петак, 24. фебруар 2017.

Dvije Faze - 35 miliona za Igora D.

piše: Slobodan Vasković

Ukupna vrijednost posla koji Fond zdravstva Republike Srpske treba da sklopi sa firmom “Prointer” d.o.o. Banjaluka, iza koje stoji Igor Dodik, sin Milorada Dodika, je 35 miliona maraka. 

Ranije sam objavio da je Planom javnih nabavki Fonda zdravstva za 2017. godinu predviđeno da se za posao isporuke “hardvera, softvera, elektronskih kartica i čitača za IZIS” utroši 23.247.863 KM (bez PDV-a).

Ta 23,2 miliona KM samo su Prva faza, dok cijeli posao vrijedi 35 miliona maraka.

Enormna zarada Igora Dodika projektovana je prošle godine, po naređenju Milorada Dodika. 

Elaborat
Da bi sve izgledalo kao da je po zakonu, prvo je urađen Elaborat opravdanosti ulaganja u Informacioni sistem Fonda zdravstva.

Elaborat je, polovinom prošle godine, uradila revizorska kuća “Confida”, čiji je vlasnik Aleksandar Džombić, bivši premijer.

Prvo je sa Džombićevom firmom dogovorena cijena od 20.000 KM za izradu elaborata, da bi konačna cijena bila 30.000 maraka. Džombiću je novac odmah isplaćen, iako Fond grca u gubicima teškim stotine miliona KM.

I sa Džombićem je posao ugovoren bez tendera, jer je bila velika žurba da se Elaborat uradi, kako bi se prevara mogla uplanirati.

Interesantno je da, nedugo nakon izrade Elaborata, Džombić zatvara svoju revizorsku kuću "Confida" i otvara novu koja se zove "Grant Thorntnon".

Nova revizorska kuća registrovana je u Sudu 30.11. 2016. godine, a dobila je i dozvolu za rad od Ministarstva finansija RS, 07.11.2016.

Džombića je Dodik u januaru 2017. godine imenovao za senatora Republike Srpske, premda je bivši premijer glavnoosumnjičeni u istrazi Tužilaštva BiH “Bobar banka 2”!

Nestručnost
Da bi se kvalitetno implementirao projekat “hardver, softver, elektronske kartice i čitač za IZIS”, potrebno je najmanje dvije godine i veoma stručno osposobljen kadar iz ove oblasti.

Međutim, “Prointer” nije osposobljen, niti ima stručni kadar, sposoban da uradi tako zahtjevan posao. 

Kvaka je u sledećem: posao se ni ne namjerava uraditi kvalitetno, jedina stvarna namjera je uzimanje 35 miliona maraka iz Fonda zdravstva RS. 

Stvarne namjere su da se unese nešto opreme u Fond, "naštampaju" elektronske zdravstvene knjižice, koje će biti beskorisne i uzme 35 miliona KM, u dvije faze.

Slična stvar dogodila se sa kupovinom softvera prije nekoliko godina, kada je meta bila Poreska uprava Republike Srpske. Softver nikada nije proradio, a isplaćeno je preko deset miliona KM. U tu prljavu rabotu upetljan je i Miroslav Lazanski, Dodikov apologeta, ali o tome opširnije uskoro.

Otimanje održavanja
Interesantna je još jedna stvar: Planom javnih nabavki Fonda zdravstva za 2017. predviđeno je da se za održavanje Informacionog sistema utroši pola miliona KM.

Taj novac bi otišao firmi koja je do sada održavala sistem i stoga je u dokumentu, donesenom 28.12.2016. godine bio predviđen “pregovarački postupak bez objave obavještenja”.

Međutim, 23.01.2017. godine, Upravni odbor Fonda zdravstva donio je  Odluku o izmjenama Odluke o usvajanju Plana javnih nabavki Fonda zdravstva za 2017. godinu, u kojoj je precizirano da se kod nabavke pod rednim brojem 91., tekst “pregovarački postupak bez objave obavještenja”  mijenja u tekst “otvoreni postupak”.

To, praktično, znači da se i posao održavanja postojećeg IT sistema želi dati “Prointeru”, iako je to nonsens, jer kako će “Prointer” održavati softver koji nije kreirao?!

Kada je porodica Dodik u pitanju može sve - pohlepa je najznačajniji dio njihovog karaktera.

