Priprema likvidacije Krunića trajala duže od mjesec dana; Gajić nije rekao sve što zna; Pretpostavlja se da je za ubistvo Krunića plaćeno više od stotinu hiljada evra

Slaviša Krunić, ubijen 22.04.2019.

piše: Slobodan Vasković

1.

Naručioci Ubistva Slaviše Krunića još uvijek nisu otkriveni i dok se oni ne pronađu, taj slučaj ne smije biti niti zatvoren niti zaboravljen.

2.

Ubistvo Krunića, privrednika, koji je imao veoma snažno obezbjeđenje je potpuni poraz društva u kojem živimo i neotkrivanje Naručilaca Ubistva značilo bi definitivnu potvrdu tog debakla i omogućilo zločinačkim organizacijama da nastave da haraju i više nego dosad.

Ubistvo Krunića je, kako se pretpostavlja, plaćeno više od stotinu hiljada evra, a to je količina novca koju ne može isplatiti baš svako.

3.

Da bi se otkrili Naručioci likvidacije u kojoj su, sem Krunića ubijeni njegov pratilac Žarko Pavlović, kao i napadač Željko Kovačević, a teško ranjen Goran Ilić, Krunićev vozač, bilo bi neophodno pronaći i uhapsiti Benedija Đukanovića, drugog “pucača”, koji je uspio pobjeći sa mjesta zločina, 22.04..

4.

“Sačekuša” za Krunića desila se oko 22 časa i 30 minuta te noći, nadomak njegovog imanja.

Đukanovića je MUP RS zaustavio u noći 23.04. oko 02 časa u selu Lug kod Dervente, ali je pušten, jer, kako je MUP saopštio, “tada nije bio osumnjičen za ubistvo Krunića”.

Benedi Đukanović (u bjekstvu)

5.

Niko ne zna gdje se Đukanović nalazi, za njim je raspisana međunarodna potjernica, a osnovano se, tvrdi se, zapitati i da li je još uvijek živ, jer Zločinci koji su naredili da se pobiju svi u Krunićevom autu (jasno je to iz načina napada automatskim oružjem), neće prezati da uklone bilo koju osobu što bi mogla dovesti do njih.

6.

Dok se traga za Đukanovićem, isplivavaju novi detalji pripreme likvidacije i smrtonosnog napada na Krunića, u kojoj su učestvovali i Rodoljub Gajić, zaposlen u “Sektor sekjuritiju” i Emilio Baldo.

7.

Gajić i Baldo su u pritvoru, a važno je naglasiti da je Gajić izdao Krunića, jer je radio u njegovoj firmi, čak bio angažovan na čuvanju njegove porodice.

8.

Gajić, izvan svake razumne sumnje, nije rekao sve tokom dosadašnjeg ispitivanja; On zna mnogo više od onog što je priznao, a priznao je i ušešće u organizovanju ubistva.

“Zaključio sam da će Krunić biti ubijen, ali to nikom nisam rekao”, izjavio je istražiocima Gajić opisujući svoj sastanak, početkom aprila, sa Kovačevićem.

Rodoljub Gajić (u pritvoru)

9.

Gajić je, prema tvrdnjama mojih izvora, izbjegao da kaže da je Kovačević dolazio kod njega kući, u selu Rekavice, polovinom marta ove godine. To potvrđuje da je priprema napada na Krunića trajala duže od mjesec dana, a ima onih koji smatraju da je trajala i nekoliko mjeseci.

10.

Postoje svjedoci koji su vidjeli Kovačevića kako, polovinom  marta, boravi u Gajićevoj kući u selu Rekavice, nadomak Banjaluke.

11.

Takođe, prema mojim izvorima, postoje svjedoci koji mogu potvrditi da se Gajić sastao sa Kovačevićem, u blizini tog sela, svega nekoliko dana prije napada.

Gajić je, prema tvrdnjama mojih izvora, znao kada će se desiti napad, jer je tog 22.04. uzeo zamjenu.

On je nastavio da dolazi kod Krunićeve porodice i nakon ubistva, a čak je nosio kovčeg na sahrani.

12.

