уторак, 03. мај 2016.

Dodik na Potezu

piše: Slobodan Vasković

Mladen Bosić je politički šahista. Dosta partija je izgubio, ponajprije zbog svakog odsustva motivacije za bilo kakvim hazardnim potezom, nerijetko zbog slabog pregleda igre, počesto što je zaboravljao/previđao protivničke figure iza sopstvenih.

Međutim, partiju pod imenom “Protest”, koja je najvažnija igra u njegovom političkom životu, otvorio je odlično. I Protivnika - Režim/Milorada Dodika -  već pri samom otvaranju doveo u velike probleme.

Izuzetno teško je odgovoriti na Bosićevo otvaranje Protesta, potez koji je garniran pozivom na opštenarodni bunt, teškim optužbama na račun Režima Milorada Dodika za veleizdaju, za pokušaj uništenja biološke supstance naroda; Potez koji je stavio Narod i sve ono što mu se dešava, (a dešavaju mu se grozne stvari), nasuprot Režimu!

Bosić je kao cilj Protesta definisao sam čin Protesta i takav postupak mu omogućava da sve završi u jednom danu i ne bude gubitnik, ali i da napravi disperziju ciljeva Protesta u vidu, primjera radi, “uzimanja” Kule, Kraljice, matiranja Kralja…! I da Protest pretvori u Proteste do ostvarenja nekog od navedenih ciljeva. 

Brojke i Energija će odlučiti o tome. Na licu mjesta. Do tada - Građani/Narod i Protest! I dizanje nivoa energije i brojki.

Vrlo teško je Režimu odlučiti kako odgovoriti na Bosićevo otvaranje. Vrlo vrlo teško.

Šta god Režim učini, biće to usmjereno protiv Naroda. Posebno jer su najavili da će na Kontramitingu okupiti članove SNSD-a. Koji je dio Režima, njegov nosilac, pa kako god se okrene tog 14. maja biće Režim protiv Naroda/Građana! 

Vrlo loša procjena Milorada Dodika i njegovih propagandista sa najavom Kontramitinga. Katastrofalno loša. 

Taj međupotez dao je Bosiću tempo, koji je maksimalno iskoristio i sada je u velikoj prednosti nad Dodikom. 

Istrajavanjem na Kontramitingu SNSD-a, Dodik preuzima ogromnu odgovornost na sebe za sprečavanje bilo kakvih incidenata između dvije strane: Ne može Dodik završiti priču tako što će reći da on “garantuje za svoje”, jer RS je Sistem, a On je na čelu Sistema, koji mora da garantuje za sve!

Svaki, i najmanji incident, ići će Dodiku na dušu. Svaki i najmanji incident izazvaće niz velikih, ako ne taj dan, a ono u nedeljama koje će uslijediti.   

Režim je razigrao sve varijante odgovora, ali nijedna nije dobitnička. Bilo da je nasilna ili nenasilna. 

Nenasilna je odustajanje od Kontramitinga, njegovo pomjeranje, što bi bilo priznavanje greške, svojevrstan strah i davanje dodatne energije onima koji imaju namjeru doći na Protest. Ujedno je to i otvaranje širokog polja za moguće potciljeve Protesta (Kula, Kraljica, Kralj…)!

Neodustajanje od Kontramitinga znači nasilje. Tu nema dileme. I svođenje Dodika na Banjaluku. Teška Klaustrofobija koju Režim&Dodik politički ne mogu preživjeti. I RS mu je pretijesna, anksiozan je i dezorijentisan. Svođenje Dodika/Režima na Banjaluku je ravno njihovom uništenju. 

Posebno težak poraz Režima i potvrda Diktature u RS bio bi pokušaj MUP-a da zabrani oba skupa “zbog velikog rizika”! MUP je SNSD-ova stranačka Milicija i to bi bilo svojevrsno inaugurisanje policijske hunte. 

Posledice ovakvog pokušaja bile bi nesagledive.

Dodik je na potezu: Prije nego otvori partiju, uslijediće već viđena jeftina populistička priča o “Ukrajinskom, Makedonskom, Crnogorskom…” scenariju; Sijanje straha, pritisci širom RS, prijetnje…, ali vremena je malo. A Dodik mora donijeti odluku kako odigrati 14. maja?!

