ŽURNAL OTKRIVA IDENTITET OSOBE POVEZANE SA ISIL-OM: Ruski državljanin Abdurazakov Akhmad pokušao ući u BiH

Piše: A.Avdić 

U prisustvu policije Abdurazakov Akhmad je jutros ispraćen do aviona za Istanbul odakle je i došao. Ovo je vec treći put tokom posljednja tri mjeseca da strani državljani, koji su povezani sa ISIL-om ulaze ili pokušavaju da uđu na teritoriju BiH. U sva tri slučaja obavještajne i policijske agencije su locirale ove osobe

Tridesetdvogodišnji ruski državljanin Abdurazakov Akhmad vraćen je sinoć sa sarajevskog aerodroma, zbog sumnje da je povezan sa ISIL-om, saznaje Žurnal.

Abdulrazakov nije uhapšen, već je samo zadržan na pasoškoj kontroli, nakon čega mu je uskraćen ulazak u BiH, jer je proglašen osobom opasnom za nacionalnu sigurnost. U prisustvu policije Akhmad je jutros ispraćen do aviona za Istanbul odakle je i došao.

Ovo je vec treći put tokom posljednja tri mjeseca da strani državljani, koji su povezani sa ISIL-om ulaze ili pokušavaju da uđu na teritoriju BiH. U sva tri slučaja obavještajne i policijske agencije su locirale ove osobe.

(zurnal.info)

Sinodu podnesena tužba protiv Grigorija

piše: Nebojša Vukanović

Grupa uglednih dubrovačkih Srba i intelektualaca, predvođena dr Vladislavom Turnićem, podnijela je Sinodu Srpske pravoslavne crkve Tužbu protiv hercegovačkog vladike Grigorija zbog zloupotreba i štetočinskih aktivnosti protiv Crkve i srpskog naroda u Dubrovniku.

U Tužbi se na 6 strana detaljno govori o zloupotrebama i činjenici da je vladika zapostavio vjeru i vjernike, a sa druge strane previše komercijalizovao Eparhiju i Dubrovačku parohiju, kako se mnogo više vodi računa o biznisu i novcima, nego o duhovnom životu. U tužbi se navodi da su se vladika i sveštenici udalji od naroda i pravoslavnih vjernika u Dubrovniku i da ne obavljaju svoje dužnosti. Dr Turnić je ugledni intelektualac koji je u najtežim vremenima, od 1991. do 1998. godine, bio predsjednik Crkvene pravoslavne opštine u Dubrovniku, dio svoje imovine u Dubrovniku je zavještao i poklonio Crkvi i Eparhiji, pa njegova Tužba protiv vladike Grigorija ima posebnu težinu i značaj.

U Tužbi se, između ostalog, navodi da vladika Grigorije i Eparhija u centru Dubrovnika iznajmljuju čak 20 stanova i 11 poslovnih prostora, od kojih se ostvaruje ogroman prihod, ali da nije poznato gdje novci završavaju, jer vladika nikom ne polaže račune. Dubrovački Srbi su ogorčeni vladikinom odlukom da otkaže Ugovor o zakupu kancelarije od 15 m2 Srpskom nacionalnom vijeću grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, koje ima 25 srpskih vijećnika. Dr Turnić posebno naglašava da je zakup prostorija otkazan bez bilo kakve najave i razgovora vladike i sveštenika sa srpskim vijećnicima i vjernicima, te da je ova štetna i nerazumna vladikina odluka ugrozila rad SNV u Dubrovniku.

U Tužbi se ukazuje na veliku opasnost i činjenicu da je skoro 20 000 pravoslavnih Srba u Hrvatskoj prešlo na katoličanstvo u poslednjih 25 godina, te da maćehinski odnos vladike i sveštenika prema vjernicima ima trajne pogubne posledice i udaljava srpski narod od Crkve. Vladika se potpuno odnarodio i u više navrata odbio da razgovara sa srpskim vijećnicima i parohijanima, a sa druge strane ima veoma bliske odnose sa katolicima i dubrovačkim biskupom Uzinićem.

U Tužbi i pratećim dokumentima se navodi da sve do 1930. godine dubrovačka Parohija nije bila u sastavu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, a do 1953. godine vjernici i Skupština srpskih domaćina grada Dubrovnika su samostalno birali dubrovačkog paroha, pa ukoliko patrijarh i članovi Sinoda uskoro nešto ne preduzmu da se trajno riješi problem sa Grigorijem, dubrovački Srbi su pokrenuli peticiju da se Dubrovačka parohija izuzme iz hercegovačke Eparhije i direktno potčini patrijarhu i Sinodu SPC.

