четвртак, 18. децембар 2014.

Politički analfabetizam: Lukačev srebrni metak za Jovičića i MUP RS

Piše: Slobodan Vasković

Bio sam ubjeđenja da ne postoji osoba u javnom životu Republike Srpske koja može parirati Željki Cvijanović u izgovaranju besmislica, ali me je novi ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač demantovao. To što je on izgovorio, teško će dostići čak i Cvijanovićeva, ma koliko se trudila da nam saopšti ništa na svoj jedinstveni tragikomični način.

"MUP mora pretrpjeti korjenite reforme, organizacione i kadrovske, da bismo iznašli najjaču snagu MUP-a koja može da se bori sa kriminalom i korupcijom, najveću snagu s ciljem zaštite Republike Srpske i svih njenih građana", naglasio je Lukač.

Prije svega, ova izjava krajnje je nekorektna prema njegovom prethodniku, jer Radislava Jovičića prikazuje kao zadnju neznalicu i štetočinu koja je rasturila MUP RS. Uz to su iz iste političke opcije, pa njegova ispaljena preplitka parola dejeluje kao srebrni metak za bivšeg ministra.

Lukačev istup pokazuje da pati od potpunog nedostatka političkog obrazovanja i da je potpuno nesvjestan da je čelno mjesto u MUP-u političko, a ne operativno.

Osoba koja ne poznaje tu osnovnu stvar nije u stanju sprovesti ništa, reformu ponajmanje, ali je u stanju urušiti sve čega se dohvati.

Uz rečeno, Lukačeva izjava je direktno usmjerena i protiv zvanične vladajuće politike koja ga je dovela, jer on tvrdnjama da “MUP mora pretrpjeti korjenite reforme, organizacione i kadrovske” ističe da je vlast Milorada Dodika potpuno urušila tu instituciju u proteklih osam i po godina.

A stav Dodikovog režima je da je “MUP RS najbolja bezbjednosna struktura u BiH”.
Ako je tako, zašto onda Lukačeve “korjenite reforme”?

Lukač je izvalio veliku glupost i od njega se nije ništa drugo moglo ni očekivati; Nije problem kada su te gluposti verbalne, problem nastaje kod pitanja koliko će gluposti i to velikih tek napraviti sa ovako niskim stepenom političkog obrazovanja i potpunim nerazumijevanjem stvarne uloge institucije na čije čelo je doveden?! Očito je da Lukač MUP doživljava kao Komunalnu policiju, u kojoj je proveo proteklih devet godina.

Lukač bi trebalo da zna da je Dodik doveo Jovičića da spasi što se spasiti može, nakon što je Stanislav Čađo svojim neznanjem potpuno rasturio MUP RS.

Jovičić je uspio, koliko toliko, da poveže konce unutar policije, ali nikada njom nije u potpunosti ovladao. Napravio je grešku, jer nije sproveo nijednu istragu oko brojnih afera. Još veća mu je (u očima Režima) bila što nije htio da udari na opozicione stranke i Dodikove kritičare.

Najveća Jovičićeva greška je što je dozvolio da bude uvučen u odbranu Cvijanovićeve i “Dva papka”, što je bilo neodbranjivo. Cvijanovićeva to nije oprostila Jovičiću i epilog je njegov odlazak, iako je snimak autentičan.

Jovičić je trebao da 15. novembra, kada je snimak objavljen, ili kaže istinu-da je autentičan ili da podnese ostavku. Bila su to mnogo bolja rješenja od srednjeg - lajtodbrane Cvijanovićeve i pokušaja zataškavanja afere. To ga je koštalo glave, jer su u Režimu procijenili da Jovičić nije njihov.

Smijenili su ga i učinili mu uslugu, jer su time popečatili da nije Dodikov slijepi poslušnik, što je sertifikat za budućnost.

U sadašnjost su doveli Lukača, koji nema pojma ni o čemu, pa se kao i svaka Neznalica uhvatio velike priče o reformi.

Što je kranje zabrinjavajuće, jer ukazuje da su Lukačeve ambicije znatno iznad njegovih mogućnosti i da MUP-u RS slijedi nova šok terapija.

