Dodik, Stevandić i Višković, kojima je određen jednomjesečni pritvor, nemaju nikakav alibi da izbjegavaju proces pred Sudom BiH, jer su brojni visoki funkcioneri BiH, Feracije BiH i RS, na izdržavanju zatvorskih kazni, u pritvoru ili su bili pritvoru nakon čega im je suđeno; Neki su presuđeni, neki oslobođeni

Piše: Slobodan Vasković

Sve policijske agencije u BiH obaviještene su o odluci Suda BiH da je određen jednomjesečni pritvor Miloradu Dodiki, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću.

Bilo koja od policijskih agencija dužna je da ih liši slobode i sprovede u KPZ “Vojkovići” ukoliko ih identifikuje.

Gdje se ko od njiih trojice, koji su od juče i zvanično u bjekstvu, u ovom trenutku nalazi nije mi poznato, a ne želim da spekulišem u vezi sa tim.

Međutim, cijela agresivna, histerična propagna kako se napada srpski narod, nalogom za pritvor osumnjilčenima, netačna je iz prostog razloga što su brojni drugi visoki funkcioneri drugih naroda bili u pritvoru ili se, pak, nalaze u zatvoru.

Prije svega, riječ je o Fadilu Novaliću, premijeru Federacije BiH, koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora od četiri godine u KPZ “Vojkovići”.

Tu je i Fahrudin Solak, bivši direktor Civilne zaštite Federacije BiH, koji izdržava kaznu od pet godina zatvora.

U pritvoru su bili i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec, protiv kojeg se očekuje podizanje optužnice, dok je protiv Osmana Mehmedagića Osmice, bivšeg šefa OSA BiH, počeo proces zbog falsifikovanja dokumenata. I Osmica je bio u pritvoru.

U pritvoru je i Nenad Nešić, bivši ministar bezbjednosti BiH.

Milošu Lučiću, bivšem ministru za ljudska prava i izbjeglice se sudi u Sudu BiH, a u pritvoru je proveo mjesec dana.

Selmo Cikotić, bivši ministar odbrane, pravosnažno je presuđen na tri godine zatvora. Cikotić, koji je pravosnažno presuđen, nalazi se na izdržavanju kazne.

Živko Budimir, nekadašnji predsjednik Federacije BiH, uhapšen je i sa lisicama na rukama sproveden u prtivor. U procesu koji se vodio protiv njega je oslobođen.

Sjeimo se da je i Anto Jelavić, bivši član Predsjedništva BiH, presuđen na deset godina zatvora, ali je pobjegao u Hrvatsku.

Osuđen je, prvostepeno, i Mladen Ivanić na 15 mjeseci zatvora, ali je drugostepeno oslobođen svih optužbi.

Isto se desilo i sa Draganom Čovićem, koji je prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, ali je drugostepeno oslobođen. Sa njim je oslobođen i Edhem Bičakčić, bivši premijeer Federacije BiH.

Bičakčić je, zajedno sa još jednim premijerom Federacije BiH, Nedžadom Brankovićem, oslobođen optužbi pred Kantonalnim sudom Sarajevo. 

Mirko Šarović, u to vrijeme član Predsjednitva BiH, je, nakon godinu dana provedenih u pritvoru, oslobođen optužbi za malverzacije sa Privrednom bankom. Prethodno je morao podnijeti ostavku na tu funkciju, posle čega je pritvoren.

Sudilo se i bivšem premijeru RS Aleksandru Džombiću, a i sam Dodik je prvostepeno presuđen na godinu dana zatvora i sve vrijeme sudskog procesa pojavljivao se pred Sudom BiH, koji ne priznaje. 

Kao što se vidi spisak visokih funkcionera iz reda sva tri naroda koji su se našli pred Sudom BiH ili nekim od drugih sudova je podugačak, tako da Dodik, Stevandić i Višković nisi nikakva iznimka, niti se to prvi put dešava u BiH.

Gotovo svi navedeni bili su u pritvoru i niko od njih nije bježao niti pokušavao izazvati teške sukobe kako bi se odbranio. Sasvim je druga stvar kvalitet presuda, ali to je sada već iza nas.

Dodik, Višković i Stevandić nemaju nijedan jedini izgovor da se ne pojave u Tužilaštvu BiH, bez obzira na činjenicu da im je određen jednomjesečni pritvor za šta su oni direktno krivci, jer se nisu pojavili na saslušanju. 

