Crna Lista: SAD uvele sankcije Cvijanovićevoj, Stevandiću, Viškoviću i Bukejloviću zbog podrivanja Dejtonskog sporazuma

Ministarstvo finansija SAD

Ured za odnose s javnošću

 

Saopštenje za medije:           31. juli 2023. godine

Kontakt:                                 Treasury Public Affairs, Press@Treasury.gov

 Ministarstvo finansija SAD uvodi sankcije protiv četiri zvaničnika u Bosni i Hercegovini zbog podrivanja Daytonskog mirovnog sporazma

WASHINGTON – U skladu sa Izvršnom uredbom 14033, danas je Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija SAD na listu sankcionaih lica uvrstio jednog zvaničnika sa državnog nivoa u Bosni i Hercegovini i tri zvaničnika u vlasti Republike Srpske, jednom od dva entiteta u sastavu BiH. Ovi lideri direktno su odgovorni za podsticanje donošenja zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) kojim se odluke Ustavnog suda BiH proglašavaju neprimjenjivim u RS, čime se obstruiše i ugrožava provedba Daytonskog mirovnog sporazuma.

Podsekretar Ministarstva finansija za terorizam i finansijske obavještajne poslove, Brian E. Nelson izjavio je: “Ovakav postupak ugrožava stabilnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i teško postignuti mir podržan Daytonskim mirovnim sporazumom. Ovakvo ponašanje predstavlja dalju prijetnju budućem putu ove zemlje i njenoj uspješnoj integraciji u evroatlantske institucije. Nastavićemo pružati podršku građanima Bosne i Hercegovine i njihovim naporima na očuvanju vladavine prava i održavanju mira i prosperiteta.”

Predsjednik RS, Milorad Dodik, bio je predlagač Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH pred NSRS, te glavni zagovornik njegovog usvajanja. SAD su protiv Dodika uvele sankcije 5. januara 2022. godine u skladu sa Izvršnom uredbom 14033 zbog odgovornosti za ili umiješanosti, te zbog direktne ili indirektne uključenosti u kršenje ili postupak koji predstavlja opstrukciju ili prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma, kao i u koruptivne radnje. Prethodno su SAD, u skladu sa Izvršnom uredbom 13304, uvele sankcije protiv Dodika 17. jula 2017. godine zbog opstruisanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Nakon što je NSRS usvojila ovaj zakon u junu 2023. godine, visoki predstavnik u BiH primijenio je svoja ovlaštenja 1. jula kako bi poništio ovaj propis, javno osuđujući zakon kao čin podrivanja regionalnog ustavnog poretka, vladavine prava i raspodjele vlasti. Uprkos postupanju visokog predstavnika, s ciljem poništavanja ovog zakona, Dodik je potpisao Ukaz o stupanju zakona na snagu 7. jula 2023. godine.

Današnja objava o sankcionisanju nastavak je prethodno uvedenih sankcija i zabrane izdavanja viza za ulazak u SAD s ciljem podsticanja na pozivanje na odgovornost lica koja podrivaju demokratske procese ili institucije. Ovi postupci dio su širih napora koje Vlada SAD ulaže u promociju mira, stabilnosti i funkcionalne demokratske vlasti u regiji Zapadnog Balkana.

POJEDINCI UKLJUČENI U POSTUPKE USMJERENE KA RAZBIJANJU DRŽAVE BIH

Postupak donošenja zakona i internet stranica NSRS jasno ukazuju na to da pojedinci obuhvaćeni današnjom objavom sankcija i navedeni u daljem tekstu snose odgovornost za sazivanje posebne sjednice NSRS, 27. juna 2023. godine, kako bi se glasalo o ovom provokativnom propisu. Posebna sjednica NSRS sazvana je 27. juna 2023. godine na zahtjev Radovana Viškovića, Nenada Stevandića i Željke Cvijanović, a Miloš Bukejlović je u ime Vlade RS zakon predstavio NSRS. Posljedično, ova četiri lica snose odgovornost za podsticanje usvajanja ovog propisa koji predstavlja prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma.

Predsjedavajući NSRS, Nenad Stevandić (Stevandić), takođe je javno pozvao na donošenje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BIH, te sazvao sjednicu na kojoj je svojim glasom podržao ovaj zakon. Njegov potpis i pečat predsjedavajućeg nalaze se ispod teksta Odluke.

Premijer Radovan Višković (Višković) takođe je promovirao Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH nazivajući ga legitimnim odgovorom Ustavnom sudu BiH. Kao službena osoba, Višković je javno osuđivao Ustavni sud BiH za nedavno donesene odluke koje je smatrao nepovoljnim za RS.

