недеља, 24. мај 2015.

Dosje: Nepodnošljiva Lakoća Pljačkanja

piše: Slobodan Vasković

Decenija vladavine Režima mogla bi se u tri riječi opisati kao “Nepodnošljiva Lakoća Pljačkanja”.

I (gotovo) svi pripadnici Režima na visokim funkcijama učestvuju u tome.

I oni snažno istureni u javnosti i oni koje javnost jedva (pre)poznaje.

I u prvom i u drugom slučaju cifre su ogromne.

Kao pokaznu vježbu Nepodnošljive Lakoće Pljačkanja uzeću primjer Mladena Milića, direktora Fonda PIO, koji se rijetko, gotovo nikad, ne pojavljuje u javnosti. I vrlo male cifre koje se kradu, ali koje u zbiru daju ogromne količine novca.

Ovdje je riječ samo o Miliću, i krađi na dnevnicama, gorivu, noćenju u hotelima, kao i na nenaplaćivanju usluge servisiranja računa.

Iznosi kojima se oštećuje budžet RS  su od 1 KM do 106 KM, a ukupan zbir štete je strašan.

I odnosi se samo na Milića, a takvih kao on je u RS na hiljade. Pa vi sami, nakon čitanja, zaključite zašto nema više para ni za šta. I ko ih je pojeo.

Marka po marka - hiljade
Analitički izvještaj o isplatama raznoraznim funkcionerima za period od 01.01.2013.-28.02.2014. godine, koji je Vladi RS dostavio njen Generalni sekretarijat (objavio sam taj dokument u februaru ove godine), svjedoči da Mleden Milić ima mjesečna primanja od cca 4200 KM. To je zvanično. Nezvanično su mu primanja mnogo mnogo veća.

Mladen Milić je, prema pomenutom dokumentu, funkcioner u upravi PREF-a gdje prima 400 KM mjesečno i u upravi JU „Agencija za informaciono društvo“, gdje prima od 152 do 800 KM mjesečno.

Potom je profesor na PIM-u (privatnom fakultetu iza kojeg stoji Zoran Tegeltija), gdje, prema dokumentu, prima od 60 do 240 KM, što nije realno. U upravi Banke Srpske prima nadoknadu od 500 KM i direktor je Fonda PIO, gdje mu je plata od 2187 do 2419 KM.

Vrijedan čovjek, nema šta; Nije mu mrsko raditi ni za 60 KM.

Kad smo već kod tih 60 KM, odnosno kod Milićevih primanja na Tegeltijinom PIM-u, koja su u dokumentu prikazana u rasponu od “60 do 240 KM”, treba imati u vidu da Milić živi u Bijeljini. Što znači da je na gubitku svaki put kada dođe na predavanja u Banjaluku, gdje se PIM nalazi. Ili u Trebinje, gdje ima istureno odjeljenje.

Hiljade KM štete zbog PIM-a
Doc. dr Mladen Milić predaje na PIM-u dva predmeta: “Marketing” i “Ponašanje potrošača”. Predaje već nekoliko godina, a čini to i danas.

Nije realno da Milić zaradi samo 60-240 KM, a drži dva predmeta. Realno je da zaradi najmanje hiljadu maraka mjesečno. Koje, očito, ne prikazuje. Bar ih nema u Analitičkom izvještaju o isplatama.

Na taj način, Milić izbjegava plaćanje poreza, ali i njegov poslodavac Zoran Tegeltija. Ti porezi išli bi u Fond zdravstva i Fond PIO, čiji je Milić direktor.

Predajući na Tegeltijinom fakultetu, Milić svjesno krade od Fonda PIO, čiji je direktor. Ovo je moguće samo u Republici Srpskoj i nigdje više.

Idemo dalje. Miliću trebaju određena sredstva da dođe iz Bijeljine do Banjaluke. I treba mu automobil, a i hotel u kojem će prenoćiti.

Milić u 2015. godini drži predavanja svaki drugi utorak, što znači da je najmanje dva puta mjesečno u Banjaluci.