O kakvoj bezočnosti se radi, svjedoči i činjenica da se Fond mora zadužiti 44 miliona KM u ovoj godini da bi, između ostalog, realizovao finansijske zahtjeve Dodikovih.


Račun Fonda zdravstva je blokiran 23.02. zbog duga “Krajinalijeku”, koji iznosi 3,6 miliona maraka. (nastaviće se)

Gramzivost Dodikovih: Hodogram “23 miliona za Igora” (14.02.2017.)

piše: Slobodan Vasković

Pađen je pozvao Dodika i saopštio mu da nije spreman da potpiše Ugovor na 17 miliona KM, jer se cijeli posao može završiti sa pola miliona KM.
“Ni ja ne bih potpisao da sam na tvom mjestu”, rekao mu je Dodik. I prekrižio ga.

Foto: RTRS
Milorad Dodik prisilio je nadležne iz Fonda zdravstva da u Planu javnih nabavki za 2017. godinu, predvide prvo 17.400.000 KM, a potom 23.247.863 KM, za nabavku pod imenom “Hardver, softver, elektronske kartice i čitače za IZIS”.

Sve to Dodik Senior učinio je kako bi posao dobio Dodik Junior, njegov sin Igor, koji je suvlasnik firme “Prointer” iz Banjaluke. Drugi suvlasnik je supermoćni Slaviša Kokeza, predsjednik Fudbalskog saveza Srbije.

Početak
Dodik je još polovinom 2016. godine prisilo Darka Tomaša, tadašnjeg direktora Fonda, da otpočne pripreme za posao sa “Prointerom”.

Posao je trebao biti vrijedan 2,5 miliona KM. 

“Vrijednost tog ugovora će se, bez sumnje, povećati na 8,5 miliona KM u vremenu pred nama”, tvrdili su moji izvori iz Fonda u avgustu prošle godine. Ni slutili nisu da će posao na kraju dostići cifru od 23,2 miliona KM.

Pogriješili su, jer kao pramater u računici nisu uzeli Dodikovu Pohlepu, koja je vanvremenska.

Da bi sve izgledalo kao da je po zakonu, prvo je urađen Elaborat opravdanosti ulaganja u Informacioni sistem Fonda zdravstva.

Elaborat je uradila revizorska kuća “Confida”, čiji je vlasnik Aleksandar Džombić, bivši premijer.

Prvo je sa Džombićevom firmom dogovorena cijena od 20.000 KM, da bi konačna cijena bila 30.000 maraka i odmah je isplaćena kompletna svota, iako Fond grca u gubicima teškim stotine miliona KM.

Interesantno, nakon ovog poslića “Confida” je zagašena.

Tomaš se spasao; Oprezni Pađen ostao bez fotelje
Darko Tomaš je na lokalnim izborima, održanim 02.10.2016. godine, pobijedio i postao načelnik Prnjavora i na taj način se izmakao Dodikovom pritisku oko Ugovora za “Prointer”.

Pađen i Tomaš
Za Tomaševog nasljednika projektovan je Milenko Pađen, izvršni direktor Sektora za zdravstvo i kontrolu i bivši poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS.

Pojedini mediji su 16.11.2016. objavili da će Pađen biti imenovan na sjednici Vlade RS, koja je trebalo da se održi 17.11.2016. 

Bila je to greška, jer je Dodik, u međuvremenu, otpisao Pađena.

Razlog: Pađen je pokazao veliki oprez oko odobravanja IT poslova za “Prointer” u vrijednosti od 17 miliona KM, na koliko je tada Dodik “izgurao” hardver i softver.

Dodik: Ni ja to ne bih potpisao da sam na tvom mjestu
Dodik je, prema tvrdnjama izvora iz vrha Režima, Pađena pozvao i upitao da li će potpisati Ugovor na 17 miliona KM sa “Prointerom”. Pađen je odgovorio potvrdno. Dodik mu je, nakon toga, obećao direktorsku poziciju.

Međutim, Pađen se uplašio, pa je pozvao stručnjake da mu izračunaju koliko bi koštala nadogradnja postojećeg IT sistema u Fondu, koja bi omogućila i izdavanje elektronske zdravstvene knjižice.

Stručnjaci su mu saopštili da bi sve to koštalo pola miliona KM.

Nakon toga Pađen je pozvao Dodika i saopštio mu da nije spreman da potpiše Ugovor na 17 miliona KM, jer se cijeli posao može završiti sa pola miliona KM.