Srpski član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović (Cvijanović) takođe se, prije usvajanja zakona, sastala sa Dodikom i potvrdila svoje apsolutno slaganje s njim u vezi sa budućim odlukama. Cvijanovićeva je javno branila djelovanje nakon donošenja Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH. Ona je 11. aprila 2022. godine uvrštena na listu sankcionisanih lica od strane Ujedinjenog Kraljevstva zbog podrivanja legitimiteta i funkcionalnosti BiH.

Kao ministar pravde RS, Miloš Bukejlović (Bukejlović) takođe snosi odgovornost za izradu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH. Bukejlović je podržao zakon u svom izlaganju pred Narodnom skupštinom RS pozivajući istu da zakon usvoji zarad pokazivanja “jedinstva” RS.

Današnje aktivnosti OFAC usmjerene su isključivo na ova četiri pojedinca, a ne na institucije niti pozicije u vlasti koje predstavljaju i obnašaju.

OFAC je na listu sankcionisanih lica uvrstio Stevandića, Viškovića, Cvijanovićevu i Bukejlovića  u skladu sa Izvršnom uredom 14033 zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u kršenju ili djelovanju s ciljem opstrukcije i ugrožavanja provedbe bilo kojeg regionalnog sporazuma u oblasti sigurnosti, mira, saradnje ili međusobnih sporazuma o priznavanju ili okvira ili mehanizama odgovornosti koji se odnose na Zapadni Balkan, uključujući Prespanski sporazum iz 2018, Ohridski okvirni sporazum iz 2001, Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti UN, Daytonski sporazum ili Zaključke konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u Londonu u decembru 1995, uključujući odluke ili zaključke visokog predstavnika, Vijeća za implementaciju mira ili njegovog Upravnog odbora, ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, ili u vezi sa bivšom Jugoslavijiom, Međunarodnog rezidualnog mehanizma krivičnih sudova.

IMPLIKACIJE SANKCIJA

Posljedično današnjoj mjeri, sva imovina i pravo na imovinu gore navedenih sankcionisanih lica, a koja se nalazi u SAD ili je u posjedu ili pod kontrolom državljana SAD mora biti blokirana i prijavljena OFAC. Pored toga, sva imovina u vlasništvu, direktnom ili indirektnom, pojedinačnom ili zajedničkom, u udjelu 50 odsto ili više jednog ili više lica koja su na listi, također mora biti blokirana.  Zabranjene su sve transakcije državljana SAD u Sjedinjenim Državama (ili u tranzitu kroz SAD) koje uključuju imovinu ili pravo na imovinu lica uvrštenih na listu ili blokiranih lica, izuzev ukoliko nisu odobrene opštom ili posebnom dozvolom koju izdaje OFAC, ili izuzete.  Zabrane uključuju davanje doprinosa ili obezbjeđenje bilo kakvih finansijskih sredstava, roba ili usluga od strane, prema ili u korist blokiranih lica, te primanje bilo kakvog doprinosa ili obezbjeđenje finansijskih sredstava, roba ili usluga od takvih lica.

Pored toga, finansijske institucije i druga lica koja se uključe u određene transakcije ili aktivnosti sa sankcionisanim licima mogu i sami biti sankcionisani ili se protiv njih mogu poduzeti odgovarajuće aktivnosti.

Dodatne informacije o licima koja su danas sankcionisana pogledajte ovdje.

Nezajažljivi članovi porodice Dodik “kupili” su i RK “Boska”; Kada pobjegnu promijeniće prezime u "Boska"

porodica "Boska"

Piše: Slobodan Vasković

Đorđe Đurić i Igor Dodik su pašanci ili badže, ako više volite.

Đurić je sin vlasnika “Zekstre” Dragana Đurića koji je, svojevremeno kupio “Bosku”, pa je Ugovor o prodaji nestao. Ja sam ga našao i objavio, a možete ga vidjeti u dodatku.

Igor Dodik je sin Milorada Dodika i jedan od vođa Kavačkog klana u RS. Glavni šef Kavčana u RS je Dejan Ilić Tigar, koji je suvlasnik firme "Prointer" zajedno sa “Infinity group”, odnosno Đorđem Đurićem; To jest Igorom Dodikom.

“Prointer” je, svojevremeno, osnovao Dejan Ilić Tigar, zajedno sa Sinišom Mijatovićem, još jednim iz UO Kavčani RS i narodnim poslanikom DEMOS-a.

Beogradski “Prointer ITSS” poodavno je izišao iz vlasništva firme, iako je bio njen osnivač.

Đurić je, preko firme Kaboss pro” iz Beograda kupio većinski paket akcija RK “Boska”, objavio je portal “Capital.ba”, navodeći još da je vlasnik “Kaboss pro” firma Girtpro Inženjering” doo Beograd, čiji je vlasnik opet Đurić.

