уторак, 27. јануар 2015.

Plaši li se Car Govedar nekih novih Papaka?!

piše: Slobodan Vasković

Kada bi Protivnici Režima bili u prilici da crtaju istom tom Režimu katastrofalne poteze koje treba povući kako bi što brže doživio krah, ne bi ih uspjeli tako dobro osmisliti kao što to čini Režim sam.

U samo par dana, Režim je pokazao da je bez ikakvog validnog koncepta i da plasira i pokušava sprovesti potpuno neizvodljive akte.

Počelo je sa javnim pozivom Milorada Dodika da se štampa novac bez pokrića, što je zatrveno u korijenu.

Dodik je tu idiotariju ispalio nakon “savjeta” svog novog “finansijskog” maga Dragana Vasiljevića, vlasnika firme “Farmland”. Ta firma je poznata po tome što je opljačkala Ministarstvo poljoprivrede, IRB i Robne rezerve RS, a građanima ovog entiteta prodavala zaraženo meso i mlijeko. O čemu postoji kompletna dokumentacija.

Kravar Dragan, majstor za prodaju bolesnih goveda i zaraženog miljeka, avanzovao je u  “Guvernera” Vasiljevića, velemajstora za finansije, pa je Dodika savjetovao da predloži da se doštampa para koliko im treba. Kao da je Centralna banka Krava Muzara, oboljela od slinavke i šapa. I Dodik, taj Car Govedara, je “Guverneru” legao na rudu, toliko je bez ikakvog koncepta.

Kada se pomislio da ne može crnje, Režim se potrudio da dokaže suprotno.

Poslednji u nizu umobolih poteza Vlada Republike Srpske je novi Prijedlog Zakona o javnom redu i miru u okviru kojeg se proširuje definicija pojma javno mjesto i na društvene mreže.

Režim pokušava uspostaviti potpunu Kontrolu, što je sulud projekat, jer Vlada RS nema nikakve mogućnosti da ograniči ili zabrani objave na internetu. Upravo zbog toga, njihov postupak je potpuno deplasiran, mnogostruko štetan i van svakog razuma.

Nije moguće da niko u Vladi RS, ili sveukupnom Režimu, nije svjestan činjenice da je polpotovski zakon nemoguća misija, bez obzira na to što Vladu RS vodi Željka Cvijanović, frustrirana i iskompleksirana neznalica i što je Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač (MUP stoji iza Zakona) kapaciteta koji mu omogućavaju da popuni okvir kalašnjikova, ali nikako i da proširi vidike bar do parkinga policije.
 
Pitanje je onda zašto je Vlada RS gurnula u proceduru zakon, koji je neprimjenjiv?

Usudio bih se reći da Vlada RS panično pokušava Nekog da uplaši i da spriječi objavu, moguće, kompromitujućeg materijala, koji se odnosi na vodeće ličnosti Režima!

Samo u takvoj situaciji čak i ovaj i ovakav Režim može izaći sa Zakonom koji je potpuno umobolan. Nikako drugačije.

Neka nova “Dva papka”, neka slična storija, možda čak i gora i sočnija, su ono što Vlada RS i Režim ne žele da vide na netu. Niti bilo gdje drugo.

Najava usvajanja Zakona je očito prijeteća poruka svima da u takvoj mogućoj situaciji odustanu od prenošenja tog materijala. Upad u Klix dovoljno čvrsto to potvrđuje.

Džaba, jer je to plašenje Mečke rešetom. I to potvrđuje upad u Klix. I njegov epilog.

A i Vlada RS je zaboravila u Zakon uglaviti da je gledanje, slušanje i čitanje sadržaja, koji ne odgovaraju vlastima, takođe kažnjivo.

Da ne opserviram dalje, u ovoj tački mogućih htijenja i prijetnji Vlade RS pitam se da li neko prijeti Vladi RS ili vodećim ličnostima RS da posjeduje određeni komrpomitujući materijal? Da li su možda vlasti RS pod ucjenom? Ko je od ličnosti iz vlasti RS možda pod ucjenom?

I ukoliko je sve ovo bez “možda”, zašto to ne spriječe zakonskim sredstvima, već pokušavaju izvaditi štetu, javno dokazajući da su gori od najgorih i najcrnjih!  

P.S. Papkov sin u Palati predsjednika
Prije par dana Stefan Mitrović, sin poslanika Vojina Mitrovića (jednog od dva Papka), zvanično je imenovan za savjetnika Milorada Dodika. 