Da dođe iz Bijeljine i vrati se nazad potrebno mu je najmanje sto KM goriva, plus 106 KM za jednokrevetnu sobu u Hotelu “Bosna”. Treba mu i najmanje 40 KM za hranu za jedan dan, a kako noći to je već 80 KM.

Sračunajmo sad: Milića jedno predavanje na PIM-u košta najmanje 286 KM. Kako dva puta mjesečno predaje samo u Banjaluci to je 572 KM.

Profesori su slobodni samo jedan mjesec – avgust – što znači da Miliću treba 11 puta po 572 KM; Godišnje to iznosi 6292 KM (računao sam i dolaske na ispite). Realno je da Milić ostalim utorcima predaje na PIM-ovim isturenim odjeljenjima, što 6292 KM poduplava.

Računica (minimalne cifre) kaže da Milić samo na odlaske na predavanja potroši godišnje 12.584 KM. Kako ima vozača (V.C.), koji, takođe, mora spavati i jesti, onda se ova brojka još jednom poduplava i iznosi 25.168 KM.

Tegeltijine profesore plaća Budžet
To je suma koju bi Tegeltija, kao vlasnik PIM-a, trebao da isplati Miliću i njegovom vozaču V.C. samo za dolaske na predavanja.

Naravno, to Tegeltija ne plaća, već sve troškove Milićeve profesure na PIM-u snosi Fond PIO.

Milić, kao direktor Fonda PIO, piše sebi i vozaču službeni put za Banjaluku/Trebinje, a onda u tim gradovima drži predavanja. Na taj način u 2013. i 2014. godini, plus pet mjeseci 2015. godine, Milić je Tegeltiji uštedio preko 60 hiljada KM. I najmanje za toliko oštetio Fond PIO.
   
Pri tom, Milić nije prikazao najmanje 30 hiljada KM zarade na koju bi trebalo da plati poreze, što štetu značajno povećava.  

Nije tu kraj priče.

Već sam ob javio da je Fond PIO Republike Srpske u potpunoj funkciji Zorana Tegeltije i Mladena Milanovića Kaje, koji stoje iza mikrokreditne organizacije „Prvo penzionersko mikrokreditno društvo“ d.o.o., specijalizovano za davanje kredita penzionerima.

Mladen Milić, direktor Fonda PIO, ustupio je ovom zelenaškom društvu bazu podataka Fonda, što je krivično djelo.

Gubitak desetina hiljada KM na besplatnim uslugama Zelenašima
Fond skida kreditne rate penzinerima, koji su se zadužili kod Društva, a ne Banke, preko kojih primaju penzije.

Prema pouzdanim podacima, samo u februaru mjesecu 2015. godine, Fond PIO izvršio je obustavu dijela penzije kod čak 2690 penzionera koji su se kreditno zadužili kod Tegeltijinog i Kajinog zelenaškog Društva.

Ukupan iznos koji je Fond skinuo od penzionera i prebacio na račun Tegeltijinog i Kajinog Društva iznosi cca 280.000 Konvertibilnih maraka.

Mladen Milanović Kaja
Fond Pio je očito inkasant dvojice lihvara.

Fond PIO direktno skida rate od penzija zaduženih penzionera, a za tu uslugu ne naplaćuje ništa.

Banke uslugu vođenja računa naplaćuju 1,5 km mjesečno.

U februaru 2015. godine Fond je servisirao račune 2690 penzionera, koji su se kreditno zadužili kod Tegeltije. Ako bi pretpostavili da Fond bude jeftiniji od Banaka i za usluge obustave novca, uzme samo jednu marku (po računu/penziji), to znači da je šteta 2690 KM mjesečno u 2015; Puta pet mjeseci, to iznosi 13.450 KM samo u ovoj godini.

Fond je, besplatnim uslugama prema Tegeltijinom i Kajinom zelenaškom društvu, izgubio 13.450 KM. Na godišnjem nivou to će biti cca 30.000 KM. Ukupna šteta je daleko veća, jer Fond besplatno radi  za druge mikrokreditne organizacije. Samo po ovom osnovu Fond PIO će izgubiti najmanje 50.000 KM u ovoj godini. I nikom ništa.

