piše: Slobodan Vasković
Gavrilo Bobar nije bio samo
vlasnik Bobar grupacije, niti samo vlasnik Bobar banke. On je bio i SNSD-ova
alfa i omega u Semberiji, bio je narodni poslanik te stranke u parlamentu
Republike Srpske i bio je jedan od budžetskih tajkunskih vampira, čija su carstva
opstajala, ili opstaju, zahvaljujući mogućnosti da zahvataju sa računa
institucija kada god im zatreba i koliko god im zatreba. A treba im često i
mnogo.
Nije pokojni Gavrilo Bobar kriv
za propast Bobar grupacije i propast Bobar banke, već su za to krivi SNSD i Milorad
Dodik lično, čija burazerska politika je razorila sve.
Razaranje Bobar grupacije je
pokazna vježba na kojoj se demonstrira kako će biti razoren ovaj entitet. A to
nije daleko.
Niko iz SNSD-a, sa Miloradom
Dodikom na čelu, nije učinio ama baš ništa da spriječi kriminalno poslovanje
Bobar banke i ostalih firmi iz Bobar grupacije, već su ga poticali. Činili su
to premijeri Aleksandar Džombić i Željka Cvijanović, ministar finansija Zoran Tegeltija,
direktorka Agencije za bankarstvo RS Slavica Injac, načenik Uprave krim
policije RS Zoran Mandić i ostali brojni šrafovi zločinačke organizacije koja
je dozvolila mafijaški način poslovanja.
Ako je neko zaboravio Birač, da
podsjetim da su isti akteri omogućili Litvancima pljačku milijardu maraka i
propast Balkan Investment Banke.
Isto se trenutno dešava sa
Optima grupom i Rafinerijom.
SNSD ima svaku moguću vrstu veze
sa kriminalnim radnjama u obje ove banke i grupacije, u pljački putem Fabrike
cijevi „Unis Derventa“, u otimačini gradskog građevinskog zemljišta u
Banjaluci, vrijednog stotine miliona maraka, u propasti voćarstva, stočarstva,
rudnika, enormnih pljački struje, Boske, Farmlanda....
Bez SNSD-a, preciznije bez vrha te
partije, nijedna od tih pljački nije se mogla izvršiti. A samo uz lično
odobrenje nekolicine vodećih funkcionera te stranke mogla se organizovati i
sprovesti. I samo je najuži vrh SNSD-a mogao spriječiti da odgovorni za ove
enormne pljačke ostanu netaknuti, nedodirnuti i da se protiv njih ne vode
nikakve istrage.
Kupovina „Papaka“, prema
navedenim organizovanim zločinačkim djelima vrha SNSD-a, je tek odlazak u kiosk
po cigarete.
Sada bi ti koji su organizovali
i izvršili brojne pljačke, izvukli novac i akumulirali ga na računima u
Lihtenštajnu, da istražuju Vaskovića kao „dezinformatora“, jer je najavio,
prije svih, da su zločinačka djela u toku, a i da su predmeti otimačine
demolirani do mjere da će biti ugašeni. Pa navode da treba ili „demantovati i
uhapsiti dezinformatore“ ili „istražiti i kazniti krivca“ (oko 6.000.000
maraka, koje je SNSD otuđio iz trezora Bobar banke, pa su se onda uplašili i vratili
svih deset miliona, koliko je nedostajalo u trezoru).
Uočićete da je akcenat SNSD-ovih
jastrebova, koji propagiraju obračun sa onima koji otkrivaju kriminal
zločinačke organizacije (kojem pripada sam vrh te stranke), na „uhapsiti
dezinformatore“.
Nije problem vrhuške SNSD-a šest
miliona, koje su oteli iz Bobar banke, pa ih brže-bolje vratili, već je problem
desetak milijardi maraka koje su u poslednjih devet godina stukli u sulude
projekte. Najveći dio tog novca su oteli.
Poseban problem je što u vizuri
SNSD-a postoji znak jednakosti između „uhapsiti dezinformatore“ i „istražiti i
kazniti krivca“. Oni da su htjeli da istražuju i kažnjavaju krivce, u zatvoru
bi već bili svi koje sam imenovao u ovom tekstu i njihovi brojni prirepci, čiji
je jedini zadatak bio da im poltronišu kako bi sebi obezbijedili milione.
Zato je SNSD-ov „demantovati i
uhapsiti dezinformatore“ ili „istražiti i kazniti krivca“, ustvari, pleonazam.
I pod jednom i pod drugom sintagmom oni uvijek vide Vaskovića i njemu slične.
Da vidimo ko su to ti veliki
istražitelji SNSD-a, koji bi trebalo da istjeraju stvari na čistac.
To je, prije svih, Dragan Lukač,
novi ministar policije, koji razmišlja „obaračem, okvirom i mušicom“, a ne
glavom.
To je Zoran Madić, načelnik
UKP-a, koji će u bezbjednosnim krugovima ostati upamćen kao policajac koji nije
uspio riješiti nijedno jedino djelo. U svim udžbenicima, on će biti upisan kao
Z.M., a u fus noti će biti pribilježeno da je bio dovoljan samo jedan
telefonski poziv iz Palate predsjednika, pa da on lično, koristeći „forenzičke“
metode vorda i tastature, razriješi slučaj „Dva papka“, na način koji direktno
odgovara korumpiranoj eliti što je kupila dva poslanika.
Da ne zaboravim i Darka Ćuluma,
načelnika Uprave policije, čiji je ručni rad prepoznatljiv po montiranju
krivičnih djela i lažnom optuživanju i progonu nevinih, a sve uz asistenciju svjedoka,
koje su pripremili njemu slični i kriminalci.
Što se, pak, Dodika, šefa te
ekipe, tiče, uzalud se on bavi „Evroazijskom unijom i ostalim vasionama“, jer u
društvu koje zaista radi te poslove, on ne može očistiti ni stolove nakon
njihovih sastanaka.
Dodik bi konačno trebalo da
učini nešto korisno i pozitivno u svom političkom životu i zaustavi bar jedan
od pljačkaških procesa koji su u toku. Takav postupak bio bi pravi bljesak u
njegovoj crnoj političkoj karijeri.
Nije red da u cijeloj ovoj priči
zaobiđem i takozvanu opoziciju u RS: Dok god oni budu sjedili u parlamentu sa
Dva Papka, i onima koji su ih kupili, biće najbolji i najčvršći dokaz da je politička korupcija vrijednost
u ovom društvu. I da su i oni učestvovali u potpunom obezvrijeđivanju institucija.