среда, 23. јул 2014.

Konvencija Savjeta za zdravstvo SNSD-a: Škrbićeve slike, Škrbićeve fotke, Škrbićevi selfiji, Škrbićeve slike...

piše: Slobodan Vasković

Čitava četiri dana trebalo je SNSD-u da se oporavi od vijesti da je Tužilaštvo Srbije pokrenulo istragu o malverzacijama Ranka Škrbića sa finansijskim prebijanjima između Fondova zdravstva Republike Srpske i Srbije.

Nakon što su se, koliko toliko, pridigli sa „patosa“, SNSD je saopštenjem čvrsto stao iza Škrbića, tvrdeći da je sve oko istrage, pokrenute nakon krivične prijave SDS-a srbijanskom Tužilaštvu, tek „probosanska politika“.

“Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske prilikom izmirenja duga prema zdravstvenim ustanovama u Srbiji nije oštećen i prijava SDS-a Tužilaštvu Srbije je običan politički pamflet s ciljem održavanja lažne priče o zloupotrebama u zdravstvu Srpske”, saopšteno je iz SNSD-a i navedeno da "SDS-ovo probosanstvo i ima za cilj da sruši svaki dogovor Srbije i Republike Srpske, a medijska histerija je posljedica želje SDS-a da sakrije od građana Republike Srpske da se pompezno najavljivani Savez /za promjene/ raspao i prije nego što je počeo da funkcioniše".

Još su oni napabirčili štošta, ali nijednom jedinom riječju nisu demantovali da Tužilaštvo Srbije vodi istragu oko Škrbićevih marifetluka.

Bilo je za očekivati da SNSD brani Škrbića, iako su svjesni da je on ne samo opljačkao, već i uništio zdravlje sopstvenog naroda. Ali, gotovo je sad: moraju braniti Škrbića, jer tako brane Milorada Dodika. Isto su činili i kada je presuđen Mićo Kraljević zbog otmice i još su lažno saopštavali da presude uopšte nema.

Moglo bi se nabrajati unedogled, šta vrijedi, SNSD ostaje na braniku zaštite kriminalaca. Štiteći tako svoju politiku.

Tako je bilo i na Konvenciji Savjeta za zdravstvo SNSD-a, održanoj u ponedeljak, 21.07., u Banskom dvoru u Banjaluci

Konvenciju je otvorio Igor Radojičić, koji je pokušao odmah na početku povući čvrstu liniju i razdvojiti priču između tendera u zdravstvu i zdravstva, što je bio potpuni promašaj, jer su prisutni krenuli sa hvalospjevima Ranku Škrbiću.

Predstavnici KBC-a Banjaluka prezentovali su slike izgradnje Južnog krila, slike kupljene opreme i dvije Škrbićeve slike.

Nakon toga na red su došli predstavnici „Zotovića“, koji su sa lakoćom „prebacili“ KBC i prikazali tri Škrbićeve slike na tri kamena temeljca. Različita. Plus još riječi hvale i zahvale za Škrbića.

Poslije toga pred stranački stručno-zdravstveni publikum su „istrčali“ predstavnici Centra za radioterapiju: Hvalospjevi javno-privatnom partnerstvu (mehanizam preko kojeg je opljačkano zdravstvo RS); Hvalospjevi Ranku Škrbiću i bonus od dvije njegove slike - kako potpisuje ugovor i kako postavlja kamen temeljac.

Genijalno, nema šta. Škrbić u SNSD-u ima tretman kao Kim Jong Unov Kum. Tetak nikako.

Nakon ovih hvalospjeva, uključio se i Darko Tomaš, direktor Fonda zdravstva, i zahvalio svom prethodniku Goranu Kljajčinu „za sve dobro što je uradio za Fond i pacijente“. Tomaš je dobar i pošten čovjek, pa pomišljam da je bio sarkastičan, jer je Kljajčin zajedno sa Škrbićem uništio zdravstvo RS.

Govorio je i ministar Dragan Bogdanić, koji je najavio otpuštanja u Domovima zdravlja i stavljanje ovih ustanova pod još čvršće upravljanje ministarstva. Bogdanić je naveo još niz koještarija, ali nije prikazao nijednu Škrbićevu sliku, što je, nakon svega, za zapanjiti.

Radojičić je trebao da izgovori završnu riječ, ali je odustao od nje. Valjda shvatajući da je u potpunoj sjeni fotogeničnog Škrbića. I da je tu kako bi branio ono što je Škrbić opljačkao.  
Može Radojičić i niže od ovoga, ne treba o tome da brinete.
  


   

Balkan Investment Bruka – drugi dio

Piše: Dragan Čavić

Prošla je godina od javnog objavljivanja problema u BIB-u, mada su državni organi (čitaj Agencija za bankarstvo RS - ABRS) za ove probleme znali mnogo duže.

Tada su, zahvaljujući prije svega mom pisanju, na površinu isplivale mnoge kriminalne radnje u ovoj finansijskoj kući.

U međuvremenu je Banka postala 100% vlasništvo Republike Srpske.
Tada je ostvaren gubitak tačno u visini kapitala, koji je u to vrijeme bio u litvanskim rukama, odnosno u vlasništvu finansijskog tajkuna svjetskog formata Vladimira Romanova (preko povezanih firmi).  

Već samo iskazivanje gubitka u visini kapitala je simptomatično, posebno imajući u vidu da su sva revizorska mišljenja i ranije objavljen članak (na linku) ukazivala na ogromne propuste u rezervisanjima i da je tada gubitak trebao iznositi minimalno 60 miliona KM, za koliki iznos je Romanov oštetio deponente Banke.

Tada je izvršena dokapitalizacija Banke, a ministar finansija Zoran Tegeltija doslovno je natjerao čelnike IRB RS i Garantnog Fonda RS da izvrše navedenu tu transakciju, ostavljajući njima da pravdavaju ovaj potez; unaprijed osuđen na neuspjeh.

Vrijeme je da se izvrši analiza upliva države i, prije svega, ministra Tegeltije na poslovanje Banke.
Tegeltija je taj koji je uticao na formiranje nove rukovodne garniture koja je, vidjećemo, nastavila katastrofalno rukovođenje banke.

Banka je nesmotreno promijenila i ime u Banku Srpske i na taj način ukaljala državno ime za koje su mnogi položili život u proteklom otadžbinskom ratu. Ukaljala zbog srljanja u nove, gotovo bezizlazne, gubitke za koje više nema mogućnosti nadoknade, jer je ova vlast ukrala što se ukrasti dalo ali, Bogami, i čineći kriminalne radnje.

