Piše: Slobodan Vasković
Jeziva radikalizacija postaje sve ubrzanija.
U mašinu za sijanje međunacionalne mržnje ubačena su i djeca.
“Ubij Srbina” na Ilidži, što uzvikuju, prema video klipovima koji su emitovani, maloljetna djeca, potpuno nesvjesna šta govore.
Nagovoreni su. Djeca nisu kriva, već oni radikalni mrzitelji svega normalnog koji su im naložili da to uzvikuju.
Užasna je zloupotreba djece. To je zločin nad tom istom djecom.
Potom nož u tijelo Srbina iz Beograda. Takođe na Ilidži. Gdje su djeca igrala na turniru fudbal. Monstruozno.
Maskirani, suzavac, obračun...
Prije toga gnusno, podlo, podmuklo, primitivno i prejadno “Svaka joj je za šamara”, poruka upućena Biseri Turković od Milorada Dodika.
Podjednako bijedno je uriniranje po džamiji u Bijeljini, bušenje guma u Sarajevu na automobilima sa BG tablama.
O histeriji protiv Srbije, njenih čelnika, da i ne govorim, iako Srbija nije organizovala nikakav “Dan Republike” u Istočnom Sarajevu.
Ali se svjesno i orkestrirano napada kako bi poslužila kao gusta dimna zavjesa iza koje će se sakriti oni koji stvarno, namjerno i bezumno radikalizuju situaciju u BiH: Milorad Dodik i Bakir Izetbegović. Oni su ti koji javno prijete.
Zajedno sa Draganom Čovićem, protiv su svakog suživota u BiH, svakog normalnog građanina u BiH.
Ni Srbijom, ni bilo kojom drugom zemljom na Svijetu, ne mogu se sakriti stvarni organizatori svih navedenih radikalnih događaja; Namjerno, svjesno izazvanih kako bi se država BiH dalje rastakala. I koji neće prestati.
Nije ovdje riječ samo o “manjim tehničkim problemima”, već razornim uticajima koje su oni i njihovi autori proizveli.