“Ni ja ne bih potpisao da sam na tvom mjestu”, rekao mu je Dodik. I prekrižio ga.

Kusturić brz na olovci
Dodik je, nakon toga, pozvao Dejana Kusturića i pitao ga da li je spreman da potpiše Ugovor na 17 miliona KM.

Kusturić je odgovorio da je spreman da potpiše sve. 

Vlada Republike Srpske, na sjednici održanoj 17.11. 2016. godine u Istočnom Sarajevu, imenovala je Dejana Kusturića za vršioca dužnosti direktora Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. 

Kusturić je u tom trentku bio direktor Gradske razvojne agencije Banjaluka i predsjednika FK “Borac”. 

Kusturić je ranije u Banci Srpske obavljao dužnost direktora Sektora za prodaju i marketing, što najbolje svjedoči o njegovim “sposobnostima”.

Promjena Plana po Dodikovom naređenju
Nakon imenovanja Kusturića, sve kreće kao “po loju”.

Planom javnih nabavki Fonda zdravstva za 2017. godinu, koji je usvojen 28.12.2016., predviđeno je da se za posao isporuke “hardvera, softvera, elektronskih kartica i čitača za IZIS” utroši 17.400.000 KM (bez PDV-a).

Ovu Odluku je potpisala Dr Snježana Novaković-Bursać, predsjednik Upravnog odbora Fonda zdravstva RS.

Međutim, nepun mjesec kasnije, 23.01.2017. godine, Upravni odbor Fonda, pod Dodikovim pritiskom, donio je Odluku o izmjenama Odluke o usvajanju Plana javnih nabavki Fonda zdravstva za 2017. godinu, u kojoj je precizirano da se kod nabavke, pod rednim brojem 17, mijenja iznos procijenjene vrijednosti i da se on povećava sa 17.400.000 KM (bez PDV-a) na 23.247.863 KM (bez PDV-a).

I Ovu Odluku je potpisala Dr Snježana Novaković-Bursać, predsjednik Upravnog odbora Fonda zdravstva RS.

Zaista je zapanjujuće da se za manje od mjesec dana posao uveća za trećinu cijene i to baš u vrijeme praznika!!! Dodik nema ni dana odmora, zaista.

Već sam naveo da bi dogradnja postojećeg sistema i uvođenje elektronske zdravstvene knjižice, koštala svega pola miliona KM, što svjedoči da će Fond, bez ikakvog validnog razloga, Dodikovim izgrcati 22,7 miliona KM. Kakva monstruozna prevara.

Kredit za ispunjenje finansijskog plana Porodice
Cijeli posao sada je u fazi realizacije, a prema Planu, treba da se završi do kraja marta.

Kako je sve pod budnim okom javnosti, sasvim je moguće da Dodik&Dodik&Kokeza odluče da ga realizuju preko neke druge firme koje kontrolišu u IT sektoru, a takvih je još najmanje devet. 

Fond nema novca za najosnovnije medicinske preparate potrebne zdravstvenim ustanovama, ali ga mora naći za kupovinu IT opreme od Dodikovog sina koja je, koliko je dosadašnje iskustvo onih koji su je nabavili pokazalo, vrlo upitnog kvaliteta.

Da bi Fond realizovao Dodikove gigantske finansijske apetite, zadužiće se u 2017. godini za cca 44 miliona KM, od kojih će više od pola otići u kasu firme Dodikovog sina Igora.

Nakon što je sve iscurilo u javnost, Dodikovi sada Lažima pokušavaju sanirati štetu nastalu njihovom pohlepom. Umjesto laži, koje emituju, jedino stvarno kvalitetno rješenje jeste da Fond odustane od ovog megalomanskog i nepotrebnog posla i sačuva taj novac za lijekove.

Prointer
Firma “Prointer” iz Banjaluke je osnovana 28.04.2015. godine, a suvlasnici su “Prointer IT solutions services d.o.o. Beograd”, Dejan Ilić i Siniša Mijatović, aktivisti SNSD-a. 

Osnivački ulog firme je 10.000 KM, od čega je Ilić uplatio 3.500 KM i “vlasnik” je 35% firme, Mijatović je uplatio 1.500 KM i “vlasnik” je 15% firme, dok je “Prointer IT solutions services d.o.o. Beograd” uplatio 5.000 KM i oni jesu vlasnici 50 posto firme. 

