piše: Slobodan Vasković
Dragan Čović pustio je Milorada
Dodika niz vodu i prepustio ga njegovoj sudbini. Hladnokrvno i bez milosti.
Očekivano.
Učinio je to sa manirom - dva dana je bio u gostima kod Dodika, da bi
mu pojasnio kako HDZ i On (Čović) moraju misliti o budućnosti Hrvata u BiH. A
ne o političkoj budućnosti Milorada Dodika, koja gotovo da i ne postoji.
Da li je Čović izdao Dodika? Ne.
Samo je ranijih godina pametno i
maksimalno iskoristio Dodikovu nezajažljivu želju da rasipa snagu i gdje treba
i gdje ne treba i njegovu iracionalnu potrebu da „svakom loncu bude poklopac“,
pa i hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH.
Dodikova potreba da razvali
institucije BiH, kako bi zaštitio svoje lične interese, Čoviću je došla kao
odlična prilika da uz nju upari i sve ono što je bio stvarni problem Hrvata u
BiH, kao i sopstvena htijenja.
Proteklih godina, Dodik je
vrijeđao, prijetio, odvajao, cijepao, ponižavao EU i SAD, pokrivajući sve svoje
postupke nepostojećom podrškom Rusije, a njegov najvjerniji saveznik Čović je
sve to vrijeme govorio o „nejednakopravnosti Hrvata u BiH“ i potrebi EU
integracija i učvršćivanju BiH.
Dok je Dodik divljao i kada je
podržavao Čovića, lider HDZ-a nikada nikoga nije uvrijedio i sve vrijeme bio je
javno (verbalno) konstruktivan, a nejavno apsolutno destruktivan, što i jeste jedno od umijeća
politike.
Čović nikada nije povjerovao u
iskrenu Dodikovu opredijeljenost za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa,
svjestan da to pitanje lider SNSD koristi kao sredstvo ličnih ciljeva. Zato je
Čović iskoristio Dodika kao sredstvo da svoje lične političke ciljeve, ali i
one koje artikuliše hrvatski narod u BiH kroz HDZ, nametne kao prioritete u
rješavanju Gordijevog čvora u BiH.
Epilog igre u kojoj je Dodik
godinama koristio Čovića je da je Čović na kraju balade iskoristio Dodika. I to
u potpunosti.
Dodikovo ubjeđenje da će Čović sopstvene
i interese Hrvata staviti iza ličnih interesa lidera SNSD-a, pokazatelj je
naivnosti, sada već bivšeg, najmoćnijeg političara u BiH i plod njegovog ultratrgovačkog
pristupa politici, koji kaže da je spreman žrtvovati sve, samo da bi spasao
sebe.
Dodik je zaboravio sveto pravilo
da u politici postoje samo interesi, a nikako prijatelji. Čoviću je to pravilo,
sve vrijeme bliskih susreta sa Dodikom, bila jedina ideja vodilja. Zato je
danas Čović u Predsjedništvu BiH, a HDZ na vlasti po svim nivoima u BiH, dok se
Dodik nalazi ni na Nebu ni na Zemlji: oprostio se od vlasti na nivou BiH, a,
nakon sukobljavanja unutar SNSD-a, mogao bi ostati i bez vlasti na nivou RS
(ako ne odmah, za par mjeseci sigurno).
Nije lična tragika Dodikovih
političkih promašaja (od kojih je Čović samo jedan mali segment) u tome što će
SNSD otići u opoziciju na nivou BiH ili bilo kom drugom nivou, već što On – Dodik
odlazi u prošlost. I to izvan svake razumne sumnje.
Čović i ostali bh.političari
okreću se promjenama, integracijama, projektima..., Dodik sve većoj izolaciji, koja
će njegove unezvijerene i dezorijentisane političke poteze, u bliskom vremenu pred
nama, učiniti krajnje opasnim po Društvo u kojem živimo.
Dodik je osoba sa veoma veoma
malo oslonaca, a dan za danom i ta nevelika brojka se smanjuje.
Dodikova lakomislenost, lična
gramzivost, lakrdijaško ponašanje, devijantnost koju je vaspostavio kao sistem,
primitivizam, bahatost... nažalost nisu samo njegov lični problem. To je
Nacionalni problem, koji je uhvatio tako duboke korijene da će biti potrebne
godine i godine da se posledice tog stanja koliko toliko saniraju.
Kada Dodik konačno padne (što
nije daleko) ostaće ogromna Crna rupa, koju će biti vrlo vrlo vrlo teško
zatrpati. Još teže će se spriječiti da ne povuče sve u bezdan.