Treba uračunati i gubitke u prošloj i pretprošloj godini, što je već blizu 150.000 KM, samo po osnovu besplatnog vođenja računa.

Nevjerovatna ekspanzija
Tegeltija je Društvo napravio 2012. godine i njegovi osnivači su i profesori sa PIM-a.

Odmah je pokrenuta akcija sa Milićem.

Interesantno je vidjeti ekspanziju kredita Društva.

Preko Fonda PIO, u korist Tegeltijinog i Kajinog Društva u februaru 2013. godine obustavljeno je 47 kreditnih rata sa 47 penzija, u ukupnoj visini od 5000 KM.

U februaru 2014. godine broj obustava preko Fonda PIO popeo se na 900 (89.000 KM), da bi u februaru 2015. ta brojka dostigla 2690 obustava (280.000 KM). Fenomenalan uspjeh, nema šta. (Posjedujem sve dokumente).

Zelenašenje
„Prvo penzionersko mikrokreditno društvo“ kreditira penzionere, dajući im male iznose od par hiljada KM, ali sa godišnjom kamatom 20%. Istovremeno, Društvo od Banaka i drugih firmi, na koje Tegeltija ima uticaj, uzima kredite sa sopstveno poslovanje, ali sa znatno nižom kamatom-do 7%.

Razlika u kamati od plasiranih sredstava u vidu kredita i pozajmljenog novca od banaka je čista dobit za Društvo. (Što ne reći Kriminalno koje čine Tegeltija, Milanović i ostali koji učestvuju u ovoj prljavoj raboti.).

Tako je u 2014. godini Društvo za pljačkanje penzionera imalo prihode od kamata po osnovu kredita i provizija po osnovu kredita (koje su dali penzionerima) u visini od 961.079 KM, dok su 300.370 KM dali za rashode po osnovu provizija i kredita (koje su digli od Banaka). Čista zarada na zelenašenju je 660.709 KM.

Neto dobit Društva u odnosu na kapital firme je nevjerovatnih 74,5%. I to u 2014. godini, jednoj od ekonomski najtežih u Republici Srpskoj.

Tokom 2014. godine eksplodirali su poslovi Društva, pa su dali kredita u visini od 3.981.913 KM, dva i po puta više nego 2013. kada su plasirali svega 1.529.488 KM.

„Prvo penzionersko mikrokreditno društvo“ samo je dokaz bezvremene gramzivosti Zorana Tegeltije i Mladena Milanovića Kaje.

Precizirano je da penzioner može dobiti kredit nakon što donese „ovjerenu administrativnu zabranu na penziona primanja od strane Fonda PIO RS“.

Neto dobit Društva u odnosu na kapital firme je nevjerovatnih 74,5%. I to u 2014. godini, jednoj od ekonomski najtežih u Republici Srpskoj.

Kapital Društva je 500.000 KM, a neto zarada 372.604 KM. Zarada im je u 2014. za čak 300% veća nego u 2013. godini, kada je iznosila 123.118 KM.

Jeftino od Banaka, skupo Penzionerima
Da bi dali sve ove kredite penzionerima, Tegeltija&Co su se zadužili kod Banaka.

I to u visini od 2.699.328 KM. Nema dileme da je Tegeltija iskoristio svoju poziciju ministra finansija da bi dobio ove kredite za Društvo sa malom kamatnom stopom. Nije isključeno da bi forenzička finansijska istraga pokazala da su krediti Društvu garantovani budžetskim polozima na računima u nekim od pomenutih banaka.

Unikredit banka dala je Društvu 455.556 KM kredita, Intesa Sanpaolo 373.431 KM, a Tegeltijinu privatnu kamatarsku firmu kreditirala je i državna Banka Srpske, nekadašnja Balkan Investment Banka.

Banka Srpske je Zelenašima dala 780.968 KM.
 