Napadače je, prema izvorima iz pravosudnopolicijskih organa, blizu mjesta gdje su napali Krunića odvezao Baldo svojim vozilom (crna “Opel Corsa”).

13.

Baldo je, kako se tvrdi, i javio kada je Krunić krenuo iz picerije u Glamočanima (nadomak Banjaluke) ka svom domu u tom selu.

Emilio Baldo (u pritvoru)

14.

Važno je podsjetiti da je Krunićev vozač oko 21 čas provezao vozilo putem od picerije do kuće, ali se napad nije desio. 

15.

Tek kada je Krunić bio u vozilu i krenuo kući, napadači su otvorili vatru iz automatskog oružja (napunjenog pancirnim mecima) i ubili Krunića, njegovog pratioca Žarka Pavlovića i ranili Gorana Ilića.

Desilo se to na mjestu gdje automobil mora skroz usporiti. Krunić je sjedio na zadnjem sjedištu, dok je na mjestu suvozača bio Pavlović.

Prema izvorima iz istrage, napadači su došli sa desne strane vozila - Kovačević je krenuo na prednju šajbu i pucao u Pavlovića i Ilića, dok je Đukanović ubio Krunića.

16.

Prema mojim izvorima, ulaz i izlaz iz te picerije bili su, pretpostavlja se, nadgledani dronom kojim je upravljao Baldo. Za Balda se tvrdi da je tehnički obrazovan. Prema istim izvorima, pretpostavlja se da je putem drona poslana slika i tako javljeno napadačima da je Krunić u automobilu.

Dron nije pronađen, ali jeste upravljač u Baldovom stanu, tvrde moji izvori.

Da li je zaista dronom nadgledan ulaz/izlaz iz picerije u kojoj je kobne noći boravio Krunić trebalo bi da pokaže dalja sitraga.

17.

Ranije sam objavio da je kod Kovačevića pronađen telefon “specijal” u kojem su bila samo dva broja - jedan od osobe izvan Banjaluke, koja je trebalo da ukrade automobil za njih, ali to nije učinila. Ta osoba je otkrivena i ne dovodi se (zasad) u direktnu vezu sa napadom na Krunića.

18.

Moji izvori dalje tvrde da je i drugi pronađeni broj bio aktivan na način da je njegov vlasnik pozivao Kovačevića, ali Kovačević njega nije.

Vlasnik tog drugog broja je, prema mojim izvorima, ili sam Naručilac ili “Ugovarač” likvidacije, koji zna ko je Naručilac. 

19.

Organizator zločinačke Grupe za Likvidaciju je Kovačević ili Đukanović.

20.

Kovačević je ubijen u razmjeni vatre na dvadeset do trideset metara od mjesta napada na Krunića.

Fotografija koja slijedi je Izuzetno Uznemirujući sadržaj!!!

Izuzetno uznemirujući sadržaj: Tijelo ubijenog napadača Kovačevića

Pogođen je u butnu arteriju, a na sebi je, kada je pronađen, imao odjeću koja je sprečavala da na tijelu i drugoj odjeći ostanu tragovi barutnih čestica. Ta odjeća se ne vidi na slikama, koje su procurile u javnost, jer su je sa Kovačevića skinuli tehničari MUP prilikom uviđaja.

Nije to nikakav nezakonit postupak, ukoliko je svaka radnja tokom uviđaja fotografisana.

21.

Kovačević je, prema mojim izvorima, nađen kako leži na trbuhu, nakon što je brzo iskrvario od hica koji mu je raznio butnu arteriju, ali je tokom uviđaja tijelo pomjerano, pa je fotografisan kada je tijelo okrenuto na leđa.

22.

Ranije sam objavio da se Kovačević, nakon što je pogođen, prema izvorima iz istrage, kretao još nekih desetak metara; Nakon toga ga je Đukanović pokušao izvući, ali ga je ostavio, uzeo i njegovu pušku, koju je, zajedno sa svojom, bacio nekih kilometar dalje od mjesta zločina.

Nađene su i puške i okviri i nalaze se na vještačenju u Beogradu. (nastaviće se) 

Otvoreno pismo Želimiru Lepiru od Porodice kojoj nezakonito namjeravaju oteti Dijete i predati ga u ruke Predatora: Lepiru, Bog ti je ostavio još uši!

