piše: Slobodan Vasković
1.
Morin Kormak, ambasadorka SAD u BiH, bila je u dvodnevnoj posjeti Banjaluci. Njene izjave su kontinutitet ranijih: “SAD čvrsto stoje iza Dejtonskog sporazuma”(NN), čime je najavu zahtjeva Kolinde Grabar Kitarović, predsjednice Hrvatske, za raspakivanje Dejtona, ako ne učinila deplasiranom, onda potpuno minimizirala.
Ne treba zaboraviti da je Dodik referendumom krenuo u “raspakivanje Dejtona”. Taj akt je jedan od faktora Kolindine akcije.
2.
Kriterijume za saradnju sa SNSD-om (čitaj Miloradom Dodikom), sažela je u rečenici: “Fokus američke ambasade je na građanima. I kada u RS određujemo koje ćemo programe USAID-a ili iz oblasti naše kancelarije za odnose s javnošću sprovoditi, naš je cilj je da pomognemo građanima RS. Da bismo to postigli radimo s političkim partnerima iz cijelog spektra koji su spremni s nama raditi u duhu saradnje, a ne sukobljavanja” (NN).
Jasno je da SAD neće, što je veoma značajno, odustati od pomoći građanima RS i komunikacije sa njima, koja je prilično velika, bez obzira na stavove aktuelne vlasti, kao što je jasno da SAD neće ulaziti u bilo kakvu konkretniju komunikaciju, posebno ne bilo kakvu vrstu partnerstva, sa Dodikom&Vlasti, dok god Dodik&Vlasti rastaču i BiH i RS.
Rečeno je to vrlo suptilno, ali jeste rečeno.
Najznačajnije je da SAD prave razliku između građana i Dodika&Vlasti, da to ne poistovjećuju, što jeste ogromna šansa za narod, ali ne i za Režim.
2.
SAD nisu promijenile ni za jotu stav prema referendumu, koji je negativan i taj akt/akti se smatraju rušenjem BiH.
“Moramo otkloniti prijetnje o budućim referendumima, moramo otkloniti prijetnju referendumom o secesiji, i zajedno raditi i međunarodna zajednica i oba entiteta i bh. vlasti da bismo svima u zemlji pomogli da profitiraju od Reformske agende”, rekla je Kormak (za NN), dok je u izjavama tokom boravka u Banjaluci po ovom pitanju istakla neophodnost “Vladavine prava”.
“Vladavina prava” je, prevedeno sa diplomatskog na srpski, podnošenje odgovornosti za nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH. “Vladavina prava” je i proces koji se po tom pitanju vodi protiv Dodika&Ostalih; “Vladavina prava” je i (ne)odlazak Dodika na saslušanje u Tužilaštvo BiH, kada ponovo dobije poziv iz te institucije.
3.
“Vlasti u Republici Srpskoj organizovale su referendum direktno kršeći odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine“, navedeno je, 27.09.2016. u saopštenju zamjenika portparola Stejt Departmenta Marka Tonera, objavljenom na internet stranici Stejt Departmenta (27.09.2016.). Takođe je navedenoda Sjedinjene Američke Države osuđuju ovaj ilegalni referendum i podržaće domaće institucije u pozivanju na odgovornost rukovodstva RS-a zbog narušavanja vladavine zakona i opstrukcije implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Notorno je da je “Vladavina prava”, koju je Kormakova apostrofirala, podsjećanje na jasan stav Vlade SAD-a po pitanju referenduma.
4.
“Vladavina prava” je najveća prepreka približavanja SNSD-a, Dodika&Vlasti Sjedinjenim Amaričkim Državama, iako je Dodik naznačio uslovnu spremnost za saradnju; Osim “Vladavine prava”, prepreka su i nove najave rušenja “Vladavine prava”, a zaista gotovo nepremostiv je problem odnosa činjenica da se ovdašnji Režim može slobodno nazvati Proruskim.
Režim to čak i ističe i svakodnevno dodatno profilira svoju Prorusku orijentaciju.
Koliko je zamislivo približavanje Proruskog Dodika&Proruske Vlasti SAD-u u situaciji kada su SAD i Rusija u otvorenom ratu? Samo teoretski zamislivo, praktično Nezamislivo.
5.
Uprkos tome, na prijemu koji je organizovala Kormakova pojavila se gotovo kompletna Vlada RS, na čelu sa Željkom Cvijanović, rukovodstvo Narodne skupštine RS, na čelu sa Nedeljkom Čubrilovićem i brojni drugi akteri iz vlasti (i ne samo vlasti), što je jasan pokazatelj želje Režima za približavanjem SAD-u. (Lani je bilo upola manje prisutnih vlastodržaca)
Uz to, svi Režimski mediji na udarnim stranama i u udarnim terminima su najavljivali/pratili/izvijestili o svakom koraku američke ambasadorke, što se ranije nije događalo.