Dodik je hazarder, velemajstor haosa i adhok poteza, ali itekako zna ustuknuti kada naiđe na pretvrdo!

Problem za njega u ovoj igri je što je ne kontroliše, što mora vući iznuđene poteze i što je izgubio tempo superglupom najavom Kontramitinga; Problem za njega je i što je svjestan da pokazivanje svake slabosti Protest može pretvoriti u Proteste. I matirati ga.

Šta će odigrati Dodik?

U ovom trenutku ni on nema pojma. Previše ga je iznenadilo Bosićevo otvaranje. 








понедељак, 02. мај 2016.

Pakovanje

piše: Slobodan Vasković

1.
Bilo bi odlično da je Branislav Borenović dostigao nivo političkog naturščika; Nažalost, ostao je na stadiju političkog diletanta, uprkos svim naporima Mladena Ivanića Đepeta da od njega modelira Lutka kojem svako malo neće nići političke magareće uši.

2.
Borenovićeva izjava da će Savez za promjene dovesti “sto hiljada ljudi na Proteste” i da se “Dodik počne pakovati” šarlatanska je poza nesuvislog Lutka potpuno nesvjesnog značaja Protesta, njegove političke bitnosti (sa dugoročnim posledicama po aktere), kompleksnosti trenutka u kojem se treba održati i ogromne nervoze/napetosti/nepredvidivosti razvoja događaja, koji su proizvedeni već samom njegovom najavom.

3. 
Borenovićev potcjenjivački stav spram Režima/Milorada Dodika, njihove spremnosti da se obračunaju svim sredstvima sa onima koji spremaju Protest, da pokušaju spriječiti dolazak na Protest, da se obračunaju na sam dan Protesta (Kontramiting) i nakon njega, otužno je svjedočanstvo nepodnošljive plitkosti Lutka i njegovog ultraamaterskog pristupa izuzetno važnom događaju, što će obilježiti cijelu ovu godinu. 

4.    
Posebno je interesantna njegova poruka da se “Dodik počne pakovati”, koja implicira da je Cilj Protesta svrgavanje Dodika. Ako je to zaista tako, onda je Borenović javno digao ljestvicu, koju Savez treba preskočiti, na maksimum, a da nijedna od stranaka koje ga čine nije još uspjela ni zatrčati se snažnije ka tom cilju, a kamoli reći Hop! Posebno ne njegov PDP, koji, na terenu, pokazuje slabu zainteresovanost za dolazak na Protest.

5.
Borenovićevo preuranjeno “Pakovanje Dodika”, više liči na postavljanje prepreka na zaletnoj stazi Saveza, nego na vjetar u leđa. Što, vrlo lako, može izazvati bumerang efekat i lomljenje Saveza sopstvenim Protestom. Šta ako se Dodik ne spakuje? I ako ne dođe sto hiljada ljudi, makar Dodik još sto hiljada puta do tog 14. maja ponovio sopstvenu glupost, uzrokovanu strahom, da će otići ako “Savez skupi 40.000 osoba na Protestu”?!

6.
Protesti u ovako nabrijanoj političkoj situaciji, dodatno bremenitoj teškim ekonomskim, političkim, privrednim… problemima, skup su najvišeg mogućeg rizika i niko iz Saveza ne bi trebalo da daje povoda Režimu da upotrijebi “Prst na obaraču”, koji ih itekako svrbi. 

Nije tu riječ o strahu, već razumu i inteligenciji: Ako zaista imaš namjeru da “(S)pakuješ Dodika”, onda mu to ne najavljuješ dvije sedmice ranije, dajući mu veliku priliku da on “prepakuje” sopstvenu poziciju i otvoreno upotrijebi silu da spriječi “pakovanje”! I još uz to optuži Opoziciju za Rušenje Ustavnog Poretka!

7.
Budimo realni: Savez (maksimalno) može da okupi između deset i petnaest hiljada ljudi na Protestu 14. maja. I najveći broj onih koji dođu na Protest biće simpatizeri SDS-a, pošto jedino ta stranka (iz opozicije) ima infrastrukturu dovoljno snažnu da okupi toliki broj. 

