Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik užurbano sprema smjenu Igora Radojičića
sa pozicije predsjednika Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka.
Dodik na toj poziciji vidi Gorana Talića, direktora
zavoda „Zotović“ ili Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS.
Lukač je u nekoliko navrata odbio Dodikovu ponudu, jer
ne želi ići u sukob sa Radojičićem, dok ni Talić nije baš presretan ponudom.
Dodiku se žuri da ukloni Radojičića, jer je krajnji
rok za to Nova godina; Nakon toga smjena na čelu GO SNSD Banjaluka bila bi politički
idiotizam.
Radojičić zna da će biti uklonjen i, što je
interesantno, ništa konkretno ne preduzima da spriječi Dodika u toj namjeri.
On sa Dodikom vodi lični rat unutar stranke, to je
svojevrsna igra živaca, ali je deplasirana, jer se Radojičić davi u detalju,
dok se sve oko njega ruši.
On ne čini ništa da to spriječi, što, samo po sebi,
može biti cilj. Urušavajući Dodika na ovaj način, Radojičić urušava i sebe,
pošto je njegovo (pre)oklijevanje da povuče konkretan potez u ovom sukobu,
njemu samom nanijelo ogromnu štetu.
Konkretan potez u ovom slučaju značio bi, u najmanjem,
otvoreno (na dnevnom nivou) suprotstavljanje Dodikovom demoliranju SNSD-a,
vidljivom kroz inauguraciju nesposobnih, nekompetentnih, neobrazovanih poltrona
na uštrb kvalitetnih kadrova.
I najpovršnije poređenje strukture vlasti 2006. i 2015.,
kao i poređenje strukture ključnih ljudi SNSD-a u tom vremenu, pokazaće da su
prije deset godina ta stranka, a i vlast, bili „Akademija nauka“ spram
današnjeg „Krda primitivnih, nekompetentnih, bezidejnih poslušnika“.
SNSD je deevoluirao, samim tim i vlast; Dodik jeste
najveći krivac, ali su krivi i oni koji su ćutali dok je on stranku pretvarao u
klijentelističku hordu, a klijentelizam u religiju.
Ćutao
je i Radojičić, potom krenuo u tviter-revoluciju, koja je kulminirala 01.06.
ove godine njegovim istupanjem iz Kluba poslanika SNSD-a i još bržim vraćanjem
u njega.
“Za sve koji me hvale/kude prethodnih dana: Politika se ne
vodi i ne shvata na dnevnom nivou. Ozbiljan pristup je dugoročni cilj i
akcija”, tvitnuo je/izjavio Igor Radojičić tog 02. juna, dan nakon što su i
Dodik i on ponaosob ozvaničili sukob unutar SNSD-a, pa potom sjeli da pokušaju
“spustiti napetosti i pronaći rješenja”.
Nije došlo do spuštanja napetosti, a sva rješenja idu ka
daljoj marginalizaciji Radojičića, koji se još dublje povukao u tihovanje, jer
su prestale i “otporaške” tviter epizode.
U prethodna četiri mjeseca ni nazrijeti se nije moglo
Radojičićevo poimanje politike i “ozbiljnog pristupa”, a on lično, kao i sam
Dodik, početkom oktobra na političkoj vagi višestruko manje teži nego početkom
juna.
“Ova sapunica već predugo traje”, rekao je krajem maja Dodik,
komentarišuću sukob sa Radojičićem i naveo da se sapunica mora završiti.
I
početkom oktobra stoji ta ocjena, što je najjasnija slika stvarne nemoći i
dezorijentisanosti aktera unutarrežimskog bratoubilačkog rata.