Primjena šok terapije na bezbjednosnu strukturu je bezbjednosni problem.
(Treba na ovom mjestu primijetiti da se takve stvari ne dešavaju u SIPI).

Nije Lukač jedini “reformator”; MUP se “reformiše”, od ministra do ministra već deceniju i po i zaista je pravo čudo da nakon tolikog broja samozvanih reformatora ova institucija uopšte funkcioniše.

Uprkos silnim atacima na MUP RS brojnih vlasti (prvo SDS-ove, potom PDP-ove, a onda i ove SNSD-ove), unutar ove institucije uspjelo se sačuvati nešto kvalitetnih segmenata i stručnih kadrova, koji bi, kako Lukač sada najavljuje, mogli biti urušeni.

Borba protiv kriminala visoke klase (privredni, terorizam, organizovani, sajber) i korupcije zahtijeva vrijeme, adekvatne kadrove i adekvatne međunarodne konekcije. To je stvar kontinuiteta, teškog rada, saradnje sa iskusnijim agencijama, dugogodišnje nadogradnje i edukovanja kadrova…

Tako bi trebalo da se gradi institucija, a ne na snoviđenjima bilo kog Lukača ili bilo kog drugog pojedinca, kojeg je određena politička opcija dovela na čelo MUP-a RS.

Gotov proizvod se koristi za banalne poslove, nikada za složenije. 
Nakon Lukačeve pristupne ministarske izjave, izvan svake razumne sumnje, on je doveden kao gotov proizvod za banalnije poslove. Odlučio je da prvo umlati MUP RS. Očekivano! 

среда, 17. децембар 2014.

Foto ekskluziv: Dodiku interesantniji Škrbić i Đurić od izbora Vlade

Piše: Slobodan Vasković

Miloradu Dodiku izbor nove Vlade Republike Srpske nije interesantan, pa je skoknuo do Beograda. 

U restoranu "Toro" druži se sa Rankom Škrbićem i Draganom Đurićem, protiv kojeg je Specijalno tužilaštvo Srbije za organizovani kriminal prije nekoliko dana podiglo optužnicu. 

Sva trojica djeluju vrlo zabrinuto. 

vezani tekst: 

Roboti i Pozeri


Piše: Slobodan Vasković

Zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske na kojem je izabrana nova Vlada RS, pokazalo je najznačajnije slabosti ovog entiteta i sljepilo parlamentarne većine koja insistira na sopstvenoj propasti.

Nikakav je problem propast bilo koje vladajuće strukture, pa i ove koju čine SNSD, DNS i SP, ako se ona dešava u parlamentarnoj demokratiji, sa svim njenim pravilima. Jer se ona tada tiče samo vođstva i članstva tih struktura.

Problem je što smo svi mi, koji živimo ovdje, akteri pokušaja učvršćivanja plutokratije kao sistema i što predstavnici parlamentarne većine, zagovarajući tu ravan, cijelu kompoziciju, koja se zove Republika Srpska, guraju u bezdan. A na putu do dna je, neizostavno, anarhija. 

SNSD-DNS-SP su u proteklih osam i po godina vlasti u RS nametnuli predsjednički sistem i potpuno dezavuisali parlamentarnu demokratiju, svodeći je na puko nadglasavanje. A parlamentarce iz stranaka većine na robotizovane humanoide, koji imaju smao jednu fiziološku potrebu - da dignu ruku.

Promijenjeno je ustavno djelovanje institucija, a da formalne promjene nije bilo.

Način primjene predsjedničkog sistema u RS i njegovo artikulisanje kroz autokratiju Milorada Dodika neizostavno je nametnulo plutokratiju, kao sledeći korak. Sve je centralizovano, izuzetno mali broj ljudi vlasnik je ogromnog bogatstva i moći, dok je ogromna većima stanovništva na ivici siromaštva. I to donjoj, dok je značajan broj zagazio u potpunu bijedu.

Dodik i grupa oligarha potpuno su obezvrijedili Vladu RS i ministarstva, svodeći ih na puke alate, kojima završavaju svoje poslove.

Vlada RS ne samo da ne shvata ulogu vlade u modernom društvu, već fatalistički čini sve da se dodatno obezvrijedi, kako bi se njeni “kosturaši” dodatno dodvorili Dodikovoj grupi suverena.