Đurići baš vole da kupuju “Bosku” i uvijek to čine parama opljačkanim iz Republike Srpske. 

Stvarni vlasnici RK “Boska” godina su nezajažljivi članovi porodice Dodik.

Da podsjetim na tekst “Robna kuća za pranje para; Kompletan Ugovor o privatizaciji ‘Boske’”, u kojem sam objavio “nestali” dokument, 11.03.2015. godine.

piše: Slobodan Vasković

Privatizacija Robne kuće „Boska“ i sve ono što se u vezi sa tom firmom dešava u proteklih sedam godina, jeste prevara ogromnih razmjera u koju su umiješani najviši zvaničnici Republike Srpske i Dragan Đurić, vlasnik firme „Zekstra“.

„Boska“ nije ništa drugo do Robna kuća za pranje para; Vlasti RS sve to znaju, ali niko ništa nije preduzeo da se to i spriječi. Štaviše, nadležni sada pokušavaju sakriti privatizacioni ugovor, ali i ostale dokumente koji se tiču Boske, kako bi spriječili mogućnost istrage o groznim malverzacijama koje su se dešavale i još uvijek dešavaju.

Zbog interesa javnosti objavljujem kompletan „Ugovor o prodaji kapitala (akcija) u Robnoj kući Boska A.D. Banjaluka“. (dokumenti na kraju teksta).   

Ugovor

Ugovor o prodaji Robne kuće „Boska“ potpisan je 8. 10. 2008. godine. U ime prodavca, Vlade RS, potpisnik je bio tadašnji i sadašnji ministar trgovine i turizma Predrag Gluhaković, dok je ugovor u ime kupca, Konzorcijuma pravnih lica koga su činili „Zekstra grupa - Zekstra“ iz Beograda i „Delta real estate“, takođe iz Beograda, potpisao Dragan Đurić.

Prodajna cijena je bila 3.000.000 evra, a kupac se obavezao da će izmiriti i 5.000.000 maraka duga, koje je RK „Boska imala“ prema Poreskoj upravi RS i fondovima. 

Konzorcijum „Delta-Zekstra“ se obavezao i da će ukupno investirati u „Bosku“ 3.000.000 evra, od čega u prvoj godini 1,5 milion evra, a u drugoj i trećoj godini investiranja preostalih 1,5 milion evra. Kupac se obavezao i da će zadržati „pretežnu djelatnost preduzeća u roku od dvije godine od dana okončanja rekonstrukcije RS Boska“. Takođe se obavezao da će „u periodu od tri godine, od dana zaključenja, zadržati broj zaposlenih sa stanjem na dan potpisivanja ugovora“.

Konzorcijumu je dozvoljeno da može proglasiti višak zaposlenih i prije isteka roka, ali da je dužan da ih zbrine po važećim zakonskim propisima.

Ukoliko ne dođe do ispunjenja svih ovih ključnih odredbi ugovora, Vlada RS je imala pravo da raskine ugovor sa Konzorcijumom „Delta-Zekstra“.  

Vlada RS, preko IRB-a, nagradila Đurića sa 15 miliona KM

Gotovo sedam godina nakon privatizacije može se zaključiti da Kupac nije ispunio gotovo ništa od navedenih odredbi i da je Vlada RS morala raskinuti ugovor. Međutim, Vlada RS to nije učinila, već je prisilila IRB da u avgustu 2011. kupi obveznica RK Boska u iznosu od 15 miliona maraka, i pored upozorenja da se radi o rizičnim obveznicama. Taj novac iznesen je iz Republike Srpske i svaka istraga bi pokazala da je tu riječ o pranju para.

Ni iz tih 15 miliona KM, dobijenih od IRB-a, Dragan Đurić nije htio da izmiri obaveze prema Republici Srpskoj, u skladu sa Ugovorm. I dan danas on pokušava da izubjegne ispunjenje ugovornih obaveza, a Vlada RS uopšte ne reaguje, niti raskida ugovor.

Svjedoci smo da ga čak pokušavaju sakriti, kako bi izbjegli odgovornost za brojna nezakonita djela. 

Nesporno je da ključne obaveze iz osnovnog ugovora nisu u potpunosti ili djelimično izvršene i to na štetu Republike Srpske.

Đurić nije ispoštovao gotovo ništa iz Ugovora

Konzorcijum, prema dokumentima koji su u mom posjedu, nije ispoštovao osnovne odredbe ugovora u pogledu plaćanja dobavljačima RK Boska, potom iznosa koji je trebao uložiti u investiranje i načina (metodologije) investiranja. Đurić nije ispoštovao ni član o zadržavanju pretežne djelatnosti određeni period… čime su nesporno ispunjeni uslovi za raskid ugovora. 