8. 
Savez još uvijek nije obznanio ključne razloge i zahtjeve Protesta, rokove za njihovo ispunjenje i posledice neispunjavanja tih rokova. Trenutno se operiše sa “jednodnevnim Protestom”, što znači da od “pakovanja Dodika”, “pakovanja Režima”, “pakovanja Vlade RS” nema ništa. Bar tog 14. maja.

9. 
Ništa, ali baš ništa, što se “na terenu” dešava u vezi sa organizacijom Protesta ne ukazuje da se ide na “pakovanje Dodika”. Dodatno to potvrđuje potpuna medijska indolentnost Saveza po pitanju najave Protesta, izostanak objave njihovih ključnih razloga za izlazak pred institucije, detaljnih (in continuo) konkretnih pojašnjenja šta je sve učinio Režim. I zbog čega bi trebalo da ide. I, naravno, šta je to što bi donijele Antirežimske snage!

10.
Ukoliko jednodnevni Protest preraste u višednevni, tek tada se može početi govoriti o jasnoj namjeri uklanjanja Režima. 

11.
Niko u ovom trenutku ne zna da li se može desiti da Protesti budu višednevni. To zavisi od procjene količine energije onih koji dođu na Protest, njihovog broja, spremnosti da istraju u svojim zahtjevima (ma kakvi oni bili), zavisi od varničenja/sudara/nesudara sa prisutnim na Kontramitingu, od ponašanja policije, mogućih provokacija/incidenata/sukoba/napada… bezbroj stvari koje je u ovom trenutku teško sve i predvidjeti, a kamoli donijeti odluke o njima.  

12.
Odluka o dužini Protesta i ciljevima poput “pakovanja Dodika” može biti donesena najranije dan uoči Protesta ili na sam dan Protesta. 

13. 
Do tada je ostalo još desetak dana. Sasvim dovoljno da Borenović javnosti saopšti da li će Mladen Ivanić biti u prvom redu Protesta, ma koliko on trajao. I ako neće, zašto?!




недеља, 01. мај 2016.

Prva istraživanja: SNSD ubjedljiv u Banjaluci, SDS u Bijeljini, DNS u Prijedoru; Radojičić ispred Čavića i Borenovića

piše: Slobodan Vasković

U Banjaluci najveći rejting i dalje ima SNSD, u Bijeljini, kao i ranije, SDS, dok u Prijedoru, kao i svih prethodnih godina, dominira DNS.

Pokazali su to rezultati istraživanja koje je naručio DNS, a uradila poznata beogradska agencija.

Banjaluka
Prema tom istraživanju, za SNSD bi u Banjaluci, da su izbori sutra, glasalo 34,4% anketiranih.
PDP podržava njih 11,3%, dok bi za NDP glasalo 7,1% anketiranih.

SDS bi u Banjaluci, prema tom istraživanju, osvojio 6,9%, DNS 5,2%, Ujedinjena Srpska 4,1%, dok su socijalisti na začelju sa 3,3% mogućih glasova.

Bijeljina
SDS je u Bijeljini najjači i prema ovom istraživanju dobio bi podršku 32,1% birača, dok bi koalicija SNSD-Uspješna Srpska osvojila 25,9%.

Na trećem mjestu je PDP, kojeg podržava 7,8% anketiranih, potom DNS sa 7,5% glasova, a za SRS bi glasalo 6,8% birača. Kao i u Banjaluci, socijalisti su na poslednjem mjestu sa podrškom od 3,7%.

Prijedor
U Prijedoru najveću podršku i dalje ima DNS, za koji bi, prema ovom istraživanju, glasalo 30,6% anketiranih. SNSD je na drugom mjestu sa podrškom od 16,3% ispitanika, a odmah iza njih sa 15,9 posto je SDS.

Prema ovom istraživanju, SDA bi osvojila 7,1%, PDP 5,9%, SDP BiH 4,02% i na kraju je NDP sa 3,08 posto.

Radojičić 36,4%, Čavić 23,5%, Borenović 12,8%
Prema ovom istraživanju, najveće šanse da pobijedi u trci za gradonačelnika Banjaluke ima Igor Radojičić, za koga bi glasalo 36,4% anketiranih.

