петак, 24. април 2015.

Magbet iz SNSD-a

piše: Slobodan Vasković

„Magbet“ je omiljeni komad Igora Radojičića.

U tom komadu Vilijama Šekspira se, pojednostavljeno, svi pobiju prije trijumfalnog završetka i dolaska Novog Kralja.

U Radojičićevoj verziji „Magbeta“, tek smo kod zapleta; Završetak neće biti trijumfalan, kad god da se desi.

Igor Radojičić je centralna figura Sabora SNSD-a, na kojem će „Magbet“ ponovo biti krunisan za „Kralja“. Radojičić je, uprkos toj činjenici, ključna ličnost Sabora, bez obzira da li došao ili ne došao na „Bojno polje“ u Istočnom Sarajevu.

Sama činjenica da se više piše, priča i polemiše o njegovom (ne)dolasku, nego o reizboru Milorada Dodika za predsjednika stranke, poražavajuća je po „Magbeta“ i siguran je znak velikog pada uticaja nekada neprikosnovenog apsolutiste.

Ukoliko Radojičić ne dođe na Sabor, najznačajniji stranački skup SNSD-a ličiće na Komemoraciju.

U stvari, predstojeći sabor SNSD-a i jeste Komemoracija, a Radojičićev (ne)dolazak samo će označiti intenzitet crnine, koju svi nose i, naravno, da li je i sam Radojičić odlučio da bude učesnik kolektivnog samoubistva.

Sukob između Dodika i Radojičića je koncepcijski: Dodik smatra da ništa ne treba mijenjati u načinu djelovanja stranke - od politika do ljudi; Radojičić je ubjeđenja da sve treba mijenjati u načinu funkcionisanja SNSD-a - i politike i ljude.

Osim promjene politika, Radojičić zahtijeva i izgon Slavka Mitrovića, Željke Cvijanović, Zorana Tegeltije, Zorana Stevanovića i Dušana Petrovića.

Radojičić, de fakto, traži totalnu rekonstrukciju i jedan potpuno drugačiji SNSD.

Paradoks je, ali Radojičić svojim zahtjevima pruža Dodiku slamku spasa.

Istina je da u takvom raspletu Dodik iz pozicije Apsolutiste prelazi u poziciju Figure, ali je istina i da dosadašnjom politikom i kadrovskim rješenjima Dodik ide ravno u ambis. I već je u njega gotov skroz propao. I nema šanse da taj pad zaustavi. Niti da ga uspori.

Radojičićeva varijanta nudi Figuri šansu, istina vrlo malu, za kakav takav opstanak; Radojičić je čak pokazao i poštovanje prema Dodiku, jer nije tražio njegovu smjenu; Dodikovo odbijanje Radojičićevih zahtjeva sigurna je politička smrt i definitivni raspad SNSD-a.

Dodik, intimno, zna da je Radojičić u pravu, ali nema snage da bilo šta promijeni. Dodik više nema snage ni za manje zahvate, a kamoli onaj kakav traži Radojičić. I tu je kvaka, a ne u njegovoj silovitosti.

Dodik se nada čudu, koje se neće desiti. Čudo je, samo po sebi, da je još uvijek na vlasti, čemu ima zahvaliti inertnoj, samozadovoljnoj, samodopadnoj i samouškopljenoj opoziciji. Ali, taj opstanak na vlasti nije nikakva slamka spasa, već zadnja faza truljenja.

U cijeloj ovoj priči bitna je i „psihologija novca“. Dodik oduvijek ima kardinalno lošu naviku da telefonom poziva odgovorne i nalaže im gdje će i koliko novca prebaciti. Ta njegova loša navika u proteklih deset godina, pretvorila se u politiku, njen glavni tok, koji je smrvio sve resurse Republike Srspke. I doveo narod u beznađe.

I „psihologija novca“ je prepreka Dodiku da izađe u susret Radojičićevim zahtjevima.  

Zoran Tegeltija, ministar finansija, koji je arhetip svega onoga protiv čega je ustao Radojičić u SNSD-u i čiji izgon traži, uvijek ima „na zalihama“ nekoliko miliona, koje prosleđuje po Dodikovim željama. I javno o tome svjedoči.