 

Sud BiH danas odredio jednomjesečni pritvor Dodiku, Viškoviću i Stevandiću; Raspisana je i centralna potjernica za njima

Piše: Slobodan Vaskiović

Sud BiH danas je objavio odluku da je Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću određen jednomjesečni pritvor, potvrđeno mi je iz nekoliko izvora.

Odluka je donešena juče, ali je stupila na snagu danas.

Sud BiH donio je ovu odluku nakon što je od Tužilaštva BiH obaviješten da se pomenuti trojac nije odazvao na saslušanje.

O određivanju jednomjesečnog pritvora pomenutoj trojci obaviještene su sve policijske agencije u BiH, što znači da je za njima raspisana i centralna potjernica, koja važi na teritoriji BiH.

To praktično znači da, ukoliko neka od domaćih policijskih agencija, privede Dodika, Viškovića i Stevandića, oni idu direktno u jednomjesečni pritvor. 

Uslov za raspisivanje centralne potjernice bila je Odluka Suda BiH o određivanju pritvora Dodiku Viškoviću i Stevandiću.

Ukoliko ni nakon raspisivanja centralne potjernicene ne budu privedeni i pritvoreni, slijedi raspisivanje Interpolove potjernice.

Važno je napomenuti da nakon raspisivanja Centralne potjernice, Dodik, Višković i Stevandić ne mogu legalno napustiti državu.

Ili Dodik ili Država

Piše: Slobodan Vasković

Nakon posljednjih u nizu udara na ustavni poredak BiH, što jeste donošenje Nacrta Ustava RS kojim se brišu brojne državne institucije, konstitutivnost naroda i brojne druge norme postignute tokom trideset godina od završetka rata, potom Zakona o osnivanju Specijalnog tužilaštva i Suda RS za progon neistomišljenika Režima, kao i amandmana na Zakon o zaštiti ustavnog uređenja RS, nepobitno je da Milorad Dodik zaokružuje entitet kao državu i da je sljedeći korak potpuna secesija Republike Srpske od BiH.

To što je niko neće priznati, Dodika se ne tiče: Njemu je jedino bitno da zadrži moć nad dijelom BiH i nastavi da otima preostalo.

Za to vrijeme, državne bezbjednosne agencije i dalje ne postupaju po Naredbi Tužilaštva BiH da privedu na saslušanje Dodika, premijera Radovana Višković i sociopatu Nenada Stevandića, koji je na čelu parlamenta RS.

Odugovlačenje ovog akta ne ide u prilog BiH ni na koji način, jer pokazuje da nema efikasne institucije koje imaju snagu da pokažu da niko nije iznad zakona, posebno ne oni koji svojim postupcima teško narušavaju bezbjednosni sistem BiH, prijete sukobima, a Stevandić čak i da će “sve pobiti”, ne sa govornice, kako se ta politička nakaza pokušava diletantski braniti, već na način na koji je to činio u ratu sa sebi sličnima.

Pokazalo se u proteklih nekoliko sedmica da država BiH ne funkcioniše u punom kapacitetu na cijeloj svojoj teritoriji; ne samo u punom kapacitetu, već gotovo nikako, jer naočigled svih, Zločinački režim u RS donosi niz zakonskih akata u skladu sa kojima planira ustrojiti “život” u entitetu.

Riječ o apsolutnom totalitarizmu, pravnom okviru koji pojedincima, što su stavljeni iznad zakona, daje zakonsku mogućnost da odlučuju o životu i smrti porobljenih u Gulagu, što RS jeste, ne mijenja na stvari - tako ustrojena tvorevina klizi ka samostalnosti i to permanentno.

Jačanje snaga EUFOR-a u BiH jeste znak da neće biti rata, ali sam boravak snaga EUFOR-a ne znači da se mogu spriječiti novi incidenti koji izvjesno slijede, nakon paljevine automobila narodnog poslanika Nebojše Vukanovića.

I to mnogo teži incidenti nego što je pomenuti, koji je sve, samo ne mali.

Da bi BiH pokazala da je država, a ne protektorat, onda njene institucije moraju djelovati i privesti na saslušanje Dodika, Viškovića i Stevandića; U suprotnom, BiH će biti zatvorena vrata svih integracija kojima teži.