Imajte u vidu da je Milić u upravi Banke Srpske.

U RS ima para, ali samo za kriminalce.

Tegeltiju je kreditirala i privatna firma “Venera” sa 400.000 KM, kao i trgovci cigaretama “Centrotabak distribucija” sa 683.333 KM.

Mihajlo Đurđević, sin jednog do suvlasnika “Venere”, je pomoćnik ministra finansija Zorana Tegeltije. Tegeltija ga je vodio u Vašington na pregovore sa MMF-om.

Akcijski kapital od pola miliona uložili su Zoran Najdanović-325.000 KM, Ilija Džombić-100.000 KM, Tatjana Đukić-50.000 KM i Marijana Žiravac- Mladenović 25.000 KM.

Kredit Fondu PIO od “UniCredit” banke
Otkako je Tegeltija ministar finansija, isključivo je “UniCredit” dobijao i još uvijek dobija privilegiju da bira koje će projekte finansirati. Podrazumijeva se da njihovo finansiranja Republika Srpska daje garancije.

Zadnji takav projekat vezan je za kredit Fondu PIO od 30 miliona maraka, krajem prošle godine. Kreditori su “UniCredit” iz Banjaluke i Mostara.

Uslovi tog kredita nisu nigdje objavljeni, niti je bilo tendera. Sve je tiho “odrađeno” u strogoj tajnosti.

Banka nema rizika za takav aranžman, jer ima male rezerve zbog garancije države, a kamata je odlična i iznosi preko 6%.

I Milić se “ugradio” u kredit koji je Fond PIO dobio od “UniCredit”-a.
Njegova supruga Snježana postala je direktor poslovnice “UniCredit” u Bijeljini. Prije toga bila je direktor sektora za rizike u “Bobar banci”.

Kako dobro je vodila taj sektor, pokazuje činjenica da je Bobar banka potpuna propala, što je nanijelo štetu od nekoliko stotina miliona KM.

“UniCredit” banka se pojavljuje u gotovo svim poslovima iza kojih stoji Tegeltija i grupacija koju on kontroliše – od tajkuna Mladena Milanovića Kaje do Mladena Milića, direktora Fonda PIO.

Ta Banka kreditira Tegeltijin Klan i direktno je doprinijela njegovoj ekspanziji u protekle tri godine. Odgovornost rukovodstva te finansijske institucije je ogromna, što će pokazati istrage koje su u toku.   

субота, 23. мај 2015.

Plivači u Živom Blatu

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik jeste prekrižio Željku Cvijanović i Zorana Tegeltiju. Završeno.

Najuži vrh SDS-a jeste zasjedao i odlučio da Mićo Mićić pokuša sastaviti novu Vladu RS. Mićić je to prihvatio.

Ove dvije činjenice, uz notornu da Dodik (još uvijek) ne želi upaliti avion i netragom nestati, garantuju izuzetno dramatične nedelje pred nama i veoma nestabilnu političku situaciju.

Epilog je sledeći: Dodik gubi ovu utakmicu, što ne znači da će Mićić biti novi premijer. Paradoksalno, ali je gotovo izvjesno da će Dodika oduvati narodno nezadovoljstvo. SDS samo pokušava spriječiti moguću anarhiju, iskazanom namjerom da prezume vlast. Iskazati nije što i ostvariti.

Pitanje je da li su u SDS-u zakasnili? Ovdje smo već na terenu nadanja, koji je živo blato i neupotrebljiv za bilo kakvu analizu.

Dodik može riještiti krizu ako napusti RS, što on neće učiniti.

Kada je već tako odlučio, bilo je politički izuzetno glupo spasavati mrtvu Vladu RS na proteklom zasjedanju Skupštine, ponižavajuće prikupljenom većinom.

Dodik je trebalo da smijeni Vladu, čime bi sebi dao dva mjeseca ofanzivnog političkog djelovanja: deset dana za mandatarenje, plus 40 dana mandatara; pa još jednom tako i već bi bio u septembru. Poslednji voz za avion. Umjesto toga on se odlučio da štiti mlinski kamen oko vrata, čime je dodatno pojačao stisak, jer sada mora braniti Vladu koju je otpisao, nadajući se da će sastaviti većinu za novu.

