piše: Slobodan Vasković
Vladimir Putin odustao je od
Južnog toka, ali Milorad Dodik nije.
Djeluje apsurdno, ali na djelu
je neuravnoteženi spin Režima, koji ne priznaje da Šarena Laža više ne postoji.
Ako to učine, isjećiće sami sebi vene.
U Režimskim medijima RS, Putinov
potez doživljava se kao iznuđen, povučen u defanzivi, premda je potpuno drugačije.
Predsjednik Rusije, najavom
prekida izgradnje Južnog toka, povukao je izvanredan potez, koji je potpuno
razbio diplomatski napad EU na tu zemlju i doveo Evropu u stanje anksioznosti.
Putin je prebacio gasnu krizu u
srce EU i sve gasne probleme sa Ukrajinom isporučio Evropskoj uniji.
Sada Evropljani treba da
prisiljavaju Ukrajinu da plaća plin Rusiji, kako bi Rusija isporučivala gas
Evropi. Preko Ukrajine, jer od Južnog toka, koji je trebao da zaobiđe tu zemlju,
nema ništa.
Sada EU mora da poništi kijevski,
nerijetko ucjenjivački, odnos prema Moskvi, artikulisan zavrtanjem cijevi, što
su pružene preko Ukrajine i idu prema Zapadu.
Ukrajina, njeni dugovi Rusiji, cijevi
za plin, briga o njima, sve to je sada u nadležnosti EU i briga su EU.
Briga Rusije je da se računi od
isporučenog plina pune i da Ukrajina izmiri milijarde dolara obaveza. Uz pomoć
EU. Ako se ne izmiruju, ventila ima i kod Rusa. Hladni Rat je, pa izvolite nemojte
natjerati Ukrajinu da plati!
Njemačka je obezbijeđena
Sjevernim tokom, ostale zemlje EU svjesne su ruskog pritiska, u evropskoj
zajednici nije mirno, mnogo je previranja.
Putin vjerovano silno uživa u
ovoj šahovskoj partiji Drugog Svjestkog Hladnog Rata. I potezu kojim je razorio
višemjesečnu diplomatsku ofanzivu Unije.
Putin je atraktivni i
iznenađujući Šah dao EU iz Istanbula, što ukazuje da se Turska približila
Rusiji. Ili, preciznije, da se Rusija približila EU preko Turske i „izbila“ na
njenu granicu u Bugarskoj.
U Igrama Velikih uvijek neko i
strada. A to su brojne zapadne firme, koje su u zemljama EU radile na
realizaciji Južnog toka, tu je i Bugarska, na čijoj granici je „Ruska gasna
armija“ i ruski uticaj (od čega se EU diže kosa na glavi), a tu je i Srbija,
preko čije teritorije su trebale preći cijevi.
Investicija je bila srbijanska,
ali kao ruski kredit. Rusi bi izgradili cjevovod, a sami bi sebi plaćali ratu
iz taksi koje bi trebali platiti Srbiji. Tako nekako je izgledala ta
srpsko-ruska varijanta Južnog toka. Plus što je Srbija dala određeni popust za
NIS, kada ga je prodala Rusima, da bi sve to dobila.
Kada se sve sabere, Srbija jeste
izgubila, ali ne mnogo, jer su ulaganja trebala biti ruska. I Srbija se previše
ne čupa za kose zbog Putinovog prodora Skakačem u sred piona EU. Čak im taj
potez i odgovara, jer su žrtva sukoba EU i Rusije, pa nikako neće morati ni
razmišljati o sankcijama Rusiji.
Pitanje je onda zašto Dodik
histeriše, kada Rusija nije ulagala ništa u Republiku Srpsku i kada cijevi Južnog
toka nisu trebale prolaziti preko teritorije ovog entiteta. Bar ne one
tranzitne, na koje se naplaćuje taksa. I kada RS ne gubi ama baš ništa, sem Dodikovih
laži u eteru.
Republika Srpska je u najboljem
slučaju mogla biti porošač, kao što je i svako domaćinstvo, koje uvede struju
ili plin. Dođu nadležni, stave na kuću brojilo, svakog mjeseca isporuče robu i račun
i čekaju uplatu.
Struju (plin) po kući razvodi
njen vlasnik, a ne Elektrodistribucija ili Gasna mreža.
U takvom odnosu je bila i RS
prema Južnom toku. Preciznije, nije trebalo biti nikakvog Južnog toka kroz RS,
već je ovaj entitet, pojednostavljeno rečeno, trebao dobiti priključak na mrežu,
kada razvede cijevi „po kući“, plus brojilo koje bi očitalo potrošnju.
Kod Rusa ne možeš da se priključiš sa bilo kakvom
potrošnjom, već sa veoma velikom, a RS nije ispunjavala ni minimalnu kvotu, pa
je Dodik obećao izgradnju dvije gasne elektrane u RS (koje su potpuno neisplative),
da bi dobio brojilo. Sve što bi se u RS izgradilo platila bi RS.
Rusi ne bi dali ni rublje, jer
nisu imali interes. Presitna je RS u cijeloj toj priči.
Ali, u presitnoj RS živi
grandoman Dodik, koji je od običnog Brojila (narodski rečeno sata), uz pomoć
Režimskih medija, napravio veliku priču o Južnom toku u RS, koja u realnom
svijetu uopšte ne postoji.
Dodiku je ta lažna priča o
Južnom toku u RS trebala da bi se on lažno predstavljao kao agent ruskih
interesa u RS/BiH. (Navesti da je Rafinerija Brod „ruski interes“ je ponižavanje
Rusije, jer taj objekat nije ni veličine kapi u njihovom energetskom okeanu).
Nakon Putinovog šahovskog
obračuna sa EU, u kojem je (verbalno) žrtvovao Južni tok, da bi, rušeći cijelu
protivničku strategiju i odbranu, Kraljicu doveo u matnu poziciju, pala je i
Dodikova Šarena Laža.
Izmišljena platforma „Južni tok
u RS“ sada više ne postoji čak ni u virtuelnom svijetu velikih uspjeha Režima i
Dodik je potpuno izgubljen, a njegovo divljanje je sasvim deplasirano.
Nisu njemu ni EU ni Rusija ni
bilo ko drugi oduzeli ništa, sem što je „uhvaćen u laži“ u priči o velikim
investicijama. Koje nisu nikada ni postojale. Niti bile planirane, sem u
njegovim medijima.
Ukidanjem Južnog toka, Putin je
ukinuo i Dodika sa pozicije lažnog i samoproklamovanog agenta ruskih interesa
na ovoj stopi Planete.
Ako ćemo pošteno, Putin je
konačno povukao veliki potez za Republiku Srpsku - raskrinkao je Dodika kao
zadnjeg prevaranta. I spasao RS ogromnih gubitaka do kojih bi došlo da je
počelo bilo kakvo zidanje gasnog „Skadra na Bojani“ u ovom entitetu. Nije malo,
već je neprocjenjivo.