Od momenta zaključivanja ugovora do današnjeg dana Vlada RS/ Ministarstvo trgovine i turizma RS ništa nisu učinili da se pokrene pitanje odgovornosti  i izvrši kontrola stepena realizacije ugovornih obaveza, tj. pokrene pitanje neizvršenja ugovornih odredbi. 

Sve vrijeme se ovo pitanje prećutkuje, a ugovor su krili kao zmija noge.

Kupac državnog kapitala u RK Boska nije ispoštovao osnovnu ugovornu obavezu koja se odnosila na rješavanje pitanja zaposlenih radnika, odnosno zadržavanja broja zaposlenih radnika. 

Vlada platila radnike

Kupac je proglasio višak zaposlenih radnika uz obavezu zbrinjavanja radnika u skladu sa važećim propisima (dokup staža, doprinosi fondu PIO). 

Ove troškove je platila Vlada RS, čime je prekršena odredba 5.4. ugovora. 

Vlada Republike Srpske je na sjednici održanoj 11.06.2009. godine, donijela odluku o uplati jednokratne novčane pomoći  radnicima RK ,,Boska” u iznosu dvije neto plate za januar i februar 2009. godine, iz sredstava budžetske rezerve. 

Vlada Republike Srpske  je donijela Rješenje broj: 04/1-012-2-1259/09 od 02. 07. 2009. godine kojim daje saglasnost na zaključivanje Ugovora između Vlade Republike Srpske, Ministarstva trgovine i turizma, Konzorcijuma i Sindikalne organizacije RK ”Boska”, kojim će se definisati način izmirenja dijela obaveza prema radnicima Boske. Za potpisivanje ovog ugovora u ime Vlade Republike Srpske, ovlašćen je ministar trgovine i turizma. 

Pozajmicu od 495.189,50 KM, koje je Vlada Republike Srpske isplatila Sindikalnoj organizaciji RK ,,Boska”, Konzorcijum nikada nije vratio. 

Konzorcijum je predložio da se izmijene rokovi za izmirenje ove pozajmice i to aneksom Ugovora o pozajmici na način  da se Konzorcijum obavezuje da iznos od ukupno 495.189,50 KM vrati Vladi odnosno Ministarstvu uplatom na Jedinstveni račun trezora u dvije rate, na način da prva rata dospijeva  do 31.12.2009.godine, a druga rata do 31.01.2010.godine. 

Vlada Republike Srpske je Rješenjem broj: 04/1-012-2-780/09 od 25.09.2009. godine dala saglasnost na Aneks Ugovora. Ugovor o pozajmici i Aneks Ugovora o pozajmici nisu realizovani, odnosno sredstva data na ime pozajmice Sindikalnoj organizaciji nisu vraćena. 

Ministarstvo trgovine i turizma  je putem Pravobranilaštva Republike Srpske, pokrenulo tužbu za naknadu štete, koja se nalazi kod nadležnog Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci od  23.03.2011.godine, predmet broj: P-920/10  i u toku je. 

Na dan potpisivanja Ugovora u Boski je bilo zaposleno ukupno 254 radnika, u stalnom radnom odnosu. Po okončanju privatizacije, na dan 30.09.2009.godine, tehnološkim viškom je proglašeno 242 radnika. 

RS je platila obaveze prema radnicima koji su proglašeni viškom, a ne Kupac/Konzorcijum. Ugovor se i pored kršenja ove odredbe nije raskinuo, niti je pokrenuto pitanje naplate ugovorne kazne. 

Pretežna djelatnost

Osnovnim tekstom Ugovora date su definicije i rokovi pretežne djelatnosti: 

,,Kupac je obavezan da, samostalno i/ili preko povezanih lica i/ili preko poslovnih partnera zadrži Pretežnu djelatnost Preduzeća u roku od 2 (slovima: dvije) godine od dana okončanja rekonstrukcije objekta Robna kuća Boska koji se nalazi u Banja Luci, izvršene u skladu sa zakonom. 

Ako Kupac ne zadrži Pretežnu djelatnost Preduzeća, u roku od 2 (slovima: dvije) godine od  dana okončanja rekonstrukcije objekta Robna kuća Boska, Prodavac ima pravo na raskid ovog ugovora”, navedeno je u Ugovoru. 

Uobičajena je odredba u ugovoru o privatizaciji o obavezi Kupca da zadrži pretežnu djelatnost određen vremenski period, što je i osnovna ideja samog privatizacionog procesa (restrukturiranje, pokušaj oživljavanja osnovne djelatnosti preduzeća koje je predmet privatizacije…). 