To je najveća slabost Republike Srpske i cijena koja će se platiti za to je ogromna.

Poseban problem u svemu je što sve ove dramatične promjene sistema ne uočava Opozicija i ni ne pokušava da ih zaustavi. Taj problem nije samo u novom sazivu, već datira od početka Dodikove druge ere.

Propuštanje opozicije da na dnevnoj osnovi u proteklom vremenu ukazuje da je došlo do uzurpacije ustava, do svojevrsnog puča koji je rezultovao rušenjem parlamentarne demokratije, svođenjem Vlade RS i ministarstava na alatke grupe oligarha i uvođenjem prvo autokratije, pa potom i plutokratije, i njih stavlja u red krivaca za postojeće stanje.

Istina, njihova krivica nije primarna, ali, itekako, postoji.

Opozicija (sem malobrojnih, ali zaista malobrojnih, izuzetaka) i u novom sazivu nastavila je po starom - ne ukazuje na ove ključne probleme i sve ono što oni sa sobom nose kao opasnost. Posebno što se navedeni procesi dešavaju u teškoj ekonomskoj krizi, koja je ništa drugo do napalm za svako društvo. Šibice imaju mnogi.

Opozicija nikako da uvidi da je matrica po kojoj će Oni naslijediti Ove, jer nema ko drugi, potpuno isprazna, pošto se stvari odvijaju na način da neće imati šta naslijediti. Ustvari, već sada je upitno da li u RS postoji išta sem tanke ljušture koja je čini.

Nije problem RS to što je mandatarka Željka Cvijanović i što je ona maltene satima naklapala o najuopštenijim mogućim stvarima, služeći se riječnikom banalizacija, kako bi stvorila sliku da je ipak nešto rekla, premda je svima jasno da je sve to samo Praznina.

Ništa konkretno, nijedne projekcije, bez ikakve vizije...; Željka Cvijanović je, poput nekreativnog turističkog vodiča, dovela novu turu od 16 “turista” na ruševine entiteta da na njima dočekaju smak svijeta. Oni nisu bili ni izabrani za “turiste”, a već se znalo da će imati vrlo loš kraj. Ali, nešto mora da se radi. Pa i Cvijanovićeva.

Sve je to bilo očekivano. I sve se to znalo, a da zasjedanje nije ni počelo.

Problem je što Opozicija nije učinila ama baš nikakav napor da ukaže na stvarno stanje u kojem je Republika Srpska, da ukaže na stvarne krivce koji su je tu doveli i razobliči mehanizme koje su koristili, da ukaže na razorne projekcije, koje slijede ukoliko Dodik i grupa oligarha istraju na svom konceptu. A istrajavaju, iako su značajno oslabljeni nakon proteklih izbora.

Opozicija je djelovala salonski: zvrčka zbog Poslovnika, piruetica oko Trebinja, dvostruki aksl oko Bobar banke, tulup tu i tamo oko Rafinerije, Birča, Boske…

Umjetnički dojam prosječan, tehnički dio, koji je i suštinski, potpuno neuspješan. Nula.

Kad već nisu shvatili na šta zaista trebaju ukazati i na čemu zaista trebaju insistirati, bolje bi bilo da su sve vrijeme ostali na tribinama. Dodikove marionete bi odigrale “na brzaka” svoje uloge i mogli smo se okrenuti serijama, utakmicama, filmovima, čitanju… dok još struje imamo.

Nakon svega viđenog, nužno je konstatovati da je ogroman problem što Opozicija uopšte nije svjesna stvarne veličine problema u kojima se RS nalazi, njihove dubine, kompleksnosti, razornosti i, što je najopasnije, nepredvidivosti do kojih ne samo da mogu dovesti, već će, izvjesno, i dovesti. To više nije akutno, već je riječ o hroničnom.  

Kandidovanje Lukača, Dodikov strah od letenja

 
Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik je prije nekoliko dana lično naredio vrhu MUP-a RS da ne smiju ni pod kojim uslovima sarađivati sa Agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) niti učestvovati u zajedničkim akcijama, koje se tiču privrednog i organizovanog kriminala.

