmah u junu 2020. godine obratili tadašnjem gradonačelniku Igoru Radojičiću za pomoć. Radojičić, kao lice lišeno svake empatije, nije se udostojio ni da odgovori zabrinutim građanima.
5.
Za razliku od Radojičića, koji je svoj četvorogodišnji mandat potrošio štiteći interese Crvenih Tajkuna, ekološki inspektor Vladimir Plavšić je izašao na lice mjesta i utvrdio čitav niz nezakonitosti.
Pokazalo se da je uprkos dugogodišnjoj vladavini Crvene Sekte, moguće u Gradskoj upravi naći ponekog poštenog službenika, koji svoj posao obavlja vodeći se isključivo zakonom.
Inspektor Plavšić je tako utvrdio da Čeprkalo gradi nasip bez potrebne građevinske dokumentacije, da isti nije pribavio poljoprivrednu saglasnost, kao i da isti dovozi različit građevinski otpad na gradilište.
Tada u akciju stupa Radojičić. On nalaže Sanji Džida, svom omiljenom urbanističko-građevinskom inspektoru, da zaštiti Čeprkala.
Crvena Inspektorka je to promptno i učinila, što se manifestovalo kroz odbacivanju svih zahtjeva za preduzimanje mjera koje je Odjeljenju za inspekcijske poslove podnijela starica Veselka Jovičić.
Za razliku od savjesnog ekološkog inspektora Plavšića, Džida je utvrdila da se na lokaciji u Adi ne gradi nasip.
7.
Da Crvena Inspektorka Džida ima ozbiljnih problema sa vidom potvrdio je i nadležni sud, koji je donio mjeru obezbjeđenja kojom se zabranjuje firmi „Georg - komerc“ d.o.o. Banjaluka da izvodi dalje građevinske radove na nezakonitoj izgradnji nasipa.
8.
Shvativši da ga više ne može zaštiti ni Crvena Inspektorka Džida, monstrum Čeprkalo se odlučuje na hazarderski potez. Nastavlja građevinske radove uprkos zabrani suda.
9.
Treba reći da se Čeprkalo brani tvrdnjom da je on parcelu na kojoj se gradi nasip prodao Ljubi Simiću, vlasniku Marketa „AS“ i da je Simić taj koji izvodi radove uprkos zabrani suda.
10.
Ovdje posebno treba podvući da se u cijeloj priči Čeprkalo pokazao kao pravi monstrum, lišen bilo kakve ljudskosti.
On je nelegalnom izgradnjom nasipa ugrozio kuću na susjednoj parceli, u kojem živi nepokretna starica Veselka Jovičić, kojoj je potrebna tuđa njega i pomoć. Čak i pri manjoj kiši, sva voda sa Čeprkalovog nasipa se sliva prema njenoj kući i ugrožava sam objekat. Prilikom obilnijih padavina pristup toj kući je potpuno onemogućen.
12.
U narednim danima slijedi nastavak ove priče, u kojoj ću se osvrnuti na učešće Ljube Simića u cijeloj priči. Takođe, u nastavcima ću se detaljnije baviti likom i djelom Crvene Inspektorke Sanje Džida.