Na drugom mjestu je Dragan Čavić, koga podržava 23,5% ispitanika, dok bi za Branislava Borenovića glasalo 12,8% anketiranih.

Nenada Stevandića podržalo bi 11,7 posto ispitanika, dok bi za Nedeljka Čubrilovića glasalo njih 7,8 posto.

Nikoga od navedenih mogućih kandidata za gradonačelnika ne bi podržalo 7,8% anketiranih.  

Vaskršnji doručak kod Uvrijeđenog Narcisa

piše: Slobodan Vasković

1.
Sretan Vaskrs svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti. Hristos Voskrese. 

2.
Sretan Prvi maj Radničkoj klasi. Zakon o radu, nažalost, Voskrese. Kolektivni ugovor još je na razapinjanju.

3.
Sretan 18. rođendan BN TV. 

4.
14.167.023 je, do sada, broj posjeta na blogu “Sa druge strane”. 

5.
Nadao sam se da će ovaj dan proći bez politike. Nije išlo. Vučić je previše uzdrman onim jednim “izgubljenim glasom do cenzusa” liste DSS-Dveri. Koji je uzrokovao ujedinjenje Opozicije Srbije, bez obzira na ideološki predznak.

6.
To ujedinjenje Opozicije oko “Glasa koji nedostaje” najveći je izborni dobitak Srbije. Toliko veliki da se Vučić, koji je izborni pobjednik, ponaša kao najveći izborni gubitnik.

7.
Demokratičnost, čak ni krhka, nije mu jača strana. Zajebimo teorije zavjere o stvaranju novog DOS-a; Nije Opozicija raspisala prijevremene izbore, već Vučić.

8.
Cilj je bio dokinuti DS, Tadićevce, DSS, Dveri…, Dačićevce svesti na mjeru…, a uspio je jedino smanjiti broj poslanika matičnog SNS-a. Bonus pobjeda u Vojvodini nikako da mu zaliječi tu ranu.

9.
Ma koliko Vučić pokušavao svesti Opoziciju na “skupštinski restoran”, svjestan je da je dobio snažan korektiv i da mu sledeće četiri godine neće biti nimalo lake. Da je, bar, krhki demokrata, bio bi zadovoljan  zbog toga. Ali nije. Narcis u njemu i dalje je Glavni.

10.
Kad god Vučić ima problem, potegne Dodika iz Banjaluke. Što ovaj jedva dočeka, jer je u permanentnom problemu. Pa na Vaskrs u Operativni štab Vojske Srbije. Liturgije su preduge, a nezgodno je nakon njih umjesto najradosnijih poruka slati otrovne strelice u opoziciono meso. 

11. 
Vučić je pobijedio u obračunu jajima. Znaju Dodik i Diković da mu je baš teško ovih dana, pa, za razliku od njega, nisu koristili savjete sopstvenih Baba pri izboru jajeta. Svjesno su išli u poraz, što baš nije u duhu Vaskrsa. Ali jeste u duhu poltronstva. 

12.
Vučić je, naravno, osim najjačeg, izabrao i najsvjetlije. Ostatak prisutnih na “Doručku kod Uvrijeđenog Narcisa” nije zaista imao šanse sa tucanjem. 

13.
Vučić je jajima sa Dodikom i Dikovićem pokušao demonstrirati državnost, snagu i nedodirljivost, a emitovao je jedino nervozu. Preveliku. Posebno oko Radulovića. Koji je, ne tako davno, bio njegov izbor za ministra. Ali čovjek ne trpi poniženja, poltrone. I neznanje. Čovjek je Radulović.

14.
Rezultat DJB Saše Radulovića bolniji je za Vučića od svih ostalih dostignutih cenzusa zajedno. Previše miriše na ozbiljnog lidera i vrlo ozbiljnu, kreativnu i istrajnu opoziciju. 

15. 
Dodik je, bez dileme, morao otići u OŠ i dati baš bezveznu izjavu. Kako i priliči Kulisi, no Kulisa smatra da mu svako beogradsko slikanje jača slamku na koju politički diše. Pogrešno. Dodatno je skraćuje. Ali, Davljenik se i za jaje hvata.