SDS je, konačno, povukao kredibilan potez, koji je iznenadio Režim, ali je veliko pitanje da li su iznenadili i sami sebe i nije li riječ o adhok postupku?!  

Kad kažem kredibilan, mislim na potez, ali ne i na Mićića.

I SDS i Mićić moraju se brzo i javno izjasniti o svemu, inače niko više na njih neće ozbiljno računati. Nikada.

SDS je već napravio (ko zna koju po redu) grešku, jer na poslednjem zasjedanju parlamenta nisu učinili ama baš ništa da sruše Vladu; Da su se samo malo potrudili, danas bi ona bila bivša i zvanično.
A oni mnogo bliže većini, nego što jesu.

Čekali su da padne sama, što je neoprostivo.

Dodik je svojim diletantskim spasavanjem nespasivog leša Vlade, prikrio vanvremensku nezainteresovanost opozicije za sopstvene političke interese. I nehotice im je vratio uslugu za bezbrojne promašaje, sadržane mahom u nedostatku ikakve reakcije u bitnim političkim momentima, što su kod opozicije konstanta, a odreda su išli u prilog Dodiku.

Ako u SDS-u/opoziciji budu čekali da se većina skupi sama, onda je vrijeme da se razmišlja i o zahtjevima da vrate mandate. Nisi ljudi glasali za njihovo uposlenje, već za pokušaj promjene vlasti.

Za nadati se da su u SDS-u/opoziciji napokon shvatili da izbori nisu Biro za zapošljavanje.

Sada je sve otvoreno, osim ako opozicija, i SDS posebno, ne zaborave sutra šta su najavili danas. Demencija ovdje oduvijek igra snažnu ulogu.

Pod uslovom da ne zaborave i konačno pokažu zainteresovanost za sopstvene politčke interese, kreće potpuno neizvjesna bitka za skupštinsku većinu.

U ovom trenutku nemaju je ni Dodik, ali ni SDS/opozicija.

Sve se odvija u ambijentu opšte besparice, nezaposlenosti, nesigurnosti, siromaštva, beznađa, depresije, tjeskobe, straha za bezbjednost...

Epilog je, kao što rekoh, poznat: Dodik&Režim će sasvim sigurno pasti. Mi raspravljamo samo o cijeni pada!

URGENT No 615/Uputstvo ministru Lukaču o pronalaženju nestalih mjenica za „Bosku“

Poštovani gospodine ministre, ovim putem Vam se obraćam sa velikom molbom.

Poznato Vam je da sam čovjek u godinama (Boga mi pedesettreća) i nisam više u mogućnosti da se izlažem većim fizičkim naporima.

Kada sam poslednji put, koristeći svoje dokazane nindža tehnike, ušao u zgradu Vlade RS i našao i iskopirao izgubljeni Ugovor o prodaji RK „Boska“ (10/11 mart o.g.), tri dana nakon toga sam patio od nesnosnih bolova u leđima. Nisam se mogao ispraviti, a stislo me i u vratu.

A i Majka mi se ljutila: „Dokle misliš skakati po zgradi Vlade; Hoćeš da se oklizneš i padneš; Znaš i da stakla tamo sama otpadaju; Šta ćeš ako staneš baš na neko lohotno i propadneš ko Vlada...“!

Stoga Vas iskreno molim da pošaljete nekog mlađeg da uzme kopije ugovora i kopije mjenica za koje ministar Predrag Gluhaković tvrdi da su nestali.

Sigurno Vaši forenzičari mogu otkriti da sam ja kopiju Ugovora objavio 11.03.2015. godine, a moj dragi kolega Siniša Vukelić (Capital.ba) je 26.03.2015. godine objavio da su „nestale ovjerene bankarske mjenice u vrijednosti 300.000 evra, kojima je kupac garantovao ispunjenje obaveza”.