Radojičić ne raspolaže nikakvim novcem, a i da raspolaže, vrlo teško je vjerovati da bi funkcionisao „po pozivu“.

Pitanje je šta bi donio Radojičićev dolazak na Sabor?

Ništa, sem odgovora da li je Radojičić suicidan ili ne. Što bi se pokazalo kroz njegov (ne)istup. Ukoliko bi došao i ćutao (javno se pomirio), politički bi se samosahranio. Ukoliko bi došao i iznio javno šta misli, unutar SNSD-a ne bi ništa promijenio i prisilio bi ih da ga izbace iz stranke.

Neodlazak na Sabor znači svijest o nemogućnosti promjene SNSD-a, što bi  ujedno bila i najteža kritika stranke i njenog rada. Takav rasplet trenutno je Magbetova najveća paranoja. I najveći strah.

Magbet već odavno zbog straha ne može da zaspi, jer je ostvario san kojim je ubio sve ostale snove!

SNSD-ov Magbet će u političkom smislu zavšiti kao i Šekspirov.

Kozmetičke promjene, koje se najavljuju, i donošenje nekoliko deklaracija na Saboru neće promijeniti niti poremetiti već formiranu pogrebnu kolonu SNSD-a.


Dodik-Radojičić: Četiri sastanka bez dogovora; SDS: Mićić Maksimovićem pomeo Bijeljinu

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik i Igor Radojičić održali su poslednjih dvadesetak dana četiri tajna sastanka na kojim su pokušali da prevaziđu razlike. Međutim, sva četiri sastanka završila su se bez ikakvog dogovora. A protekli su u velikoj svađi.

Dodik je na tim sastancima tvrdio da je sve u najboljem redu, da Vlada RS dobro radi i da pare od Rusa sigurno stižu. Dodik je još Radojičiću naglasio da nema namjeru da smijeni Željku Cvijanović i istakao da su za teško ekonomsko stanje krive poplave.

Radojičić je bio zapanjen Dodikovim stavovima i ni sa jednim se nije složio. Rekao mu je da nije siguran da li ga Dodik svjesno obmanjuje ili je omađijan od saradnika i ne zna šta govori. Radojičić je insistirao na smjeni Cvijanovićeve i progonu Zorana Tegeltije, Zorana Stevanovića, Slavka Mitrovića i Dušana Petrovića. Dodik je sve odbio.

Ostaje da se vidi da li će Radojičić otići na Sabor, iako je tvrdio da neće.
Ako ode, a ne progovori, politički je mrtav.
Ako ode, a progovori, biće junak dana i izbačen iz stranke.
Ako ne ode, biće opet junak dana, ali moraće da se najkasnije za dva mjeseca izjasni šta i kud hoće. Ili je politički mrtav.

I u SDS-u traje velika predizborna unutarstranačka tuča.

Bitka je za zamjenika predsjednika stranke, što je potpuno nebitno mjesto. Toliko je užareno da u SDS-u namjeravaju da ukinu tu poziciju. Čime demonstriraju strah od raskola. I rješavanja problema.

Ipak, mnogo je dinamičniji rat između Miće Mićića, gradonačelnika Bijeljine i njegovog suparnika u tom gradu Zlatka Maksimovića.

Maksimović već godinama ima želju da zamijeni Mićića i pri tom se služi i vrlo nečasnim sredstvima. Kako stvari stoje želja mu se neće nikada ispuniti.

Mićić ga je demolirao, jer Maksimović nije izabran ni u Gradski odbor SDS Bijeljina, što je zaista vrhunsko poniženje. I odlična Mićićeva pobjeda. Lijevom rukom.

Maksimović se ne predaje, pa je osnovao nekakve novine i udara na Mićića, a i Mićo će novinama uzvratiti. Tragikomično.

Budimo realni, Maksimović je najobičniji politički pacer, kojem bi najpametnije bilo da se skroz ostavi politike. Jer je na nivou „promišljanja“ Željke Cvijanović.