U ovom trenutku, Dodik nema nikoga na svojoj strani, ali on slijepo gazi dalje, vjerujući da će mu se otvoriti neka rupa kroz koju bi mogao svoj antinarodni, antiivilizacijski i antidržavni projekat “provući”.

Međutim, kako vrijeme bude odmicalo, Dodik će početi da vraća snagu. 

Ma koliko ga potjernice, koje slijede, držale u “kućnom pritvoru”, on će i dalje biti taj koji će upravljati Zločinačkim Režimom i pokretati akcije protiv BiH.

U ovom momentu Dodik ima samo dva izbora - ili da pobjegne ili da bude priveden, potom vjerovatno i uhapšen.

Nefunkcionalnost institucija BiH, razvlačenje akcije privođenja, samo će mu otvoriti mogućnosti da autokratski pravni okvir koji je postavio za djelovanje u RS dodatno širi i omogući onim koji ga slijepo prate da krenu i u teže sukobe od incidenata.

Malo ko će shvatiti nedjelovanje institucija BiH kao “mudru političku odluku”, ali će je ogromna većina razumjeti kao nemoć države BiH, njenu disfunkcionalnost i bespomoćnost da zaštiti samu sebe i to u situaciji kada ima podršku kompletnog Zapada.

Istina je da Dodik, Višković I Stevandić nisu vrijedni nijedne vlasi bilo kog stanovnika BiH, ali je istina i da bi predugo kalkulisanje sa naredbom Tužilaštva dovelo do toga da njihovo dalje izbjegavanje saslušanja ugrozi mnoge glave, prije svega običnih građana koji su ionako izloženi stravičnom zastrašivanju.

Ono što je izuzetno važno istaći u ovoj situaciji, jeste da postoji otpor u svim narodima koji žive u BiH Dodikovom razavaljivanju države i pravljenju lične “Životinjske farme”. 

Taj otpor je nesporan u Federaciji BiH, ali je nesporan i u RS.

Taj zajednički otpor je, u ovom trenutku, najveća snaga BiH. I njeno najveće dostignuće od rata na ovamo.

Zato Dodik toliko i teži da eliminiše taj otpor u RS brojnim inkvizicijskim zakonima. Za eliminaciju tog otpora potrebno mu je vrijeme, pa makar ono teklo dok je on u kućnom pritvoru u Bakincima.

Upravo zbog toga, državne institucije BiH nemaju još mnogo vremena da reaguju; Ukoliko propuste ovu šansu, novu teško da će dobiti.

Dodik, Stevandić, Višković i hor njihovih poslušnika iz Hercegovine inspiratori su jezivog napada na Nebojšu Vukanovića koji je, zasad, završio paljenjem njegovog automobila; Uopšte ne treba isključiti mogućnost još žešćih i brutalnijih ataka na Vukanovića

Piše: Slobodan Vasković

Paljenje vozila Nebojši Vukanoviću, narodnom poslaniku opozicione Liste za pravdu i red, jeste otvorena prijetnja  njegovom životu i životima njegovih najbližih.

Najodgovorniji za ovaj napad su, izvan svake razumne sumnje, Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković koji horski, potpomognuti perjanicama Zločinačkog Režima iz Hercegovine, već predugo, targetiraju Vukanovića najogavnijim napadima na njega, ne birajući načine da ga zaustave u iznošenju njegovih stavova.

Vukanović je beskompromisan kritičar Dodikovog Režima i paljenje vozila neće ga zaustaviti, ali bi ga mogao zaustaviti direktan atak na njegov život koji, nakon svega što mu se dešava, uopšte nije isključen.

Ovaj brutalni, jezivi napad, što jeste paljenje automobila, dok su u kući bile dvije žene - Vukanovićeva majka i supruga, je najava krvavog raspleta sa Vukanovićem.

Dodik, Stevandić i Višković ne mogu pobjeći od odgovornosti - njihovo uporno targetiranje Vukanovića, karakterisanje najgorim imenima, permanentno izbacivanje iz parlamenta RS, inspirisali su počinioce zločina da krenu u svoj prljavi pohod na Vukanovića.

Da li je neko od njih lično naredio da se Vukanoviću zapali automobil, teško da ćemo saznati, ali sve ono što su oni, koristeći jezik ulice, bezočnih makijavelista i kriminalaca, stavili na leđa Vukanoviću, bilo je uzrok napada na narodnog poslanika.