Piše: S.V.

U Banjaluci već decenijama djeluje grupa Predatora, čiji je cilj zlostavljanje maloljetne djece  koji oni, nažalost, ostvaruju, što je još jedna od strašnih tragedija antidruštva u kojem živimo.

Pisao sma o ovom užasu u nekoliko navrata, a time su se bavili i drugi mediji; Međutim, sve se na pisnaju i završilo, a “institucije” su malo šta, gotovo ništa, učinile da spriječe da se zlo nad djecom nastavi, a Predatori privedu pravdi.

Štaviše, “institucije”, njihovi čelnici, nerijetko su u lancu koji Predatorima omogućuje da dođo do svog plijena.

Ključne institucije su Centar za socijalni rad i Okružno tužilaštvo, a među Predatorima i onim koji ih štite na sve načine i pomažu im u najužasnijim nedjelima su i osobe koje uživaju ugled u zajednici.

Danas objavljujem otvoreno pismo jedne od Porodica koje su ugrožene i čije unuče žele da otmu putem institucija, kako bi dopalo u šake Predatora. Riječ je o dobrostojećoj porodici, koja se potpuno posvetila svom djetetu/unučetu, nakon što su otkrili Predatora, koji je dijete pokušao napastvovati. Sve to prijavljeno je “institucijama”, ali one su stale na stranu Predatora, a ne porodice i djeteta.

Dijete se, bukvalno, pokušava oteti od Porodice.

Imena ne navodim kako bih zaštitio i porodicu i dijete, ali budem li prisiljen daljim napadom institucija na pomenutu porodicu i dijete, objaviću upite koje sam slao i šaljem brojnim “institucijama” da preduzmu mjere i zaštite Dijete, a koje to nisu učinile.

Isti taj Lepir, u ovom slučaju, sasvim svjesno dozvoljava i potiče nezakonite postupke, kako bi Dijete bilo oteto iz okrilja porodice i dovedeno u poziciju mete Predatora. 

Pismo Porodice Lepiru: Lepiru, Bog ti je ostavio još uši! 

Dana 29.03.2018. uputili smo apel

Lepir je zataškavao monstruozne stvari, kao što je surovo zlostavljanje siročića, protivzakonito davanje djece na usvajanje, davanje siročića Blagojevića bez zakonske procedure u Kanadu, koji su završili u Ustanovi zatvorenog tipa, te pokušaja otimanja djeteta od majke. Monstruozna grupa je sve to činila za svoje mračne i bolesne ciljeve. 

Bez obzira na naš apel, Lepir je trenirao svoje mišiće na malim i nejakim, kao što to čini najveći ljudski otpad. Lepir nije vjerovao da će mu se desiti narod, koji mu je došao pred Tužilastvo da obznani njegovu monstruoznost, da kugla zemaljska sazna ko je Želimir Lepir i pokaže njegovu mračnu stranu. 

Sjenka njegovog tijela vuče se kroz nešto, što se zove život. Sa obje njegove strane vodi ga svaki dan policija. 

Bog je zaštitio sirošiće koji su upućivali svoje krike u jecaju ; Monstrum Lepir je privlačio vrata da to bude sakriveno od svijeta i potpomogao zločincima da putem Zločinačkih medija pokušaju opravdati svoj zločin.

Ustanova Centar za socijalni rad Banjaluka, koju su zločinci pretvorili u zločinačku Ustanovu zatvorenog tipa, nastavlja  svoj monstruozni posao, pod velom tajne i lažnom parolom “najboljeg interesa djeteta”, bez obzira što je Lepir ostao bez svojih mišića, usahnuo i što su mu ostale samo uši. 

Uklonili su kontraverznu Veru Sladojević, koja im je nanijela vise štete nego koristi i na njene utabane staze doveli svoju novu nadu, neuku Irenu Joldžić. 

Čim je zauzela tron, Irena Joldžić je na svom fejsbuk profilu svima pokazala kojim dijelom tijela će da razmišlja, tako računajući da će tim adutom zamazati narodu oči. 