Mićić je kandidovan i za predsjednika SDS-a, ali će se povući iz trke. Kad procijeni da je pokazao dovoljno snage. Kako je Maksimovića premljeo, snažan jeste, ali, izvan svake razumne sumnje, ne može pobijediti Mladena Bosića.

Jer bi onda udario na desetine maksimovića, umišljenih skorojevića i diletanata koji su naplavljeni u SDS teškim greškama najozbiljnijeg kandidata. Toliko o ozbiljnosti.    

четвртак, 23. април 2015.

Kako se kalio Klajd: Zakon o zaštiti kriminala i korupcije

piše: Slobodan Vasković

Ministar finasija Zoran Tegeltija је već dobrih godinu dana najmoćnija osoba u Republici Srpskoj. Vrlo vješto je on godinama gradio svoju poziciju, koristeći ministarstvo finansija da ojača sopstvenu tajkunsku mrežu i ugradi se u brojne poslove.

Visoki funkcioneri SNSD-a tvrde da ne postoji veći posao u kojem Tegeltija nema svoje prste. Isti su ubjeđenja da u ovom trenutku Tegeltija mnogo više utiče na ekonomske, finansijske, privredne... procese u RS, nego Dodik.
„On to radi iz sjene, preko Željke Cvijanović. On je stvarni premijer, pošto ona ne zna ništa o tom poslu“, navode moji izvori.

Tegeltiji je potrebno još vrlo vrlo malo vremena da potpuno ovlada Republikom Srpskom i da Dodik postane apsolutno zavisan od njegovih odluka. Već sada je Tegeltija moćniji od Dodika.

Ističu da je vrlo opasno zamjeriti se Tegeltiji, jer on, koristeći poziciju ministra finansija, direktno odlučuje o novcu. Tako je, nedavno, naložio Šumama RS da njihova gazdinstva otvore račune u „UniCredit“ banci i „Pavlović“ banci. Protežiranjem ovih banaka, Tegeltija sebi otvara mogućnosti povećanog uticaja na njih i usmjeravanje kredita ka firmama koje kontroliše preko tajkunske mreže, primarno Mladena Milanovića Kaje, vlasnika „MG Minda“ i „Mrkonjićputeva“.

Rad za tajkune
Tegeltija nije preko noći došao u poziciju ogromne moći, već je godinama radio u korist tajkunskih oligarhija, vjernih Dodiku, istovremeno praveći na periferiji RS (Mrkonjić Grad), sopstvenu infrastrukturu. Kada je postao ministar finansija, svoju tajkunsku mrežu je razvukao na cijelu Krajinu i dobar dio Dobojske regije i Posavine. A Dodikovu doveo u sekundarnu poziciju.

Tegeltija je mozak svih sistemskih finansijskih operacija SNSD-a, koje uglavnom imaju za cilj da ojačaju partijske resurse za dalje održavanje sistema i zaštite stečenih pozicija.

Naravno, Tegeltija itekako vodi računa o tome da ojača svoju poziciju na finansijskoj ljestvici. Jedna od njegovih autorskih ideja je i način izmirenja poreskog duga u Republici Srpskoj. Radi se o modalitetu izmirenja duga poreskih obveznika prema RS koji se iz različitih, uglavnom politikantskih, kriminalnih i koruptivnih razloga, nije naplaćivao u prethodnom periodu. Trebalo je sistemski i formalno pokriti nerad Poreske uprave RS unazad deceniju, a ko bi to mogao najbolje uraditi nego svemogući ministar finansija.

“Genijalno” rješenje
Tegeltija je smislio “genijalno” rješenje: Onaj ko nije platio porez može ga izmiriti do određenog perioda bez plaćanja kamata ili pretvarajući taj poreski dug u akcije Republike Srpske, u svom preduzeću koje kuburi sa likvidnošću. Na taj način RS postane suvlasnik, akcionar, dioničar, ortak, član privrednog subjekta, odnosno poreskog neplatiše.