Nova rukovodna garnitura se ponaša kao i prethodna, litvanska, i nastavlja sa friziranjem finansijskih rezultata. Nažalost, nisu istoga kalibra kao Litvanci koji su uspjevali friziranjem iskazati čak i dobitak; oni su ga frizirali (za 2013.godinu) iskazujući gubitak u iznosu od 13,6 milona KM, a trebao je biti i veći. O ovome svjedoči i revizorski izvještaj, ne baš renomirane revizorske kuće, sa uzdržanim mišljenjem. Zamislite šta bi bilo kada bi ih revidirala kuća poput Deloitte, KPMG…

Da napomenem da je ovakvo mišljenje revizorske kuće katastrofalno po Banku, jer na taj način niko normalan od deponenata neće svoj novac držati kod te ustanove banke, pa tako ni javna preduzeća, jer bi poslije odgovorna lica u ovim preduzećima mogla krivično odgovarati zbog nerazumnog raspolaganja povjerenim im sredstvima.

Prema bilansima na dan 31.12.2013. godine, Banka je nastavila sa padom obima poslovanja na šta ukazuje i podatak da je ostvarila 12,3 miliona KM prihoda od kamata, što je za 6 miliona KM manje u odnosu na prethodni period finansijskog izvještavanja, kao i da je kreditna aktiva (dati krediti) iznosila 132,7 miliona KM, za raziku od 2012.godine kada je iznosila 173 miliona KM. (Ovi podaci govore da je sadašnja vlast nastavila katastrofalno rukovođenje Bankom, kao što je to slučaj i sa ranije preuzetim privrednim društvima poput Nova Borja, Nova Romanija, i desetina sličnih).

Stavka koja bi bitno uticala na iskazivanje većeg gubitka jeste - rezervisanja za problematičnu kreditnu aktivu, koja su krajem 2013.godine iznosila 26,6 miliona KM. Međutim, ova rezervisanja su smanjena i knjiženi su prihodi od ukidanja rezervisanja u iznosu od 16 miliona KM (znači za ovaj iznos su smanjena prethodno iskazana rezervisanja, kako bi se fiktivno poboljšao neto rezultat Banke i smanjio gubitak).

Upravo na te stavke revizor iskazuje  ozbiljne zamjerke. Tako, na primjer, ukazuje da je „Banka u izvještajnom periodu 2013. godine izvršila isknjižavanje ispravke vrijednosti u iznosu od 5.574.000  KM, formirane po osnovu potraživanja za isplaćenu garanciju u ranijem periodu. Isknjižavanje ispravke vrijednosti iskazano je u korist prihoda od ukidanja neiskorištenih rezervisanja. Revizori se nisu mogli uvjeriti na koji način i na osnovu čega su knjiženi prihodi po ovom osnovu, što upućuje da su precijenjeni prihodi za 2013. godinu, a podcijenjeni rashodi na dan 31.12.2O13. godine (za 5.574.000 KM)”.
Ovo znači da je gubitak trebao minimalno iznositi više od 21 milion KM.

Inače, spomenuta sporna garancija je izdata po nalogu offshore kompanije “Viewside Markets Inc.”, a korisnik garancije je “AB Kauno tiekimas Filialas” iz Litvanije.
Prema pisanju Glasa Srpske iz 2012. godine, istraživanja su otkrila da je BIB taj novac vodila kao obaveze prema Ukio banci iz Litvanije, a potražuje ga od firme “Viewside Markets Inc.”.
Na osnovu ukidanja rezervisanja proizilazi da su sredstva za isplaćenu garanciju do kraja godine naplaćena od kompanije “Viewside Markets Inc.”, međutim u to se revizori nisu mogli uvjeriti analizirajući dokumentaciju i knjiženja u Banci.

Bitno je takođe napomenuti da je preduzeće “Alumina” iz Zvornika akcionar “Viewside Markets Inc.” postala u julu 2008. godine, dok je kompanijom upravljao “Multihold Limited”- offshore kompanija registrovana na Bahamima, a koja upravlja sa nekoliko stotina drugih offshore kompanija.

Više od 70% ukupnog izvoza “Alumine” u toku 2010. i 2011. godine otišlo je firmama “Viewside Markets Inc.” i “AB Kauno tiekimas Filialas”.
Sve ovo govori o tijesnoj vezi ovih kompanija i razrađenoj mreži offshore kompanija preko kojih se izvlačio ogroman novac iz Republike Srpske, a sve pred očima Agencije za bankarstvo i aktuelne vlasti na čelu sa SNSD-om i Miloradom Dodikom.

Pored toga revizor ponovo (kao i u prethodnim revizorskim izvještajima) nije bio u mogućnosti da se uvjeri u adekvatnost iznosa rezervisanja za potencijalne gubitke u skladu sa Odlukom Agencije za bankarstvo RS o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banaka. Zatim, utvrđeno je da je Banka izvršila reprogram pojedinih plasmana u značajnom iznosu, ali isti nisu klasifikovani sa važećom regulativom Agencije za bankarstvo; nije se mogao uvjeriti u objektivan obračun ispravke (otpisa) za procijenjenu naplativost kredita (ukupno plasiranih kredita oko 147 miliona KM, što predstavlja zbir datih kredita od 132,7 miliona i dospjelih kredita, to jest plasmana 14,2 miliona KM).

Nezavisni revizor je uočio veći broj kreditnih plasmana koji  trebaju da se klasifikuju u nižu, ali ih Banka, na osnovu subjektivnih činjenica, klasifikuje u višu kategoriju, odnosno opet se fingiraju troškovi rezervisanja da bi gubitak bio manji (još jedan veliki šamar Agenciji koja i dalje ne radi svoj posao).

Uglavnom, opet se dešavaju iste stvari kao i kada su na čelu Banke bili Litvanci; lažiraju se poslovni rezultati kako bi kriminal ogromnih razmjera ostao skriven od očiju javnosti.

Ove primjedbe revizor nije kvantifikovao, odnosno naveo tačnu cifru za koju bi se trebao korigovati rezultat poslovanja, mada bi gubitak po ovim primjedbama, nema sumnje, bio znatno, znatno veći.
Ako Banka ima ukupne kreditne aktive, što dospjele, što nedospjele, blizu 150 miliona KM i ako se zna da je najveći dio toga odobren fantomskim firmama, bez ikakvog koleterala, male su šanse da će nešto od toga iznosa biti naplaćeno.