Direktor firme je Bojan Vujić, a stvarni vlasnici su Igor Dodik i Slaviša Kokea, koji stoji i iza “Prointer IT solutions services d.o.o. Beograd”.

U maju prošle godine Kokeza je izabran za predsjednika Fudbalskog saveza Srbije. Kokeza ima monopol u Srbiji u IT sferi, a sada ga je ostvario i u Republici Srpskoj, zajedno sa Igorom Dodikom, i uz podršku Milorada Dodika, uništavajući sve ostale firme iz te sfere. 

Veoma su agresivni u svom naletu i to u tolikoj mjeri da je nekoliko ministara iz Vlade RS još prošle godine ukazalo Dodiku da to što “Prointer” čini “nije u redu”, ali se lider SNSD-a nije obazirao na njihove primjedbe.

Slaviša Kokeza
Advokatska kancelarija “Stevanović” demantovala je “u ime svog klijenta” da Igor Dodik  nije vlasnik “Prointera”.

Prijetnje iz Beograda
Nakon što sam početkom avgusta prošle godine objavio prvi tekst o poslovanju “Prointera”, kao i njegove stvarne vlasnike, dobio sam prijetnje iz Beograda. Ne direktne, već su mi prenesene “preko poznanika”.

To je standard: Pozove vas neko od vaših poznanika iz Režima i “najljubaznije” vam “sugeriše” da nije “baš najpametnije baviti se tom pričom”.

U ovom slučaju mi je “sugerisano” da “nije baš najpametnije baviti se Kokezom”, koji je izuzetno moćan u Srbiji i koji je, kako mi je rečeno, “radio grozne stvari”.

Uz to je, kao uzgred, napomenuto da Kokeza “kontroliše navijačke grupe”.

Zatim mi je “kurir Jovica” još izdeklamovao sva mjesta/kafee/restorane u kojima sjedim kada odem u Beograd. I sve je tačno naveo, što govori da Kokeza ima uticaja u brojnim institucijama, osim što ga ima u “navijačkim grupama”.

Nastavio sam da se bavim “Prointerom” i Dodikom Seniorom i Juniorom, a i Kokezom. Činiću to i dalje, a posebno me motiviše jad, drskost, bezobrazluk... Dodikovih koji otvoreno lažu o tome kako oni ne stoje iza “Prointera”. 





четвртак, 23. фебруар 2017.

Raspad Predsjedništva BiH; Aplikacija u Hagu; Konfuzija na političkoj sceni

piše: Slobodan Vasković

foto: N1
1.
Sakib Softić predao je aplikaciju za reviziju presude (BiH protiv Srbije i Crne Gore) Međunarodnom sudu pravde u Hagu, čime je otvorena pravna dimenzija cijelog ovog slučaja.

2.
Mladen Ivanić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, najavio je da će Sudu uputiti pismo u kojem će osporiti predaju aplikacije tvrdnjom da iza nje ne stoje institucije BiH.

Nakon što to učini, politički akteri iz BiH nemaju više uticaja na Sud i sve prelazi u domen prava.

Sud u Hagu će, tako, dati odgovore i na pitanja na koja nisu mogli/htjeli odgovoriti u institucijama BiH.

3.
Vrlo je loše po institucije BiH, funkcionere u njima, da se baš sve nesuglasice rješavaju Sudovima, čak i ona da li je/ili nije Sakib Softić agent BiH i da li je uopšte ovlašten da podnese aplikaciju za reviziju?!

Zaista je ponižavajuće po BiH da se i o tom pitanju treba izjasniti Međunarodni sud pravde u Hagu. 

Kako god se Sud izjasnio, prihvatio/ne prihvatio Softićevu punomoć, BiH već na ovom koraku pokazuje disfunkcionalnost i svjedoči da je ovo društvo sve više distopija, odnosno sve dalje i dalje od normalnog.

4. 
Sud u Hagu će dati sve odgovore; Zavisno od dužine čekanja na njih, zavisiće i brzina sređivanja odnosa u BiH, posebno među Srbima i Bošnjacima.

5. 
Predaji aplikacije prethodio je raspad Predsjedništva BiH, koje nije bilo u stanju ni da održi sjednicu, jer Izetbegović nije htio ni da raspravlja o aplikaciji, nakon njega ni Čović.

