Dobro smo se ismijali
petodnevnom putešestviju Milorada Dodika po Moskvi. I njegovim laživim obrazloženjima
da Vladimira Putina „još nije“ sreo „jer je hitno otputovao na Istok“, iako je
predsjednik Ruske Federacije sve vrijeme bio u Kremlju.
Na kraju petodnevnog, nimalo
gordog, posrtanja, Dodik se jeste sreo sa Putinom, čak progovorio sa njim
nekoliko riječi i, vjerovatno, ima utisak da se sve završilo po onoj narodnoj „ko
se zadnji smije...“.
Utisak nedelje mu je pogrešan, a
najmanje bi mu trebalo biti do smijeha. Jer, toliko se izblamirao u Moskvi, da
ga pet Putina ne može oprati.
Preciznije, toliko su ga
izblamirali njegovi lobisti, spin doktori, režimski mediji i ostala bratija, (što
zajedno sa njim parazitira na narodnoj grbači), jer su nespremni dočekali
odgađanje trenutka kada će Dodika uvesti kod Putina na par minuta radi
slikanja, da bi trebao većinu tih nesposobnih kreatura odmah pomesti. Ali,
prekasno je za to.
Dodika su gurnuli da petlja i
laže o „Istoku“, „sastancima nakon mjesec i po“ (po završetku izbora???),
mogućem izvozu koji je nemoguć zato što RS nema šta izvesti... i koječemu drugom, ostavljajući ga da se sam
spasava od kritika javnosti zbog predugog čekanja na sliku sa Putinom.
Dodik je za pet moskovskih dana
pedeset puta na javnoj sceni uhvaćen u laži i tu popravke nema.
Da je sva šteta u navedenom, Dodik
bi mogao i da odmahne rukom i zaključi - „Nekima nikada ne možeš udovoljiti, ma
šta učinio“, ali, ovaj put, na mlataranju šapama neće završiti.
Ne toliko zbog činjenice da je sastanak
sa Putinom preskupo plaćen lobistima (našim parama), već zbog ogromne šete koju
je načinio interesima Republike Srpske na političkom i svakom drugom planu.
Dodik je RS direktno gurnuo u
žrvanj velikih sila i zbog njegove moskovske fotografije za lični album, ovaj
entitet će platiti žestoku cijenu. Preveliku, tu dileme nema.
Može se slobodno zaključiti da
je Dodik vrlo vrlo svjesno žrtvovao interese Republike Srpske, zbog sopstvenog
izbornog interesa.
Nije to ništa novo u njegovom
djelovanju, ali je ukupni politički ambijent u kojem se to desilo najgori
mogući trenutak, koji je mogao izabrati samo neko potpuno nerazuman (da ne
kažem nešto teže) ili u potpunom strahu od gubitka izbora. I jedno i drugo su
Dodikove karakterne osobine već dugi niz mjeseci.
Uticajne države, koje su u ovom
trenutku teško konfrontirane sa Rusijom, neće olako preći preko Dodikovog guranja
noge u oko i RS predstoji izuzetno težak politički period još veće izolacije,
od ove u kojoj se nalazi.
Dodikovo političko divljanje
ranijih godina odavno je udaljilo strane investitore sa ovih prostora (čak i
one iz Srbije), a njegov poslednji akt zadržaće ih na najudaljenijim prostorima
dok god je on na vlasti. To je minimum koji će biti pojačavan raznoraznim
pritiscima, što će se direktno odraziti na građane, koji ionako žive na granici
siromaštva.
Ruskim investitorima zalud se
nadati, jer iz te zemlje u RS mahom dolaze samo špekulanti, što su izvukli preko
700 miliona maraka iz Naftne industrije.
Niko ovdje iz ruskog poslovnog
svijeta neće pohrliti, čak ni priviriti, jer para „na izvol’te“ više nema.
Ukoliko pažljivo pročitate
Dodikove izjave „o dogovorima“, lako ćete uočiti da su to samo prazne riječi,
plitka demagogija, isprazna retorika...
Uz navedeno, Dodik je snažno
gurnuo i Srbiju u velike političke probleme; Srbiji je u ovom trenutku najmanje
bilo potrebno da se njena neutralna pozicija u odnosu na sukob Moskve i Zapada
oko Ukrajine poljulja, što je Dodik učinio direktno se svrstavajući na stranu
Rusije.
U ovakvim situacijama Zapad, u
pravilu, ispostavlja Beogradu ogromnu fakturu. Nagledali smo se toga u protekle
dvije decenije, ali smo se nagledali i dramatičnih odgovora sa druge strane Drine
prema neposlušnim i nerazumnim rukovodstvima sa ove strane rijeke.
Svaki put deblji kraj je izvukla
RS, a rukovodstva koja su to proizvela su odlazila. Tako će biti i sada.
Teško je oteti se utisku da je
Dodik namjerno stavio Beograd u podređenu situaciju i sa Istokom i sa Zapadom,
čime se sveti zbog nedobijanja otvorene podrške za svoje političke ambicije.
Slika sa Putinom, koja će
završiti na stražnjim dijelovima automobila, tek dolazi na naplatu. Ogroman
novac dat lobistima za nju, mrva je naspram fakture koja je u pripremi. Živi
bili pa, nažalost, vidjeli.
Zato, delirijum u režimskim
medijima, koji je naglo zamijenio petodnevne besane noći pune straha i neizvjesnosti
zbog pitanja da li će Dodik uspjeti donijeti foto/video materijal iz Moskve (i ne
propasti potpuno prije 12. oktobra), djeluje kao hropac, krik očajnika, a
nikako poput iskazivanja zadovoljstva pobjednika.