Uprava Banke nastoji fingirati ovaj rezultat u cilju smanjenja iznosa potrebne dokapitalizacije, jer, da naglasim, Banka će i ove godine morati da izvrši dokapitalizaciju u iznosu, otprilike, koliki je i gubitak. Znači i ove godine će Država morati da upumpa u ovu Banku 12-13 milona KM.
Pa će, vjerovatno, tako i naredne, i sve tako dok se ne ispegla ovaj ogromni gubitak.

Može se dakle računati da će u narednih nekoliko godina Država morati upumpavati na desetine milona KM kako bi pokrila ogromne gubitke i, prije svega, kriminal Litvanaca, rađen u sprezi sa ovdašnjom vlasti na čijem je čelu Milorad Dodik.


Bankom iz sjenke rukovodi Zoran Tegeltija preko Borisa Kneževića (nominalno, on je izvršni director, a generalni direktor Zdravko Trivunčić ga bezpogovorno sluša).

Knežević se, po ugledu na čelnike SNSD, osiono ponaša i prema radnicima u Banci vršeći mobing nad istima i u većoj mjeri nego što su to radili Litvanci. Samo da napomenem da je Knežević ranije otjeran iz Unicredit banke.

O osionosti dovoljno govori činjenica da sadašnja Uprava Banke odbija da isplati depozit javnih preduzeća ili ga prebaci na drugu banku kada ta preduzeće to zatraže. Potom se obraćaju Tegeltiji tražeći od njega da kazni neposlušnike koji se uopšte usuđuju pomisliti da premještaju depozite na druge banke.

I na kraju pitanje koje obavezno slijedi: zašto se sve ovo dešava sa Balkan investment bankom i Fabrikom glinice Birač, odnosno sa firmama Litvanske UKIO grupe u vlasništvu Vladimira Romanova, poslije saznanja o ogromnom lopovluku u režiji predstavnika iz Litvanije i njihovih saučesnika u Republici Srpskoj?
Zašto tako sporo traje policijska istraga, a posebno zašto se sve Dodikove vlade redom utrkuju da u što većoj mjeri saniraju lopovluke Litvanaca?

Možda se odgovor može tražiti i u sledećim činjenicama.
Novac grupacije firmi Fabrike glinice Birač i Balkan investment banke u Republici Srpskoj, pod kapom međunarodnog tajkuna Vladimira Romanova, uplaćivan je na ime sponzorisanja privatnog košarkaškog kluba “Igokea” u vlasništvu porodice Dodik, a u kolikom ukupnom iznosu može se samo nagađati.

Iz same te činjenice ne mora se nagađati da između Dodika i Romanova postoji jaka interesna veza.

Prema izvještaju Poreske uprave Republike Srpske ne treba nagađati, već se pouzdano zna da Fabrika glinice Birač a.d. u stečaju duguje za neplaćene poreze i doprinose budžetu RS 34.249.442,30 KM, a “Balkal”, druga firma u vlasništvu Romanova, (koja je takođe u stečaju), dodatnih 11.345.807,48 KM, što ukupno iznosi gotovo 46 miliona KM otetih budžetu Republike Srpske od strane Dodikovog prijatelja Romanova.

Ko se može sjetiti da je od izbijanja afere “Birač i Balkan investment banka”, Milorad Dodik barem jednom Vladimira Romanova okvalifikovao lopovom ili drugačijim sličnim nazivom, kako samo on zna okvalifikovati ljude kada govori o svojim političkim protivnicima?


понедељак, 21. јул 2014.

Sedam političkih dana: Dodik od vrha do ponora; Opozicija iz ponora do lagane prednosti

piše: Slobodan Vasković

Sedam dana u politici je ništa, osim kada je Republika Srpska u pitanju.

Davnog 14. jula ove godine, opozicione stranke bile su na koljenima, zahvaljujući činjenici da nisu uspjele skinuti mlinski kamen sa vrata i nekandidovati Mladena Ivanića za člana Predsjedništva BiH.

Istog tog 14. jula Režim je bio na vrhuncu, jer su Ivanićem snažno udarali u opoziciona leđa, iako ni njihova kandidatkinja nije od nekog boljeg štofa; štaviše, ista je to materija, jefitni najlon su i trkač i trkačica za Sarajevo.
(Žali Bože para za listiće na ovom nivou.)

So na teške opozicione rane, tog 14.07. tonama je sipao Milorad Dodik, koji je uz zvuke Turskog marša, odjedrio u Beograd, vjerujući da će mu preko Drine, zbog nevješto spinovanih manipulacija o izjavi turskog premijera Tajipa Erdogana, u srpskoj prestonici dati pun sepet podrške, neophodne mu da bi savladao Ognjena Tadića, protivkandidata za Palatu predsjednika.

Treba znati da je u vrhu SNSD procijenjeno da je Ognjen Tadić „najteži protivnik za Dodika, koji se pojavljuje u najgore vrijeme po SNSD“, što dovoljno govori o strahu najjače režimske falange od ishoda oktobarskih izbora. Taj strah nije iracionalan, jer Tadić ima prednost nad Dodikom, a ispred njega je po istraživanjima bio čak i u vrijeme kada se opozicija, nepotrebno, zamalo samozadavila Ivanićem.

Taj strah je i natjerao Režim da u Turskoj (!!!) potraži gorivo za izbornu trku, a pametnije im je bilo da su se „zadavili“ u Bosforu, nego što su izvarali premijera Srbije Aleksandra Vučića lažima o sto miliona Turaka (ni manje ni više), spremnih da kidišu na Balkan i BiH.

Nedelju kasnije, 21.07. ove godine, Aleksandar Vučić žestoko je ponizio Dodika, jer je primio Mladena Bosića i Ognjena Tadića u Vladi Srbije i tako mu vratio za nepotrebne turcizmekoji su nanijeli štetu i Srbiji i Vučiću.

Ovim potezom, Vučić je poručio da su SDS i Tadić njegovi favoriti, a da u to nema dileme potvrđuje i odsvirana uvertira za ovaj susret, u kojoj je premijer Srbije filigranski vukao poteze i politički rastočio Dodika.

Nakon nepotrebnog „Srpskog demarša“ produkovanog lažnim „Turskim maršom“, Vučić je došao u RS i obećao pomoć za poplavljene Doboj  i Šamac. Kao vodiči kroz kataklizmu na usluzi su mu bili Dodik i Cvijanovićeva. Koji su već vidjeli pune glasačke kutije i nisu ni slutili šta slijedi.

A uslijedio je hektolitar žuči, sadržan u vijesti da je Tužilaštvo Srbije pokrenulo istragu protiv Ranka Škrbića, zbog malevrzacija sa Fondovima zdravstva RS i Srbije. Škrbić, trenutno najjači bojni otrov koji rastače SNSD, u ovoj situaciji djelovao je još ubitačnije, jer je istraga pokrenuta po prijavi SDS-a.