16.
Može li Opozicija RS nešto naučiti od Opozicije Srbije?
Nažalost ne može. Za takvo što treba imati volju, inteligenciju, jasan cilj, hrabrost, ideologiju… 



субота, 30. април 2016.

14. Maj i Dan posle

piše: Slobodan Vasković

1.
Do Protesta Opozicije ostale su još dvije nedelje. Toliko i do najavljenog Kontramitinga Režima, koji je Milorad Dodik preimenovao u “Miting podrške stabilnosti RS”. Pripremaju se i jedni i drugi, jer taj 14. maj donijeće odgovore na brojna pitanja, a među njima mogu da se nađu i ona o opstanku aktuelnog Režima.

2. 
Neki odgovori su već dobijeni, a SDS je profitirao već od najave Protesta, pošto su SNSD-ovi “Spavači” unutar najveće opozicione stranke, morali da počnu djelovati, pokušavajući obesmisliti Proteste.

3. 
Ognjen Tadić je na sjednici Predsjedništva SDS-a izišao sa prijedlogom da se “protest održi u dvorani Borik”, a da mu prethodi niz manjih po opštinama RS! Bio je to pokušaj obesmišljavanja Protesta, jer ko još nezadovoljstvo iskazuje u sportskoj dvorani, a ne pred institucijama.

4.
Tadić je pokušao izgurati stavove Režima, ali je ostao potpuno usamljen. I konačno razotkriven. Niko više u vrhu SDS-a ne sumnja u to da je Tadić Režimski Kandidat u njihovim redovima. Čak ni Bosić. Kojem su, očito, potrebne godine da shvati. 

5. 
Vjerovatno je sada dokučio i da je Tadić svjesno urušio Gradski odbor SDS Banjaluka kako bi omogućio pobjedu kandidatu SNSD-a na predstojećim lokalnim izborima. I da je instalisao Vladu Babića, pripadnika kriminalnih organizacija, u centralu SDS-a, kako bi zajedno sa njim (Tadićem) rušio napore Opozicije da sruši Režim. I kako bi izgurali još neke pripadnike gangova na bh. funkcije.

6.
Ne tako davno, 10.03. o.g., Bosić je čvrsto stajao iza Tadića, kada je na sjednici GO SDS BL rekao da “garantuje za Tadića da je najčasniji i da nema repova”, nakon što je preko 30 članova tog tijela oštro kritikovalo Režimskog Kandidata. I, između ostalog, ga optužili “za kriminalne radnje i bliske veze sa Draškom Ilićem, funkcionerom SNSD-a i tajkunom”. I Bosić i Tadić tada su doživjeli fijasko.

7.
Nepuna dva mjeseca nakon toga, Bosić je uvidio da je potpuno promašio, pa sada pokušava u Banjaluci izvaditi kestenje iz vatre, koje je sam u vatru ubacio. Bosićeva unutarstranačka politika ima već predug kontinuitet teških grešaka i fatalnih promašaja. Koji su omogućili opstanak Režima do ovog doba, iako je Režim bio zreo za uklanjanje još oktobra 2014.

8.
Međutim, Bosić ima i sreće. Okružen je u vrhu SDS-a (mahom) ljudima kojima je pronicljivost potpuno nepoznata kategorija.

9.
Ima Bosić i jednu vrlinu: Potpuno je opredijeljen protiv Režima. I protiv politike uništenja svega koju vodi Milorad Dodik. Nažalost, Bosić nema sopstvenu politiku, koja bi garantovala stvarnu promjenu ponašanja, široke vizije što prelaze entitetske granice, projekte kako nanovo izgraditi uništene institucije i kako načiniti otklon od političkog treša, kojeg unutar SDS-a personifikuju Tadić i Babić. Nedovoljno je, za budućnost ovog entiteta i naroda, biti protiv Dodika, bitno je znati šta i kako poslije Dodika. A to SDS ne zna. 

10.
U maj, jedan od ključnih mjeseci u ovoj godini, Režim ulazi potpuno dezorijentisan, bez novca, bez šanse da dobiju novac, sa potpuno praznom kasom, sa brojnim problemima u privredi, ekonomiji, poljoprivredi, društvu uopšte…, bez ikakve ideje kako dalje! I sa velikim strahom od Protesta Opozicije!