Dodik je to naložio Radislavu Jovičiću, Gojku Vasiću i još nekolicini visokih funkcionera MUP RS.

Nije prvi put da Dodik donosi takve odluke, ali ranije je bio politički mnogo jači. Danas nije ni blizu te snage.

Dodikova naredba je posledica straha zbog saznanja da bi SIPA (čak i sa Goranom Zupcem na čelu) mogla da sprovede nekoliko akcija hapšenja organizovanih kriminalnih grupa, među kojima su i tajkuni RS. Dodik ne bi bez ikakvog razloga izdao ovakvu naredbu. (Razlog je istraga o kriminalnim radnjama Radovana Samardžije, bivšeg direktora Robnih rezervi RS i Dragana Vasiljevića, vlasnika „Farmlanda“).

Nije to jedini njegov strah; Mnogo ih je, posebno do nadolazećih događaja, koje će gotovo sigurno izazvati opšta besparica i beznađe. Najveći broj građana RS odavno je prekoračio donju granicu siromaštva i zagazio u bijedu.

Dodik se boji njih, ali se boji i svojih unutarstranačkih protivnika. Prije svih Igora Radojičića, koji ga potpuno ignoriše, i Slobodana Gavranovića, koji odbija da podnese ostavku na poziciju gradonačelnika Banjaluke.

Riječju, Dodik je jedan prestrašeni čovjek; Nekadašnji div, koji je skinut na nivo političkog patuljka i plaši se svega što slijedi.

politička izgubljenost
Samo neko takav mogao je iznjedriti prijedlog da Dragan Lukač, šef Komunalne policije Banjaluka i nekadašnji šef Specijale MUP RS, bude kandidat za novog ministra unutrašnjih poslova.

Lukačevo kandidovanje za poziciju prvog čovjeka MUP-a RS, krunski je to dokaz potpune političke izgubljenosti Milorada Dodika, njegovog ogromnog straha od nadolazećih događaja, ali i spremnosti da se pokuša obračunati sa svima, koje smatra protivnicima.

Dodik i njegova Crna frakcija SNSD-a napravili su još jedan korak ka svom kraju, jer kandidovanje Lukača za poziciju ministra unutrašnjih poslova, potez je očajnika, koji pogrešno smatra da će većom represijom uspjeti da sačuva vlast. A Lukač znači samo jedno - represiju bez ograničenja.

On nema nikakve sposobnosti da MUP RS učini ponovo institucijom od ugleda, ali itekako ima znanja da ga stopostotno dovede do pozicije Dodikove falange. I do pesnice uperene protiv njegovih protivnika.

loša analitika i još gori analitičari
Kandidovanje Lukača nije samo dokaz navedenog, već i postojanja Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS, koji nikada zvanično nije osnovan, ali djeluje duže od godinu dana.

Jedan od članova tog paratijela, koji već mjesecima kroji bezbjednosnu politiku MUP-a RS i ostalih parastruktura, koje čine Dodikov štit, jeste Predrag Ćeranić, bivši debeovac i neostvareni ministar policije i šef OSE. Član tog paratijela je i Radovan Grajić, nekadašnji DB-ovac i sadašnji član Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka.

Ćeranić je ispodprosječan bezbjednjak, a krase ga tri osobine: Analitika mu je veoma loša; Ne može da se izdigne iznad situacije, već uvijek nastupa subjektivno/navijački i uvijek priča ono što se od njega očekuje da kaže, odnosno ono što bi drugi od njega željeli da čuju. Grajić nema pojma ni o čemu, osim o nezakonitim poslovima.

Očito su oni procijenili da se na Radislava Jovičića ne može računati u obračunu sa Sipom, sa unutarpartijskim neistomišljenicima, u slučaju velikih socijalnih nemira, koji se očekuju na proljeće (zbog kataklizmične finansijke situacije u RS), ali ni u planiranim obračunima Režima sa svojim kritičarima.