Vučić nije ni zamakao „preko Dine“, kada je vijest emitovana, što govori sve; Između ostalog direktno ukazuje i na otklon srpskog premijera od ovdašnjeg najuspješnijeg Čistača republičkih budžeta i fondova, koje je tako detaljno „sredio“ da u njima nema ama baš ništa.

Svjestan je svega ovoga Dodik koji je pokušao „na rane“ priviti Princa od Monaka, koji u političkom svijetu manje vrijedi od krampe i lopate. Ali itekako vrijedi u mondenom, pa je Cvijanovićeva sigurno presretna što ga je, faktički, vidjela liveiako joj je ugođaj kvario SNSD-ov politički otpad, materijalizovan kroz Nebojšu Radmanovića. Poznatog po tom što ga je Nikola Špirić iz voleja napucao pravo na deponiju.

Albert od Monaka, ma koliko egzotičan bio, nije ni u kom pogledu ni blizu „ko od Brda odvaljen“, da bi pomogao Dodiku da sanira posledice „Srpskog marša“, komponovanog pod svodovima Vlade Srbije i tamošnjeg SNS-a, po sopstvenim leđima.

Razumijevajući da još niko aspirinom nije izliječio tešku upalu moždane ovojnice, Dodik je posegnuo za oprobanim „lijekovima“, prenebregavajući upozorenje da im je istekao rok trajanja.

Ponovo je pozvao na otcjepljenje RS „po Krimskom scenariju“, čime, defakto, poziva Ruske trupe da zauzmu ovaj entitet. Dodik baš voli strane trupe, nema šta, a kada je njegova koža u pitanju, mogu bilo koje – i NATO, i EU i Ruske i Varšavske. I,da ne zaboravim, Turske, koje je,ničim izazvan, prizivao.

Dodik je izlizan, pohaban, i, Brate, dosadan. Ne može više da riješi ni probleme u Laktašima, koji su u haosu, otkako ih je, po njegovom nalogu, preuzeo nasilnik, primitivac i kriminalac Budo Stanković, a htio bi da otcijepi RS! Na tu priči se više ne pali ni Najlonka, a kamoli ko ozbiljan.

Međutim, problemi na drugoj strani mu, uprkos sveopštoj potrošenosti od koje je nepovratno obolio, daju za pravo da se možda i ima čemu nadati.(To možda će se smanjivati u vremenu koje dolazi, jer Srbija neće stati na jednonedeljnom udaranju po prstima. Dapače, živi bili pa vidjeli).

Najveći problem Opozicije kojeg se neće lako riještiti je „Ivanićev sindrom neautuntičnosti“, jer tu ne pomaže nikakva terapija, već jedino Hirurgija. Za koju je postalo prekasno u 16 časova, 14.07. ove godine, kada su kandidature otpremljene za Sarajevo.

Ivanić je dobio nominaciju i time je prezadovoljan, pa ni dalje ništa ne radi. Očekujući da mu SDS završi posao. Što ovima ne pada na pamet. Jesu ga kandidovali, ali moraće se sam oznojiti ako misli nešto napraviti.

Uočljivo je da se SDS potpuno okrenuo Tadićevoj kandidaturi i do kraja stao iza njega, u čemu ih nisu spriječili čak ni unutarstranački bolidi, paulovske provenijencije, koji smatraju da, u slučaju preuzimanja vlasti od Režima, nasljeđuju i SNSD-ov „Srbometar“, kojim bi ta nedorasla, ograničena, korumpirana marginalna grupacija uvodila red i na budžetskim jaslama žirirala od jutra do sutra. (O tome uskoro šire i detaljnije).

Uz rečeno, poseban problem Ivaniću je Jovo Mitrović koji na dijagnostikovanju Ivanićevog sindroma vješto gradi sopstveni kredibilitet i u te svrhe maksimalno koristi režimske, ali i druge medije za promociju. Što je potpuno legitimno, jer je Ivanić zloupotrijebio njegov potpis za sopstvenu kandidaturu, iako zna da Mitrović neće za njega glasati ni u ludilu. A posebno ne u oktobru.

U narednom periodu, Dodik&co će insistirati na Ivanićevoj neautentičnosti, dokazujući kroz nju nekompetentnost kompletne opozicije; Opozicija će brojnim škrbićimarastakati Režim.
Srbija neće ostati po strani, ma koliko tvrdili drugačije. Ali, nije Vučić taj koji će donijeti pobjedu, niti on to treba da bude. Opozicija treba da pobijedi Dodika svojim snagama i umijećem, a da beogradski vjetar u leđa samo podvuče tu pobjedu. Sve ostalo je u domenu Pira.

Do izbora je još dva i po mjeseca, jedanaest sedmica, prava bitka nije ni krenula. A kada počne, Makijaveli će biti preponosan.

Dodatak: Treći blok, drugi put
Za kraj, riječ dvije i o „Borcima za novu politiku“, Koaliciji koju čini pet stranaka, kojima malo ko daje šansu na izborima. Međutim, oni će prikupiti najmanje petnaestak hiljada glasova, koje će usmjeriti ka Tadiću, kandidatu Saveza za promjene, što nikako nije za odbaciti.
Uz to, oni, nakon svih miješanja karata, zaista predstavljaju Treći blok, što će dodatno unijeti nervozu kod DNS-a, stranke koja je direktna meta„Boraca“. Činjenica da na čelu „Boraca“ stoje Damir Miljević i Tihomir Gligorić daje ovoj Koaliciji ozbiljnost i realne šanse da dosta pomognu Tadiću u predsjedničkoj trci.
Koliko će pomoći sebi u trkačkoj traci za parlamentarne mandate, zavisi od stepena „srpskog sindroma“, koji vlada u tim redovima.

недеља, 20. јул 2014.

Svi Čubrijevi ljudi

piše: Slobodan Vasković

Unutar MUP RS postoji grupacija koja je isključivo odana Miloradu Dodiku. Tom grupacijom komanduje Dodikov bivši vozač Miloš Čubrilović Čubri.

Nad ovom grupom visokih policijskih funkcionera ministar Radislav Jovičić nema nikakve ingerencije. Preciznije, oni su tu da kontrolišu njega i ono što radi on i njemu odani ljudi, a ne oni njih.

