субота, 30. август 2014.

Dragoljub Davidović pod istragom

Piše: Slobodan Vasković

Dragoljub Davidović, bivši gradonačelnik Banjaluke, nalazi se pod istragom Ministarstva unutrašnjih poslova zbog malverzacija koje je počinio dok je bio prvi čovjek Grada.
“MUP istražuje Davidovića, jer je svjesno propustio sve rokove da tuži Nadu Gligorić, koja je oštetila budžet Grada i traži odštetu“, tvrde moji izvori.

Nada Gligorić, bivša uposlenica gradske uprave, osuđena je 26. aprila 2006. godine na tri godine zatvora u banjalučkom Osnovnom sudu zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja. Prema toj presudi ona je oštetila budžet Banjaluke za 760.000 maraka, a sama nezakonito zaradila 210.000 KM.

Osim zbog propuštanja podnošenja odštetnog zahtjeva, Davidović je kupovao i stanove bez tendera. Saučesnik u tom poslu bio mu je Budimir Balaban, predsjednik skupštine Grada Banjaluka i visoki funkcioner DNS-a.
“Davidović je bez tendera kupio dva stana i nije ih nikom dodijelio. Stoje prazni već godinama”, saopštili su mi dobro obaviješteni izvori iz gradske administracije.

Isti smatraju da je krivičnu prijavu protiv Davidovića podnio Slobodan Gavranović, aktuelni gradonačelnik.
“Sumnjam da je to učinio lično, ali on ima svoje prste u tome. Iz arhiva je izvadio i kopirao sve ugovore koje su osmislili i potpisali Davidović i Balaban”, tvrde moji izvori.

Prema njihovim riječima, kopiranje je trajalo mjesecima.

Odranije je poznato da je Gavranović smrtni neprijatelj Davidoviću i Balabanu.

Davidović je kandidat SNSD-a za narodnu skupštinu RS na predstojećim izborima. Lično ga je, uprkos protivljenju Igora Radojičića, nominovao Milorad Dodik. Od tada se Gavranović ne pojavljuje na stranačkim skupovima.

Davidović je prije nekoliko godina bio i pod istragom Specijalnog tužilaštva zbog prodaje placa u “Picinom parku” firmi “Grand trejd” Mileta Radišića. Cijeli taj slučaj je pao u vodu, jer Specijalno tužilaštvo radi isključivo po nalogu Milorada Dodika. Imali su sve dokaze o kriminalu sa tim zemljištem, ali nisu htjeli ništa učiniti.
  

петак, 29. август 2014.

Obračun vakcinama preko dječijih leđa

piše: Slobodan Vasković

Sapunica “Vakcine” navodno je okončana, jer su trovalentne vakcine stigle u Republiku Srpsku. Niko se više ne bavi tim pitanjem, premda bi ono tek sada trebalo biti otvoreno, jer takav postupak je novi veliki skandal ogromnih razmjera. I znači da se oni koji vode zdravstveni sistem RS poigravaju sa zdravljem građana, obračunavajući se međusobno.

Konsultovao sam nekoliko stručnih osoba za vakcine i ono što mi je saopšteno iz tih krugova ukazuje/svjedoči da ni aktuelni ministar zdravlja Dragan Bogdanić nije gotovo ništa manje štetan od Ranka Škrbića. Idemo redom.

Novi kalendar imunizacije u Republici Srpskoj usvojen je krajem 2012. godine, a prije toga punu deceniju nije imao značajnijih promjena u primjeni. U prevodu to znači da je Ministarstvo zdravlja RS te godine odlučilo da ne popljačka sav novac, već da ponešto uloži i u prevenciju zdravlja najmlađih.

Da li je Škrbića u tom trenutku grizla savjest zbog sveg zla koje je do tada počinio, ili je u pitanju bio samo još jedan dobar posao, za ovu priču je manje važno, ali je činjenica da je novim kalendarom omogućeno da mališani u RS dobiju tehnološki savremenije vakcine, kao u svakoj civilizovanoj zemlju, čime bi se približili evropskim i svjetskim standardima imunizacije.

Ovim gestom počelo se polako vraćati do tada izgubljeno povjerenje u vakcine i, što je još važnije, drastično su smanjena neželjena dejstva vakcina.