Tužba protiv vladike Grigorija, sa pratećim dokumentima, izjavama i dokazima, poslata je patrijarhu Irineju i svim članovima Sinoda Srpske pravoslavne crkve, a dubrovački Srbi se nadaju da će najveći crkveni organi uskoro nešto poduzeti i umjesto Grigorija u Eparhiju dovesti novog vladiku koji će spustiti tenzije, neće dijeliti narod i prodavati vrijednu crkvenu imovinu, i umjesto politikom i biznisom baviti se duhovnim životom i problemima vjernika.

x

Za razliku od Srba iz Dubrovnika, koji su javno i glasno ustali protiv zloupotreba i nedostojnog ponašanja vladike Grigorija, vjernici u Hercegovini uglavnom ćute i trpe. jer ovdje vladika ima veliku političku moć zbog bliskih veza sa Miloradom Dodikom i režimom, pa mnogi strahuju od odmazde ukoliko se javno pobune i ukažu na zloupotrebe.

Već dugi niz godina Grigorije ne boravi u manastiru, kao sve ostale vladike i monasi, već u nekoj od svojih luksuznih rezidencija u Trebinju, Dubrovniku i Mostaru, ne nosi mantiju i vladičanska obilježja već modernu markiranu garderobu, izlazni u noćne provode, aktivno se bavi politikom i biznisom, pa bi bilo logično da patrijarh i Sinod hitno reaguju i zaustave nedostojnog Grigorija da svojim neprimjerenim ponašanjem sramoti i nanosi veliku štetu ugledu naše svete Crkve.

Vučić i Govedarica: Dijalogom rješavati sva pitanja

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarao je danas u Beogradu sa predsjednikom Srpske demokratske stranke (SDS) Vukotom Govedaricom o stanju u Republici Srpskoj, BiH i regionu.

Govedarica je Vučića upoznao sa svojim viđenjem stanja u RS, ističući da je Republici Srpskoj potrebna moderna nacionalna politika, koja mora da bude bazirana na odgovornosti političara.

On je ocijenio da su mnogi političari u RS odgovornost prema narodu i građanima podredili interesima sopstvenih političkih partija. 

“Saglasili smo se da je iza nas vijek stradanja i da je pred nama treba da bude vrijeme prosperiteta i izgradnje”, kazao je Govedarica. 

On je dodao da su Vučić i on još istakli da je za rješavanje svih spornih pitanja u RS i BiH potreban dijalog, kao i da su razgovarali o infrastrukturnim projektima koji bi trebalo dodatno ekonomski da povežu region i privuku investitore u zemlje regiona.

“Srbija je lider u regionu, a Republika Srpska nema gdje drugo da priveže svoj mali čamac osim uz brod koji se zove Srbija”, naglasio je Govedarica.

Lider SDS-a naveo je da je istakao da je Vučić dobro upoznat sa problemima sa kojima se suočava RS, da je izrazio zahvalnost predjsedniku Srbije za podršku koju pruža Republici Srpskoj, dodavši da je ga je obavijestio da je ovom bh. entitetu potreban ekonomski napredak bolji standard građana kako bi se zaustavilo iseljavanje stanovništva iz RS. (agencije)

Vučić i Govedarica - sastanak u Beogradu upravo završen

piše: Slobodan Vasković

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se jutros sa Vukotom Govedaricom, predsjednikom SDS-a.

Govedarica je na Andrićev venac stigao na Vučićev poziv.

To je prvi sastanak Vučića sa Govedaricom, otkako je preuzeo dužnost lidera SDS-a.

Ujedno to je prvi sastnaka Vučića, u poslednje dvije godine sa jednim liderom SDS-a.

Na sastanku se razgovaralo o političkoj situaciji u BiH i RS. (uskoro opširnije).