Ova policijska strktura zadužena je za opstruisanje istraga protiv Dodiku bliskih ljudi, dostavljanje informacija onima koji su pod lupom policije, ali i sklanjanje kompromitujuće dokumentacije. Jednostavije rečeno, oni su stvarni gospodari u MUP RS i svi su stopostotno odani Dodiku i Milošu Čubriloviću Čubriju.

U dokumentu koji posjedujem, Miloš Čubrilović ima čin glavnog inspektora i zaveden je u Upravi kriminalističke policije.

Svi navedeni su direktan izbor Miloša Čubrilovića Čubrija.

Odjeljenje za strateško planiranje i razvoj
Dmitar Vračar, načelnik Odjeljenja
Goran Lolić, inspektor

Jedinica za profesionalne standarde
Marinko Janjetović, načelnik Jedinice

Inspektorat za unutrašnju kontrolu
Goran Gajić, inspektor za UK

Inspektorat za standardizaciju propisa i procedura i nadzor nad za zaštitom podataka
Darko Jokić, načelnik Inspektorata
Slavica Ćibić, inspektor

Odjeljenje za analitiku
Aleksandar Stjepanović, načelnik Odjeljenja

Inspektorat za eksplozivne materije i poslove zaštite od požara
Aleksandar Vranješević, načelnik Inspektorata

Uprava policije
Darko Ćulum, načelnik
Dragan Ćibić, zamjenik načelnika
Vojislav Injac, policajac

Jedinica policije opšte nadležnosti
Miroslav Delić, načelnik

Jedinica policije za poslove obezbjeđenja ličnosti i objekata
Borislav Šarić, načelnik
Bojan Vračar, inspektor
Milenko Sovilj, inspektor
Mladen Ćelić, inspektor
Zoran Vučić, inspektor

PS za obezbjeđenje ličnosti i objekata
Miroslav Vučen, komandir PS
Predrag Jandrić, zamjenik komandira
David Kesić, pomoćnik komandira
Nebojša Usorac, policajac – rukovalac MTS

PS za obezbjeđenje ličnosti po mjestu stanovanja 1
Dragan Sredić, komandir PS
Dalibor Paspalj, zamjenik komandira

PS za obezbjeđenje po mjestu stanovanja 2
Siniša Stojičić, komandir PS
Dragan Lepir, zamjenik komandira

PS za obezjeđenje ličnosti u pokretu
Milan Marinković, komandir
Zoran Lazarević, zamjenik komandira

Jedinica policije za poslove bezbjednosti saobraćaja
Goran Šmitran, načelnik jedinice
Bojan Vidaković, inspektor


PS za praćenje i obradu prekršaja evidentiranih radarskim sistemom 
Damir Golemović, zamjenik komandira PS
Jadranko Jerinić, policajac

Služba za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije
Siniša Kostrešević, načelnik
Milana Šarić, inspektor

Odjeljenje za finansijske istrage i suzbijanje pranja novca
Snježana Radivojević, inspektor

Jedinica za suzbijanje organizovanog kriminaliteta 
Dragan Jevđenić, načelnik Jedinice

Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminaliteta
Dejan Mitrić, načelnik
Suzana Lubura, inspektor
Ljubiša tepić, inspektor
Saša Stupar, policajac

Odjeljenje za suzbijanje zloupotreba droga
Dijana Stanić, inspektor
Radenko Vujinović, inspektor
Predrag Grubor, policajac

Jedinica za kriminalističko-obavještajne poslove i prikrivene istrage
Predrag Kurdić, načelnik
Igor Pejić, inspektor
Drako Đukić, inspektor
Igor Knežević, policajac

Jedinica za operativnu i tehničku podršku
Jovo Marković, načelnik

Odjeljenje za pratnju, prismotru i operativnu tehniku
Siniša Janković

Odjeljenje za suzbijanje terorizma i ekstremizma
Nebojša Tomković, načelnik


Jedinica za forenziku - KTC
Zoran Đukić, načelnik

Uprava za policijsko obrazovanje
Dr Mile Šikman, načelnik Uprave
Dr Goran Amidžić, zamjenik načelnika

Nastavno-naučna i naučno-istraživačka jedinica
Dr Stevo Ivetić, pomoćnik direktora za nastavu i naučno-istraživački rad

CJB Banjaluka
Mladen Marić, načelnik CJB
Slobodan Radinković, zamjenik načelnika
Marija Markanović, portparol CJB
Slobodan Torbica, načelnik sektora policije
Siniša Bereta, načenik Odjeljenja za sprečavanje organizovaog kriminala i zloupotrebe droge
Siniša Grahovac, načelnik Odjeljenja krim tehnike i PDZ
Jovica Roguljić, načelnik Odjeljenja za suzbijanje terorizma, ekstremizma i istraživanje RZ i KD po MHD
Vlajko Miličević, načelnik Odjeljenja za materijalno-finansijske poslove
Goran Konstadinović, načelnik Odjeljenja za EM i PPZ
Ljubiša Batar, zamjenik komandira PS Obilićevo
Nebojša Svjetlanović, inspektor
Saša Savić, policajac
Nenad Klincov, komandir PS za bezbjednost saobraćaja Banjaluka
Siniša Modić, pomoćnik komandira
Željko Ružičić, pomoćnik komandira

CJB Doboj
Dragan Prodanović, načelnik Sektora policije

CJB Bijeljina
Borislav Grkinić, načelnik CJB Bijeljina

CJB Prijedor
Stevo Tomičić, zamjenik načenika CJB


Škrbićev ranč u Slatini - vila,bazen, vinograd

Piše: Slobodan Vasković

Ranko Škrbić, ambasador BiH Srbiji, oko čijih poslova Tužilaštvo Srbije vodi istragu, posjeduje brojne nekretnine u Banjaluci, Beogradu, a, tvrdi se i u Monaku gdje ima vilu.
Ima vilu i u banjalučkom vikend naselju Slatina, a ispred kuće i kvalitetan bazen.

Bazen mu je izgradila firma „Marković invest“, ista ona koja sada treba da gradi Cetralni hol Južnog krila KBC-a, po cijeni za 4 miliona maraka većoj od potrebnog iznosa za taj objekat. Preciznije, „Marković invest“ taj posao će raditi kao podizvođač firmi „Lindner“, a na njemu će biti ukradeno 4 miliona KM.

Škrbić je bazen počeo graditi u isto vrijeme kada je krenula i gradnja Južnog krila; ovaj objekat nije završen, ali bazen jeste.

Svaka korektnija istraga pokazala bi da je Škrbić bazen izgradio izvlačeći novac iz projekta gradnje Južnog krila, a za ove tvrdnje postoje i dokazi i svjedoci.

