piše: Slobodan Vasković
Vrlo opasnu igru zaigrao je Milorad
Dodik; Igru u kojoj je ulog Republika Srpska, koji on neće prezati da potroši,
ne bi li pokušao zaustaviti dramatičan pad svog i rejtinga SNSD-a, što mu 12.
oktobra garantuje ubjedljiv poraz na izborima.
Dodik je oduvijek bio hazarder,
politički kockar, koji nije prezao da založi/preda čak i jasenovačku građu o
zločinima nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata, samo da bi sebi pribavio
korist. U ovom slučaju političku, u brojnim drugim situacijama materijalnu.
Njegov autokratski način
vladanja Republikom Srpskom, neviđena otimačina koju je inspirisao, organizovao
i sproveo sa bahatom, primitivnom tajkunskom strukturom, morala je dovesti do
sazrijevanja stava među biračima da je došlo vrijeme za promjene.
To sazrijevanje istovremeno
znači da Dodik odlazi sa političke scene, a on lično smatra da se taj put zove
Sanaderov drum.
Zato je zaigrao na sve ili
ništa, sijući opasne iluzije o otcjepljenju, uz zvuke prastarih „hitova“ o
referendumu.
Iluzije o otcjepljenju, Dodik
nameće u najgorem mogućem političkom trenutku za njih – kada se najsnažnije
svjetske sile direktno konfrontiraju oko Ukrajine/otcjepljenja Krima.
Referendum u Škotskoj, koji je
završio na način da se taj narod opredijelio za ostanak u Velikoj Britaniji,
povod mu je da ponovo pokuša prodati priču o otcjepljenju RS kao esenciju
sopstvene i politike SNSD-a. Jednom mu je to pošlo za rukom, ali više ne
uspijeva, jer se pokazalo da je njegov stvarni cilj prevara birača, dok istinska
esencija njegove politike jeste privatizacija RS i njena predaja u ruke
primitivne i poluobrazovane tajkunske oligarhije.
Pacifikacija
prostora Balkana se smatra jednim od dugoročnih ciljeva administracije SAD, kao
i EU. To predstavlja i najveći zajednički cilj djelovanja SAD/EU. Ni Rusi neće
napraviti gaf niti otvarati novu zonu konfrotacije.
Takva
politika velikih sila, uključujući i Rusiju, isključuje mogućnost otcjepljenja
RS od BiH. Jasno je to i Dodiku, ali mu je jasno i da je stigao nadomak Sanaderovog
druma, što ga prisiljava da zloupotrijebi sve, ugrozi i političku poziciju RS,
ne bi li se spasio.
Jasno
je Dodiku i da premijer Srbije Aleksandar Vučić snažno igra na fonu
pacifikacije ovih prostora i da je, između ostalog, i zbog takvog političkog stava
već dvije godine najsnažniji političar u regionu, kojeg i Istok i Zapad
doživljava takvim i prema njemu se kao takvom i odnose.
Dodik
direktno ugrožava Vučićevu poziciju, i čini to svjesno, jer nema direktnu
podršku Beograda, kao u vrijeme Borisa Tadića. Dodik pokušava upregnuti Vučića
i Srbiju u svoja kola, ne birajući sredstva, a otišao je tako daleko da će
Srbiju prisiliti da uzvrati, kako bi zaštitila sopstvene interese.
Da
je Dodik zaista patriota kakvim se predstavlja, nikada ne bi ugrozio poziciju Srbije,
niti RS na tako sirov način, suprotstavljajući entitet velikim silama, u kojima
šanse za političku ili bilo kakvu drugu pobjedu ni teoretski ne postoje.
Da
se ne lažemo, RS nije ni mrva spram SAD, EU ili Rusije. A pokušava se nametnuti
aksiom da im je ravnopravna, što je politika direktno usmjerena protiv interesa
Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa.
Da
je Dodik zaista patriota kakvim se predstavlja, nikada ne bi dozvolio
bjesomučnu pljačku RS, već bi je ekonomski ojačavao, razvijajući privredu i
ekonomiju, snažeći narod na svaki mogući način. U takvoj situaciji moglo bi mu
se povjerovati da sprema samostalnost RS. Ali u ambijentu u kojem RS pada ispod
donje granice siromaštva, u kojoj ne postoji privreda, u kojoj je trećina
budžeta napunjena kreditima, u kojoj je ekonomija 70 posto u zoni sivo, 20
posto u zoni crno i deset posto u zakonski uokvirenoj zoni, Dodikovi pozivi na
referendum i otcjepljenje nisu ništa drugo do izuzetno opasan gest. I prema RS
i prema narodu. I prema Srbiji, kojoj takva vrsta Dodikovog avanturizma nikako
ne treba.
Njegov
izbor trenutka za promociju iluzije i opsjene o otcjepljenju, samo dodatno
potvrđuje koliko su njegovi postupci opasni po RS i Srbiju i koliko mu je bitan
lični interes, bez obzira na cijenu.
Njegov
poziv na otcjepljenje RS, objavljen je (kao autorski tekst u srbijanskim medijima) istovremeno kada se on sastao sa
predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom i uoči zajedničke sjednice
Vlade RS i Vlade Srbije (treba se održati 20.09.). Ovaj niz trebao bi da stvori
iluziju da Dodikove pozive na referendum podržavaju i Moskva i Beograd, što je
potpuno netačno. Štaviše, Beograd se otvoreno protivi takvom gafu, a Moskva uvijek
ističe podršku Dejtonu.