понедељак, 26. јануар 2015.

Vlada RS donijela Rješenje o rasprodaji Andrićgrada

piše: Slobodan Vasković

Vlada Republike Srpske donijela je odluku o rasprodaji objekata iz Andićgrada.

Ta odluka donesena je na 64. sjednici održanoj 28.05.2014. godine u okviru Rješenja o izmjeni Rješenja o dodjeli koncesije za korišćenje zemljišta za izgradnju naselja „Andrićgrad“ u opštini Višegrad.

Tim Rješenjem Vlada je iz koncesije, koju je dala „Andrićgradu“, izuzela dio zemljišta na kojem se nalazi objekat „Robna kuća“ da bi, kako je navela, bilo uspostavljeno „pravno jedinstvo između navedenog objekta i gradskog građevinskog zemljišta na kojem se isti gradi“, te se u tu svrhu iz koncesije izuzima zemljište na kojem se gradi.

Pojednostavljeno rečeno, Vlada RS je omogućila društvu „Andrićgrad“ da proda objekat „Robna kuća“, čime se otvara mogućnost rasprodaje i ostalih objekata po istom principu.

Pravo iznenađenje je kome je Vlada odlučila da proda taj objekat.

„Prodaja bi se izvršila kupcu Lotika. d.o.o. Višegrad, koje bi navedeni objekat koristilo za potrebe osnivanja i obavljanja djelatnosti visokoškolske ustanove iz oblasti scenskih umjetnosti“, navodi se u vladinom Rješenju.

Iza firme „Lotika“ stoji Emir Kusturica i on bi kupio tu zgradu.

Potpuno je nejasno zbog čega se Vlada RS odlučila za ovu, zakonski vrlo upitnu transakciju/gimnastiku i zbog čega se to prodaje Kusturici, koji je suvlasnik društva „Andićgrad“ d.o.o., preko svoje firme „Lotika“.

Kusturica je javno u nekoliko navrata potvrdio da je on većinski vlasnik „Andrićgrada“ i tog projekta, pa je realno pitanje zbog čega on, ako je to tačno, kupuje sam od sebe?!

Međutim, Kusturica jeste većinski vlasnik firme „Andrićgrad“, ali ne i projekta Andrićgrad.

„Konačni vlasnički udjeli definisaće se nakon završetka projekta“, odgovorio je svojevremeno tadašnji ministar Bakir Ajanović na poslaničko pitanje Miroslava Kojića o vlasničkim udjelima u projektu „Andrićgrad“.


Pošto Projekat nije završen, to znači da nije došlo ni do podjele vlasničkih udjela, pa se ne zna koliko „Robne kuće“ pripada opštini Višegrad, koliko Vladi RS, a koliko firmi „Lotika“ i kako uopšte Vlada RS može da dozvoli prodaju nekretnine koja pripada i opštini Višegrad? I zbog čega je Vlada RS, i na osnovu kojih zakona donijela odluku da se „Robna kuća“ proda upravo firmi „Lotika“, a da pritom nije navedeno ni kolika je cijena kvadrata i kolika je vrijednost ukupnog objekta.

Suvlasnici društva „Andrićgrad“ d.o.o. su „Lotika“ (51%), Vlada RS i Opština Višegrad (po 24,5%).

Kada se objekat „Robna kuća“ proda firmi „Lotika“, niko više tu firmu ne može spriječiti da ga preproda.

Da projekat „Andrićgrad“ nije završen i da nije došlo do utvrđivanja vlasničke strukture nad njim potvrđuje i Vlada RS u čijem se Rješenju navodi „da je realizacija projekta u završnoj fazi“.

„Za završetak realizacije Projekta, kao i plaćanje do sada neplaćenih obaveza izvođačima radova i drugim dobavljačima za radove i usluge izvedene u dosadašnjoj fazi realizacije Projekta, društvo planira finansijska sredstva obezbijediti putem donacija, vlastitim sredstvima koja ostvari obavljanjem svojih djelatnosti, kreditnim sredstvima i sredstvima koja ostvari komercijalizacijom pojedinih objekata, njihovom prodajom ili davanjem u dugogodišnji zakup“, navodi se u Rješenju, koje je potpisala premijerka Željka Cvijanović.

Iz ovih navoda je notorno da nema dovoljno novca za završetak projekta „Andrićgrad“, ali se ne navodi koja je to količina novca potrebna za završetak projekta.