Škrbić u Slatini posjeduje 7.000 m2 zemljišta. Cijena dunuma je oko 30.000 KM, pa samo plac vrijedi cca 210.000 maraka. Međutim, njegova cijena je znatno veća, jer je 4.000 m2 pod vinogradom, što uz vilu i bazen ima milionsku vrijednost.

Škrbić ima namjeru da proširi zasade vinove laze, i, prema informacijama do kojih sam došao, namjerava da kupi još najmanje 20 dunuma; čija je vrijednost preko pola miliona maraka.

Škrbićev prvi komšija u Slatini je Dragan Dubravac, koji je sa njim i u rodbinskim vezma. Dubravac je u vrijeme Škrbićevog ministrovanja bio menadžer za izgradnju Južnog krila kBC-a. Očito je sjajno radio posao, jer mu je „Marković invest“ izgradio kuću u Slatini, a sada mu gradi i bazen.

Rade Maković, vlasnik „Marković investa“ je Škrbićev kum.

субота, 19. јул 2014.

Dosje Ranko Škrbić (1): Nečovjek koji je uništio zdravlje sopstvenog naroda

BNTV ekskluzivno je javila da je Tužilaštvo Srbije naredilo istragu o malverzacijama Ranka Škrbića, a povodom ugovora o izmirenju duga Republike Srpske prema Srbiji za zdravstvene usluge.
U pitanju je Ugovor Fonda zdravstvenog osiguranja RS s firmom "Pharma trade" s Maršalskih ostrva, odnosno predstavništvom te firme u Cirihu. Vrijednost ugovora je 10,9 miliona evra.

Istraga je pokrenuta na osnovu dokumentacije koju je Srpska demokratska stranka uputila krajem februara Republičkom tužilaštvu Srbije.

Tim povodom podsjećam vas na zlodjela koja je Škrbić počinio prema vlastitom narodu, a koja sam detaljno opisao u 4 nastavka.

piše: Slobodan Vasković

Ranko Škrbić, bivši ministar zdravlja i aktuelni ambasador BiH u Srbiji, nečovjek je koji je uništio zdravlje sopstvenog naroda. Posledice Škrbićevog upravljanja zdravstvenim sistemom, za koji je imao i još uvijek ima podršku svog kuma Milorada Dodika, popravljaće se decenijama. Nažalost, za mnoge građane ove zemlje nikakve popravke ne vrijede, jer im je, zbog Škrbićevog neljudskog ponašanja, zavuvijek uništeno zdravlje i životi.

Paradoksalno je da je manji problem to što je Škrbić bezočno opljačkao zdravstvo RS, od činjenice da je on, zbog novca, svjesno uništavao zdravlje pacijenata, prisiljavajući ih da koriste lijekove koji im ne odgovaraju i, što je najgore, koji uopšte nisu u tom trenutku bili u zvaničnoj upotrebi.

Zvuči morbidno, ali je, na tragediju ove zemlje, istinito da je Škrbić od Republike Srpske napravio Fabriku bolesnika na kojima je izvanredno zarađivao. On i osobe koje su radile za njega na ovom užasnom projektu su svjesno uništavali zdravlje ljudi, kako bi na povećanom broju pacijenata zaradili ogroman novac. U nekoliko nastavaka objaviću šokantne dokumente koji svjedoče o Škrbićevoj „Fabrici bolesnika“ i dokazuju da je on relativno zdrave ljude pretvarao u dijabetičare, a potom dijabetičare pretvarao u teške bubrežne bolesnike, kojima je neophodna dijaliza i korištenje dijaliznih centara. Ti centri su, kako je poznato, napravljeni kao javno-privatno partnerstvo, a Škrbić je ugrađen u sve ugovore. Zarađivao je enormne svote i na dijabetičarima i na bubrežnim bolesnicima. Riječ je o desetinama miliona maraka.

Svoj monstruozni plan Škrbić je počeo odmah po dolasku Dodika na vlast, marta 2006. godine, da bi, na vrhuncu moći te oligarhije, u drugoj polovini 2009. godine, tadašnji ministar zdravlja dekretom ukinuo kvalitetne i ispitane lijekove za dijabetes, a u upotrebu uveo nove, od kojih neki nisu bili do kraja klinički ispitani.

Prije nego pojasnim aspekte Škrbićevog monstruoznog zahvata, nekoliko rečenica o dijabetesu, kako bi se razumjelo koliko zlo je napravio bivši ministar zdravlja.

Postoje dvije vrste dijabetesa-Tip1 i Tip2. Kod Tipa1 riječ je o zavisnom dijabetesu i pacijent mora uzimati insulin. Tip2 je manje opasan oblik te opake bolesti i drži se pod kontrolom strogom dijetom i tabletama. Ukoliko ove mjere ne daju rezultate, prelazi se na insulin.

Postoje dvije vrste insulina-humani i insulinski analog. Insulinski analog je mnogo skuplji u svim zemljama svijeta, i onim najrazvijenijim, i prepisuju se (pojedinim) pacijentima samo u krajnje opasnim situacijama po njihov život. Nijedna od zemalja u svijetu, ni na Zapadu, nisu ukinule humane insuline i u svim državama mnogo više te vrste lijeka se troši/prepisuje pacijentima od insulinskih analoga. Ista situacija je i u našem okruženju, a u Srbiji, da bi neko od pacijenata dobio insulinski analog, mora da prođe rigorozne ljekarske pretrage. Prethodno je pacijent morao da bude jedno vrijeme na terapiji humanim insulinima.

Ranko Škrbić je dekretom ukinuo humane insuline, (koje je koristio najveći broj dijabetičara u RS), i naložio da se pacijentima, bez obzira na stepen razvoja dijabetesa, prepisuju insulinski analog. Uz to, brojni pacijenti, kako ću to dokazati u ovom serijalu, su prebačeni na insulin, iako su bolest mogli kontrolisati tabletama. Na taj način im je zdravlje bespovratno uništeno. I sve to samo da bi Škrbić i njegova ekipa zlotvora zaradili milione.

Najstrašnije i najužasnije od svega je što su i trudnice i djeca, koji imaju dijabetes, bili Škrbićeva zamorčad. Zvuči užasno, ali je, nažalost, istina.


Ranko Škrbić, kao ministar zdravlja, 02.11.2009. godine, na memorandumu ministarstva, upućuje dopis (broj: 11/04-500-10-17/09) svim direktorima Domova zdravlja, Opštih bolnica i Kliničkih centara, u kojem ih obavještava da ukida humane insuline i, umjesto njih, uvodi insulinske analoge.
„S tim u vezi, neophodno je obezbijediti zamjenu insulinske terapije u što kraćem roku, a prema preporukama da se do sada korišteni preparati: Actrapid NovoLet i Insulatard NovoLet  zamijene sa preparatima NovoRapid Flexpen i Levemir“, navodi se u Škrbićevom dopisu.