Znaju to i monstrumi koji su je postavili, računajući na odsustvo iskustva i kompetentnosti za funkciju na koju je postavljena. Ne sluti Irena ni najmanje, da će nastaviti putem Vere Sladojević i proklizati u vlastiti ponor kad stane pred lice pravde i medjunarodne institucije. Međutim, tako završavaju svi oni koji se « uhvate u kolo » za zločincima. Pravda kada dolazi, dolazi kao bujica i nosi svo zlo pred sobom. 

Naše unuče je naš ŽIVOT, Lepireeeee ! 

IDEMO DO KRAJA, Lepire! 

P.S.: Igore Radojčiću, da li su u funkciji Vaše uši? 

Bečki “valcer”: Štraheov pad patosirao Dodika

piše: Slobodan Vasković

1.

Hajnc Kristijan Štrahe, vicekancelar vlade Austrije, je prošlost, jer je progutao “udicu” prihvatanja ponude fiktivnog “prljavog ruskog novca” njegovoj nacistranci Slobodarskoj partiji, zajedno sa svojim zamjenikom Johanom Gudenusom.

Koliko su u proteklom periodu progutali takvog stvarnog novca pokazaće istrage koje slijede u toj državi. 

2.  

I Gudenus je već prošlost, tu nema dileme, a obojica su srušeni video klipom iz 2017. godine, u trenutku kada je Austrija sve više postajala izolovano mjesto u obavještajnom svijetu Zapada, što je ravno propasti države.

3. 

Sebastijan Kurc, predsjednik Austrijske narodne stranke, izabran je za kancelara 18.12.2017. godine, u koaliciji sa Slobodarskom partijom, na čijem je čelu (bio) Štrahe.

Teško da može, nakon skandala, ostati sa njima u koaliciji, tako da bi u Austriji mogli uslijediti novi izbori.

4.

Štraheovim pulenima pripao je austrijski MUP, koji je (u februaru 2018.), pod njihovim vođstvom, upao u prostorije austrijske obavještajne službe i pokupio/prekopirao sve harddiskove sa dokumentacijom, godinama prikupljanom od domaćih (austrijskih) obavještajaca i savezničkih službi (sve je završilo u ruskim rukama?!).

5. 

Kurc je nezakonitu raciju policije odbio okarakterisati političkim aktom, prebacujući sve na pravosuđe, koje je, do sada, već presudilo da je bilo nezakonito devet od ukupno deset “slobodarskih” racija tog februara 2018. godine.

6.

O svemu je detaljno pisao “Njujork Tajms”, početkom maja ove godine, a neki od njihovih sagovornika istakli su da „Slobodarska partija ugrožava integritet službi za nacionalnu bezbjednost, a time i bezbjednost republike“!

7.

Kada se tome dodaju izuzetno loši odnosi na relaciji Zapad-Rusija, kao i da su Štraheovi navodni “Slobodarci” potpisali sporazum o saradnji sa strankom ruskog predsjednika Vladimira Putina, jasno je zbog čega su strane obavještajne službe listom isključivale Austriju iz svojih akcija.

8. 

Štrahe je postao preozbiljna prijetnja po nacionalnu bezbjednost Austrije, po samu Austriju i snimak iz 2017. ga je dotukao; Snimak je čekao dvije godine da “dejstvuje” (objavili su ga "Špigl" i "Zidojče cajtung"), što dovoljno govori samo za sebe, ali i o Štraheu, Gudenusu, Identitaristima, koje su oni snažno podržavali. I obratno.

9.

Štrahe je, tu nema dileme, bio ruski “Madžurijski kandidat”, a sada je zgažen točkovima vlastitog bezbjednosnog amaterizma. Pregažen zauvijek, kao i Gudenus.

10.  

Gudenus je bitan iz mnogo razloga, a jedan od njih je što je narečeni direktna veza Milorada Dodika sa Štraheom i Slobodarskom partijom. 

11.

Pad Štrahea i Gudenusa veliki je politički udarac za Dodika, jer ga je, sada već bivši austrijski vicekancelar, redovno primao u posjete i u tom kapacitetu, kao i ranije u kapacitetu predsjednika “Slobodarske partije”.

12.