Izetbegović je napustio sjednicu Predsjedništva BiH, čime je pokazao da ne uvažava institucije BiH. Kao ni Čović.

Ivanić i Izetbegović dali su potpuno suprotstavljene odgovore oko raspada te institucije. Dragan Čović se nije ni oglasio.

6.
Pitanje je kako dalje, jer je aplikacija, iako sada već pravno pitanje, izazvala duboke političke podjele i prijeti daljim konfrontacijama.

7.
Izetbegovićev postupak je, izvan svake razumne sumnje, jednostran i uzrokovao je krizu. I snažan je udar na BiH. I podrška svima onima koji žele rasturanje BiH.

Sada je na redu srpska strana, koja je najavila odgovor i to dramatičan.

8.  
Najgori mogući potez bi bio kada bi Narodna skupština RS, koja je zakazana povodom predaje aplikacije, donijela zaključke o napuštanju zajedničkih institucija BiH.

Srpska strana bi na taj način preuzela odgovornost za produbljivanje krize i pomogla Izetbegoviću da opravda svoje postupke, koji su je i izazvali, a sadržani su u činjenici da je on izbjegao institucije BiH u svim segmentima rasprave/odlučivanja o reviziji, njene pripreme…, sve do podnošenja aplikacije. 

Softić i pravni tim su sve vrijeme na aplikaciji radili isključivo po dogovoru sa Izetbegovićem, ne i institucijama BiH i tu je ključno izvorište vaninstitucionalnog djelovanja bošnjačkog člana Predsjedništva koje on ni na koji način ne može racionalno opravdati.  

9.
Odgovor srpske strane ne bi trebalo da ide izvan Predsjedništva BiH i nikako ne bi trebao da se prelijeva na ostale institucije BiH, na Savjet ministara BiH, parlament BiH…

Sasvim je dovoljno da Ivanić uputi pismo Međunarodnom sudu pravde u Hagu i na taj način obezbijedi da, kako smatra, ta institucija ne bude dovedena u zabludu da Predsjedništvo BiH, u aktuelnom sazivu, stoji iza aplikacije i iza Softića.

10. 
Takav postupak je dovoljno snažan i ubjedljiv pokazatelj neslaganja srpske strane u BiH, samim tim i Republike Srpske, sa Izetbegovićevim djelovanjem i podnošenjem aplikacije na ovaj način i bilo bi nepotrebno nanositi dalju štetu BiH i svakom njenom čovjeku dodatnim političkim sukobljavanjima koja neće izroditi ništa dobro. Samo nazadak.

(Igor Crnadak već je uputio Međunarodnom sudu pravde pismo u kojem se ističe da je Izetbegovićeva odluka o pokretanju revizije presude protiv Srbije donesena izvan institucija BiH i da zbog toga nije pravosnažna. Obavijestio je javnost da je pismo i stiglo).

11.
Takav postupak je i jedini racionalan, nakon predaje aplikacije, jer je, od onog trenutka kada je Softić prešao kapiju Suda u Hagu, revizija i sve nedoumice i neslaganja oko nje, postala pravno pitanje.

12.  
Srpska strana trebala bi biti pragmatična ovaj put i ne dozvoliti sebi djelovanje van institucija BiH, čime bi sami sebi odrezali granu kritike “vaninstitucionalnog djelovanja” za šta optužuju izetbegovića.

Sasvim drugo je pitanje odnos prema Izetbegoviću lično, ali i taj odnos, koji teško da će biti išta osim prekida saradnje, ne treba generalizovati i prenijeti na ukupne bošnjačko-srpske odnose. Tek to bi bila katastrofa.

13.
Ivanićevo pismo Sudu u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ne izlazi izvan okvira institucionalnosti, jer je raspad Predsjedništva BiH pokazao da ne postoji saglasnost tog tijela, u ovom sazivu, o reviziji.

Da li će pismo (Ivanićevo i Crnatkovo) biti dovoljno da zaustavi reviziju, sasvim je drugo pitanje i o tome je srpska strana trebala razmišljati mnogo mnogo ranije; Recimo one 2002. godine kada Živko Radišić, tadašnji srpski član Predsjedništva BiH, nije uložio veto na postavljenje Sakiba Softića za agenta! I svih godina nakon toga, među kojima je i prošla kada je imenovan ambasador BiH u Hagu.

