Piše: Slobodan Vasković
Premijer Srbije Aleksandar
Vučić i Milorad Dodik, predsjednik sve manje grupe građana i lider Crne
frakcije SNSD-a, ne razdvajaju se ovih dana.
Od Banjaluke, preko
Lazarevca, do Beograda – i to sve u tri dana.
Brojni susreti nisu donijeli
ništa konkretno, čak ni neku jaku izjavu - sve je završilo na banalizaciji
odnosa Srbije i Republike Srpske, potvrđivanju saradnje nultog nivoa, traljavo
obojene ispranim izjavama iz arsenala stereotipnog naklapanja.
Vučić je vidno patetičan,
malo jače nego što je to standard; Dodik je vidno nervozan, van svih standarda.
“Najjače” što se može izvući
iz njihovih izlizanih verbalnih ponjava, toliko je ništa, da predstavlja
neprijatnost. I nelagodu da ni jedan ni drugi nemaju pojma šta nosi sutrašnji
dan i kako da odgovore na ono što donese. Kada je Dodik u pitanju, on nije
siguran ni u današnji.
“Republici Srpskoj ne treba
ništa od silnih pomoći, nama treba samo jedno, a to je napraviti jaku i moćnu
Srbiju”, ispalio je Dodik u jednoj od epizoda svesrpskih sretanja u poslednja
72 časa.
Dodikova izjava je žalosno priznanje izuzetno kompleksnih problema u RS, za koje on nema nikakva rješenja, a njegovo “izdizanje” iznad “silnih pomoći”, jasan je znak da nikakva pomoć ovom entitetu neće stići u narednim danima i mjesecima. A ta pomoć je neophodna, kako bi se spriječilo da RS bankrotira. Međutim, dok su na vlasti Dodik i njegova Crna frakcija nikakve pomoći neće biti. Ni kredita. Ni novca.
Dio o “jakoj i moćnoj
Srbiji” je pokušaj komplimentiranja domaćinima, koji je, u Dodikovoj izvedbi,
više ličio na jauk i naricanje, nego na “serdarenje”.
Vučić mu je tercirao “da odnosi Srbije i Republike
Srpske moraju da budu još bliži” i da se nada da će se u tome uspjeti u
narednom periodu.
"Nadam
se da će ljudi u Srpskoj biti zadovoljniji još većim angažmanom Vlade Srbije, a
i da ćemo mi sebe naterati da budemo još aktivniji", rekao je Vučić za
Srnu.
Nije precizirao koji je to
angažman Srbije, koji bi građane RS učinio još zadovoljnijim; Još manje se dalo
prozrijeti šta je to građane RS, kada je angažman Srbije i njene vlade u
pitanju, uopšte činilo zadovoljnim.
Ako ćemo pošteno, ne postoji
ama baš nijedan jedini angažman, niti potez Vlade Srbije, koji bi “ljude iz
Republike Srpske” mogao, bar na djelić sekunde, učiniti zadovoljnim.
Da Vučić zaista ima namjeru
za bilo kakvim angažmanom Srbije u RS, vratio bi u Banjaluku bar jednu od
desetina srbijanskih firmi, koje su svoje sjedište prenijele iz najvećeg grada
RS u gradove na teritoriji Federacije BiH.
Narciosidni Vučić smatra da
je dovoljno građanima RS da on samo pomene RS, pa da budu zadovoljni.
Koliko je daleko od istine,
svjedoči podatak da je on, iz dana u dan, sve manje omiljen među građanima RS
zbog svoje dvolične politike i sve vidljivije nesposobnosti da Srbiju pomakne
bar za milimetar iz teške ekonomske situacije.
Na polju ekonomije ne
postoje nikakvi uspjesi premijera Vučića. Sve je na obećanjima i on trenutno
opstaje na lovorikama borbe protiv korupcije i kriminala, za koju je dobio
podršku javnosti u Srbiji. U tom momentu je bio potpredsjednik Vlade. Cilj mu je
bio sticanje ličnog rejtinga i stvaranje nacionalnog jedinstva. Kada je sve to
kulminiralo i kada je bio najjači, uslijedili su vanredni izbori i postao je
premijer, 27 aprila ove godine.
Od tada je prošlo više od
sedam mjeseci, a on nema pojma šta će sa nacijom. Nije povukao nijedan
proaktivan potez, niti učinio bilo šta konkretno, iz čega bi se moglo vidjeti
da Srbija ide naprijed.
Naravno, Srbija “ide
naprijed” u medijima koje kontroliše Vučić, ali tog i takvog “naprijed”
nagledali smo se u Republici Srpskoj u proteklih devet godina. I došli tu gdje
smo došli. Nigdje. A idemo u još gore.
Vučić je definitivno u potpunoj defanzivi i bez proaktivnosti, jer je u Srbiji i
previše problema. Istovremeno, kvalitet njegovog kadra je upitan i ne djeluju
kao mehanizam koji može Srbiju povući naprijed.
Vučić nije shvatio da Državu ne može voditi jedan čovjek. Čak ni grupa njih. I da je vrijeme diktatora prošlo, jer ne mogu da ponesu breme vođenja jedne moderne nacije. Pluralizam je pojam koji Vučić, nažalost, ne poznaje!
Da je išta od navedenog
razumio, bio bi to izuzetan doprinos i Srbiji i RS i BiH i cijeloj Regiji. Da
je išta od navedenog razumio, ne bi se koristio metodama, na kojima je njegov (poslednjih
dana i nedelja) stalni pratilac doktorirao, a onda i potpuno propao. Ovako,
ispade sve po onoj narodnoj –o rupama, ali bez zakrpa.