Dodikove posjete Beču stvarale su privid da on nije izolovan od zapadnih lidera, a susret sa Štraheom, 13.05. ove godine, trebalo je, između ostalog, da, koliko-toliko, kompenzuje nepozivanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH u Berlin, na sastanak sa Angelom Merkel i Emanuelom Makronom (30.04. o.g.).

13. 

Ukoliko Dodik ne bude pozvan ni na balkanski samit u Parizu (nastavak berlinskog), onda je potpuno jasno da se on nalazi u izolaciji, koja je neozvaničena, ali funkcionalna. 

14.

Sve to Dodik zna; Svjedoči o tome njegovo “batrganje” oko MAP-a, saradnje sa NATO, brojne kontradiktorne izjave u vezi sa tim pitanjem, traženje IPAP-a, kao rješenja koje bi za njega bilo prihvatljivo (Srbija ima potpisan takav program sa NATO), što praktično znači da BiH ima kratkoročnu saradnju sa NATO, ali da od MAP-a nema ništa, kao ni od ulaska u NATO…

15.

Nakon sunovrata Štrahea, Dodik, koji slovi kao najširi ruski kanal na Balkanu, je u mnogo većim problemima nego što je bio, a oni su sve samo ne mali. 

16.

Pad Štrahea je, na međunarodnom planu, nokautirao Dodika; Dizanje sa patosa biće veoma bolno i teško!

Ubistvo Davida: Da li su Ilić i Vrećo noć prije kriminalne pres konferencije MUP RS proveli zajedno pripremajući laži koje su na presu iznesene?!

piše: Slobodan Vasković

David Dragičević, dvadesetjednogodišnji mladić, otet je u noći 17/18.03., a njegovo beživotno tijelo nađeno je 24.03.2018., na ušću Crkvene u Vrbas.

Istraga, koju vodi “tužilac” Dalibor Vrećo nije dala nikakve rezultate, štaviše vođena je sve vrijeme u pogrešnom pravcu. 

Razlog je da se zataška učešće pojedinih pripadnika policije, među njima i Darka Ilića, tadašnjeg načelnika Uprave za organizovani kriminal (sada savjetnik Dragana Lukača), u zločinu Teškog Ubistva Davida Dragičevića.

Upravo za taj prljavi posao Miodrag Bajić, zamjenik Republičkog javnog tužioca i jedan od kumova Pravosudne mafije (zajedno sa Milanom Tegeltijom, šefom VSTS), izabrao je Vreću.

Bajić je, preko svog piona Gorana Glamočanina, donio Naredbu o nesprovođenju istrage protiv Ilića, Dubravka Kremenovića i drugih pripadnika MUP RS, koja je prepuna laži, falsifikata, manipulacija, potpunog ignorisanja nespornih činjenica...

Vrećo je trebalo odavno da bude najuren iz pravosuđa, jer je teško korumpiran; Trebalo je da bude procesuiran kada je “lažirao optuženog” u slučaju “Naerac” (vidi dodatak) pred Sudom u Gradišci - tada je umjesto Naerca u sudnici bilo prisutno NN lice koje je glumilo optuženog.

Ništa bolji od njega nije ni Želimir Lepir, Glavni okružni tužilac, takođe ucijenjen od Bajića i Tegeltije, jer je dokazano korumpiran u slučaju “Adrović”, kada je za usluge oslobađanja Mehe Adrovića nagrađen stanom u Beogradu i 50.000 KM.

Istražujući dalje slučaj Teškog Ubistva Davida Dragičevića došao sam do relevantnih saznanja da je sasvim moguće da je Vrećo cijelu noć 25/26.03.2018. godine proveo na imanju Darka Ilića u Novoj Topoli, gdje potonji posjeduje Mesnu industriju “D+V Agros”, koja se bavi svim, ponajmanje mesom.

Istraga koja bi morala da se sprovede o Teškom Ubistvu Davida Dragičevića ponovo, ali i o istrazi koju je opstruisao Vrećo, pod budnim okom Lepira, Bajića, Tegeltije… trebalo bi da utvrdi da li je Vrećo noć 25/26.03.2018. godine proveo na Ilićevom imanju, dogovarajući demonizaciju i kriminalizaciju Ubijenog Davida, koja se desila na kriminalnom presu MUP RS, održanom 26.03.2018. godine.