U dopisu, Škrbić još navodi da je Fond zdravstva obezbijedio potrebne količine insulina, kao i da je njihova isporuka već počela 01.09.2009. godine. Naravno, nigdje ne kaže da je dat monopol firmi „Novo Nordisk“ iz Danske, koja proizvodi preparate „NovoRapid Flexpen i Levemir“, za koje je Škrbić naložio da se daju svim pacijentima.

„Humani insulini već dugi niz godina u RS omogućavaju liječenje osoba sa šećernom bolesti. Razvojem sredstava (insulinskih analoga) upotreba humanih insulina znatno se smanjila. Uz dobru opštu kontrolu glikemije, što se ogleda u kontroli parametra HbA1c, savremeni insulini mogu se, za razliku od humanih, koristiti i prije obroka. Kontrola glikemije nakon obroka, koristeći ove insuline, bolja je nego kod humanih insulina“, ustvrdio je Škrbić u svom dopisu.

I laiku je jasno da je on na ovaj način, dekretom, a ne ljekarskim pregledima, promijenio način liječenja preko 13 hiljada dijabetičara, koliko ih je u tom trenutku bilo registrovao u Republici Srpskoj. I među kojima su i djeca i trudnice, što se nikako nije smjelo učiniti. Vjerovatno je to jedinstven slučaj u istoriji medicine da se dekretom odlučuje koji lijek će koristiti pacijenti, u ovom slučaju oboljeli od šećerne bolesti.

Uz to, Škrbić je ovom odlukom potpuno ukinuo humane insuline i Republika Srpska u tom trenutku postaje jedini komad zemlje na planeti gdje je taj lijek potpuno odstranjen iz upotrebe. Takvo što nisu učinile ni Njemačka, ni Britanija, ni Danska, iz koje je Novo Nordisk, ni Srbija ni Hrvatska ni Federacija BiH...

Nakon njegove odluke, u narednim mjesecima potpuno nestaju humani insulini i ljekari su bili prisiljeni prepisivati insulinske analoge dijabetičarima. I onim kojima oni uopšte nisu bili potrebni. Niko ne zna, niti koga interesuje, kakve posledice je to po zdravlje pacijenata ostavilo. Prema tvrdnjama stručnjaka, ovakav pristup morao je ostaviti teške posledice na zdravlje brojnih pacijenata.

Najužasnije od svega je što lijek Levemir  tog 02.11.2009. godine, kada je Škrbić poslao svim direktorima Domova zdravlja, Opštih bolnica i Kliničkih centara, svoju odluku/naredbu o ukidanju humanih insulina i nasilnom uvođenju insulinskih analoga, nije uopšte bio do kraja ispitan, nije bio odobren za upotrebu najosjetljivijoj populaciji - kod djece ispod 6 godina i kod trudnica- i nije se znalo kakve sve posledice on ostavlja. (nastaviće se)  
       

Dosje Ranko Škrbić (2): Dijabetičari kao zamorčad


piše: Slobodan Vasković



Ranko Škrbić, kao ministar zdravlja, 02.11.2009. godine, na memorandumu ministarstva, uputio je dopis (broj: 11/04-500-10-17/09) svim direktorima Domova zdravlja, Opštih bolnica i Kliničkih centara, u kojem ih obavještava da ukida humane insuline i, umjesto njih, uvodi insulinske analoge.

„S tim u vezi, neophodno je obezbijediti zamjenu insulinske terapije u što kraćem roku, a prema preporukama da se do sada korišteni preparati: Actrapid NovoLet i Insulatard NovoLet  zamijene sa preparatima NovoRapid Flexpen i Levemir“, navodi se u Škrbićevom dopisu.

Ovim dekretom on je potpuno promijenio način liječenja dijabetičara, i to i ne krije.

„Shodno tome, Actrapid NovoLet  je humani insulin koji bi se ubuduće koristio samo kod djece do dvije godine starosti. Svi ostali pacijenti trebali bi koristiti NovoRapid Flexpen. Takođe, Insulatard NovoLet  je humani insulin koji bi ubuduće koristila oboljela djeca do šest godina starosti, dok bi svi ostali pacijenti trebalo da koriste Levemir. To bi značilo da će količine insulina Actrapid NovoLet i Insulatard NovoLet  biti obezbijeđene samo za pacijente oboljele od šećerne bolesti koji su mlađi od dvije, odnosno šest godina“, naredio je Škrbić u svojoj odluci.

U dekretu on naređuje šta sve ljekari treba da preduzmu u vezi sa liječenjem dijabetičara novouvedenim lijekovima, što dokazuje da su prvo ukinuti humani insulini i nametnuti analozi, da bi se tek potom razmišljalo i o pacijentima. Potvrđuje to i podatak koji je Škrbić naveo, a koji kaže da je „Fond zdravstva obezbijedio potrebne količine insulina i njihova isporuka je počela 01.09.2009. godine“.

Nakon njegovog dekreta, humani insulini potpuno nestaju sa teritorije Republike Srpske. Nije ih bilo čak ni za djecu oboljelu od dijabetesa, a koja su mlađa od dvije, odnosno šest godina. Stoga ljekari toj djeci prepisuju insuline analoge, iako njihova upotreba za taj uzrast nije bila dozvoljena. Užas.

Nametnuti su analozi, vrste insulina novije generacije, koji su nedovoljno dugo bili u upotrebi da bi zvanično bili odobreni za liječenje male djece i trudnica. Primjera radi, Levemir  je tek u decembru 2012. godine odobren za upotrebu u trudnoći. Ovaj lijek, 2009. godine kada je njegovu upotrebu naredio Škrbić, nije bio odobren za upotrebu najosjetljivijoj populaciji - kod djece ispod 6 godina i kod trudnica- i nije se znalo kakve sve posledice on ostavlja.

To znači da je čitave tri godine taj lijek prepisivan trudnicama-dijabetičarima u Republici Srpskoj, iako se to nikako nije smjelo činiti, jer nisu bile poznate kontraindikacije, odnosno nisu bila sprovedena sva klinička istraživanja.