Međutim, u ovom  slučaju postavlja se pitanje opravdanosti same privatizacije RK "Boska", ukoliko Kupac u preciziranom periodu nije obavljao djelatnost trgovine na malo, a što je i bila jedna od osnovnih ugovornih obaveza, a ujedno i uslov za raskid privatizacionog ugovora (član 12.1. ugovora). 

Iz Bilansa stanja i uspjeha u 2012. i 2013. godini godini (RK otvorena 11.11.2010.) proizilazi da je jedini prihod Boska ostvarila od iznajmljivanja poslovnih prostora, odnosno da ne obavlja trgovinsku djelatnost na malo, što je bila ugovorna obaveza. 

Ukupno je desetak zaposlenih, koji uglavnom obavljaju računovodstvene poslove, tehničke i čuvarske poslove. Ostali radnici su radnici firmi kojima je iznajmljen poslovni prostor i nisu u radnom odnosu sa “Boskom”. 

Znači Kupac uopšte ne obavlja djelatnost trgovine na malo što bi trebala biti suština privatizacije, već se u periodu u kojem je morao obavljati ovu djelatnost, “Boska” bavila iznjajmljivanjem nekretnina.

Nisu plaćeni ni dugovi od 5 miliona

Nisu ispunjene ni ugovorne obaveze koje se tiču isplate 5 miliona KM, a koje je “Delta Zekstra” preuzela na sebe. 

Tekst osnovnog Ugovora glasi: 

"Kupac preuzima i obaveze koje Preduzeće ima prema dobavljačima, Poreskoj upravi i ostalim povjeriocima i to na način i u visini/obimu kako slijedi: Obaveze  Preduzeća prema Poreskoj upravi Republike Srpske  i fondovima obaveznog osiguranja u iznosu od  5.000.000,00 KM".

Boska investirala u samu sebe

Takođe, u “Bosku” Đurić nije investirao ništa. Zvuči nevjerovatno, ali je “Boska” investirala sama u sebe. 

Članom 5.6. Ugovora, precizirano je sljedeće:

 ,,Kupac je obavezan investirati u Preduzeće ukupni iznos od 3.000.000 € (slovima: trimiliona evra ), kako slijedi:

u prvoj godini  Perioda investiranja, Kupac će izvršiti investiciju u iznosu od najmanje 1.500.000 € ;

u drugoj i trećoj godini Perioda investiranja, Kupac će izvršiti preostali dio investicije”. 

Đurić je navodno u “Bosku” investirao 2.375.083,83 evra do 31.12.2011. godine, samostalno, odnosno 624.900 evra (oko 1.250.000,00 KM) manje u odnosu na obavezu Kupca iz osnovog teksta ugovora. 

Međutim, upitan je iznos od 2.375.083,83 €  koji je Konzorcijum naznačio da predstavlja ukupna njihova ulaganja, jer u navedeni iznos Konzorcijum računa i ulaganja zakupaca poslovnih prostora u “Boski” u adaptiranje objekta. 

Zakupci su kao nosioci franšize bili u obavezi da samostalno investiraju u adaptaciju iznajmljenog poslovnog prostora. To nije Đurićevo ulaganje.

Uz to, “Boska” je, a ne Đurić, podigla milionski kredit, koji je zaveden kao investicija. 

Drugim riječima, “Boska” koja predstavlja objekt privatizacije, investira u “samu sebe” i to kreditnim zaduženjem.

Iz kreditnog zaduženja Boske izvršeno je investiranje sredstava koje je prema ugovornoj odredbi trebao da izvrši Konzorcijum u svojstvu Kupca. (nastaviće se)

Ugovor

Read more publications at Calaméo 

NarkoBos Mevludin Kadić podlegao povredama zadobijenim kada je u Bijelom Polju pregažen automobilom na pješačkom prelazu; Riječ je o likvidaciji, nikako saobraćajnoj nesreći; Kadićevi sinovi su dio Šmrkove Narkoorganizacije

Ilustracija

Piše: Slobodan Vasković

Mevludin Mele Kadić preminuo je 29.07.o.g., od posljedica gaženja automobilom.

Kadić je teško povrijeđen 08.07.o.g. kada ga je na pješačkom prelazu automobilom pregazio Almin Ljušković.

Objavio sam već da, prema mojim informacijama, nije riječ ni o kakvom saobraćajnom udesu, već pokušaju likvidacije Kadića.

Njegova smrt pokazala je da je pokušaj likvidacije postao likvidacija.

Kadić nije toliko poznat bosanskohercegovačkoj javnosti koliko njegovi sinovi  Admir i Dino Kadić, pripadnici narkoklana Admira Arnautovića Šmrka.

I Mevludn Kadić bio je veliki narkodiler kojem je zbog trgovine narkoticima, zabranjen ulazak u BiH, još 2011. godine.