11.
U maj, jedan od ključnih mjeseci u ovoj godini, Opozicija, posebno SDS, ulazi sa čvrstom odlukom da napravi masovan Protest, bez ikakve vizije šta i kako posle toga.

12.
Zato je maj i sve ono što će se događati 14. i u danima posle, potpuno neizvjestan, nepredvidljiv i krajnje opasan.

13. 
SDS zna da mora dovesti (sada već) deset hiljada ljudi, najmanje, da bi pokazali snagu. Sve ispod je krah. Sve ispod znači i kraj ovog vrha SDS-a.

14.
SDS hoće tog 14. maja dovesti 10.000 ljudi na Trg Krajine, u to ne treba sumnjati, ali tada na red dolazi procjena količine energije, potrebne da se stvari dovedu do kraja. Kraja Režima.

15.
Količina energije implicira dužinu Protesta: Bude li samo jedan dan, Režim opstaje; Potraje li duže, Režim pada.

16.
Jedan od zahtjeva biće odlazak Vlade RS i Željke Cvijanović. Jednodnevni Protest neće ih smijeniti, višednevni će ih oduvati. Realno i Dodika sa njima.

17.
Režim je svjestan navedenog, ali bez procjene su šta će sve donijeti 14. maj i kako će se Protest Opozicije razvijati. Zato Dodik i diže ljestvicu na “40.000 onih koji protestvuju” da bi on otišao. I koristi Mladena Ivanića kao sopstvenog borbenog ovna za unošenje razdora u Savez za promjene. Ivanić se sam namjestio za tu ulogu, svojim ultraglupim odlaskom Dodiku na noge. Ukoliko Ivanić ne bude u Prvom redu na Protestu, odigrao je za Režim odličnu utakmicu. Ukoliko bude, Dodik će, u najmanjem, biti politički potpuno izolovan, kako god Protesti završe. I koliko god budu trajali.

18. 
Osim dizanjem ljestvice broja prisutnih na Protestu, Dodik nesigurnost iskazuje i tvrdnjom da se neće takmičiti “brojem pristalica”. Malo je energije u Režimskim redovima. Malo je i oduševljenja za Kontramiting, zvao se on tako ili “Miting podrške stabilnosti RS”. 

19.
Režim se pripremio i za sukobe (Dodik garantuje da "njegovi neće"), ali jedno je pripremiti se, prijetiti, sijati strah, a sasvim drugo donijeti odluku o fizičkom napadu. I rizikovati krv. I odgovornost za krv. Spremnih za prolijevanje krvi uvijek ima, pitanje je da li ima spremnih za narediti?!

20.
Ni Režim ni Opozicija nemaju jasnu sliku o 14. maju, posebno ne Danu posle. Za one na Tribinama to je posebna draž, za one u Areni djeluje jezivo. Posebno za pripadnike Režima, jer 14. maj je ostvarenje njihovih višegodišnjih noćnih mora. Da li i u potpunosti?!


петак, 29. април 2016.

Vlada RS/Duboko oranje: Tegeltijin srebreni metak za Metuzalema

piše: Slobodan Vasković

Stevo Mirjanić Metuzalem najveći je lažov u Vladi RS. Bar u poslednjih pola godine. 

Metuzalem je semberskim seljacima 11.04. o.g., na sastanku u Bijeljini, obećao isplatu većeg dijela duga iz 2015. godine do kraja aprila: Od njegovog bijeljinskog lažijada nastupa isplaćeno je samo 3,4 miliona KM, a ostalo je duga još 19,9 miliona. Toliko o njegovim obećanjima i naivnosti i potkupljivosti seljačkih prvaka.

U Semberiji ga je tog 11.04. dočekao njegov pomoćnik u ministarstvu Zoran Maletić, inače Papak Vojina Mitrovića, poznatog Papka iz afere “Dva Papka”. U delegaciji Seljaka bio je Ljubo Maletić, stric Papkovog Papka, koji je tokom marta gromoglasno napadao Metuzalema, 

Bio je tu i Boris Pašalić, medium  Steve M., koji je 01.04, po Metuzalemovom nlogu, pozvao Seljake da traže ostavku Zorana Tegeltije, ministra finansija. Pašalić je ustvrdio da je Tegeltija kriv za nesiplaćivanje Seljaka.