Škrbić u svom dekretu uopšte ne pominje trudnice-dijabetičare. Stiče se utisak da su one (i ne samo one), mimo svoje volje, čitave tri godine učestvovale u završnoj fazi ispitivanja pomenutog lijeka. Niko trudnice-dijabetičare nije pitao da li su spremne da dobrovoljno učestvuju u eksperimentu, već im je lijek jednostavno nametnut, iako nije bio odobren za upotrebu u trudnoći. Bile su dovedene pred svršen čin.

Na ovom mjestu postavlja se logično pitanje: da li je sve ovo učinjeno, kako bi se nakon perioda od tri godine utvrdilo da li su se rađala djeca sa deformitetom, nakon što su trudnice-dijabetičari koristile lijek, koji nije bio odobren za njihovu upotrebu?! Postoje takvi slučajevi, ali ne postoje odgovorne osobe koje bi utvrdile da li su deformiteti ISKLJUČIVO posledica uzimanja pomenutih lijekova.

Uvijek se za to može okriviti loše regulisana bolest, kada se rađaju djeca sa deformitetima. Međutim, onda je logično pitanje kako je moguće da, sa jedne strane, imamo ogroman novac uložen u projekat liječenja dijabetesa, a istovremeno i loše regulisane pacijente, posebno trudnice!!!


Nakon Škrbićeve naredbe, brojni ljekari, suočeni sa nemogućnošću da pacijentima prepišu adekvatan lijek, (i da bi im savjest bila čista), upućivali su ih u Srbiju i ostale zemlje da sami sebi nabave humane insuline.


„Humani insulini već dugi niz godina u RS omogućavaju liječenje osoba sa šećernom bolesti. Razvojem sredstava (insulinskih analoga) upotreba humanih insulina znatno se smanjila. Uz dobru opštu kontrolu glikemije, što se ogleda u kontroli parametra HbA1c, savremeni insulini mogu se, za razliku od humanih, koristiti i prije obroka. Kontrola glikemije nakon obroka, koristeći ove insuline, bolja je nego kod humanih insulina“, ustvrdio je Škrbić u svom dopisu.


Međutim, „dobra opšta kontrola glikemije“ ostala je mrtvo slovo na papiru, jer u jednom trenutku uopšte nije bilo hemoglobina HbA1c koji je ključni pokazatelj kontrole bolesti.


Uz to, nisu uopšte organizovani prateći pregledi i kontrole. A sve to trebalo je da, prema Škrbićevom dekretu, upriliči Koordinacioni komitet za borbu protiv dijabetesa.

„Koordinacioni komitet za borbu protiv dijabetesa će pružiti punu podršku direktnim angažmanom koji podrazmjeva prisustvo i rad na terenu članova koordinacionog komiteta, kao tima stručnjaka, kako bi pacijenti kvalitetno i u što kraćem roku bili prevedeni na ekvivalentnu terapiju insulinskim analozima“, naveo je Škrbić u svojoj monstruoznoj naredbi o promjeni načina liječenja čitave jedne populacije osoba oboljelih od dijabetesa.


I laiku je jasno da je Škrbić preko 13 hiljada dijabetičara, koji su te 2009. godine koristili u najvećoj mjeri humani insulin, bez ikakvih adekvatnih protokola i medicinske pripreme preveo na analoge. Mimo svih medicinskih pravila, svim dijabetičarima iz RS, koji su tada bili na humanom insulinu, naredbom su uvedeni novi lijekovi. Da je Škrbić mesar, a ne ljekar, bio bi humaniji prema bolesnim ljudima.


Jasno je i da mu je Koordinacioni komitet za borbu protiv dijabetesa bio pokriće za taj neljudski čin. Jasno je i da članovi tog Komiteta nisu stali u zaštitu pacijenata i profesije i spriječili eksperimentisanje sa živim ljudima, bez njihovog odobrenja.

Jedan od ključnih ljudi Komiteta je prof.dr. Snježana Popović Pejičić, koja je Nacionalni koordinator za dijabetes. Ona je snažno podržala sve Škrbićeve aktivnosti, što joj se itekako isplatilo. O tome svjedoči i podatak da je više vremena provela na seminarima u inostranstvu, nego u KBC Banjaluka, gdje je za vrijeme Škrbića bila načelnik Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma. A te seminare finansiraju proizvođači lijekova.

Sa te pozicije smijenio ju je Duško Račić, aktuelni direktor KBC Banjaluka. Škrbićevi ljudi iz Tužilaštva i policije danas progone Račića (koji je potpuno čist) i zbog toga, ali i zbog činjenice da je on prekinuo niz štetnih ugovora, koji su potpisani u vrijeme bivšeg ministra zdravlja i aktuelnog ambasadora BiH u Srbiji. Organima gonjenja RS ne pada napamet da se pozabave Škrbićem i njegovim saradnicima, koji su svjesno uništavali zdravlje sopstvenog naroda.


Stručni konsultant projekta je i uvaženi srbijanski akademik Nebojša Lalić, koji je trenutno dekan Medicinskog fakulteta u Beogradu.     


Lalić nije u Srbiji zastupao tezu da se humani insulini potpuno izbace iz upotrebe i zamijene analozima. Štaviše, on na svim predavanjima u Srbiji zastupa upotrebu i humanih insulina i analoga. Zbog čega je prihvatio da bude pokriće za Škrbićeve eksperimente nad dijabetičarima u RS, pitanje je na koje će akademik morati prije ili poslije dati odgovor. Posebno zbog činjenice da je njegovo ime (zlo)upotrijebljeno u nehumanim poslovima i otvorenoj pljački Fonda zdravstva Republike Srpske.


Sve zlo Škrbić je počinio zbog novca. Dao je monopol NovoNordisku i njihovim lijekovima, koji su godinama bili jedini insulini što su se mogli nabaviti u Republici Srpskoj. Riječ je o desetinama miliona bez kojih je ostalo zdravstvo RS.

Razlika u cijeni lijekova to najbolje potvrđuje. Te 2009. godine lijekovi, koje je silom nametnuo Škrbić, bili su duplo skuplji od humanih insulina: Levemir  je, prema informacijama iz apoteka, koštao cca 115 KM, NovoRapid Flexpen  cca 75 maraka, a humani insulini, koje je ukinuo, nisu prelazili cijenu od cca 57 KM.

Prema dokumentima koji su u mom posjedu (emitovaću ih u sledećem nastavku), humani insulini te 2009. godine su koštali tačno 56,31 KM, a analozi 90,23 KM, s tim što je, kada su analozi u pitanju, riječ o prosječnoj cijeni, jer se odnosi na ukupnu cijenu Levemira i Novorapida, podijeljenu sa ukupnim brojem nabavljenih doza.
(sledeći nastavak u nedelju, 23.02.2014.)