Tada je Ilić ustvrdio da je David opljačkao kuću Đorđa Rađena na Laušu, što se pokazalo kao laž; Kasnije je tvrđeno da je David bio pod dejstvom “jeftinog LSD-ija”, što su demantovali toksikološki nalazi iz Beča i Beograda.

Gotovo sve što je Ilić, u prisustvu svog višedecenijskog prijatelja u nezakonitostima, patologa Željka Karana rekao na pomenutom presu pokazalo se kao laž. Kuriozitet tog zločinačkog presa je da se na njemu pojavljuje patolog (Karan), što je nezabilježeno u analima policije.

Sve te neistine su, prema tvrdnjama mojih izvora, osmislili Vrećo i Ilić u noći 25/26.03.2018. u Novoj Topoli.

Važno je naglasiti da su Ilić i Vrećo komunicirali 25.03.2018. (bila je nedelja) nešto prije 18 časova. Ilić je pozvao Vreću sa telefona registrovanog na “D+V Agros”. Taj telefon ranije je bio registrovan na Specijalno tužilaštvo, koje je kasnije preimenovano u Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (Republičko tužilaštvo).

Šef Posebnog odjeljenja je Miodrag Bajić, iako je mnogo primjerenija funkcija za njega - Kontrolor Kriminalaca i Kriminala!!!.

Nakon što su Ilić i Većo razgovarali 25.03. oko 18 časova, Vrećo isključuje telefon sve do 06 časova ujutro 26.03.2018. godine. (nastaviće se)

Zločinac Vrećo u "slučaju Naerac" u Sud u Gradišci doveo NN lice koje je glumilo optuženog Naerca; Vrećin cilj je bio osloboditi Naerca iz zatvora u Francuskoj, što se, nakon farse od suđenja, i desilo 

piše: Slobodan Vasković

1.

Zločinac Dalibor Vrećo obezbijedio je NN osobu da u sudu u Gradišci, 28.04.2017., godine glumi Dragana Naerca.

Farsa je bila potpuna, jer je Naerac u trenutku suđenja bio u ekstradicionom pritvoru u gradu Versaju u Francuskoj.

2.

Vrećo je obezbijedio nemoguće - Da Naerac bude istovremeno na dva mjesta: I u ekstradicionom pritvoru u Versaju i u Sudu u Gradišci. Cilj je bio osloboditi Naerca iz francuskog zatvora i omogućiti mu slobodu.

3.

NN osoba je u pristupila Sudu i u ime Naerca priznala krivicu, nakon čega je Sud presudio da se Naerac kažnjava sa šest mjeseci zatvora; Praktično, presuđena mu je sloboda, jer je mogao platiti tih šest mjesseci, a da ne ide u zatvor.

Tako se i desilo, a Nerac je nakon lažiranog suđenja u Gradišci pušten iz ekstradicionog pritvora u Francuskoj.

4.

Naerac je masno platio Vreći za ovu uslugu, a tužilac-zločinac mu je obećao da prevara nikada neće isplivati u javnost. Međutim, isplivala je i sada je Vrećo u velikom problemu. I ne samo on, već i kompletno pravosuđe BiH, posebno njegove najznačajnije institucije koje Vreću i dalje drže u svojim redovima.

Da pravosudne institucije uopšte funkcionišu, Vrećo bi već bio razriješen dužnosti po hitnom postupku, a, takođe, i pritvoren, jer postoje svi relevantni dokumenti koji svjedoče kako je taj kriminalac lažirao suđenje i obrukao cijelu državu pred vlastima Francuske.

5.

Međutim, umjesto da je u pritvoru, izbačen iz pravosudnih krugova, zločinac Vrećo je i dalje postupajući tužilac u slučaju teškog Ubistva Davida Dragičevića i nastavlja sa opstrukcijama, sprečavajući otkrivanje Naručilaca Ubistva i Ubica Davida Dragičevića, kao i njihovih pomagača.

Vrećin jedini zadatak jeste da se Nalogodavci Ubistva i Ubice Davida Dragičevića nikada ne otkriju. 