Nema dileme da Režim želi po svaku cijenu približavanje i da to smatra ključnim političkim korakom.
Rado bi Režim sada skinuo svoju Prorusku uniformu, brojni njegovi pripadnici jedva čekaju na to, ali nije to baš ni lako ni, u nekom dužem periodu, ostvarivo.
6.
Režim svoje nade o približavanju bazira na izbornoj pobjedi, čvrsto vjerujući da je to Znak koji SAD ne mogu ignorisati i koji njih nužno nameće kao jedine kvalifikovane sagovornike.
Pobjeda Režima ne može se ignorisati, to jeste činjenica, ali je činjenica i da je Savjet ministara BiH (u kojem ne participira SNSD) ostao neuzdrman, da je ostalo neriješeno pitanje odgovornosti za nepoštivanje Privremene mjere Ustavnog suda BiH o zabrani referenduma; Da su na djelu novi udari na “Vladavinu prava” i, što je najvažnije, da Režim ne zna (u najboljem slučaju po njih nisu sigurni) šta SAD/Zapad spremaju kao odgovor na nepoštivanje njihovog zahtjeva za neodržavanjem referenduma. Taj Krug još uvijek nije zatvoren.
Uz sve to, Ruska košulja se sve čvršće u RS zakopčava, a Ruska kragna sve jače i jače steže vrat Režima, ne dozvoljavajući mu bilo kakvo okretanje. Kragna je i Omča.
Saopštenje Stejt Departmenta je Mač.
7.
Pripadnici Režima koji vjeruju da je moguć preokret u saradnji sa SAD-om potpuno ignorišu navedene činjenice, što je posledica njihovog pogrešnog ubjeđenja da je Režim, po snazi, jest jednako SAD-u i da Režim, po snazi, može bez ikakvih smetnji okrenuti leđa Rusiji.
8.
Pripadnici Režima, prenaviknuti na Nepodnošljivu lakoću promjene stavova, su jedno, ali je Dodik, koji je jedini zaslužan za izbornu pobjedu, nešto sasvim drugo. Preciznije, vrlo malo, gotovo niko iz Režima ne zna ono što Dodik, šef Režima, zna, posebno o političkim dilovima sa Rusima i daljim koracima Režima.
9.
Ponašanje pripadnika Režima i njihova otvorena težnja ka proameričkom zaokretu nije samo produkt Nepodnošljive lakoće, već i refleksija straha od poteza (gaženja crvenih linija) Režima koji jesu donijeli izbornu pobjedu, ali i multiplikovali probleme sa Zapadom.
To je neskrivena želja za “smirivanjem” i daljim obnašanjem vlasti po principu “dovoljno je biti lojalan, Dodik radi sve ostalo”.
Za razliku od svojih podanika, Dodik zna da sada teško može da bude Nepodnošljive lakoće promjene zaštitnika i da bi okretanje od Rusa moglo biti kobno po njega. A on je, bar je to nesporno dokazano, sam sebi bitniji i od RS i od Naroda.
10.
Za razliku od tijela Režima, Glava teško može da promijeni kurs, bez obzira na njegove “pomirljive udice” o spremnosti na saradnju.
Štaviše, Dodik će nastaviti sa daljim koracima zaoštravanja, jer nema kud.
Ma koliko se činilo da je on Gospodar situacije, daleko je od toga. Lutka je na koncu, istina povelika, ali ipak na koncu, čiji je kraj u Moskvi, koja neće dozvoliti da joj Dodik izmakne.
P.S. Geopolitika
U Režimu se brojni bave geopolitikom i vide veliku šansu u podršci Rusije i istovremenu mogućnost lakog zaokreta ka SAD-u.
Koliko su u pravu, mogu, možda, osvijetiliti i sledeće činjenice:
SAD su uvele sankcije Rusiji, a ne Rusija SAD-u.
SAD su za sankcije dobile podršku zemalja EU, koje su, takođe, uvele sankcije Rusiji, a nisu stale na stranu Rusije.
SAD su (politički) na Ukrajinsko-Ruskoj granici, a nije Rusija na Meksičko-Američkoj granici.
Rusija je u Siriji pokušala “probiti sankcije” političkom akcijom za formiranje Zajedničkih snaga sa Zapadom protiv ISIS-a, ali je i taj njihov pokušaj odbijen.
Fransoa Oland spriječio je vrlo grubo dolazak Vladimira Putina u Pariz.
SAD i Rusija su u otvorenom ratu i Neprijatelji su!
Dodik sjedi sa Putinom, a ne sa Obamom!