A zna se ko su te 2013., kada je Zakon donesen, bili najveći poreski dužnici u RS: Rafinerija nafte Brod 126 miliona KM, Nestro petrol 10,5 miliona, Svislajon  8 miliona, Fabrika glinice Birač 9 miliona, Boska 4,4 miliona…; Preciznije, firme koje su pod direktnom kontrolom SNSD/DNS/SP, bilo da se radi o javnim preduzećima (u kojima su postavljeni partijski poslušnici) ili privatnim firmama u vlasništvu članova SNSD-a/osoba bliskih oligarhiji.

Sve te firme su pod partijskom zaštitom, i zahvaljujući servilnosti Poreske uprave uspješno su poslovale, jer nisu plaćale poreze.

Član 5
Tegeltija je osmislio i u član 5. Zakona o posebnim načinima izmirenja poreskog duga („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 66/13) pretočio odredbu koja glasi:
Poreski dug se na osnovu ovog zakona može izmiriti:
a) odgađanjem plaćanja poreskog duga jednokratno najduže do godinu dana ili u jednakim mjesečnim anuitetima, najduže do 60 mjeseci,
b) pretvaranjem poreskog duga u vlasnički udio, u privrednom društvu i
v) izmirenjem cjelokupnog iznosa glavnog duga plaćanjem u novcu, uz otpis kamate.

U članu 12. stoji kako sam poreski dužnik pokreće postupak zamjene duga u vlasnički udio kod nadležnog ministarstva, a odluku o prihvatanju zahtjeva donosi Vlada RS.

Pretvaranje poreskog duga u vlasnički udio vrši se primjenom knjigovodstvene vrijednosti, a na osnovu podataka iz finansijskog izvještaja poreskog dužnika za posljednju završenu poslovnu godinu.

RS izgubila desetine miliona
Šta RS dobija ovim udjelima? Ništa. Šta će država kad dobije određeni postotak neke firme? Ništa. Jer, vidjeli smo kako je država upravljala preduzećima koje je kupila prethodnih godina. Nijedno od njih ne posluje pozitivno – od drvne industrije Nova Romanija, Borja...

Sva ta preduzeća su kupljena, očišćena od dugova, a nekoliko godina nakon toga imaju imaju milionske dugove prema državi, ali i prema dobavljačima.

Cilj je bio samo jedan: utajivače poreza osloboditi i duga i svake odgovornosti.

Sve je savršeno zamišljeno.

Zamisao je bila da Tegeltija, finansijski mecena privilegovanih firmi, redovnih neplatiša poreza, jednim potezom pera riješi gorući problem: Kako formalno pokriti poreski dug, a da to finansijski neoptereti privilegovane firme , ili kako naplatiti dug, a da to ne bude u kešu i da bude bez kamata.

Trebalo je konkretan poreski dug u novcu pretvoriti u veliko ništa..... bezvrijedne akcije velikih gubitaša. “Čarobnjak” je uspio!

Ponižavanje parlamenta
Zloupotrijebljena je Narodna skupština, preko koje je progurao Tegeltija pravilo da se taj dug može pretvoriti u akcije. I da se plati poreski dug bez kamata. Ako firma nema para da izmiri dug, dozvoljeno je da se firma obrati resornom ministarstrvu i traži da se dug konvertuje u akcije RS.

Sve je bilo dobro, zakon je očekivano dobio podršku većine, Tegeltija je slavodobitnički izjavljivao: „Očekujemo da dobijemo sigurnost naplate tekućih prihoda, a da svoje reprogramirane obaveze poreski obveznici redovno izvršavaju“! Kakvo licemjerstvo.

"Pitanje Zakona o načinu izmirenja poreskog duga i mogućnosti konverzije duga u akcije postoji u zakonu o Poreskoj upravi. Upravo je Ministarstvo finansija insistiralo da se to isključi, jer je ostavljalo mogućnost da bilo koja Vlada Srpske donosi podzakonske akte i definiše način konverzije duga u akciju. Insistirali smo da način konverzije duga u akciju samo može da propiše Narodna skupština kako je to sada definisano zakonom", naglasio je Tegeltija. I donijet je zakon.

Akcija pranja miliona
Privilegovane firme su navalile na Vladu RS. Sve su redom donijele zahtjeve, od kojih je dobar dio riješen.