To ga nije spriječilo da se i dalje bavi narkoposlovima, a bio je blizak, kako moji izvori navode, Kavačkom klanu.

On, njegovi sinovi i Šmrk imaju imovinu u Sarajevu vrijednu cca 35 miliona KM, a da svi zajedno nemaju dana radnog staža. 

Pisao sam o toj imovini u tekstu “Uhapšeni NarkoDiler Admir Kadić, njegov brat Dino i Šmrk, NarkoDiler sa značkom OSA, posjeduju u Sarajevu nekretnine vrijedne 35 miliona KM, a da svi zajedno nemaju dana radnog staža” (29.10.2022.).

I nije to jedina imovina Kadića i Šmrka u Sarajevu i BiH. Riječ je samo o dijelu imovine, čija vrijednost je vrtoglava. 

Ljušković je, nakon gaženja Kadića, pobjegao, ali je uhapšen. U pritvoru je.

Šta god ko mislio, uopšte ne sumnjam da je Mevludin Kadić ubijen. Treba to i dokazati; Posebno je potrebno naći naručioce, a oni su u sarajevskom podzemlju, koje je čvrsto uvezano sa crnogorskim.

I da ne bude nikakve nedoumice - niko u tom narkomiljeu ne gleda na vjeru i naciju; Svi koji rade narkotike u istom su kolu; Uvijek spremni na likvidacije.

"Pošteni" Bogdan; UBM takozvane opozicije prema Trivićevoj i njihova servilnost Dodiku; "Crni Labud"

Piše: Slobodan Vasković

1.

Nisam imao namjeru danas ništa da objavljujem, međutim, nikada ne bude kako očekujemo.

Drugi pišu meni, traže da skinem objavljene tekstove o njima, jer su, kako tvrde, netačni.

Tako mi je danas pisao Bogdan Jovanović, najpoznatiji banjalučki šaner, koji se obogatio pljačkajući po EU, sa akcentom na Njemačku.

"Dragi" Bogdan, izvrstan prijatelj Vlade Crte Đajića, direktora UKC RS, narkodilera Ognjena Savića i brojnih drugih kriminalca, “ubjeđuje me” kako on nije taj, već je, valjda, sve “pošteno” stekao.

Ognjen Savić je onaj “čuveni” narkodiler što je uhapšen u “crvenim gaćama”; Brat je Ozrena Savića, vrlo ozbiljnog narkoigrača. 

Demantovao je Jovanović da mi prijeti. Kaže mi, nakon što sam mu saopštio da tuži, ako ima neki problem, da neće tužiti, ali i da sam “odabrao stranu”! Interesantno; Baš se pitam šta bi to trebalo da znači? Prijetnju, naravno. Prijaviću ga zvaničnim organima Njemačke, jer tamo živi, pa neka procijene da li je prijetio ili nije. 

Uzgred, ja sam stranu davno odabrao: Moj blog se zove: “Sa druge strane” - protiv svih poput Jovanovića i njegovih prijatelja, saradnika, listom devijantnih osoba.

Ništa taj pošteno nije stekao, a još manje mi pada na um da se prestanem baviti njime. Posebno što mi dosađuje. 

Tek ću se Jovanovićem pozabaviti, posebno što je rekao da ne samo da mi ne prijeti, već podržava “slobodu štampe”. Kakav osviješteni kriminalac.

Vidjećemo šta će preduzeti Jovanović. 

2.

Branislav Borenović počeo je da se lažno potpisuje kada širi mržnju prema Jeleni Trivić lično i njenoj stranci Narodni Front.

Takozvane lidere opozicije u RS ujedinjuje samo jedna stavka - mržnja prema Jeleni Trivić; I to lična, što je daleko od svake politike. Mogla bi se nazvati Udružena Bolesna Mržnja (UBM) ili, pak Udružena Mržnja Nesposobnih, Preplašenih Licemjera i Lažova (UMNPLiL)! Naravno, sve što navodim mogu i dokazati. Što ću i učiniti; Nigdje mi se ne žuri. 

Borenović je otišao tako daleko da je, potpisujući se drugim imenom, objavljujući pamflet mržnje na zvaničnoj stranici PDP-a, napao i zvanični Beograd.

Zvanično, on će to demantovati, što će biti samo još jedna u nizu njegovih laži.

Nezvanično, nastaviće da juriša na Trivićevu koja ga je pregazila Istinom; Kao i one koji sarađuju sa njim na širenju mržnje prema njoj; Čineći tako Trivićevoj ogromnu uslugu, jer pokazuju koliko su nedostojni i slabi u poređenju sa njom.