Posebno sa onim iz redova SNSD-a! Jer, Lukač se dovodi da napravi, primarno, „krvoproliće“ unutar vodeće stranke Režima. (Neka se pripremi Gavranović!!!). Bonus je zahvatanje u redove Druge strane.

pobuna Specijale udar na Jovičića
Jovičić, koji je bio velika policijska nada, odlazi „polomljene kičme“. Nema besplatnog ručka sa Dodikom, valjda je to konačno naučio.

Dodik je doveo Jovičića da mu malo opere obraz, nakon što je Stanislav Čađo svojim neznanjem potpuno rasturio MUP RS. Jovičić je uspio, koliko toliko, da poveže konce unutar policije, ali nikada njom nije u potpunosti ovladao. Takođe, ovih godinu i po dana nije uspio sprovesti nijednu kvalitetniju istragu oko privrednog kriminala, već je, po tom pitanju, ostao potpuno benigan. Benigan je bio i po pitanju zahtjeva da nasrne na opoziciju, što se Dodiku nije dopalo. Zato ga i sklanja.

Još 15. novembra ove godine, u tekstu „PobunaSpecijale: Dodikov udar na ministra Jovičića”, objavio sam da Dodik priprema njegovo rušenje, ali i da je Dragan Lukač najozbiljniji kandidat za njegovog naslednika. Tada je “u igri” bio i Petar Đokić.

Mjesec dana kasnije to se obistinjuje, što je potvrda da je Dodik, zajedno sa svojom ekipom “mislilaca”, pažljivo pripremao usekovanje Jovičićeve glave.

Jovičiću je zamjereno i da nije dovoljno snažno branio Željku Cvijanović u slučaju „Dva Papka“ (kupovine dva poslanika opozicje), što je nonsens. Jovičić je saopštio Dodiku da je njen glas na snimku i da je snimak autentičan.

zatvaranje Kruga
Interesantno je i sledeće: Tokom raskola u SDS-u 1997. godine, Lukač je stao na stranu Biljane Plavšić. On je tada spasio Plavšićevu od Dragana Kijca, ministra policije SDS-a.

Te 1997. i Predrag Ćeranić je podržao Plavšićevu, kao i Radovan Grajić. Ćeranić je tada bio visoki funkcioner DBRS, a Grajić je bio u banjalučkom DB-u. Grajić je sada član Gradskog odbora SNSD-a, a Ćeranić Dodikovog Savjeta.

Krug je zatvoren. 


S tim, što Krug kaže da je Milorad Dodik sada vlast i potpuno je preuzeo politiku SDS-a iz 1997. godine

Jednostavnije rečeno, Dodik i njegova Crna frakcija SNSD-a su danas ono što je SDS bio 1997. godine. U vrhu SDS-a, prije sedamnaest godina su mislili da su nepromjenjivi, ali im se desila Plavšićeva; I Dodik je donedavno mislio da je nesmjenjiv, ali se poslednjih mjeseci vidno uplašio Igora Radojičića i mogućnosti da njegov potpredsjednik odigra rolu Plavšićeve.

Otud Lukač kao kandidat za ministra, a što se tiče Ćeranića i Grajića, riječ je o osobama koje bi učinile sve za komad vlasti. I to sve najgore.

ubistvo Novice Lukića
Lukač ima ogromnu mrlju u svojoj karijeri - to je ubistvo Novice Lukića, rođenog brata Haškog optuženika Milana Lukića.

Pripadnici Specijalne policije MUP RS ubili su Novicu Lukića 18. aprila 2004. godine u njegovoj kući u Višegradu, u akciji koja je organizovana kako bi se uhapsili Milan i Sredoje Lukić.

Dvojac nije uhapšen, ali je Novica Lukić, za kojim nije bilo potrage, ustrijeljen.

Lukač nije bio u Višegradu, jer te kobne noći, kako je zvanično saopšteno, nisu mogli poletjeti helikopteri iz Banjaluke. Ministar unutrašnjih poslova tada je bio Zoran Đerić, a direktor policije Radomir Njeguš.

Svi akteri ovog slučaja su oslobođeni u sudskim procesima koji su uslijedili, Dragan Lukač podnio je ostavku, ali je zauvijek ostala velika mrlja na njegovoj karijeri, jer nikada do kraja nije razjašnjeno šta se desilo te kobne noći. Nakon toga, Lukač je postao je sef Komunalne policije u Banjaluci.