U tome mu svesrdno pomaže Želimir Lepir, Glavni okružni tužilac, koji je, takođe, ucijenjen, jer je za oslobađajuću presudu Mehi Adroviću naplatio 50.000 KM i uzeo stan u Beogradu. 

Objavio sam dokumente o Lepirovom kriminalnom djelovanju u nekoliko navrata, a danas ponovo objavljujem sve dokumente o “slučaju Naerac” koji dokazuju da je Dalibor Vrećo kriminalac i zločinac kojeg treba odmah istjerati iz pravosuđa, zatvoriti i presuditi na dugogodišnju zatvorsku kaznu.

“Slučaj Naerac”

Gradiška

6.

Dalibor Vrećo je bio tužilac u ovom predmetu, a Dragan Naerac je optužen da je 06.04.2006. godine “fizički zlostavljao Aleksandra Grubešića”, kojeg je nakon toga i opljačkao. 

7.

Prije nego ga je opljačkao, prijetio je da će ga ubiti, bo ga sabljom i maltretirao na razne druge načine.

8.

Naerac je, potom, pobjegao u Francusku.

9.

Osnovni sud u Gradišci 01.08.2016. godine donosi Naredbu o raspisivanju međunarodne potjernice za Naercem, a Interpol BiH je odmah prosleđuje Francuskoj.

10.

Francuske vlasti obavještavaju organe BiH 10.02.2017. godine da je Naaerac uhapšen i da se nalazi u ekstradicionom pritvoru.

Mirsad Vilić, direktor Direkcije za Koordinaciju policijskih tijela BiH, 10.02.2017. godine navodi da su od Interpola zaprimili obavijest da je taj dan Dragan Naerac uhapšen na području Francuske. 

Obavještava o tome Ministarstvo pravde BiH i Osnovni sud u Gradišci.

11.

Od Ministarstva pravde zahtijeva da uputi hitnu molbu za izručenje Naerca iz Francuske, jer bi po zakonu zbog djela koje je počinio mogao biti presuđen na deset godina robije.

12.

Iz Ministarstva pravde 14.02.2017 upućuju dopis Osnovnom sudu u Gradišci da je Naerac uhapšen u Francuskoj i traže se hitno dokumenti za zahtjev za ekstradiciju.

13.

Prizivni Sud Grada Versaja 06.04. upućuje advokatu Naerca poziv na ročište koje će se održati 27.04.2017. godine, iz čega je jasno da je Naerac u ekstradicionom pritvoru.

14.

Međutim, umjesto dokumenata za ekstradiciju, 28.04., u Osnovnom sudu u Gradišci organizuje se suđenje Naercu, na kojem se fingira da je i optuženi Naerac prisutan, iako je on u tom trenutku u ekstraadicionom pritvoru u Francuskoj u gradu Versaj.

15.

Dalibor Vrećo, kao postupajući tužilac zna da je isti u ekstradicionom pritvoru u Francuskoj u gradu Versaj, ali se ponaša kao da je Naerac u sudnici. 

16.

Vrećo to radi sve u dogovoru sa zaštitnicima Naerca, Naercem, ali i sudijom Branimirom Maletićem.

Iako Naerca nema, Vrećo učestvuje u postupku  kao da je tu, a u presudi, napisanoj, 03.05.2017. godine, čak se navodi i izjava “prisutnog” Naerca.

17.

“Optuženi na pretresu održanom 27.04. priznaje krivnju za djelo koje mu se stavlja na teret. Krivnju je priznao dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem upoznat sa posljedicama vezanim za imovinskopravni zahtjev i troškove postupka”, navodi se u presudi, kojom je Naerac presuđen na šest mjeseci zatvora.

18.

Kako je Naerac mogao navedeno izreći u sudnici u Gradišci, kada je u tom trenutku bio u ekstradicionom pritvoru u Versaju, Francuskoj? Nikako. Sve je lažirano, a u lažiranju je učestvovao Dalibor Vrećo, koji je prihvatio donešenu presudu.

19.

Nevjerovatna je drskost, bezobrazluk, poniženje pravosudnih institucija u kojem su učestvovali Vrećo i sudija Maletić. To je ujedno i svjeočanstvo da je pravosuđe potpuno trulo i da njime vladaju kriminalci.