Takođe je otvorena mogućnost rasprodaje ostalih zgrada iz Andrićgrada, jer se o prodaji objekata u Rješenju govori u množini.

Opština Višegrad se usprotivila vladinoj odluci, otvorila zakonske procese, ali je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne odnose (RUGIP) 15.10.2014. godine donijela Rješenje kojim se 570 kvadratnih metara (na kojima se nalazi Robna kuća) upisuje u korist „Andrićgrada“ d.o.o. Višegrad u vlasništvu 1/1.  

Ovakva odluka Miloša Komljenovića, direktora RUGIP-a, uopšte ne čudi, jer je on puki izvršilac naređenja Milorada Dodika i njegovog kuma Budimira Stankovića.

Odluka RUGIP-a je potpuno nezakonita, jer opština Višegrad nikada nije dala saglasnost na izuzimanje ovog dijela zemljišta iz koncesije. 

Uz to, kompletno zemljište na kojem se nalazi „Andrićgrad“ vlasništvo je opštine Višegrad i Vlada RS njime ne može raspolagati. (nastaviće se)

Al Željkadi: Law&Order


недеља, 25. јануар 2015.

Odroni

piše: Slobodan Vasković

Igor Radojičić ćuti već mjesecima, a naglašeno ćuti poslednjih sedam dana, nakon što je javno, na tviteru, podržao analizu Rajka Vasića o potrebi radikalnih promjena unutar SNSD-a i povlačenja Milorada Dodika sa čela te stranke.

Mnogi su ubijeđeni da se Radojičić uplašio. Pa se ućutao.

Taman posla.

Ćutanje je njegova politička platforma. Kojom je, kao ogromni odron, pritisnuo SNSD. On ćuti, vrh stranke, na čelu sa Dodikom, pišti. 

Dodik i SNSD nemaju pojma kako da demantuju Radojičićevu tišinu. Njegovo ćutanje ih satire, a nemaju načina da ga natjeraju da progovori. Kako bi mu jezik iščupali.
  
Paradoks je da Radojičić, otkako je zaćutao, ima mnogo veći uticaj na SNSD i javni prostor, nego dok je govorio u ime te stranke.

Zvanično, vrh SNSD-a smatra da Radojičić svojim ćutanjem ništa ne poručuje. Podzemno, njegovo ćutanje ruše svim mogućim prljavim sredstvima. Najprljavijim.

Poslednja “saznanja”, koja su mi saopštena iz “redova zabrinutih za RS”, jesu da je “Radojičić viđen kako ulazi u Zgradu Vlade RS neobrijan i zapušten”. Mora se priznati da su Dodikove “trube” vrlo raznovrsne i kreativne.

“Neobrijan i zapušten” asocira na slomljen. I gotov.

Čega se sve nisam naslušao o Radojičiću poslednjih mjeseci! Sve to navodi me na zaključak da ga dio njegovih stranačkih drugova vidi kao Nerona.

Vjerovatno su u pravu, jer će Radojičić prije ili poslije javno zapaliti SNSD.

Ćutanje je podlaganje vatre.


Na ovom mjestu sa sjetom se sjećam vremena “Pet predsjednika” i “Predsjednika svih predsjednika”.

Koje je počelo nakon izbora 2006.: Milan Jelić, predsjednik RS; Milorad Dodik, predsjednik Vlade RS; Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS; Nebojša Radmanović, predsjedavajući Predsjedništva BiH; Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH.

Predsjednikom svih predsjednika proglasio se Dodik.

Od svih predsjednika, nakon osam i po godina, ostao je samo predsjednik.

Jelić je 30.09.2007. preminuo, dan nakon Sabora SNSD-a, na kojem je došlo do prvih većih čarki unutar te stranke.

Radmanović je 2014. marginalizovan, Radojičić je 2014. zaćutao, Špirić i 2014. i 2015. traži spas. Niko od njih više ne obnaša bilo kakvu značajnu funkciju.

Predsjednik svih predsjednika je ostao sam. 

Društvo Željke Cvijanović čini ga još usamljenijim. 

Sve rečeno me navodi da potvrdim nedavno iznesene sopstvene jeretičke zaključke o analizi stanja u SNSD-u, koju potpisuje Rajko Vasić.

Jeretičke, jer se dobar dio javnosti, koji se navodno bori protiv SNSD-ovog Režima, poslužio upravo alatima tog Režima, kako bi se obračunali sa Rajkom Vasićem.