Šta hoće Borenović: da Trivićeva podrži Draška Stanivukovića, kojeg Milorad Dodik drži u šaci, i sa kojim je u niz navrata pokušao da “skine glavu” Trivićevoj. 

Suštinski, Borenović jako želi da izgura Dodikovu teško Ocvalu, nekada Lepršavu, Lutku ponovo za gradonačelnika, kako bi spasio sebe od totalnog kraha. Što je nemoguća misija, jer je već skroz propao.

Uostalom, zašto Borenović ne saopšti ništa o brojnim kriminalnim radnjama koje čini Stanivuković zajedno sa Režimom?

Magla kojom se to pokušava nevješto prikriti su priče o opozivu Stanivukovića.

Jedini u njih vjeruje Vlado Crta Đajić, prijatelj pomenutog Jovanovića.

Dodik zna da SNSD ne može više nikada pobijediti u Banjaluci; Zato pokušava svim sredstvima prikriti direktnu konekciju sa Malim Zlim Patuljkom jeftinim spinovima, kako bi od njega napravio “žrtvu”. Iako su stvarne žrtve građani Banjaluke koje Stanivuković svakodnevno laže. I radi za Tajkune; Kako Dodikove, tako i Tatine.

U svim njihovim trošnim, jedva održivim, kombinacijama nije im pala na pamet činjenica da bi Stanivuković mogao biti uhapšen zbog brojnih nezakonitosti koje je počinio. Preciznije, morao.

3.

Mučno mi je čitati stavove takozvane opozicije koja u potpunosti bagateliše Dodikove udare na BiH, koji su najopakiji udarci  po RS.

Njihovo potcjenjivanje njegove spremnosti na svako zlo, pa i na secesiju, je svjedočanstvo koliko ništa ne znaju niti vide. Niti će ikad znati.

Dodika optužuju da je pogazio stavove Narodne skupštine RS za 100 miliona koliko vrijedi zgrada Mileta Klena Radišića. Savjet ministara je odobrio cca 70 miliona KM za kupovinu zgrade UIO. 

Istina jeste da je Dodik uspio da, zasad, izdejstvuje tih 70 miliona KM za zgradu, ali je istina da nije poništio nijedan od antidejtonskih i antiustavnih zakona koji su na snazi, uprkos tome što ih je visoki predstavnik za BiH učinio ništavim.

Riječ je o Zakonima o zabrani sprovođenja odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS i zabrani objavljivanja odluka visokog predstavnika u Službenom glasniku RS.

Oba zakona su na snazi i nijedna odluka viskog predstavnika nije objavljena u Službenom glasniku RS. Zato je Tužilaštvo BiH donijelo Narebdu o sprovođenju istrage protiv Dodika kojeg je saslušala SIPA. Očekuje se podizanje optužnice.

Kriza u BiH nije prestala; Štaviše, tek će se rasplamsati. 

Navodni opozicionati, zadnja linija Dodikove odbrane, to ne vide, a nije ni čudo; Da su bar nekad nešto vidjeli, odavno Dodik ne bi bio na vlasti; Da su uspjeli odbraniti falsifikovanje izbora, nikada pomenute odluke ne bi bile donešene. Ali nisu, jer im je bio važniji lični interes od narodnog koji je izglasao Trivićevu za predsjednika RS, a Dodik je brutalno falsifikovao volju građana. 

Bitno je da ih je mržnja prema Trivićevoj i Narodnom Frontu ujedinila. I dobrim dijelom mržnja prema zvaničnom Beogradu što je konstanta koju dijele sa Dodikom, ali je, za razliku od njega, nevješto kriju. Lažno se potpisujući.

Ovim ću završiti, a u nastavku podsjećam na tekst koji sam objavio sada već davne 2017., 12.09., pod nazivom: ““Crni Labud”: Denis Rodman uskoro u Banjaluci?!”

Prije nego emitujem taj tekst, podsjetiću da je NSRS povukla odluku o Referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH, ali ne zauvijek, već na određeno vrijeme.

"Narodna skupština RS stavljajući van snage Odluku o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH konstatuje da nisu prestali razlozi za raspravu i ocjenu načina nastanka tih institucija putem nametanja Zakona o Sudu BiH od strane visokog predstavnika", navodi se u saopštenju iz Narodne skupštine RS.

Usvojen je i Zaključak u kojem se navodi da nepostojanje ustavnog osnova za osnivanje i nadležnost Suda i Tužilaštva BiH nije dalo mogućnost Parlamentarnoj skupštini BiH da donosi bilo kakve zakone o pravosuđu BiH, te da samim tim ni visoki predstavnik nije imao mogućnost, a pogotovo ne i pravo da nametne Zakon o Sudu BiH.