Kupac je, kako će Vaši forenzičari izvjesno utvrditi, Dragan Đurić, a mjenice su date za RK “Boska”.

Za mađioničarski vješto nestajanje tih važnih dokumenata  sumnjam na jednu žensku osobu iz istog ministarstva, takoreći desnu ruku G.P. Njeno kodno ime je Boni! Ali to ćete već Vi znati istražiti.

Uputstvo - Kako doći do mjenica:
Poštovani ministre, kada Vaši momci uđu u nižu zgradu Vlade RS, prekoputa Stankovićeve zgrade i prodavnice HG, neka pokažu ličnu kartu i traže da idu do ministra Gluhakovića. Pazite da Vam se Gluhi ne izmigolji, često hoda prerušen u inkasanta.

Potom idite liftom na 6 sprat (Uputstvo za korištenje lifta je u liftu, pa ga neću prepričavati).


Čim izađete iz lifta i prođete kroz staklena vrata skrenite lijevo, hodnikom prema ministrovom kabinetu.

U kabinet ne trebate ići. Tamo nema ni papira, ni ministra. Čak i da je u tom trenutku gospodin Gluhaković tamo. Ukoliko ga slučajno zateknete, ostavite jednog policajca da ga čuva. Od njega samog.

Malo prije kabineta, sa desne strane, u kancelariji 615 radi osoba K.I. Ona je zbog svoje sigurnosti iskopirala i famozni Ugovor i mjenice i drži ih zaključane u ormaru. Zato što nije sigurna da se i njoj ne bi mogla podmetnuti odgovornost od onog ko je potpisao ugovor. I onih koji su ukrali i mjenice i ugovor.

E u tom ormaru su kopije mjenica. Vjerujem da će K.I. znati kada ih je iskopirala i gdje ih je (originale) nakon toga ostavila. I ko je brinuo o njima.

Kao što Vam je poznato, Gluhaković je potpisao taj Ugovor, a svi drugi su krivi.

Poštovani g. Lukač, ukoliko budete imali preča posla i ne odete do kancelarije 615, biću prisiljen da sam odem i uzmem kopije. I onda ih objavim. A to je već bezbjednosni problem za koji ja ne snosim nikakvu odgovornost. Jer, ako ja mogu sa svoje 53 i slabim leđima, kad god hoću, ući neopažen u zgradu Vlade RS i iskopirati sve što mi treba, šta tek mogu mlade osobe, sa jakim leđima?! Imajte to u vidu.

Zato Vas još jednom molim da, imajući u vidu, moje probleme sa leđima, moje godine, moju iskrenu opredijeljenost za saradnju sa vlastima RS, koju javno prezentujem cijelu deceniju objavljujući nestale/zagubljene ugovore i ostale dokumente, pošaljete mlade i sposobne inspektore, kojima neće izmaći bar te kopije.

U suprotnom, moraću ponovo sve sam, pa neka mi se Majka ljuti koliko hoće. Okliznem li se na zgradi Vlade RS ili, pak, povrijedim na bilo koji drugi način, Vi ćete biti odgovorni za to, jer niste reagovali na moju molbu.

S dubokim i iskrenim poštovanjem,
Vaš odani i lojalni građanin Slobodan Vasković

петак, 22. мај 2015.

Reforme: Reketiranjem protiv sive ekonomije

piše: Slobodan Vasković

U tekstu - „Reforme“: Parama MMF-a do secesije; Reketiranjem protiv sive ekonomije – kojisam objavio još 11. aprila 2015. godine, detaljno sam u dijelu “Reketiranjem protiv sive ekonomije” naveo šta su stvarni ciljevi takozvanih “Reformskih zakona”, nazvanih “Akcioni plan za suzbijanje sive ekonomije”.

Ti zakoni, nažalost, usvojeni su u nacrtu u Narodnoj skupštini RS, 21.05.2015. godine.

Jedino mi preostaje da još jednom ukažem na njihovu pogubnost, emitijući ponovo dio teksta iz aprilam ove godine.