Do tada su roditelji, (koji su to finansijski bili u mogućnosti), kupovali po paprenim cijenama, (a na nagovor pedijatara), petovalentne vakcine. Ostali su bili primorani ili da prime socijalnu trovalentnu vakcinu ili da odustanu od vakcinisanja, čime se obuhvat vakcinisane djece smanjivao, a tako i otvarala mogućnost pojave epidemije nekih bolesti.

Sve rečeno iznose stručnjaci koje sam konsultovao, i koji ističu da je do tada bilo upitno koliko se poštovao hladni lanac u apotekama, koje su neovlašteno prometovale pomenute vakcine.
“Do data su se koristile vakcine protiv pet bolesti i to: trovalentna DiTePer protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja; zatim protiv dječije paralize i hemofilusa influence tipa B. Vakcinacija se izvodila tokom nekoliko posjeta pedijatru, počevši od navršenog drugog mjeseca života. Tokom jedne posjete davane su tri vakcine: DiTePer i Hemofilus influence se daju putem dvije šprice u suprotne ruke beba, dok se polio vakcina ukapava u usta. Tih pet vakcina se dobije istovremeno, uz dva uboda, uz revakcinaciju još dva puta na po šest nedelja razmaka”, pojašnjavaju oni.

Pored velikog broja uboda, prema njihovim riječima, negativna strana ovih vakcina je i to što vakcina protiv velikog kašlja sadrži tzv. cijelu klicu, dok cijeli svijet koristi moderno cjepivo bez ćelija, koje u organizmu izaziva mnogo manje burnu reakciju.

Ističu i da je vakcina protiv poliomielitisa “živa” vakcina, tj. aktivna je, te u malobrojnim situacijama može da dođe do komplikacija, odnosno dijete može da dobije paralizu.

Uvođenjem novog sistema imunizacije, djeca su se vakcinisala petovalentnom vakcinom, koja omogućuje da dijete prilikom jedne posjete pedijatru primi jednu umjesto tri vakcine.

“Dodatni komfor, koji petovalentne vakcine pružaju ogleda se u manje neželjenih dejstava i dodatnoj bezbjednosti zbog primjene inaktivisanog polio virusa, manje bockanja za dijete, a ne treba zanemariti ni lakše čuvanje, zbog manjeg broja serija vakcina za praćenje”, preciziraju stručnjaci.

Ističu da osim ovih prednosti, petovalentne vakcine nude i mogućnost smanjivanja bola i stresa kod djece i njihovih roditelja, minimiziraju se greške od strane tehničara prilikom aplikacije vakcine, štedi se vrijeme medicinskog osoblja.

Sve ovo nije bilo dovoljno da aktuelni ministar zdravlja Dragan Bogdanić, koji o samim vakcinama uopšte nije upućen, hladnokrvno u upotrebu vrati trovalentnu vakcinu. Ne samo što je tako zgazio Pravilnik o imunizaciji, koje je radilo Ministarstvo zdravlja, već je na ovaj način omogućio da profitiraju apoteke koje ponovo prodaju petovalentne vakcine za oko 80 maraka.

Da je ministar Bogdanić bolje upućen u nabavku vakcina, znao bi da je u vrijeme trovalentnih vakcina cijena samo jednokomponentne vakcine protiv Hemofilusa influence tipa B iznosila 20 KM (plus cijena polio i DiTiPer vakcine), dok je za cijelu petovalentnu vakcinu Fond izdvajao 28 maraka.

To znači da se u slučaja trovalentnih vakcina izdvaja više novca po pacijentu nego kod petovalentnih vakcina.

Glavna snaga u borbi protiv ovih postupaka trebalo bi da budu roditelji i, naravno, struka – pedijatri i epidemiolozi, koji u ovom slučaju ostaju nijemi, strahujući od Bogdanićeve odmazde.

„Imunizacija, kao najbrži i najeftiniji način kontrole zaraznih bolesti, trebalo bi da bude prioritet u zdravstvenoj zaštiti, jer ako svako dijete bude vakcinisano svim predviđenim vakcinama postigao bi se visok stepen kolektivnog imuniteta i spriječilo oboljevanje i epidemijsko javljanje bolesti koje se mogu prevenirati vakcinama“, navode stručna lica.