Od tada, Tegeltija i Mirjanić su potpuno zahladili odnose i uopšte ne komuniciraju. Premijerka Željka Cvijanović posrednik je preko kojeg se razmjenjuju poruke, ona pokušava izgladiti odnose, ali njene posredničke sposobnosti u ovom slučaju pokazale su se ništavim.

Odnosi između Tegeltije i Mirjanića su pukli. Tu pomirenja nema, jer para nema. 

Tegeltija nije naivan igrač; vratio je Mirjaniću za Pašalićev udar: “Hitac u glavu Metuzalema”, ispaljen je u izjavi (prije nekoliko dana) da će se “poljoprivrednicima smanjivati podsticaji za iznos doprinosa koje duguju za penzijsko i zdravstveno osiguranje”.

To je u suštoj suprotnosti sa onim što Metuzalem i Ministarstvo poljoprivrede čine: Podsticaje dobijaju i oni koji uplaćuju i oni koji ne uplaćuju doprinose, čime Metuzalem kupuje Seljake. I zavaljuje Budžet i Tegeltiju. 

Sve to kako bi mogao da priča bajke (iz zbirke “Metuzalemova 1001 noć”) Miloradu Dodiku o tome kako je sve u naboljem redu u tom sektoru. Ali daleko je od toga. Predaleko.

“Srebrenim metkom” Tegeltija je teško uzdrmao Mirjanića, jer sad je izvjesno da je registracija gazdinstava propala i to definitivno.

Razloga je napretek.

Poljoprivrednici nisu obaviješteni o izmjenama Zakona o doprinosima (donesen krajem prošle godine), kojim je predviđeno da gazdinstva, koja su dobijala podsticaje u prošloj godini, moraju da plate doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje za cijelu 2015. godinu. Rok za plaćanje je prošao. 

Moji izvori iz redova Seljaka dalje tvrde da većina seljaka neće plaćati doprinose, jer nemaju novca za to, a podsticaji, koje im je Metuzalem obećao, kasne. 

Komercijalno gazdinstvo mora da plaća 122 KM za PIO i zdravstveno osiguranje, uz 220 KM za svakog člana gazdinstva. Nekomercijalno plaća 32 KM zdravstveno osiguranje za sve članove domaćinstva. 

Do polovine maja svi poljoprivrednici, koji žele podsticaje u ovoj godini, moraju da obnove registraciju gazdinstva, a to je, do prije dva dana, uradilo tek nešto više od petine farmera. To, praktično, znači da nema šanse da svi to urade do 15. maja.

Metuzalem je sad u velikom problemu: ako samo petina farmera, od preko 30.000 registrovanih gazdinstava, obnovi registraciju i stekne pravo na podsticaje, a ostali budu prekriženi, rizikuje proteste seljaka i glavobolju za Režim u izbornoj godini. Glasovi će otići nekom drugom.

Ukoliko im, pak, dozvoli da konkurišu za podsticaje (iako nisu platili dažbine) onda time krši Zakon o doprinosima, što će najvjerovatnije i desiti. To znači da su svi oni koji su obnovili registraciju namagarčene naivčine. Što je Metuzalemov specijalitet.

Seljaci godišnje uplate oko 800.000 KM na ime doprinosa, što je malo i što Tegeltiju dovodi do nervnog sloma. Razlog ovako malog priliva leži u činjenici da Metuzalem, za više od tri godine koliko je na čelu Ministarstva poljoprivrede, nije uspio da zavede red u oblasti doprinosa za poljoprivrednike. A svu krivicu svalio je na Tegeltiju. Koji u budžetu nema ni za kifle.

Uskoro u ovom sukobu slijede rafali! Seljaci već lagano mogu paliti traktore…, jer para nema. Niti će ih biti.

Salihović Tužilaštvo BiH pretvorio u sopstvenu Samostalnu trgovinsku radnju

piše: Slobodan Vasković

Goran Salihović, Glavni tužilac Tužilaštva BiH, najveća je prepreka ovoj instituciji da postane istinski nezavisna i respektabilna.