Naravno,
Zapad će iskoristiti Dodikove besmislene i štetne postupke u svom obračunu sa
Rusijom oko Ukrajine i snažno pojačati pritiske na Srbiju, da se pomjeri iz
pozicije neutralnosti spram tog sukoba.
RS
će biti na udaru zbog rušenja koncepta pacifikacije prostora Balkana.
Ionako
ogromni problemi i u Srbiji i u RS će se dodatno usložniti i povećati, a
rješenja je već sada premalo, dok u ravni, u koju Dodik svojim nerazumnim
postupcima vuče, gotovo da ih neće ni biti. I sve to zbog pregršt glasova na
izborima, koji neće Dodiku donijeti pobjedu.
Sagledajmo
u detalju Dodikov sastanak sa Putinom.
To
nije bio standardan predsjednički protokolarni prijem, ali je bio prijem.
Postoje protokolarni problemi
prijema neke nedržavne administracije u Moskvi. Moguć je sastanak u nekom
od kremljanskih salona, ali ne i u Dvorani ili Kabinetu predsjednika.
Očigledno
je pronađen način zaobilaska ustaljenog državničkog protokola i do kratkog
susreta je došlo.
Bez
obzira na sve, takav susret trebalo je da bude značajna politička podrška
Rusije Republici Srpskoj, ali su Dodik i njegovi saradnici učinili sve da
sastanak omalovaže, insistirajući na tezi da je Putin podržao Dodika. Uz to, u
tolikoj mjeri su izgovarali neistine o vremenu sastanka, da je sve na kraju
izgledalo karikaturalno i jezivo smiješno.
Dodik
i kamarila uspjeli su i Putina uvaliti u blato sopstvene politike, koja poznaje
samo lični interes i ništa izvan toga.
Uz
to, teza da Rusi zvanično podržavaju Dodika je prenategnuta i netačna. Primao
je Putin i Borisa Tadića, kao što sada prima i Tomu Nikolića. Takođe, Putin je,
svojevremeno, snažno podržao Slobodana Miloševića, a kada je ovaj skinut sa
vlasti, bez ikakvih problema je ugostio njegovog naslednika Vojislava
Koštunicu.
Rusi
znaju da su i Srbija i RS tradicionalni prijatelji, bez obzira ko bio na
vlasti. Danas Dodik, sutra Ognjen Tadić, njima je potpuno svejedno.
Poseban
problem je što Dodik nije iskoristio sastanak sa Putinom da zatraži od njega da
iskoristi svoj uticaj i naloži “Njeftegazinkoru” i “Zarubežnjeftu” da RS
isplate 150 miliona KM dažbina, koje su dužni po Ugovoru o privatizaciji Naftne
industrije.
Taj
novac je prijeko potreban i da je Dodik obezbijedio njegovu naplatu, bilo bi to
izvrsno. I izvanredan potez. Ovako, pitanje je da li je taj novac, tih 150
miliona, Dodik otpisao/poklonio “Zarubežnjeftu”, što je bila cijena lobista da
mu obezbijede sastanak sa ruskim predsjednikom?!
Sudeći
prema onom što je rekao o tome po povratku iz Moskve, gotovo je izvjesno da
jeste!
Dodik
je upravo o dugu “Zarubežnjefta” prema budžetu RS od 150 miliona KM, govorio po
povratku iz Moskve i njegova izjava najbolje svjedoči da od tih para nema
ništa.
“Zarubežnjeft po osnovu privatizacionog programa treba RS da
uplati određena sredstva (150 miliona KM, op.aut.). Zarubežnjeft, koji ulaže
velika investiciona sredstva u rekonstrukciju Rafinerije nafte Brod, predložio
je da se da kreditna podrška putem VTB banke u kompletnom iznosu zaduženja koje
ima Zarubežnjeft prema Republici Srpskoj. Kamata koja će se zaračunati, biće
zaračunata Zarubežnjeftu, kasnije kada se tehnički bude rješavao taj kredit. Garanciju
za taj kredit daće Zarubežnjeft, a ta kompanija plaćaće i kamatu na taj kredit”,
kazao je Dodik.
Iz njegovih riječi jasno je da
Zarubežnjeft neće vratiti dug od 150 miliona KM Republici Srpskoj.
Umjesto toga, “obezbijeđen” je
kredit koji će vraćati Republika Srpska, pa tako ovaj entitet u poslovima sa “Zarubežnjeftom”
gubi ravno 300 miliona KM (150 miliona duga, koji neće biti vraćen, plus 150
miliona kredita, koji će RS vraćati), a Dodikova priča o tome da će “Zarubežnjeft”
plaćati kamate, jeste hladna obloga u koju je umotana ova bezočna manipulacija.
Preskupo su Republiku Srpsku koštale
Dodikove podmoskovske večeri.
Projekte
i mogućnosti saradnje sa Ruskom Federacijom, Dodik najavljuje već godinama, ali
oni nikako da se i dese. Jedino su na djelu špekulativni poslovi sa Rafinerijom,
u kojima je iz RS izvučeno 700 miliona KM.
Ni
sada nije ništa, ama baš ništa, konkretno donio iz Rusije. Sem prazne priče o
kreditnim zaduženjima, koju priča već mjesecima.
Tako
je u vodu bačena velika prilika da se iskoristi sastanak sa Putinom, kako bi se
došlo i do novca koji pripada RS i do nekog značajnijeg projekta.
Birači
će to znati kazniti.