Naravno, Naerac je mogao da plati ovakvu izrečenu kaznu i da ne ide u zatvor, što je on i učinio.

20.

Nakon ovakve presude, Sud u Gradišci je donio Naredbu o obustavii potjernice za Naercem i on je pušten na slobodu.

Osnovni sud u Gradišci, 01.06. obustavlja potjernicu, jer je “lice pristupilo Sudu” 28.04.2017. godine. Kakva laž.

Direkcija za Koordinaciju stavlja van snage potjernicu. 

21.

Iz Ministarstva pravde Francuske 02.06.2017. traži se objašnjenje o “slučaju Naerac” i obavještavaju organe BiH da su sljedeće saslušanje u vezi sa pitanje ekstradicije  zakazali za 27.06.2017. godine. 

Nakon lažiranog suđenja u Gradišci, upućivanja dokumenata koji su, defakto, falsifikovani, jer Naerac nije bio prisutan na procesu, sud u Francuskoj ga je pustio na slobodu.

22.

Ukoliko Vrećo ne završi u zatvoru nakon sveg zla i zločina koje je počinio, onda je definitvno da je pravosuđe u potpunosti u rukama Zločinačkig organizacija koje ga koriste kao alatku za čišćenje kriminalnih djela koja su počinili i čine - od nasilništva, pljački, pa do ubistava!

Kako je Lepir opljačkao Mehu Adrovića, a sve prikrili Vrećo i Mladen Mitrović

Lepir - Lako do stana u Beogradu i 50 hiljada KM (11.05.2018.)

Iz svjedočenja Milana Reljića, 10.11.2015. godine u Okružnom tužilaštvu Banjaluka jasno je da je Želimir Lepir za oslobađajuću presudu, dok je bio sudija, uzeo 50.000 KM i stan u Beogradu.

Stan i novac isplatila mu je porodica Mehe Adrovića, kriminalca, kojeg je Lepir oslobodio iako je učestvovao u pljački.

"Otprilike nekih godinu dana, a možda i više, nakon što je Meho oslobođen na sudu, sastali smo se Nevenko, Meho i ja na Vlašiću. Tom prilikom Meho se hvalio nekom uspješno izvedenom pljačkom u Lionu u Francuskoj, koju je on izveo, a tada nam je pokazivao i neke satove i prstenje, a u razgovoru nam je rekao da je sudiji Želimiru Lepiru neko od Mehine rodbine, da li sestra, brat ii neko drugo od rodbine, ja se sada ne mogu tačno sjetiti, prepisao stan u Srbiji, u Beogradu, kao nagradu za oslobađajuću presudu. Taj stan se nalazi na Dušanovcu, iznad Steko bara u Beogradu, u blizini auto-puta.

Ne mogu se sada sjetiti kako se zove taj Steko bar, ali znam da je to Steko bar koji se nalazi na putu Beograd-Niš, na izlazu iz Beograda, i znam da tu ima i benzinska pumpa, gdje se zaustavljaju kamioni i gdje ima prenoćište, a zgrada u kojoj se nalazi taj stan je odmah iza tog Steko bara i ja sam tu jednom priikom bio ispred te zgrade sa Mehom i još nekim Mlađom. Ja sam danas iznio sve što mi je poznato i čega sam se mogao sjetiti, a vezano za sva ova krivična djela u kojima sam i sam učestvovao i spreman sam dopunuti svoju izjavu ukoliko se sjetim još nekih detalja koje danas možda nisam rekao, a takođe sam spreman da ovu svoju izjavu ponovim i pred sudom ako bude trebalo", rekao je Reljić.

Reljić svjedoči o pljački novca nekadašnje Nove Banjalučke Banke, u decembru 2004. godine.

Reljića su saslušavali tužioci Mladen Mitrović i Dalibor Vrećo.

Vrećo nije dao Reljiću da potpiše zapisnik o saslušanju sve dok nije pristao da se iz izjave izbaci dio oko Lepira. 

Mislili su da su uništili sve dokaze, ali dokumenti potvrđuju da nisu.