piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik čestitao je Vukoti Govedarici izbor za predsjednika SDS-a i pozvao ga na sastanak 11.11. o.g.
Dodik, očito, želi dati svoj puni doprinos pokušajima daljeg urušavanja SDS-a: računa da je SDS u previranju, da postoji dio te stranke koji bi rado u koaliciju sa SNSD-om i da Govedarica još uvijek nije ovladao strankom, te je potrebno da se to spriječi.
Dodik svojim, naoko uljudnim, suštinski otrovnim, pozivom pokušava da u SDS-u izazove polemiku oko odnosa prema SNSD-u, i tako odvuče njihovu pažnju od restrukturisanja stranke.
Takođe, on ponovo pokušava da se nametne kao srpski ujedinitelj, što je notorna laž, jer kompletna njegova karijera zasnovana je i održavana/održana na izazivanju srpskosrpskih sukoba.
Sama geneza dosadašnjih dogovora SDS-a i SNSD-a dovoljan je argument Govedarici da ne ode na sastanak sa Dodikom.
Geneza dogovora SDS-a i SNSD-a
- 03.11.2010. SDS i SNSD su potpisali Platformu o zajedničkom djelovanju dvije stranke na državnom niovu,
- 12.01.2012. Vjekoslav Bevanda izabran je za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH u kojem su participirali SDS i SNSD,
- 23.10.2013. SDS je, na inicijativu SNSD-a, izbačen iz Savjeta ministara BiH; 05.11.2013. definitvno su smijenjeni odlukama parlamenta BiH,
- 29.11. 2015. SNSD i SDS (i ostale stranke) potpisali su zajedničku Izjavu da se odbacuje kao neprimjenjiva Odluka Ustavnog suda BiH o poništenju datuma Dana Republike i da se ostaje pri Deklaraciji koju je usvojila Narodna skupština RS.
- 15.07.2016. Narodna skupština RS usvojila je Odluku o održavanju Referenduma o 9. januaru,
Dodik je tada izjavio da je dogovoren referendum o 9. januaru
- 25.09.2016. održan je Referendum o 9. januaru
U genezi je jasno uočljiva konstanta da je SDS svaki put, nakon dogovora sa Dodikom, izvlačio deblji kraj batine i da je svaki od tih dogovora Dodik uspijevao iskoristiti za sopstvene ciljeve, koji nikako nisu bili nacionalni, već lični.
Izbacivanjem SDS-a iz Savjeta ministara oktobra 2013., Dodik je otpočeo izbornu kampanju i pobijedio u trci za predsjednika RS 2014. godine.
Dogovorom sa SDS-om o referendumu o 9. januaru, novembra 2015., Dodik je otpočeo kampanju za lokalne izbore, na kojima je ubjedljivo pobijedio 02.10. 2016. godine.
Sve to vrijeme Dodik&Režim&Režimski mediji su SDS karakterisali Izdajnicima i drugim teškim uvredama, iako je SDS snažno podržao Referendum.
Dodikovo vjerolomstvo je druga konstanta dogovora SDS-a i SNSD-a.
I ta konstanta će se nastaviti ode li Govedarica na sastanak. Ako ne ode, isto će se desiti, uslijediće napadi, ali oni će uslijediti i ako ode.
Uostalom, Dodik već dvijje godine istrajno radi na odvlačenju poslanika izabranih na listi SDS-a; Upravo zahvaljujući tim poslanicima uspio je održati vlast u RS. Dodik neće prestati sa ovim “radovima”.
Jedini Dodikov cilj jeste da pokuša ući u Savjet ministara, formiranjem Velike Koalicije. I da sebi već sada pokuša obezbijediti poziciju u Predsjedništvu BiH, nakon izbora 2018.
Zato on i zove Govedaricu, koji jeste u problemima, pošto je tek preuzeo stranku, ali je Dodik u mnogo većim problemima, jer je u sukobu sa svima i doveo je RS u izolaciju, finansijski i ekonomski bankrot, a sebe pod udar pravosudnih institucija. I vrlo vrlo su mu male šanse da nađe izlaz, bez obzira na realno veliku izbornu pobjedu.
Velika Koalicija bila bi spas za Dodika i ne bi dugo prošlo nakon njenog formiranja da se SDS nađe ponovo van Savjeta ministara BiH.
Velika Koalicija bila bi definitivna smrt SDS-a.
Velika Koalicija SDS-a i SNSD-a jeste moguća, ali samo u situaciji kada Dodik&Oligarhija više ne budu na čelu SNSD-a. Do tada, svako koaliranje SDS-a sa SNSD-om je ravno nacionalnoj izdaji.
Vjerovatno je to jasno Govedarici, kao što mu je jasno da bi njegov susret sa Dodikom značio političko davljenje Mladena Bosića, bivšeg predsjednika SDS-a, njegovim (Vukotinim) rukama; Istovremeno, bilo bi to priznanje da je Dodik sve proteklo vrijeme bio u pravu, a da je SDS-ova politika, artikulisana kroz Bosića, sve vrijeme bila pogrešna.
I da je tako, a nije, Govedarica zbog sopstvenog digniteta, digniteta stranke i svog prethodnika, ne bi trebao otići na sastanak sa Dodikom.
Odlazak Govedarice kod Dodika bio bi i aboliranje onih poslanika koji su napustili SDS i podržavaju SNSD.
Dodikov poziv Govedarici sračunat je i kao dalji udar na Savez za promjene, koji je, ionako, teško uzdrman i čiji se lideri, posebno Branislav Borenović i Dragan Čavić, uopšte ne snalaze nakon izbornog poraza, već se ponašaju po principu “gusaka u magli”, dok se Ivanić sakrio u toj istoj magli.
Odlazak Govedarice na sastanak sa Dodikom značio bi definitivni kraj Saveza, jer bi bio alibi Borenoviću i Čaviću da i sami načine takve korake, videći u njima spas, ne shvatajući da bi im to bio kraj.
Istovremeno bi to bilo i aboliranje Mladena Ivanića za njegovo veleizdajničko djelovanje, jer je upravo Ivanić, sredinom juna, kada je Dodik bio na koljenima, svojim postupcima omogućio lideru SNSD-a da se pridigne. Dodik je to iskoristio i znamo kako je završilo.
Objektivno, novi šef SDS-a nije pred teškim izborom po pitanju Dodikovog poziva - i previše je argumenata za odbiti ga i tako pokazati snagu. Kad je već svojim pozivom Dodik tu istu snagu Govedarice i SDS-a (koji jeste uzdrman, ali je još daleko od kraja) i ne htijući podvukao.