14. 
Činjenica je i da je srpska strana o reviziji počela da promišlja tek kada je Izetbegović najavio njeno podnošenje i da su, u prethodnim godinama, načinili velike greške po tom pitanju. I strateške i taktičke.

Preciznije, nisu ništa učinili da reviziju spriječe institucionalnim alatima, a sada se izjašnjavaju protiv nje. To je notorno. Ivanićevo pismo upućeno lani nedovoljno je da bi se drugačije protumačilo ponašanje srpske strane u cijelom slučaju.

Počinjene evidentne propuste loše je prikrivati rušenjem institucija ili, pak, njihovim onesposobljavanjem da funkcionišu. Odnosno, najavom tehničkih mandata koji to malo jesu malo nisu.

To nije stav nego konfuzija i tako se neće odbraniti ni BiH ni Dejton, posebno ne spriječiti bilo šta u Međunarodnom sudu pravde u Hagu. 

15.
Srpska strana mogla bi sada, nakon niza počinjenih grešaka, početi konačno proaktivno da djeluje, tako što će veoma snažno uporište da nađe i u stavovima Savjeta za implementaciju mira u BiH, gdje je, između ostalog, navedeno: “Svi politički lideri treba da se uzdrže od jednostranih poteza i vrate principima kompromisa, dijaloga i konsenzusa pri donošenju odluka, kao i poštivanju bh. ustava, institucija i vladavine prava”!

Jasno je da se ovaj dio odnosi prvenstveno na Izetbegovićev postupak. 

Bila bi ogromna glupost ukoliko srpska strana u BiH zanemari ovakav stav Međunarodne zajednice, i Zapada i Rusije, koji joj ide na ruku.

A učiniće to, ukoliko krene u rušenje institucija BiH i opstrukciju njihovog rada. I tako podlegnu politici mržnje koju promovišu Milorad Dodik i Bakir Izetbegović.

Nije naodmet napomenuti da ni sam Dodik, kao ni njegova stranka, nisu učinili ništa da spriječe reviziju, a da je Radišić, svojevremeno, bio njihov izbor, koji nije spriječio imenovanje Softića. Iako je to mogao učiniti ulaganjem veta! 

16.
Ostanite sa mnom.

Dodatak: Saopštenje PIK-a (preuzeto sa N1)
Ambasador Ruske Federacije u Bosni Hercegovini Petar Ivancov zatražio je vanrednu sjednicu Savjeta za implementaciju mira poručivši ''da će zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Haagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije biti podnesen bez saglasnosti unutar institucija BiH''.

Nakon tri sata sastanka koji je održan u zgradi Ureda visokog predstavnika u Sarajevu, članice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) objavile su saopćenje sa zaključcima.

1. Ambasadori Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira sastali su se 23. februara 2017. godine kako bi razgovarali o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini.

2. Ambasadori Upravnog odbora izrazili su zabrinutost zbog ozbiljne političke situacije do koje je u BiH došlo kao rezultat inicijative da se podnese zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. o tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za zločin genocida. 

Oni su izrazili zabrinutost zbog mogućih posljedica koje bi to moglo ostaviti na funkcionisanje Predsjedništva, Parlamenta i Savjeta ministara BiH, te pozvali da se krene ka poboljšanju cjelokupne političke atmosfere u zemlji. 

Svi politički lideri treba da se uzdrže od jednostranih poteza i vrate principima kompromisa, dijaloga i konsenzusa pri donošenju odluka, kao i poštivanju bh. ustava, institucija i vladavine prava.*

3. Ambasadori Upravnog odbora svjesni su patnji koje su uzrokovali genocid i drugi zločini, kao i prava žrtava i preživjelih, te su ponovo istakli potrebu da se ulože dalji napori u pravcu pomirenja i dobrih odnosa u zemlji i regiji. 

Tolerancija, prihvatanje drugih i mirni suživot su apsolutni imperativi civilizacija zasnovanih na pravima i slobodama, demokratiji i ravnopravnosti. To su i ključni preduvjeti da se nastavi sa onim što je u BiH postignuto u posljednje dvije decenije i krene dalje sa reformama potrebnim da se poboljša život građana i ponude konkretne šanse mladim generacijama.

среда, 22. фебруар 2017.