уторак, 16. децембар 2014.

Ćosić nanio težak politički udarac Košarcu

Piše: Slobodan Vasković

Ljubiša Ćosić porazio je Stašu Košarca, jer je Skupština opštine Istočno Novo Sarajevo usvojila Odluku da proda dvije parcele SIPI, (jedna je 45.966m2, a druga 27.813m2), za 445.982 KM.

Ćosić je načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo.

Odluka je usvojena 16.12., samo dan nakon što je Ćosić podnio ostavku na mjesto Predsjednika Opštinskog odbora SNSD Istočno Novo Sarajevo.

Učinio je to nakon što je Košarac na njega organizovao brutalan i vulgaran napad, u kojem su Mladen Mrda i Srpko Damjanović Ćosić nazivali kriminalcem, protjerivali ga iz opštine, pa mu čak i fizički prijetili.

Košarac se protivio prodaji zemljišta zbog navodne ugroženosti stanovništva pravljenjem poligona. SIPA će na pomenutoj parceli izgraditi streliše.

Međutim, pravi razlog Košarčevog napada je rušenje Ćosića i pokušaj da potpuno preuzme vlast nad Opštinskim odborom SNSD-a.

Ćosića i njegovi politički protivnici smatraju veoma uspješnim i časnim, a popularan je i u lokalnom SNSD-u, što je bio dovoljan razlog Košarcu da krene u obračun sa njim.

Košarac je već pripremio svog kandidata za iduće lokalne izbore za načelnika opštine. To je Aleksandar Todorović, koji je po njegovoj direktivi postavio i “krst” (betonsku banderu sa drvenom prečkom) na Zlatištu.

Napadi Košarca na Ćosića će se nastaviti i to još većom žestinom nego što je to bilo do sada. Košarac je frustriran Ćosićevim uspjehom i doživljava ga kao najvećeg političkog neprijatelja.  

Staša Košarac hoće batinama da uvede red u OO SNSD Istočno Novo Sarajevo, Ćosić podnio ostavku

piše: Slobodan Vasdković
Predsjednik Opštinskog odbora SNSD Istočno Novo Sarajevo Ljubiša Ćosić podnio je ostavku na tu poziciju. Ćosić je ostavku podnio 15.12. ove godine, nakon teških uvreda i fizičkih prijetnji koje su mu uputili ljudi od povjerenja Staše Košarca, visokog funkcionera SNSD.
 
Sastanak OO SNSD Istočno Novo Sarajevo, koji je održan 15.12., zamalo nije završen tučom. Ljubiša Ćosić, koji je i načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo, sukobio se sa Košarcem oko prodaje zemljišta Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Zemljište treba da proda opština i namijenjeno je za streljanu, ali to ne dozvoljava Košarac.

Ćosić je za prodaju zemlje, jer je opština u teškoj finansijskoj situaciji, ali mu Košarac ne da, pa je sve zakuvao preko Srpka Damjanovića i Mladena Mrde, svojih igrača unutar OO SNSD.

Ćosić ima namjeru da proda dvije parcele SIPI, (jedna je 45.966m2, a druga 27.813m2), za 445.982 KM. Očito je da u tom poslu “nema” Košarca, pa je izbio sukob.

Košarac je na Ćosića ustremio svoje pulene - Mrdu i Damjanovića, koji su predsjednika OO SNSD nazivali kriminalcem i prijetili da će ga protjerati sa teritorije opštine Istočno Novo Sarajevo.
“Ćosiću ti si kriminalac kao i Bojo Gašanović i odmah se kupi na Buloge”, rekao je Mrda Ćosiću.

(Bojo Gašanović je SDS-ov načelnik opštine Istočni Stari Grad, a Bulozi su dio te opštine, Ćosić je rođen na Bulozima; op.aut.).

Damjanović i Mrda su vozači.

Košarac je ovim činom demonstrirao da je on glavni "tata", da mora da se pita za sve i da njegova mora biti zadnja. Ćosić, kao predsjednik OO SNSD Istočno Novo Sarajevo, nema uticaj ama baš ni na šta.

SNSD i dalje tone kao kamen.