I dubrovačke Srbe Grigorije ISTJERAO na ULICU

piše: Nebojša Vukanović (nebojsavukanovic.info)

Nakon više porodica u Trebinju, vladika Grigorije izbacio je na ulicu i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Dubrovnika, što je izazvalo gnjev i buru nezadovoljstva oko 3.500 dubrovačkih Srba, koji peticijom traže od patrijarha Irineja da ih izuzme od jurisdikcije nedostojnog vladike. Pod izgovorom navodnog proširenja galerije ikona, Grigorije je naredio da jedini legitimni predstavnici Srba iz Dubrovnika, vijećnici SNV, napuste malu kancelariju od svega 15 m2, za koju su crkvi i hercegovačkoj Eparhiji godinama uredno plaćali mjesečni zakup u iznosu od 2 000 kuna. Kancelarija je ključna za rad i funkcionisanje jedinog nacionalnog udruženja Srba u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koje se stara o položaju Srba na krajnjem jugu Hrvatske. Nažalost, i na veliko razočarenje dubrovačkih Srba, vladika Grigorije je odlučio da istjera na ulicu srpske vijećnike i ugrozi rad Vijeća, a navodno proširenje galerije ikona je samo izgovor kojim je vladika pokušao opravdati nerazuman potez. Dubrovački Srbi u pismu upućenom patrijarhu Irineju i Sinodu SPC smatraju da vladika namjerava da crkveni prostor dodatno komerzijalizuje otvaranjem restorana.

Srpska pravoslavna crkva ima veoma vrijednu imovinu u najstrožem jezgru drevnog Dubrovnika zahvaljujući srpskim trgovcima i dobrotvorima, porodicama Bubalo, Nikolajević, Bošković i drugim, koje su u prošlosti svoju imovinu poklanjale našoj Crkvi sa ciljem da ona pomaže Srbe, rad nacionalnih udruženja i organizacija. Desetine stanova i poslovnih prostora na najatraktivnijim lokacijama oko Straduna hercegovačka Eparhija iznajmljuje po basnoslovnim cijenama dubrovačkim ugostiteljima i trgovcima, od čega se ostvaruje milionski godišnji prihod. Postavlja se logično pitanje zašto Eparhija nije mogla ostaviti samo jednu malu prostoriju od svega 15 kvadrata za rad ključne srpske nacionalne organizacije, koja je Eparhiji uredno plaćala zakup i sve obaveze? Zar je važnije proširiti neku umjetničku postavku ili otvoriti restoran, a sa druge strane ugroziti rad srpskih vijećnika koji krajnje savjesno, pošteno i odgovorno rade težak posao, i koji su u najtežim ratnim vremenima preživjeli golgotu, jer su bili na čelu Crkvenog odbora i nacionalnih udruženja? Zar nije Eparhija trebala bez naknade ustupiti prostorije i dio novaca od zakupa Vijeću kako bi se pomogao njegov rad, povratak ljudi i imovine, očuvanje tradicije i identiteta, i tako zajedničkim radom spriječio proces pokatoličavanja i nestajanja Srba u Dubrovniku? Zar nije logično da vladika okuplja malobrojne Srbe, razgovora sa njima o brojnim problemima i pokuša da im pomogne u teškim vremenima, umjesto što ih tjera, ignoriše, ponižava, i vrijeđa? Nisu naši preci u prošlosti zavještali svoje bogatstvo i imovinu našoj Crkvi da bi neki nedostojni vladika uzimao milione i živio luksuzno, već da bi Crkva imala snagu da se brine i pomaže svoje vjernike i braću u teškim vremenima. Srbi u Hrvatskoj trenutno su najugroženija i najobespravljenija zajednica u Evropi, i bilo bi prirodno da naša Crkva i episkopi imaju ključnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta, okupljaju i pomažu svoj narod i vjernike umjesto što ih tjeraju i izbacuju na ulicu za šaku srebrenjaka.

Za razliku od vladike Grigorija i sveštenika, neki Mađari i čelnici grada Dubrovnika pokazali su više razumjevanja i pomogli da SNV iznajmi druge prostorije na Lapadu. Ipak vladikina odluka da bez razgovora po hitnom postupku istjera na ulicu srpske vijećnike izazvala je burne reakcije i erupciju nezadovoljstva najuglednijih srpskih intelektualaca u Dubrovniku. 

Bivši predsjednik Crkvene opštine SPC u Dubrovniku dr Vladislav Turnić, koji je takođe svoju imovinu ranije poklonio Crkvi, podnio je Tužbu patrijarhu Irineju i Sinodu SPC protiv vladike Grigorija zbog štetočinskog ponašanja, a srpski vijećnici obratili su se patrijarhu sa molbom da izuzme dubrovačku Parohiju iz sastava hercegovačke Eparhije i direktno je potčini patrijarhu i Sinodu kako im Grigorije ne bi bio vladika. 

O tužbi, zahtjevima i pismima dubrovačkih Srba upućenih patrijarhu i Sinodu detaljnije ću pisati narednih dana kako bi čitaoci spoznali koliko je štetno i pogubno ponašanje vladike Grigorija i zašto je neophodno da se on što prije izmjesti i udalji od Dubrovnika, Trebinja i Zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije.

