четвртак, 19. март 2015.

Dečko koji ne obećava

piše: Slobodan Vasković

Potrošiti sat i po na nastup/monolog Aleksandra Vučića i nije baš bačeno vrijeme, zbog činjenice da je riječ o osobi koja ima plebiscitarnu podršku građana u Srbiji.

Problem je kada premijer Vučić taj sat i po potroši pričajući štošta, a da nije rekao gotovo ništa.

Izvan tog Gotovo Ništa, tek je nekoliko konkretnih stvari, od kojih je najkonkretnija targetiranje nedeljnika “Vreme” kao neprijatelja (“Od 25 tekstova, 24 prljava su protiv mene”).

Vučić je tako nastavio svoj pohod na sve one koji drugačije misle i koji ne žele stvari u Srbiji gledati njegovim hiperoptimističnim očima. Čiji su pogledi veoma staklasti.

Vučić, nažalost, ne vidi i nikako ne shvata da njegovo najjače oružje nije u centralizaciji na kojoj insistira i posvećeno je gradi, već u sabornosti, prihvatanju mnoštva različitih ideja, kreacija i sinhronizovanog djelovanja.

Neće to ni vidjeti i on nije taj koji će Srbiju izvući iz krize. On zalud troši vrijeme kompletne nacije.

Vučić, ma koliko se pozivao na Nikolu Pašića, nije mu ni blizu, kao ni Milošu Obrenoviću. On je bio i ostao naslednik/nosilac politike Vojislava Šešelja.

Pomenuo je Plan za Srbiju, a iz Plana nije ništa “izvadio”. Jer nema ništa.

Beograd na Vodi, Željezara, Azotara, FAP…, sve projekat do projekta, bez ijedne konkretne riječi o njima. Bez ijedne cifre. Postotka.

Jedino konkretno je zaduženje od MMF-a i maglovito, ali sigurno povećanje cijene struje u Srbiji. (Sa Komšinicom će zato sledeći put razgovarati u mraku. Štednja.)   

Da Srbija dalje tone u jednoumlje dokaz je i najava predstavljanja Plana Narodu na Mitingu.

Gazimestan je bio loš, ali Vučić iz toga nije naučio ništa. Ubijeđen je da će repriza biti bolja. Vara se.

Narciosoidnost neće izvući Srbiju, još manje Miting, makar bio milionski.

Vučić je svoj najveći protivnik i to je matrica na kojoj će se odvijati većina događaja u Srbiji u vremenu koje dolazi.

Vučić je, u skladu sa svojom politikom “unutra oštro, vani meko”, očekivano podržao integritet BiH, Dejtonski sporazum i Republiku Srpsku.

Tu se već distancirao od politike Milorada Dodika, ali nije htio da ga do kraja demolira, pa je dozvolio mogućnost “dogovora svih naroda”, ne zaboravljajući da locira “treći entitet” na teritoriju Federacije BiH.