Sve je bilo dobro dok nije pred Ustavnim sudom RS pokrenuta inicijativa za ocjenu zakonitosti Tegeltijine ideje.

Tada je ustao cijeli SNSD u odbranu svoga mecene.
       
"Zakon u formi nacrta sadržavao je dva načina izmirenja poreskog duga. Nakon prijedloga i sugestija koje su došle od poslovne zajednice i poslanika u parlamentu Srpske predložen je i treći način izmirenja poreskog duga, odnosno jednokratna isplata poreskog duga uz otpis kamata", navedeno je u saopštenju. Iz SNSD-a su istakli da je većina poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, i pozicije i opozicije, koji su učestvovali u  raspravi, podržala ovakav način izmirenja poreskog duga.

"Duboko svjesni da nema zakona koji u cijelosti može riješiti problem poreskog duga, puna implementacija ovog zakona doprinijeće redovnosti plaćanja tekućih poreskih obaveza, povećanju sigurnosti naplate poreskog duga, ali i omogućiti privrednim subjektima da nastave poslovanje", saopšteno je iz SNSD-a 15.08.2013. godine

Ovim partijskim saopštenjem Tegeltija je pokušao da odbrani svoje zakonsko čedo, koje je, u stvari, Zakon o omogućavanju i ozvaničenju korupcije i kriminala.

Pad zakona
Zakon je pao na Ustavnom sudu. Sud je u svojoj Odluci broj: U-57/13 od 22. decembra 2014. godine, koju je potpisao lično Džerard Selman, rekao da svi moraju platiti poresku obavezu onako kako je ona i razrezana, u novcu sa kamatama, tj. da Tegeltijino rješenje dovodi u neravnopravan položaj poreske obveznike koji su platili porez u odnosu na obveznike koji taj porez nisu platili.


Iz presude je jasno da je Tegeltija (propisivanjem da se poreski dug na osnovu ovog zakona može izmiriti pretvaranjem poreskog duga u vlasnički udio u privrednom društvu ili plaćanjem glavnice dopsjelog duga do određenog perioda bez kamate), u neravnopravan položaj doveo poreske obveznike koji su već izmirili svoje poreske obaveze nastale u tom periodu, tako što su pored glavnog duga, platili i kamatu za zakašnjenje u plaćanju, u odnosu na poreske obveznike na koje se odnose ove odredbe.

Na taj način dolazi do nejednakog tretiranja poreskih obveznika u pogledu istog duga i davanja povlastica za one koji ne izmiruju svoje obaveze i do povrede načela ravnopravnosti i jednakosti pred zakonom, budući da se ovi principi u poreskoj materiji moraju tretirati kako u smislu jednakih uslova oporezivanja, tako i u smislu jednakih uslova za ostvarivanje poreskih oslobađanja, odnosno, u konkretnom slučaju, jednakih uslova izmirenja poreskog duga. 

U međuvremenu dok Sud nije odlučio po inicijativi SDS-a, Vlada RS je radila punom parom: Odobrena je prva konverzija poreskog duga u vlasnički udio u preduzeću Poljoprivrednog dobra „Semberija“, odlukom da RS postane akcionar u zamjenu za neizmirenih 5,48 miliona KM obaveza.

I firma "Svislajon "Industrije alata Trebinje koristila je pogodnosti Tegeltijinog zakona. Odborena je i konverzija poreskog duga "Željeznica RS": više od sedam miliona KM poreskog duga pretvoren je u vlasnički udio u preduzeću. Čitav niz poreskih neplatiša bliskih vlasti uspio je da sprovede porceduru po Tegeltijinom zakonu.

I sve je palo na Sudu. I šta sada? Hoće li te firme tužiti Vladu?

Ko je odgovoran za ovu lakrdiju?

Za ovakve nezakonite rabote onih koji su se zakleli na zakonito postupanje u svim normalnim zemljama ministar finansija bi letio iz Vlade. Ili bi, da ima imalo morala, sam podnio ostavku. Ako ne bi i pala cijela Vlada. Naravno, ne i kod nas.