Izetbegovićeva kriza - put BiH za Evropski “Bliski istok”

piše: Slobodan Vasković

1.
Bakir Izetbegović je, (zahtjevom za pokretanjem revizije presude pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu u slučaju BiH protiv Srbije i Crne Gore), politički gledano, možda htio da pogodi Srbiju (što je vrlo upitno), ali uspio je jedino da pogodi BiH.

I to toliko snažno da se dobro zaljuljala. BiH, a ne Srbija, koja se politički vješto izmakla i ostavila “Izetbegovićevu krizu” sa ove strane Drine, ne dozvoljavajući da se prelije i na onu.

2.  
Izetbegović je doveo u pitanje institucije BiH, njihovu postojanost, ali i opravdanost, jer je njegov postupak jednostran i nije nastao na bazi konsenzusa, na čemu BiH i počiva.

Nije nastao čak ni preglasavanjem u institucijama, već njegovom voljom, što je vrlo loša poruka svima koji žive u BiH, bez obzira na etničku pripadnost. 

Samovolja, bilo čija i bilo od koga dolazila, sama po sebi je neprihvatljiva. Posebno kada se izražava na način da se institucije potpuno ignorišu, a njihova ovlaštenja kidnapuju i uzurpiraju.

3.
Ključno pitanje koje se postavlja jeste da li je Izetbegović sasvim svjesno gađao BiH, fingirajući nišanjenje Srbije?!

I da li je Izetbegovićev cilj dovođenje BiH na rub sukoba i moguće razvaljivanje njenih institucija?!

Izetbegovićev red poteza, koje je povukao u vezi sa revizijom, ide u prilog ovim zaključcima.

Izetbegović nije ni pokušao da dobije podršku u Predsjedništvu BiH, to je činjenica i to je ono što u najvećoj/suštinskoj mjeri dezavuiše njegove postupke.

4.   
Izetbegović se poziva na 2002. godinu i tadašnje imenovanje Sakiba Softića za agenta. Imenovalo ga je Predsjedništvo BiH preglasavanjem Živka Radišića, koji nije pokrenuo veto.

Zbog čega to Radišić nije učinio, nikada nije razjašnjeno; Možda je, jednostavno, smatrao opravdanim da proces, koji se tada vodio, ide svojim tokom, ali je ključna stvar da je o procesu i agentu u njemu odlučeno u Predsjedništvu, a ne izvan njega.

Isto je trebalo učiniti i u slučaju revizije.

Kako bi se ko od aktuelnih članova tog tijela izjasnio je u domenu pretpostavki, ali je notorna činjenica da je Izetbegović izbjegao instituciju. 

Pretpostavke su nevalidne za izazvanu krizu, činjenice itekako jesu i činjenice su protiv Izetbegovića.

5.
I u situaciji da je izetbegovićev postupak pravno utemeljen (što je vrlo kontroverzno i krajnje diskutabilno), politički je potpuno neopravdan, jer je presuda donesena prije deset godina, okolnosti su se promijenile i bilo je nužno da on traži i političko rješenje za reviziju, ne da ga nameće. 

Jedno od mogućih rješenja bili su i direktni razgovori sa Srbijom o tim pitanjima, ali Izetbegović ih nije ni pokušao inicirati u prethodnih sedam godina, koliko je član Predsjedništva BiH.

6.
Svojim postupkom Izetbegović je ojačao samo ultraradikalne snage u BiH, na svim stranama, i dao im mogućnost da ponište svaki napredak BiH. 

To uopšte nije zanemarljiva činjenica, kao što nije zanemarljivo da je najboljeg “sagovornika” za ovaj akt našao u Miloradu Dodiku, koji je objeručke prihvatio njegovu akciju, videći u njoj slamku političkog spasa za sebe.

7. 
Dodik je jedini srpski političar koji je Izetbegovićev postupak raširio na sve Bošnjake (ističući posebno riječ muslimani) i okarakterisao ga kao “akt mržnje Bošnjaka prema Srbima uopšte”. To jednostavno nije tačno; Dodik to zna, ali njemu odgovara da mržnja bude na dnevnom redu kao jedina “opipljiva činjenica”, ne bi li došlo do potpunog kraha institucija BiH, nakon toga i izazivanja incidenata/nasilja, koje bi njega ponovo politički uspravilo.

8.
Nijedan drugi srpski političar nije krizu okarakterisao na Dodikov način; Ivanić je jeste u jednom trenutku proširio i na SDA, ali se povukao sa takvim nastupom. 