Dodikov salto mortale: Od vojne vježbe MUP RS sa NATO-om, do agitovanja protiv NATO

piše: Slobodan Vasković

Početkom  juna ove godine održana je zajednička vježba NATO snaga u BiH, pripadnika MUP Republike Srpske i MUP-a Federacije BiH.

Prema izvoru iz vrha Režima, pripadnici dva entitetska MUP-a prelazili su entetsku granicu, a vježba je nazvana "Šakalov kamen 2017.".

Ovu vježbu je odobrio politički vrh RS, uključujući i Milorada Dodika. 

Štaviše, najviši zvaničnici RS nisu pravili nikakve problem u vezi sa održavanjem ove vježbe, koja je uključivala i prelazak pripadnika dva MUP-a preko medjuetntitetske granice”, kazao je moj izvor.

S obzirom na ovu činjenicu, potpuno je zapanjujuća preobrazba u stavu Milorada Dodika u vezi sa NATO-om, koja se desila samo dva mjeseca nakon što je lično odobrio da pripadnici MUP RS učestvuju u zajedničkoj vježbi sa pripadnicima NATO, ali i federalnom policijom, koja je, kako tvrdi moj izvor, uspješno sprovedena.

Nema dileme, oštro suprotstavljanje NATO-u nije ništa drugo nego Dodikov ad hoc stav, iznuđen iz nekih jačih i moćnijih centara.

Jasno je da Dodik u namjeri da se suprotstavi NATO-u nema podršku opozicije, ali ni koalicionih partnera.

Nejasno je, pak, zašto je Dodik pristao da se u junu održi vježba sa pripadnicima NATO, a sada najavljuje referendum protiv NATO.

To nije politika, već čista improvizacija i egzibicionizam, koja od Dodika čini pajaca, a nikako ozbiljnog i kredibilnog političara.

SRNA najavila Šakalov kamen 

Pripadnici MUP-a Republike Srpske, Vojske SAD-a i policijske agencije u BiH, početkom juna, na teritoriji Srpske i BiH, realizovaće vježbu "Šakalov kamen 2017".

U vježbi će učestvovati oko 500 pripadnika bezbjednosnih, vladinih i civilnih institucija iz BiH i SAD. Cilj vježbe je priprema učesnika za sprovođenje akcije u nepredviđenim okolnostima radi jačanja teorijskih i taktičkih znanja i iskustava.

Vježba "Šakalov kamen 2017" dio je Programa za zajedničku obuku i vježbe Komande SAD u Evropi koji je osmišljen da bi ojačao međusobnu operativnu saradnju sa udruženim i partnerskim snagama i kao podrška postojećim operacijama.


(SRNA, 02.06.2017.)

Unutrašnji Okupatori opet napadaju

piše: Slobodan Vasković

1.

Interesantan je ovaj “unutrašnji dijalog” koji je pokrenuo Milorad Dodik, a tiče se referenduma o ulasku u NATO, iako NATO nije pozvao Republiku Srpsku. Niti o ulasku u NATO odlučuje RS, već će odlučiti BiH.

2.

Dodikov “unutrašnji dijalog” ima sve karakteristike “lova na vještice” i demonizovanja političkih protivnika, tako da je, na samom početku, a biće i u sredini i na kraju, postao/ostao Jezik Mržnje!

3.

Ako je Dodiku do referendum neka ga održi; Nema nikakve potrebe da priziva pripadnike Opozicije, koje, ionako, smatra izdajnicima.

Dodik ima dovoljan broj ruku u skupštini RS da izglasa šta želi; Opozicija mu tu ne treba, sem kao pokriće za još jednu veliku političku (referendumsku) prevaru. Kao što je bila ona u vezi datuma Dana RS, koja je bila predizborni (antinacionalni i antidržavni) trik Dodika i SNSD-a.

Epilog je da je ubjedljivo dobio lokalne izbore, ali sada pojma nema šta će sa svim tim opštinama, jer je RS “u banani”. I sve njene lokalne zajednice.

4.

Ukoliko bi Opozicija popustila i prihvatila Dodikov “unutrašnji dijalog” vođen “Jezikom mržnje” i podržala bilo kakav referendum, nema potrebe da izlaze na sledeće opšte izbore; Radnje mogu odmah zatvoriti.

5.