Što je vrlo zabrinjavajuće. Ne po Vasića, već po one koji vjeruju u alternativu Režimu.

“Kolikogod neko mislio da ja o sebi mislim samo najbolje, sve najbolje i isključivo najbolje, spreman sam da ustvrdim da slojevitiji, ekstraktniji i konkretniji presjek nikada više neće biti ponuđen javnosti ni iz koje Političke Stranke”, napisao je Vasić u svom blogu “Razočaravajuća plitkoća mulja”.

I napisao je istinu u blogu koji je odgovor na Dodikovu kritiku njegovog otvorenog istupa, kao i na kritike i, posebno, kritizerstvo javnosti povodom tog čina.

Zaista mi je teško zamislivo da neko iz SDS-a javno istupi sa analizom stanja u toj stranci. (Kada su PDP, SP, DNS i NDP u pitanju, to mi je potpuno nezamislivo).

I objasni, između ostalog, zbog čega je ta stranka još uvijek poligon na kojem određeni funkcioneri oprobavaju sopstveni “ucjenjivački kapacitet”?

I zbog čega je jednom nogom u 20., a drugom u 21. vijeku, što je raskorak koji teško mogu izdržati i mnogo jače opcije?!

I otkud toliki strah od stereotipa, koje su nametnuli drugi mehanizmi i da li podložnost tim stereotipima “podgrijanim” drže isti oni “feudalno-menadžerski profili ličnosti” koji su uništili SNSD?

Kojih jeste manje u SDS-u, ali ih, uprkos tome, ima i više nego dovoljno!

I da definiše izostanak jasnog nacionalnog programa u narednih pet, deset i pedeset godina. Koji nikako nije niti može biti “preslikavanje Vučića”. Zato što je Republika Srpska taj put već prošla i došla tu gdje je došla. Nigdje. Jer se zaboravilo da je Dodik, kada je došao na vlast 2006., krenuo sa borbom protiv kriminala, pa su pohapšeni slučajevi “Boska-poslovni prostori”, “Privatizacija”, “Željeznice”…, od kojih nije bilo ništa.

A onda je Dodik prodao “Telekom”…

Ne bi bilo loše da u fus noti taj (teško zamislivi) apologeta SDS-a pojasni i kako, gdje i zbog čega nestaju “Prva Grla” stranke čim se dokopaju pozicije i kada će Stranka da raščisti sa dodikovcima u sopstvenim redovima…?

U SDS-u o svemu ovom ćute, što je svjesni autoodron koji ih sve više pritišće. I slabi.

субота, 24. јануар 2015.

Rekonstrukcija Vlade RS u martu – odlaze Bogdanić i Mirjanić

Piše: Slobodan Vasković


Vrh Saveza nezavisnih socijaldemokrata namjerava da rekonstruiše Vladu RS u martu, nakon što prođe 100 dana od njenog osnivanja.

Prema trenutnim namjerama, biće smijenjeni Dragan Bogdanić sa pozicije ministra zdravlja i Stevo Mirjanić sa pozicije ministra poljoprivrede.

Bogdanić i Mirjanić, koji su bili ministri i u prvom kabinetu Željke Cvijanović, nisu ispunili očekivanja i trebalo bi da budu uklonjeni.

Bogdanić i Mirjanić nisu ni trebali ući u novu Vladu RS (izabrana 18.12.2014.), ali su zbog žurbe ostali na pozicijama, koje su obnašali i u prethodnom periodu.

SNSD je žurio da što prije sastavi novu Vladu RS kako bi međunarodnoj zajednici pokazao ekspeditivnost i na taj način svjedočio o stabilnosti politike te stranke. Na taj način željeli su demonstrirati potrebu da oni budu dio vlasti na nivou BiH, a ne Savez za promjene.

Nije još uvijek poznato ko bi trebalo da naslijedi Bogdanića i Mirjanića.

Mogućoj Bogdanićevoj smjeni ne kumuje isključivo katastrofalno stanje u zdravstvu, već i njegov sukob sa Mirkom Stanetićem, v.d. direktorom Univerzitetske bolnice Banjaluka.

Stanetić je predložio promjenu specifikacije opreme, koju treba da ugradi firma „Vamed“, sa čime se Bogdanić nije složio.



U poslednjih mjesec dana došlo je do naglog približavanja Ranka Škrbića i Stanetića, pa je i to jedan od razloga što se Bogdaniću namjeravaju pokazati izlazna vrata iz Vlade RS.