9. 
Izetbegovićevo insistiranje na viktimizaciji i svojatanju BiH, kao jedinim odrednicama njegove politike, s kojom se pokušava sakriti iza svih Bošnjaka (neuspješno) je neodrživo; Nisu razlog tome Srbi, a ni Hrvati, posebno ne Dejtonska BiH; Jednostavno Zapad to više ne želi da podržava.

Izetbegoviću je to jasno rečeno još prije nekoliko godina, ali on istrajava na pomenutim odrednicama, jer on i ne želi na Zapad. Kao ni Dodik.

I tu je ključni problem, koji je politički, ideološki i koji neće biti riješen revizijom, i da bude prihvaćena, u šta je teško vjerovati.

Izetbegović želi BiH na Istoku i od BiH pokušava napraviti Evropski “Bliski Istok”, što je najcrnja moguća pozicija za BiH i svakog njenog stanovnika. 

10. 
Srbija nije upala u Izetbegovićevu providnu zamku: prepustili su ga samom sebi i Krizi koju je izazvao. I u kojoj ga najsnažnije podržava Dodik.

11.
Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić su i sazvali sastanak sa Miloradom Dodikom i Mladenom Ivanićem kako bi javnosti i Zapadu stavili do znanja da neće da učestvuju u Izetbegovićevoj krizi, niti u unutrašnjim raspravama u BiH. Još su podvukli da "Srbi neće preduzimati ništa što bi značilo urušavanje Bosne i Hercegovine". 

To je najteži politički udarac koji je Izetbegović dosad dobio, uz stav Evropske Unije, koja je za reviziju zatražila dogovor institucija BiH. Na tom tragu je i stav SAD-a.  

12.
Jasno je nakon beogradskog sastanka i da Dodik nema podršku Srbije za svoje radikalne stavove o BiH (“Ovo je krah pomirenja i povjerenja u BiH. Propali su planovi međunarodne zajednice, jer je ovim povjerenje ugašeno”), jer su stavovi Nikolića i Vučića potpuno suprotni njegovim i o tome bi trebalo da povedu računa stranke tzv. Saveza za promjene, koje čine vlast na nivou BiH, posebno tokom najavljene sjednice parlamenta Republike Srpske.

13.
I dalje sam ubjeđenja da je Izetbegović bez daha, kao i Kriza koju je izazvao i da je ne može iznijeti, jer za nju nema adekvatnu podršku. 

Izetbegović, kojeg je pregazilo vrijeme, gotovo da je sam u ovoj političkoj igri u kojoj mu malo šta ide u prilog; To je vrlo neobećavajuća pozicija.

14.
Ključ cijele priče i izlazak iz krize je da se sve vrati u institucije i u njima odluči šta i kako sa revizijom. Vremena ima. 

15.
Za kraj, ponoviću već objavljeni citat iz teksta “Revizija koje nema” Refika Hodžića.

Čak i da zanemarimo nemogućnost da se podnošenje zahtjeva u zadnji čas, nekoliko dana prije isteka roka, protumači kao potez povučen u “dobroj vjeri” (naročito kada za takvo što postoji presedan u slučaju zahtjeva za reviziju koju je El Salvador u sporu protiv Hondurasa uputio dan prije isteka roka); čak i da se smiješna konstrukcija o “akumulaciji dokaza” koju je izrekao Bakir Izetbegović može upakovati u podnesak koji bi sudije uzele u razmatranje bez da ga, uz novu traumu i ponižavanje žrtava, uz podsmijeh odbace zbog jasnog kršenja stavki 1 i 4 Člana 61 Statuta; dovoljno je pažljivije čitanje same finalne presude MSP-a iz 2007. godine, presude o nadležnosti iz 1996. godine, te površno istraživanje jurisprudencije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (Tribunal) u proteklih deset godina, da se sklopi vrlo jasna slika: zahtjev za reviziju nema nikakve šanse, i krajnje je vrijeme da se ovim sudskim postupkom prestane baviti kao nastavkom rata drugim sredstvima, napisao je Refik Hodžić, direktor komunikacija Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu sa sjedištem u Njujorku, u autorskom tekstu “Revizija koje nema”.

Refik Hodžić je nesporni autoritet u ovoj oblasti.

16.

Ostanite sa mnom, jer je i sutrašnji dan već istorija.