Trumanov šou je završen

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik održao je još jedan prazan skup u Palati predsjednika, kojem su prisustvovali članovi njegovog Pokopnog društva. Komemorativna sjednica upriličena za sahranu Opozicije, pretvorila se u svoju suprotnost: Pokopnici su djelovali kao ukopani.

Razlozi sastanka nisu ni objavljeni, kao ni zaključci, ni teme, ni dileme, niti išta slično; Dodik je, nakon još jednog nedolaska Opozicije, izgovorio tek četiri smislene rečenice, svi ostali zajedno ni toliko.

Sva pompa pretvorila se u farsu; Ispraznost koja ukazuje na potpunu izgubljenost vladajuće političke oligarhije. I nemanje nikakvog načina izlaska iz katakombi u koje su svojom voljom sišli.

Dodikov Ukleti Brod propušta na sve strane, a spinovanje Praznog Skupa kao neznamtikako bitnog političkog događaja samo je dalo još veći eho političkoj praznini Režima. Jezivo ječi.

Dodik je svjestan da su dani njegovog liderstva prošlost, sve viđeno samo je jeftini pokušaj vađenja štete iz izgubljene situacije u koju je doveo sam sebe, a čak je uspijeva iskoristiti i ovako loša Opozicija, kakva je u RS.

I optužbe na račun Saveza za promjene bile su preko volje izgovorene, puko otaljavanje neželjenog posla, neosmišljene, nevrijedne pomena.

Nije bilo likovanja ni oko potpisanog kredita od 300 miliona dolara, što je zapanjujuće; Posebno zbog činjenice da tih 300 miliona dolara, ako bi zaista i došli, dali bi dosta prostora Režimu da izbjegne zamke hronične besparice i crne rupe koju ona sve više i više širi. I omogućilo bi im da sve probleme iz ove godine, u najmanjem, prebace u iduću. Kako je stepen potpune propasti ogroman, ni ta kratka vremenska odrednica odlaganja problema nije za odbaciti. Dapače.

Dodikovu priču o kredibilnom finansijskom partneru prelako je sasuti u prah i pepeo: Ako je toliko kredibilan, zašto se skriva, što se ugovor ne objavi, zašto ugovor nije javno poptpisan, gdje su vlasnici Fonda, gdje su pobjednički talambasi oko toga...? Na koncu, zašto Dodik ne ide u Narodnu skupštinu, gdje ima većinu, i tu donese odluku o novom zaduženju od 300 miliona dolara?

Zato što para nema. Sve je notorna laž i nikakav kredit neće stići.

Kompletno djelovanje Režima i pratećeg mu medijskog orkestra ukazuje da ruske pare, koje su preko noći postale američke, nisu ništa drugo do najnovija LAŽ Režima, sračunata kako bi se napravio događaj koji će odvući pažnju od golim okom sve vidljivijih rupa u strukturi Oligarhije.

Negdje na kraju cijelog ovog Lažnog procesa Opozicija će biti optužena da je spriječila dotok novca „uz pomoć stranih agentura“ i na taj način izazvala kolaps. Volio bih da se varam, ali bojim se da sve ukazuje na rečeno.

Režim pokušava i dalje realizovati rijaliti „Trumanov šou“, iako je on već poodavno završen i svi učesnici su svjesni laži koju su deset godina živjeli. Nažalost, ne i posledica te Laži koje slijede.

Jedino će od čitavog Dodikovog finansijskog paketa možda biti realizovana neka nova milionska prevara preko Banke Srpske, koja je poodavno propala, ali politika ne dozvoljava da se to i objavi.

Banka Srpske

Ako je još nekom do čitanja loših vijesti u vezi sa Bankom Srpske, onda treba znati da ta Banka već mjesecima nije u stanju izdvojiti obaveznu rezervu koju propisuje Centralna banka BiH, jer bi otišla u blokadu.

Matan Žarić, direktor „Elektroprenosa“ prije mjesec dana pokušao je razročiti deset miliona KM, koje je u Banci Srpske oročio u julu prošle godine na 24 mjeseca, ali ga je nazvala Željka Cvijanović i rekla mu da „zaboravi na pare“.

„Elektroprenos“ je ostao bez deset miliona, a Žarić i svi oni koji su učestvovali u bacanju budžetskih para u ambise Banke Srpske valjda će odgovarati zbog toga. Kao i Slavica Injac, šefica Agencije za bankarstvo, koja dozvoljava ovu situaciju.