Određeni krugovi tvrde da je to skupo za nas, a koliko je cijeli poduhvat u stvari nije skup najbolje se vidi iz poređenja dva podatka. Fond zdravstva je za nabavku vakcina za 2011. godinu izdvojio milion maraka, a za nabavku citostatika 19 miliona maraka. Znači, vakcine su kap u moru, a njihov značaj je nesaglediv.

„Umjesto da u program imunizacije uvrstimo vakcine protiv pneumokoka, koji dovodi do sepse, teških pneumonija, gnojnih meningitisa kao obavezne, ili bar fakultativne, jer bez tih vakcina savremeni svijet ne funkcioniše, mi se vraćamo desetak godina unazad“, preciziraju stručnjaci.

Prema njihovim riječima, ovde dileme nema- petovalentne vakcine su daleko bolje od standardnih trovalentnih vakcina. „To vam je kao kad poredite trabant sa najnovijim mercedesom, i jedno i drugo su kola, ali nema dileme šta je bolje“, ističu moji sagovornici.

Izjava Fonda zdravstva da ih ucjenjuju farmaceutske kuće u ovom slučaju ne stoji. Njihov uslov za učešće na tenderu da se nabave vakcine za tri godine je uobičajen u svijetu, jer se na taj način obezbjeđuje kontinuitet vakcinacije djece, postiže se niža cijena i omogućava se planiranje prizvodnje vakcina za određeno tržište (30.000 doza godišnje za RS).

Cilj je bio da se ponizi direktor Instituta za javno zdravstvo (IZJZ) RS dr Slobodan Stanić i da se on proglasi nesposobnim, zbog utiska koji je ostavio u javnosti dok je bio ministar, a sve ovo što se dešavalo je i znak da se priprema njegova smjena.  I da će neko dobro zaraditi.        


среда, 27. август 2014.

Radmanović: SNSD će doživjeti debakl u Banjaluci


piše: Slobodan Vasković

SNSD će doživjeti teži poraz u Banjaluci nego na istoku Republike Srpske, saopštio je prije par dana Nebojša Radmanović svom uskom političkom krugu, rekao mi je izvor iz vrha te stranke. Prema svim istraživanjima, SNSD na istoku RS takođe stoji katastrofalno, svugdje, osim u Zvorniku.

To znači da će SNSD, koji je Banjaluci neprikosnoven od 1998. godine, nakon 16 ljeta doživjeti potpuni debakl.

„Radmanovićeve ocjene nisu ni ishitrene niti plod njegove ljutnje što nije ni na jednoj listi, jer on sebi, uprkos svim poniženjima koja je doživio od Milorada Dodika poslednjih mjeseci, ne bi dozvolio da u sopstvenom političkom krugu pokazuje takvu vrstu slabosti“, kaže moj sagovornik.

Prema njegovim riječima, one su zasnovane na relevantnim pokazateljima od kojih najvažniji kaže da u Gradskom odboru Banjaluka ništa ne štima otkako ga je preuzeo Igor Radojičić.

„Formirale su se dvije jake struje, (Dodikova, koju predvodi Draško Ilić, i Radojičićeva), koje se međusobno satiru i svu pažnju posvećuju međusobnom ratu, dok njihovi politički protivnici nesmetano djeluju i grabe biračko tijelo“, tvrdi moj izvor.

On još navodi da je posebna priča Slobodan Gavranović, gradonačelnik Banjaluke, koji jeste bio izbor Radmanovića i Radojičića, „ali se distancirao od svih i vodi svoju politiku u kojoj nema vremena za stranku“.
„Gavranović je svjestan da će ga Dodik odmah nakon izbora smijeniti, kako god oni završili i neće ništa da radi za SNSD“, tvrdi ovaj visoki funkcioner najveće vladajuće stranke.

On ističe da je zbog svega navedenog „Radojičić u agoniji, ali ništa ne uspijeva da riješi“.

„Dodik je ispalio priču da će Radojičić biti premijer, što ovom nije pomoglo, a donijelo je sukobe unutar vladajućih stranaka, jer se DNS pobunio i žestoko su reagovali. Nedeljko Čubrilović je zvao na sve strane, prijetio“, kaže moj sagovornik.