"Takvo pravo visokom predstavniku nisu davala ni bonska ovlaštenja jer se u njihovom tekstu i ne pominju akti iz nadležnosti Parlamentarne skupštine", stoji u zaključcima, donešenim 06.11.2017.

Nakon šest godina cijenim da nisam ništa pogriješio kada sam objavio tekst na koji podsjećam.

“Crni Labud”: Denis Rodman uskoro u Banjaluci?! (12.09.2017.)

piše: Slobodan Vasković

1.

Očekujem uskoro posjetu Denisa Rodmana Banjaluci. Gdje će se sresti sa Miloradom Dodikom.

Odigraće i jednu jedan na jedan, sve pred TV kamerama.

2.

Nakon toga će Rodman otputovati u SAD, gdje će gostovati na uglednim/gledanim TV kućama.

“Obožava košarku. Rekao sam mu i da Tramp obožava košarku. Pođimo od toga”, reći će Rodman publikumu, govoreći o sastanku sa Dodikom. Gospodarem Najizolovanije teritorije u Evropi, imenom Republika Srpska.

3.

Slično je Rodman izjavio i nakon susreta sa Kim Jong Unom, s tim što je umjesto riječi Tramp koristio riječ Obama.

Svaka sličnost je namjerna. Ne između Trampa i Obame, tu sličnosti nema; Između Rodmanovih domaćina.

4. 

Koliko je realno da Rodman dođe?

Sasvim realno; Začuđen sam da već nije došao. Jer, ovdje niko ne dolazi. 

U Banjaluku, u zvaničnu posjetu. Već godinama Palata predsjednika zvrji prazna kada su visoke zvanice i sa Zapada, ali i sa Istoka u pitanju. 

5. 

To je Rodmanovo vrijeme i idealna prilika za njega.

6.

“Rodmanova vremena” neće pokvariti ni Dodikovo navodno odustajanje od referenduma o samostalnosti Republike Srpske.

Nikakvog tu odustajanja nema; Dodik je načinio samo jedan mali manevarski korak unatrag, ne bi li zavarao one koji od njega traže institucionalni odmak od tog najavljenog referenduma.

7.

“Institucionalni” - u prevodu znači da SNSD iz svojih stranačkih akata briše Deklaraciju o referendumu o samostalnosti; Bez tog brisanja, sve je prazna priča.

Isto se odnosi i na referendum o radu Suda i Tužilaštva BiH, koji je izglasala Narodna skupština RS. 

Ta odluka za posledicu ima netačnu spoznaju da je direktor Službenog glasnika RS, koji nikako da objavi tu odluku, Najmoćnija osoba u ovom entitetu. A svi znaju da nije. I svi znaju da Dodik ne dozvoljava da se ta odluka objavi. Iz taktičkih razloga; Sve dok mu ne zatreba, a onda će da je sprovede.

To neće biti sutra, ali će biti! 

8.

Dodik je “Crni Labud” ovih prostora; Spreman i sposoban izazvati i teške sukobe; Spreman sprovesti referendume, ma koliko to koštalo, i u “mesu”, ma šta o tome mislila Opozicija.

Pod uslovom da misle, jer kod njih je isključivo razvijen “Pavlovljev refleks”; Čak i on nedovoljno - reaguju jedino (ne i svaki put) tek kada Dodik nešto izjavi, osmisli kakvu psinu, manipulaciju, ekstremno opasnu prevaru…, udari iz sve snage na interese Naroda i na Narod…

To što reaguju ne znači i da razumiju da je Dodik “Crni labud”! I da je potpuno nepredvidiv, za razliku od Opozicije koja je prepredvidljiva!

9.

Dodik je iz “Ekstremistana”, a Opozicija iz “Mediokristana” i dok god su u tom mentalnom ambijentu ne mogu se oduprijeti Dodiku, niti spriječiti “Crnog Labuda”, koji, u našem slučaju, znači potpuno potiranje svih društvenih normi, za početak; Nakon toga, mnogo gore od toga.

10.

Problem je što se ne živi u “Mediokristanu”, kako to Opozicija misli; Živi se punim plućima “Ekstremistan”, koji direktno proizvodi izvore neizvjesnosti i “Crnog labuda”.

11. 

Sve što se zna o Dodiku je nebitno; Analiziranje toga i oruđa napravljena na osnovu tih znanja, neće ga skinuti sa vlasti; Trebalo bi se usredotočiti na ono što se ne zna o Dodiku; Prije svega njegovu spremnost da, u maniru “Crnog labuda”, razori sve oko sebe, glupo negiranu na osnovu “znanja o Dodiku”.

12. 

Sve do tada na djelu je platforma “Ćurka”!

13.

Rodman samo što nije; “Crni Labud” je gotovo formiran; Dovoljno je okrenuti se malo oko sebe!