Djeluje da je Opozicija shvatila, što Dodika dovodi u vrlo uzak manevarski prostor; Toliko uzak da bi mu se moglo desiti repriziranje katastrofe, što jeste neodržavanje Referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH, koji je skupština izglasala, ali koji se nikada nije desio.

Sasvim je druga stvar što Opozicija uopšte ne koristi Dodikov očiti teški promašaj!

6.

Pitanje je što Opozicija ne insistira na održavanju ovog već izglasanog referenduma i zahtijeva od Dodika sprovođenje skupštinskih odluka, koje on lično stornira?

Pitanje je i što Dodik ne pokaže mišiće NATO, EU, Zapadu… održavanjem tog Referenduma?

7.

Opozicija u RS je vrlo često, prečesto, nedjelotvorna, ne iskorištava čiste šanse i to je odgovor na pitanje 1; Rješenje pitanja 2 je u Dodikovom strahu: On ne smije održati referendum o radu Suda i Tužilaštva BiH!!!

Da smije, već bi to učinio.

8.

Očito je i da ne smije Sam/Lično zakazati održavanje sjednice Skupštine, zahtijevati izglasavanje (besmislenog) referenduma o NATO i obrazložiti zašto je sve to potrebno!

Očito je i da Dodik igra na dvije karte: Ako Opoziciju prevari da ga podrži oko suludog referenduma, dobio ih je; Ako ih ne privoli, optužiće ih za izdaju. Dežavi koji nema snagu premijere.

Pitanje je da li se ta priča može “jesti” do oktobra iduće godine i prikriti uspješno sve veće razvaline unutar SNSD-a, koje su i interesne, ali i ideološke? Teško!

9.

Na “spoljnom planu” i onom “državničkom”, Dodik ispunjava želje Rusije i pravi od BiH novo bojno polje te sile i SAD-a, supersile.

To je ona Treća runda, koju sam već u tekstovima pominjao, i koja dolazi nakon Crne Gore i Makedonije. Gdje je Rusija izgubila “za dlaku”, ali izgubila.

10.    

“Histerija” oko Referenduma je sasvim dobro pripremljena; Unutrašnji Okupatori, što Dodik&Klika jesu, preko analitičarskih pacera i sluga raznoraznih kalibara, “iz minute u minutu” truju atmosferu, ukazujući na “neophodnost referenduma”, optužujući, izmišljajući, lažući…; Silujući javnost potrebom izjašnjavanja, prijeteći “revolucijama”… samo da bi što jače radikalizovali javno mnjenje, narod dodatno sludili i pripremili ga kao “topovsko meso” za odbranu sopstvenih/sebičnih/uskogrudih i ruskih nacionalnih interesa; Ni jedni ni drugi interesi nisu u ovom slučaju i srpski nacionalni interesi. Dapače, ali Unutrašnji Okupatori ostaju istrajni na pripremi obračuna u BiH, gdje je teritorija RS stavljena ruskim agenturama na raspolaganje, kao nosač sa kojeg će da djeluju: I u BiH i prema Srbiji. Kako bi se spriječilo ostvarenje novog bezbjednosnog plana Zapada, koji bi cementirao mir na ovim prstorima - prvo NATO, pa EU (do sada je bilo obrnuto).

11.

Srbija je poslednja runda; Dodik, kao i obično, radi Vučiću o glavi, ali i Vučić ima za njega, uskoro, par vrlo neprijatnih iznenađenja!

12.

Opozicija bi sve ovo trebalo da kaže, predstavi javnosti stvarne Dodikove namjere; Mane se hinjenog rusofilstva i zaštiti interese sopstvenog naroda, kojeg Unutrašnji Okupatori nemilosrdno vode u propast.

13.

Vukota Govedarica se jasno suprotstavio, Branislav Borenović se sakrio iza Milka Grmuše, koji jeste odličan, obrazovan, obaviješten i temeljan mladi političar, ali je tek odnedavno član PDP-a!

Samim tim, neophodno je bilo i Borenovićevo izjašnjenje. I Čavićevo. O potrebi izjašnjenja Ivanića o svemu rečenom ne treba ni polemisati; Posebno nakon što se ponovo samokandidovao za člana Predsjedništva BiH!

14.

Umjesto izjašnjenja, kao i sto miliona puta do sada, Ivanić je nestao u plavim dubinama, zaronio; Sa brojnim bocama kisika. Na neodređeno vrijeme.

Toliko o karakteru. I opravdanosti kandidature.

15.

O svemu ostalom tek će biti riječi, a stvarni sudari tek slijede.

x