Jer je u RS pravilo da si uvaženiji što više štete nanosiš Društvu i Državi, pljačkajući je. Tegeltija je, po ovom osnovu, vrh Elite!

среда, 22. април 2015.

Proljeće u Budimpešti

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik se sam uporedio sa Slobodanom Miloševićem i Moamerom El Gadafijem, kako bi pokazao da su protiv njega SAD i EU. Koji su, kako tvrdi, smjestili Zekama.

Taj oštri intervju, u kojem nije poštedio „budimpeštanske“ snage, spremne da ga „sruše“, dao je u vrijeme dok je njegova Lična Kukla tražila pare u Vašingtonu. Koje na kraju nije dobila, jer je „Budimpešta“ rekla „Vašingtonu“ da ne može.

Dok je Kukla molila, Dodik je u intervju pronašao još niz „stranih plaćenika“ i „domaćih izdajnika“, ali mu nikako nije polazilo za rukom da objasni kako da se narod opameti, sam razazna te „petokolonaše“ i eliminiše ih. Efikasnim sredstvima.

Onda su neki mediji prenijeli Dodikov iskričavi „autodžamahirijski“ intervju, nakon čega je iz njegovog Kabineta saopšteno da je zloupotrijebljen. I intervju i Dodik. Toliko je zloupotrijebljen da umalo nije zaglavio u Sigurnoj Kući.

Situacija u kojoj Dodik u istom trenutku optužuje Vašington da ga ruši preko Budimpešte i u istom tom Vašingtonu traži pare da bi isplatio plate i penzije, apsolutna je šizofrenija, posebno kada se na kraju te psihotične skaske, koju je organizovao, izrežirao, odglumio i demantovao sam Dodik, on još proglasi i državnikom.

Čega? Istočnog Romanovca. Ovdašnja verzija „Leta iznad kukavičijeg gnijezda“ mnogo je strašnija od originala.

Dodik je čovjek bez Sjene, jer je postao Sjena samog sebe iz nekih prošlih vremena. Kada je krčma “Kod Mile” radila punom parom, dok se nije zapilo sve imanje. Sada Sjena leluja, ne znajući šta će od sebe, jer nije prispio nigdje. I ne vrijedi više ništa.

Ne trebaju Dodiku Budimpešta i Vašington da bi imao probleme. Koji su jeziviji čak i od njegovog Režima.

Dovoljno je da pogleda po svojoj Avliji i da se izbezumi od straha.

Novca više nema ni za šta niti ga on može naći.

I da MMF da pare, tih sto miliona su dovoljni za mjesec dana preživljavanja. Zato će, tvrdi nezvanično, ponovo tražiti pare od Putina.

U sred parade.

Već ga vidim kako maršira i, dok dodiruje šapku pozdravljajući Putina, viče: Baljšoj, Baljšoj! Kredit, naravno. Ima Toma da se zalije kafom od iznenađenja. I počne da propada. Od stida.

“Baljšoj, Baljšoj”!

Nemam pojma šta će Putin reći, ali para iz Rusije nema. Ni baljšoj, ni menjšoj. Moja Tamara.

Prije Moskovske džade i Parade, Dodik će ponovo postati predsjednik SNSD-a.

Na Saboru na kojem neće biti Igora Radojičića, što je problem veliki kao i nedostatak novca. Pirova pobjeda za Dodikovu pobjedu je beskrvna. I bez žrtava.

Radojičić će sjediti kući i lagano pritezati svilen gajtan, koji je stavio Dodiku oko vrata. Pravo “budimpeštansko proleće”!

Radojičić je samo dio Jeze. Organizovane grupe dominiraju SNSD-om; Finansijski izuzetno jake, poput Tegeltijinog klana; Te grupe već upravljaju Republikom Srpskom, Dodik je samo figura; Konce vuče Ministar finansija&Gang i ostali stevanovići, stankovići, čolovići, milovići; Dodik je skoro neupotrebljiv… Ali ga mogu potrošiti još jednom, da ga prodaju. Dok ne nađu novo rješenje.

Proljeća u Budimpešti su baš Libijska!