Salihović je, u bukvalnom smislu te riječi, privatizovao Tužilaštvo BiH, potpuno ukinuo nezavisnost Tužilaca i sebe doveo u situaciju da je On jedini tužilac u toj instituciji koji može donijeti odluku/odlučiti o bilo čemu.

Svi ostali tužioci su Salihovićev servis, a On odlučuje direktno/lično koji predmeti će se raditi, koji ne; ko će biti optužen, a ko ne.

Sve to Salihović je postigao na jednostavan način: Nedugo nakon što je, 12.12.2012. godine, imenovan za Glavnog tužioca, donio je Uredbu kojom se precizira da nijedan Tužilac ne može samostalno donijeti ni najbenigniju odluku/naredbu bez Salihovićevog potpisa. Preciznije, nijedan tužilac Tužilaštva BiH ne može donijeti nikakvu odluku bez Salihovićevog pismenog odobrenja. 

Na taj način, Salihović je pod svoju kontrolu stavio sve, ali baš sve, predmete i lično on odlučuje o njihovoj sudbini. Čak ni po najbenignijim stvarima tužioci ne mogu postupiti samostalno; da se ne govori o većim zahvatima u istragama, koji podrazumijevaju stavljanje na mjere i kompleksnije istražne radnje.

Ovakva Uredba krajnje je diskutabilna, realno nezakonita, jer se postavlja pitanje čemu ostali tužioci kada Salihović sam sve odlučuje?!

Nije valjda da je Salihović jedini u Tužilaštvu BiH koji može procijeniti potrebu neke istražne radnje i koji može procijeniti da li je neki predmet zreo za optuženje ili ne?! Čini se da jeste.

U prethodne tri i po godine, otkako je na čelu Tužilaštva, uočeno je da Salihović manipuliše brojnim predmetima i da ih, prema svom ličnom nahođenju, ali i ličnim vezama i “simpatijama”, ubrzava, usporava ili skroz ukida.

Nerijetko Salihović od pojedinih tužilaca oduzima predmete koji su dovedeni do optuženja i daje ih drugim tužiocima, sa nalogom da u njima krenu od početka. Na taj način istrage se razvlače unedogled, a takvi predmeti, mahom, završavaju neriješeni/odbačeni.

Još gori su oni “slučajevi” u kojima je Salihović alate Tužilaštva BiH koristio/iskoristio za lične obračune. 

Svi ovi Salihovićevi “ručni radovi” doveli su Tužilaštvo BiH na ivicu kolapsa, a dobar dio tužilaca u potpunu konsternaciju i na prag otvorene pobune protiv Glavnog tužioca, koji je od institucije napravio Samostalnu trgovinsku radnju, pa on optužuje koga hoće i spasava koga hoće.

Mahom to čini po principu “Superhika”: oni koji su bez političke podrške i bez para, završavaju na optuženičkim klupama; oni koji imaju jaku političku podršku, moć i novac, nikada te klupe ni ne vide.

Stvari su otišle tako daleko da Salihović pregovara o predmetima bilo sa njihovim “Glavnim junacima” ili izaslanicima “Glavnih junaka”, a da se, pri tom, i ne pokušava, uslovno rečeno, prikriti, već to čini sasvim javno.

Ukoliko se ovoj i ovakvoj praksi ne stane u kraj, Tužilaštvo BiH će doživjeti potpuni kolaps, jer je Salihović na odličnom putu da ga ukine. 

Poslednji njegov privatni projekat, koji realizuje zloupotrebom Tužilaštva BiH, jeste namjera da opstrukcijom i potapanjem nekoliko velikih predmeta, dobije podršku moćnih političara i uspije se izgurati za predsjednika Suda BiH. 

Desi li se to, nikakav referendum Milorada Dodika o radu Suda i Tužilaštva BiH neće biti potreban za njihovo ukidanje, jer će te institucije nestati Salihovićevim destruktivnim radom, prljavom trgovinom predmetima, protekcionaštvom i klijentelizmom. 

Takav Sud i Tužilaštvo nisu potrebni nikome, jer nisu servis građana, već mjera privatizacije institucija, njihove maksimalne zloupotrebe i trgovine ljudskim sudbinama, po uzoru na najbrutalnije i najkorumipranije Režime u svijetu.