piše: Slobodan Vasković
Prije par dana upitali su Milorada Dodika zbog čega je
toliko odlučan da eliminiše Igora Radojičića?
„Previše sere“, jezgrovito je pojasnio Dodik.
Nakon njegovog „genijalnog“ odgovora više nije bilo
pitanja o Radojičićevoj političkoj sudbini unutar SNSD-a. Koja je zapečaćena.
Dodikova ocjena Radojičićevog petnaestogodišnjeg političkog
djelovanja precizno oslikava njegov vulgarni prezir spram negdašnje vedete
stranke; Ujedno je to i najkvalitetnija slika odnosa unutar SNSD-a, koji
hronično pati od nedostatka vode.
Jezgroviti Dodik nije se u istupu na N1 bavio
Radojičićem, a za sve što je rekao i okean bi bio malo da opere.
Intervju je bio „Klasična Sačekuša“: Dodik je sačekan
sa zicer pitanjima koja su mu trebala omogućiti da se iz „Sačekuše“ izvuče
neozlijeđen. I uz to energičan i šarmantan. I probosanski. Voditelj je učinio
sve da nijedom ne pogodi Dodika, a njegova nastojanja da hini oštrinu kretala
su se u rasponu od komičnih do tragičnih. RTRS u njemu svakako vidi svoju
budućnost; N1 dokaz da su još uvijek u eksperimentalnoj fazi. Sa sopstvenim
ugledom.
Dodik je iskoristio sve nabačene zicere i prezentovao
široku političku paletu lažizma, primitivizma, mahalizma, udvorizma, klovnizma i papanizma
kojom raspolaže.
Sve za povratak u Savjet ministara. Zaista, ako je Pajac Opasnih Namjera makar i u tarot kartama budućnost ove zemlje i naroda, onda je istorijska činjenica da su i zemlja i
narod već odavno prošlost. Posebno narod, kojeg će se teško naći i u arheološkim
iskopinama.
Dodik je uveo novu kategeriju u politički simbolizam:
Fukare.
Ističući kako se nikoga ne boji, ali Fukara svakako.
I tu je u pravu: Kada se sagleda kakvim sve Fukarama
se Dodik okružio, čovjek se naprosto naježi od straha. Te Fukare danas
pokušavaju namjestiti „žuto“ bez imalo „bijela“ njegovim kritičarima, što
implicira da bi sutra i Dodik mogao biti njihova ciljna grupa. Kada se Fukare uvjere
da agent njihovih fukarskih interesa više nije u stanju da ih artikuliše.
Dodik je lagano i priprijetio „O“ otporom,
zaboravljajući da Dežavi Sindrom u kojem živimo svjedoči da Legije uvijek
okreću leđa Gospodaru. Pa će tako biti i u njegovom slučaju.
Do tada on preventivno djeluje kontra opozicije, a
ključni dio strategije mu je „transfer odgovornosti“: Savezu za promjene
transferiše sve za šta je on, Dodik, odgovoran. Veleizdaju posebno.
Savez, ta rašivena vreća, iz koje na sve strane
ispadaju velike sujete njihovih malih vlasnika, nedorečenost, neopredijeljenost,
hedonizam, dezorjentisanost... uspijeva čak i svoje ofanzivne poteze
predstaviti kao defanzivne. Poput Milinića, koji je rastočio Dodika, ali Savez
to nije uopšte kapitalizovao.
Jer nikom nije palo na pamet da bi Trojka Bosić,
Ivanić, Čavić mogla zajedno istupiti i zatražiti istragu/ostavku/pobunu; Ako ništa, otćutati zajedno bar pet minuta...
Bosić je tu, u singlu, nešto mrmljao, Čavić zatražio
ostavku, pa otišao da se bori iza Sedam gora i Sedam mora, a Ivanić od izbora
sebe doživljava kao Arhijereja SPC-a, pa bi da miri na sve strane. U „Crkvi“
čiji je i temelj srmvljen.
Dok Dodik i SNSD na Savez istresaju Septičku Jamu deset
godina punjenu ogavnim sadržajem, iz Ivanićevih usta ne izlazi kritika, već
Sveta vodica. Koju škrto posipa skriven iza Borenovića, Brčkala i ostalih
članova „Živog zida“ sopstvenog hedonizma, konvertitstva, vanvremenske
lijenosti i političkog kurvaluka marke „kamenjarka i dalje na štrafti uprkos
poznim godinama“.
Ivanić će nastaviti svoju „arhijerejsku“ šarenu lažu, sve
dok ga Režimski mediji doživljavaju „bitnim“. Niko nije sa manje napora amortizovan
od njega.
Ipak, ni ovako loša, razjedinjena, bezidejna opozicija
ne može spriječiti odlazak Dodika, koji već desetu
godinu predvodi nemilosrdni, brutalni, smrtonosni varvarski napad na sistem
društvenih vrijednosti; Dodika koji je otjerao gotovo sve napredne snage, uništio
institucije i pretvorio ih u alate mafije.
Može samo dodatno povećati cijenu njegovog odlaska.
Koja je već sada nesnošljiva, a nije ni do pola sabrana.
