Piše:
Slobodan Vasković
Bio
sam ubjeđenja da ne postoji osoba u javnom životu Republike Srpske koja može
parirati Željki Cvijanović u izgovaranju besmislica, ali me je novi ministar
unutrašnjih poslova Dragan Lukač demantovao. To što je on izgovorio, teško će
dostići čak i Cvijanovićeva, ma koliko se trudila da nam saopšti ništa na svoj
jedinstveni tragikomični način.
"MUP
mora pretrpjeti korjenite reforme, organizacione i kadrovske, da bismo iznašli
najjaču snagu MUP-a koja može da se bori sa kriminalom i korupcijom, najveću
snagu s ciljem zaštite Republike Srpske i svih njenih građana", naglasio
je Lukač.
Prije
svega, ova izjava krajnje je nekorektna prema njegovom prethodniku, jer
Radislava Jovičića prikazuje kao zadnju neznalicu i štetočinu koja je rasturila
MUP RS. Uz to su iz iste političke opcije, pa njegova ispaljena preplitka parola
dejeluje kao srebrni metak za bivšeg ministra.
Lukačev
istup pokazuje da pati od potpunog nedostatka političkog obrazovanja i da je
potpuno nesvjestan da je čelno mjesto u MUP-u političko, a ne operativno.
Osoba
koja ne poznaje tu osnovnu stvar nije u stanju sprovesti ništa, reformu ponajmanje,
ali je u stanju urušiti sve čega se dohvati.
Uz
rečeno, Lukačeva izjava je direktno usmjerena i protiv zvanične vladajuće
politike koja ga je dovela, jer on tvrdnjama da “MUP mora pretrpjeti korjenite
reforme, organizacione i kadrovske” ističe da je vlast Milorada Dodika potpuno
urušila tu instituciju u proteklih osam i po godina.
A
stav Dodikovog režima je da je “MUP RS najbolja bezbjednosna struktura u BiH”.
Ako
je tako, zašto onda Lukačeve “korjenite reforme”?
Lukač
je izvalio veliku glupost i od njega se nije ništa drugo moglo ni očekivati; Nije
problem kada su te gluposti verbalne, problem nastaje kod pitanja koliko će
gluposti i to velikih tek napraviti sa ovako niskim stepenom političkog
obrazovanja i potpunim nerazumijevanjem stvarne uloge institucije na čije čelo
je doveden?! Očito je da Lukač MUP doživljava kao Komunalnu policiju, u kojoj
je proveo proteklih devet godina.
Lukač bi trebalo da zna da je Dodik doveo
Jovičića da spasi što se spasiti može, nakon što je Stanislav Čađo svojim
neznanjem potpuno rasturio MUP RS.
Jovičić je uspio, koliko toliko, da poveže konce
unutar policije, ali nikada njom nije u potpunosti ovladao. Napravio je grešku,
jer nije sproveo nijednu istragu oko brojnih afera. Još veća mu je (u očima
Režima) bila što nije htio da udari na opozicione stranke i Dodikove kritičare.
Najveća Jovičićeva greška je što je dozvolio da
bude uvučen u odbranu Cvijanovićeve i “Dva papka”, što je bilo neodbranjivo.
Cvijanovićeva to nije oprostila Jovičiću i epilog je njegov odlazak, iako je
snimak autentičan.
Jovičić je trebao da 15. novembra, kada je snimak
objavljen, ili kaže istinu-da je autentičan ili da podnese ostavku. Bila su to
mnogo bolja rješenja od srednjeg - lajtodbrane Cvijanovićeve i pokušaja
zataškavanja afere. To ga je koštalo glave, jer su u Režimu procijenili da
Jovičić nije njihov.
Smijenili su ga i učinili mu uslugu, jer su time
popečatili da nije Dodikov slijepi poslušnik, što je sertifikat za budućnost.
U sadašnjost su doveli
Lukača, koji nema pojma ni o čemu, pa se kao i svaka Neznalica uhvatio velike
priče o reformi.
Što je kranje zabrinjavajuće,
jer ukazuje da su Lukačeve ambicije znatno iznad njegovih mogućnosti i da MUP-u
RS slijedi nova šok terapija.
Primjena šok terapije na
bezbjednosnu strukturu je bezbjednosni problem.
(Treba na ovom mjestu
primijetiti da se takve stvari ne dešavaju u SIPI).
Nije Lukač jedini “reformator”;
MUP se “reformiše”, od ministra do ministra već deceniju i po i zaista je pravo
čudo da nakon tolikog broja samozvanih reformatora ova institucija uopšte
funkcioniše.
Uprkos silnim atacima na MUP
RS brojnih vlasti (prvo SDS-ove, potom PDP-ove, a onda i ove SNSD-ove), unutar
ove institucije uspjelo se sačuvati nešto kvalitetnih segmenata i stručnih
kadrova, koji bi, kako Lukač sada najavljuje, mogli biti urušeni.
Borba protiv kriminala
visoke klase (privredni, terorizam, organizovani, sajber) i korupcije zahtijeva
vrijeme, adekvatne kadrove i adekvatne međunarodne konekcije. To je stvar
kontinuiteta, teškog rada, saradnje sa iskusnijim agencijama, dugogodišnje
nadogradnje i edukovanja kadrova…
Tako bi trebalo da se gradi
institucija, a ne na snoviđenjima bilo kog Lukača ili bilo kog drugog
pojedinca, kojeg je određena politička opcija dovela na čelo MUP-a RS.
Gotov
proizvod se koristi za banalne poslove, nikada za složenije.
Nakon Lukačeve pristupne
ministarske izjave, izvan svake razumne sumnje, on je doveden kao gotov
proizvod za banalnije poslove. Odlučio je da prvo umlati MUP RS. Očekivano!