Upravo zbog oštrine sukoba između Vukanovića i vođa Zločinačkog Režima u RS, Vukanović je morao da ima zaštitu policije, gdje god da se kreće, a morali su biti zaštićeni i njegovi najbliži.

Međutim, to se nije desilo, niti je bilo kome palo na um da to učini i epilog je direktan napad na njegovu imovinu, ovaj put automobil ispred kuće u Trebinju; Budimo realni, to je očekivan epilog dugogodišnjeg targetiranja Vukanovića koje rafalno sprovode Dodik, Višković, posebno Stevandić, njihov hor poslušnika iz Hercegovine.

Stevandić koji demantuje kako on nema nikakve veze sa ovim terorističkim aktom, pokazuje da je ono što je oduvijek i bio - bolesni lažov koji sada direktan atak na Vukanovića pokušava okrenuti kao napad “nekoga” na RS.

To jeste napad na BiH i RS, ali on je inspirator tog napada, ma ko da je NN koji je zapalio Vukanovićev automobil.

Stevandić treba objasniti i ko su ti koje će on “sve pobiti”, o čemu svjedoči video koji je Vukanović objavio na svom blogu. 

I Stevandić je to rekao u Narodnoj skupštini.

Najavljivao sam da će suluda, odbranaška politika Zločinačkog Režima Milorada Dodik iznjedriti incidente; To se i desilo.

Sada je pitanje ko je sljedeći nakon Vukanovića, a to može biti bilo ko, jer Zločinački Režim nema više nikakve kočnice.

Odbrana notornog kriminalca Milorada Dodika i njegovih satrapa koji su krenuli u rušenje države, dok su entitet poodavno pretvorili u gulag, a napadi na neistomišljenike već jako dugo traju, spremna je na svako zlo.  

(fotografije i video klipovi preuzeti sa bloga Nebojše Vukanovića).

   

Sud BiH nije odredio pritvor Dodiku, Viškoviću i Stevandiću

Piše: Slobodan Vasković

Sud BiH nije odredio pritvor Miloradu Dodiku, Radovanu Viškoviću i Nenadu Stevandiću, kako je to ustvrdio Milorad Dodik u Narodnoj skupštini RS, tvrde moji izvori.

“Danas su odredili pritvor meni, Radovanu i Nenadu. Znaš li za to?", pitao je Dodik, okrećući se ka Stevandiću i Viškoviću.

Danas su, kaže Dodik, rekli da određuju i to su našli, pošto smo mi iznapadali muslimane, neku Hrvaticu koja će to potpisati.

-“Ok. Sad smo mi kao u pritvoru. Hoćete li nas uhapsiti? Hajde probajte - rekao je Dodik, te dodao: Hoćete li uletjeti ovdje u Skupštinu? Na čemu zasnivam to svoje samouvjerenje. A šta ćete za mjesec ili dva dana kada ne privedete i ne ostvarite neke želje opozicije, šta ćete onda, hoćete li biti jaki?”(RTRS)

Očito je da je Dodik iznio ovu neistinu kako bi dodatno uzburkao i radikalizovao javno mnjenje u Republici Srpskoj, plašeći se panično hapšenja.

Tužilaštvo BiH juče je donijelo Naredbu o privođenju Dodika, Stevandića i Viškovića koje sumnjiče za rušenje ustavnog poretka BiH.

Niko nije došao da ih privede, jer je takva akcija ocijenjena visokorizičnom, što ne znači da se ne radi na njenom planiranju. 

Cijeli Dodikov govor u parlamentu RS, u kojem se raspravlja o nacrtu novog Ustava RS, obilovao je lažima, poluistinama, neznanjem i kojekakvim glupostima koje pokazuju samo jedno - Dodik nema nikakvu podršku za sve ovo što čini, niti ima taktiku ni strategiju šta i kako dalje.

Njegove najave da će Kristijana Šmita, nakon osnivanja svog ličnog Specijalnog tužilaštva i Suda RS, progoniti “kao zvijer” samo su dokaz tome, kao i njegove netačne ocjene ko je ko u administraciji SAD-a.

Dodiku je samo jedno jasno - da je njegov pješčani sat gotovo iscurio i da za njega imaju samo dvije opcije - ili da bježi ili da čeka da bude uhapšen.

On više nikako nije u priilici da bude dio rješenja, jer se nametnuo kao najveći problem u BiH.