On još kaže da je i u DNS-u nevesela situacija, jer u toj stranci procjenjuju da će doživjeti pad na izborima i da su njihove nade o rastu broja mandata, nakon oktobra, tek mrtvo slovo na papiru.
„DNS je povukao nekoliko loših poteza, vrlo loše su izašli iz priče o kandidatu za člana Predsjedništva, a nisu zadovoljni ni koalicijom koju su napravili. Uz to, Dodik ih javno ponižava prisvajajući mjesto premijera za SNSD, a DNS je upravo na obećanju o toj poziciji imao namjeru da gradi kampanju. Sada su propali kroz tanak led“, kaže moj sagovornik.

Prema njegovim riječima, u DNS-u su veoma nervozni i zbog saznanja da će u javnosti uskoro da osvanu afere u kojima su glavni akteri njihovi vodeći ljudi, prije svih Marko Pavić i Nedeljko Čubrilović.
„Do sada su se DNS-ovci vješto krili iza Dodikovih leđa, koristeći situaciju u kojoj je on glavna meta opozicije. Informacije o tome da je toj priči kraj dodatno su otežale odnose sa SNSD-om“, tvrdi moj sagovornik.

Na moje pitanje koliko socijalisti mogu mandata napraviti na narednim izborima, lakonski je odgovorio: “Maskimalno dva, ako im se posreći“.

TRAILER ZA FILM "KUM 2"

Pogledajte kako je Ranko Škrbić uništio zdravstveni sistem RS!

https://www.youtube.com/watch?v=gQaVvtkJ-rQ

уторак, 26. август 2014.

Put u Foču

piše: Slobodan Vasković

Kota Foča; Snimanje. Krećemo iz Banjaluke u 7 ujutro.
Cigarete idu kao na traci; Savjeti ljekara i ovog jutra ostavljeni su u podrumu.

Grabimo prema Kneževu, na pola puta me Vozač obavještava da se u Foču ne može preko Dobrog Polja.

„Preko Jazića. Sigurno je milina“, konastatuje Vozač.

Slušamo radio, željno iščekujemo servisne informacije. Dobri, vrlo prijatni, glasovi na „Nesu“, odličan i prijem. Loše vijesti iz AMS RS. Jazići nam ne ginu.

Lašva, perolaki doručak, nakon što smo promašili „Bajru“ i deset za sedam KM. Prerano je za argentinsku govedinu iz pretprošlog vijeka. Ili šta se već tu melje.

Naplatna rampa; 5.50, ljubazno te oderu pred sarajevski krkljanac preko Stupske petlje. Kod Trnova odahnemo, pa uz Rogoj, pa niz Rogoj, pa do Dobrog Polja. A tu nikakve rampe. Ustvari, rampa srušena. Ništa od Jazića, kakva šteta.

„Nevjerovatno je da ovi iz AMS RS nemaju pojma da Jazići više nisu in“, ljuti se Vozač. Idemo dalje, cesta sva isječena, trapezasti oblici u asfaltu duboki kao krateri: staneš, lagano siđeš, lagano odereš trap; staneš lagano se popenješ, lagano dodereš trap; eto i Foče. Ide klapa.

Jedna, druga, treća. Finiširamo u Brodu na Drini. Na mostu, desetinu metara iznad Drine. Ili par desetina, ne mogu da procijenim, ali da je visoko, visoko je. Previsoko. Kadar izvrstan. Sagovornika uz ogradu, a mi zauzimamo jednu kolovoznu traku. Nije baš ok, ali sedam osam minuta valjda neće biti problem.

Ton ok, krećemo, nailazi superrazdrndani, superstari, nekad plavi kombi, usporava kraj nas, lagano obilazi i snažno turira. Iz auspuha kulja crni otrov. Produži dalje, cijenimo da pozdravlja.

Izjava kreće ponovo, nakon dva minuta ugledasmo opet onaj nekadplavi, vraća se, uspori kraj nas, snažno turira, kulja crni otrov, ode preko mosta.

Cijenimo da lajt provocira. Nastavljamo sa poslom, vjetar nam ne ide u jedra, već na jetra, šum prejak, ponovo snimanje. I ponovo kombi nekadplavi.

