Piše: Slobodan Vasković
Milo Đukanović odlazi.
Činio se vječnim taj ubjedljivo najinteligentniji političar na ovim prostorima.
Sa raskošnim osjećajem za pravi potez u pravom trenutku, ali i još raskošnijim talentom
za sistemsko uvođenje totalitarnog režima, polumeke tiranije, snažno omeđene,
podvučene, koruptivnim i kriminalnim metodama vladanja i poslovanja.
Đukanović je plutokratsko
uređenje u Crnoj Gori doveo gotovo do savršenstva; održavao ga vještim vođenjem
spoljne politike, uspio se neokrznut izvući iz ratova, osamostaliti zemlju, preživjeti
sve promjene u regionu... da bi na kraju bio suočen sa bijesom sopstvenog
naroda, spremnog da ga, kako stvari stoje, ukloni po svaku cijenu.
Višegodišnje vanredno
stanje, garnirano i održavano stalnom proizvodnjom unutrašnjih i spoljnih
neprijatelja, došlo je do svog kraja, koji je i sam, logično, vanredan način
mijenjanja stvari. Đukanović je žrtva sopstvene doktrine, a društvo satrulo od
korupcije, nepotizma, kriminala, zločina... više nije moglo trpiti Svemoć jedne
Porodice i Nemoć većeg dijela naroda i svakog pojedinca, koji nije dio
Familije. Društvo se urušilo i Đukanović je ostao nezaštićen. I sam.
Neizbježna su poređenja sa
Miloradom Dodikom, koji već gotovo deceniju kopira Đukanovićev pristup, ali je,
za razliku od njega, poslednjih godina loše procjenjivao. Zato je Dodikova
vlast osuđena na odlazak i propast, a da nije dostigla ni polovinu trajanja
Uzora.
Ode li Milo, Milorad treba
odmah sam da se pokupi i ide, jer nema šta čekati. Milo se imao čime i
pohvaliti – nezavisnost Crne Gore; Dodik nema ništa pozitivno što bi predstavio
kao sopstveni uspjeh i krunu devetogodišnje vladavine.
Dodik nije Đukanoviću ni do
gležnja, u odnosu na njega on je politički patuljak; Loša kopija, koja kraj
Đukanovića izgleda kao kreatura. Đukanović je zli genijalac, Dodik bahati,
opaki primitivac.
Na Balkanu sve djeluje po
sistemu spojenih posuda, zato će se dešavanja iz Crne Gore preliti u RS. To je
nezaustavljivo i samim tim neophodno da bude politički kontrolisano i kanalisano.
Anarhija nikom nije dobro donijela, čak i kada odnosi Neprijatelje naroda. Što
Dodik i njegova vlast jesu.
Sam Dodik je na dan
najvećeg Đukanovićevog iskušenja bio na Političkom groblju, gdje je poodavno ukopan
Momčilo Krajišnik i prateći mu hor isluženih, nikom potrebnih,
ultramarginalaca; satrulih političkih lešina, koje je odbacilo i prostor i
vrijeme. Traženje iskre na deponiji političkih strvina svojevrsna je, krajnje
perverzna, samoubistvena predstava, koja i sam čin političkog suicida čini
patetičnim i gadljivim.
Opozicija, Savez za
promjene, mora tražiti odlazak Dodika, jer on je najveća prepreka Republici
Srpskoj i Srbima uopšte. Taj zahtjev mora biti jasan, bespogovoran,
ultimativan; Nikakve smjene Vlade RS ne znače ništa, tek puki nastavak iste
agonije sa drugim setom statista.
Šta bi uopšte značila
smjena Željke Cvijanović, uz ostanak Dodika u Palati predsjednika? Ništa. Jer je Cvijanovićeva Ništa. Nula. Dodik je taj
koji vlada, svi ostali su poluge. Tu jeste uspio do kraja iskopirati
Đukanovića.
Nije Cvijanovićeva
predložila „Izdajničke Presude“, već Dodik; Nije Cvijanovićeva naložila
skupštinskim androidima da ih usvoje, već Dodik; Nije Cvijanovićeva naložila
formiranje Udbe unutar MUP-a RS za obračune sa nepodobnima, već Dodik; Nije
Cvijanovićeva RS pretvorila u mafijašku državu, već Dodik; Nije Cvijanovićeva
getoizirala RS već Dodik...
Njegovim odlaskom ona
nestaje, jer je nebitna. I ne samo ona, već čitava plejada polusvijeta,
sjecikesa, gangstera, pervertita... koj čini Cvijet Vlasti u RS. Crn kao noć.
Tražiti smjenu Vlade RS, a
ne i Dodika, je bijeg od odgovornosti, nespremnost za neophodne promjene.
Opozicija u RS još uvijek
nema jasan zajednički plan šta dalje; Svako ima svoje pojedinačne projekte,
koji su, nerijetko, u koliziji jedan sa drugim. Nosilac smjene Režima može biti
samo SDS, jer oni to jedino mogu organizaciono iznijeti. Ali da bi se Režim i
smijenio, neophodno je donijeti i odluku za to. I početi je sprovoditi.
A ona unutar Saveza za
promjene još nije jasno izrečena! A Dodik, sigurno, neće sam otići.
Dodatak: Crnadak
Igor Crnadak i njegovi
istupi paradigma su nepostojanja čvrstog i odlučnog stava Saveza za promjene o
smjeni Režima. Štaviše, oni su vrlo loš znak da u vrhu te grupacije važne
pozicije zauzimaju osobe potpuno nedorasle situaciji.
Crnadak je, četiri dana
nakon što je Narodna skupština RS pretvorena u gubilište, usvajanjem Zaključaka
o „Izdajnicima“, izjavio da te zaključke nije ni pročitao.
Zaista moraš biti kompletan
politički debil i izreći jednu takvu strašnu glupost, pokazati javno koliko si
nedorastao trenutku i koliko ti uopšte nije stalo do institucija RS. Da je
Crnadak politički odgovoran, on bi iznio svoj jasan stav o zaključcima i dok
nisu usvojeni u parlamentu; Saopštio bi šta to znači za skupštinu, u kolikoj
mjeri je to njeno devastiranje i poniženje; Rekao bi šta to predstavlja po
Ustav RS etc. Ali on je postupio potpuno drugačije, demonstrirajući da mu bahatost
nije strana, da mu ne predstavlja ništa rušenje entitetskih institucija i da u
maniru ne postoji nikakva razlika između njega i androida koji su Zaključke
usvojili.
Crnadak je bio i ostao
beskorisni politički idiot Mladena Ivanića, a njegove bijedne opservacije
nanose najveću štetu upravo opoziciji i direktna su uvreda za sve one koji su
se našli na meti Zaključaka. Sa takvima kao što je on, Savez za promjene može
smjene Režima gledati samo na TV-u, nikako u njima i učestvovati.