Najstrašnije u svemu je i u što u potpuno devastiranoj ekonomskoj i finansijskoj situaciji, uticajni pojedinci iz vrha Režima vide isključivo lični interes i ugrađuju ih u zakonske projekte.

Akcioni plan za suzbijanje sive ekonomije, koji je u aprilu predstavio ministar finansija Zoran Tegeltija, a NSRS usvojila mjesec i po dana kasnije, je, u stvari, plan za reketiranje privrednika, njihovo stavljanje pod Tegeltijinu punu kontrolu i, svojevrsno, privatizovanje kompletne (preostale) privredne aktivnosti.

Prema tim Zakonima, koje Vlada RS naziva reformskim, a suštinski su alati za reketiranje, predviđeno je, između ostalog, da inspektori imaju pravo “da zatvore preduzeće na 15 dana, ukoliko  u toku kontrole otkriju nedozvoljene aktivnosti”.

Ovom odredbom stvoren je širok prostor za reketiranje: “Ako nećeš da te zatvorim, daj 5.000, 10.000… KM”. 
Nije li bilo logičnije kazniti privredni subjekt sa pet ili deset hiljada KM, od čega bi budžet imao koristi, a ne zatvarati ga i tako ostaviti radnike na ulici, a firmu bez posla i državu bez para?!

Naravno da je bolje, ali Tegeltija tada ne bi imao ključni uticaj na svaku firmu i njeno poslovanje.

Druga zamka je Odbor za žalbe, kao drugostepeni organ, koji imenuje Vlada RS, čitaj Tegeltija.

On na taj način prisvaja sebi ogromnu moć i može da kontroliše rješavanje žalbi, odugovlačeći ga unedogled. I na taj način favorizujući svoje “igrače”.

“Sertifikacija inspektora” je treća zamka, jer će se taj posao, vremenom, prepustiti nekoj od Tegeltijinih firmi.

Ukoliko ovaj set prođe i format prijedloga, Tegeltija će zagospodariti privredom RS: u džepu će držati sve inspekcije i inspektore, institute koji odlučuju o žalbama, i tako sebe nastaviti politički graditi, po principu: Ako si sa mnom - radiš, ako si protiv mene onda - ideš pod led!

Gdje je borba bila do sada
Pitanje je zašto se Tegeltija do sada nije borio protiv sive ekonomije, rada na crno i otvorenog varanja države?

Primjera radi, u firmama njegovog štićenika, tajkuna Mladena Milanovića Kaje, gotovo svi radnici, koji su prijavljeni, primaju platu (u prosjeku) od 350 KM. To se odnosi i na njegove direktore, ekonomiste, inženjere… u firmama Tržnica, MG Mind, Mrkonjić putevi…

Naravno da nije realno da baš svi primaju primaju tako malu platu, a prema mojim saznanjima, ona je u tim fimama u prosjeku 700 KM.

To znači da Milanović prijavljuje pola plate koju daje radnicima, a pola isplaćuje u kešu (na crno). Na tih “crnih 350 KM” država gubi 210 KM po zaposlenom na ime poreza i doprinosa.

Ovaj Tegeltijin tajkun u svojim firmama ima oko hiljadu zaposlenih, što znači da mjesečno utaji poreza u visini od 210.000 KM.

To je na godišnjem nivou 2,5 miliona maraka. Samo u proteklih pet godina, koliko je Tegeltija ministar finansija, Milanović je, po ovom osnovu, oštetio RS za 12,5 miliona KM.

Uz to se nikome od njegovih zaposlenih ne plaća prekovremeni rad, na koji su prisiljeni.

U njegove firme ne smije da dođe niti dolazi bilo kakva inspekcija, jer Tegeltija pod kontrolom drži Poresku upravu, inspekcije i inspektore.

Nakon svega, jasno je da je Akcioni plan brobe protiv sive ekomije, u stvari, plan borbe protiv Milanovićeve konkurencije. Koju će Tegeltija pomesti!