Obiđe nas do pola pa stade i turira. Kao da nikad turirao nije. Rnrnrnrrnrnrnrnrnrnrnrnrrrrrrnnnn....

Snimatelj ga začuđeno gleda; „Prijatelju, zar ne vidiš...“, pita.
Glava iz kombija odgovara: Šta je druže, u čemu je problem, jel to možda zabranjeno prolaziti? A“?.
Nakon „A“ Snimatelj sliježe pomirljivo ramenima, okreće glavu od Glave iz kombija, cerekanje doprije iz kabine, vrlo rječiti i izazovni rnrnrnrrrrrrnnnn iz auspuha. Glava ode, ode i kombi, završismo konačno.

Sagovornik odjezdi u automobilu, skupljamo opremu na sred ceste, odjednom kedi „Šuma Srpske“ direktno ide na Snimatelja. Lagano ga očeša. Sasvim lagano. Stade uz njega. Sijeda Glava iz kedija gleda Snimatelja. Snimatelj zabezeknut. Ćuti. Ćuti i Sijedi. Nastavi dalje.

Opremu nikad sakupiti; Snimatelj lagano preblijedio, zapanjen. Zapanjen sam i ja. Naš Vozač i dalje mirno sjedi u automobilu. Kulira.
„Mora da ima dobru procjenu da će proći bez belaja ovo snimanje“!

Nisam ni sastavio tu misao, kad nasred mosta tik uz nas staje crni superstari superizdrndani fiat-bravo.

Bravo, bravo, pomislih. Sad će da bude, rnrnrnrrrrrrnnnnna sred mosta, desetinu mrnrnrnrrrrrrnnnnetara iznad Drine....

„Šta je ovo, kakav je ovo način da se zaustavlja saobraćaj. Šta ste vi, frajeri neki, A“?
Vlasnik rečenice je Četvrtasta Glava sa pletenicama po cijelom obimu. Primjećujem da je to loša imitacija dredova, ali i da je ono „A“ gadno zazvečalo.

Ćutim, ćuti i snimatelj. Vozač ne mrda. Dobra procjena, A?!!!

Loša Imitacija Dredova, sve sa bradicom izvuče i ramena kroz prozor fiata; Snimatelj završava sa opremom, ja ćutim.

„Šta sam pitao? Zašto ne odgovarate? Ko ste vi da zaustavljate saobraćaj“?

Danas mi je svaka platinasta koja ostane iza zuba. Strah od letenja, čini me mudrim. I Snimatelja. Vozača dobra procjena.

Loši Dred ostrvi se na mene.

„Slušaj, nemoj da ti te cvike zguram usta. Pičko jedna mala“!
Njegovom vozaču dojadilo je to urlanje i naše ćutanje, pa konačno produži.

Odahnusmo. Sjedosmo pored Odlične procjene. I u kafanu.

Sagovornika obavještavamo o događaju. Odbacujemo par laganih teorija zavjere. I svjesnu namjeru.

„Brod je nekad bila industrijska zona Foče. Naselili se radnici. Fabrike se pozatvarale, sve uništeno, a radničke porodice ostale. Nemaju ništa, ne rade nigdje, nemaju šanse. Osuđeni su na vožnju preko tog mosta i po naselju, besciljno, beskrajno... Iz dana u dan, iz godine u godinu... U tom krugu“, pojašnjava nam Sagovornik situaciju.

Jeziv opis.

Oni su bili događaj nama. I mi smo bili događaj njima, koji nisu htjeli ispustiti. Na svoj pomalo sirov i surov način demonstrirajući da su živi, da se ne predaju... Jer imaju most.

Brod na Drini je fočanska favela. Favela Favele.

Niko ne zaslužuje takav život, takvo besciljno kruženje preko mosta. Ni Loši Dred, ni Glava iz nekadplavog kombija, ni Sijeda Glava iz ŠG kedija... Niko.

Idemo natrag, Dobro Polje, cesta sva isječena, trapezasti oblici u asfaltu duboki kao krateri: staneš, lagano siđeš, lagano odereš trap; staneš lagano se popenješ, lagano dodereš trap...

Malo šta govorimo. Ćutimo u krugu.