субота, 25. октобар 2014.

Tužiteljka Dragica Glušac u službi marketinške mafije

Piše: Slobodan Vasković

Uhapšeni u akciji "Gibraltar" pušteni su da se brane sa slobode, jer je Sud BiH odbio prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje jednomjesečnog pritvora. Sud BiH je odbio prijedlog Tužilaštva BiH kao neosnovan, jer, kako je navedeno, nije našao postojanje osnovane sumnje što je osnovni uslov za određivanje mjere pritvora.

Mada je tužiteljka Dragica Glušac na ročištu, na kojem je zatražen pritvor za osumnjičene, održala pravi govor, ona je jedini i pravi krivac što nasukanima na "Gibraltar" nije određen pritvor.

Glušac je zahtjev za određivanje pritvora, koji je na ročištu tako zdušno tražila, Sudu BiH dostavila četiri sata nakon isteka roka. U takvim situacijama Sud po automatizmu odbija zahtjev za pritvor.

Mada je na ročištu, kao i odmah nakon hapšenja osumnjičenih, izjavila da Tužilaštvo BiH raspolaže materijalnim dokazima i iskazima svjedoka kojima će dokazati krivicu osumnjičenih, tužiteljka Glušac Sudu nije dostavila nijedan jedini dokaz, što je u sudnici potvrdila i sudija Minka Kreho.

Glavni tužilac BiH Goran Salihović optužuje Sud BiH, dok je predsjednica Suda Meddžida Kreso poručila da Tužilaštvo potpuno nespremno ulazi u predmet i  da njih ne mogu kriviti za nerad.

Nema sumnje da je tužiteljka Dragica Glušac svjesno napravila propuste, kako bi uhapšeni bili pušteni na slobodu. Uradila je to jer je pod kontrolom političkih opcija, koje stoje iza marketinških agencija i televizija (S.V.R.S.A. Pink BH, ATV...), čiji su čelni ljudi uhapšeni. Upravo te političke opcije postavile su Dragicu Glušac za tužioca.

Na odluku Suda može se uložiti žalba Kaznenom vijeću Suda BiH u roku od 24 sata.

U akciji "Gibraltar" pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu uhapsili su direktora marketinške agencije S.V.R.S.A. Nevena Kulenovića, zatim Belmu Kulenović, Sanjina Kulenovića, visoke funkcionere kompanije HT Eronet Stipu Prlića i Zorana Bakulu, zamjenicu generalnog direktora PINK BH Lajlu Torlak, direktora Mreže plus i jednog od suvlasnika banjalučke ATV Darka Aleksića, direktora agencije MITA Ejuba Kučuka te vlasnika agencije Fabrika Senada Zaimovića.

Njima se, između ostalog, na teret stavlja krivično djelo organizovani kriminal u vezi s krivičnim djelima finansijski kriminal, korupcija, pranje novca, porezna utaja, carinska prevara, zloupotreba položaja, krivotvorenje službene isprave, davanje i primanje dara i drugih oblika koristi.

Upućeni u ovaj slučaj tvrde da su dokazi protiv osumnjičenih toliko jaki, kao i da iza ovog predmeta stoje institucije EU, da umiješani u aferu Gibraltar nemaju šanse da se izvuku bez kazne. 

 

Saopštenje za javnost Suda Bosne i Hercegovine
Povodom komentara Tužilaštva Bosne Hercegovine na odluku Suda BiH o neprihvatanju
prijedloga Tužilaštva za određivanje pritvora osumnjičenim osobama u predmetu Neven
Kulenović i drugi, Sud Bosne i Hercegovine izdaje sljedeće saopštenje za javnost:

Primijećuje se sve učestalija praksa Tužilaštva BiH da nezadovoljstvo odlukom Suda u
konkretnom predmetu u kojem postupa izražava putem medija, što je vrlo zabrinjavajuća
pojava. Ured za informisanje javnosti Tužilaštva BiH koristi se za davanje pogrešnih
informacija o konkretnim okolnostima pojedinih slučajeva, bez poznavanja pravnih i
činjeničnih aspekata slučaja koji se iznose na ročištima Suda BiH. Time se nastoji vršiti
pritisak na sudije, obmanuti javnost o činjenicama i pravu i što je najopasnije narušiti
povjerenje građana u sposobnost rada pravosudnih organa. Takva praksa trebala bi biti
predmet razmatranja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kao organa koji je dužan
osigurati profesionalan rad Tužilaštva BiH.

Tačno je da je Sud BiH bio upoznat sa aktivnostima koje je Tužilaštvo BiH provodilo u
akciji “Gibraltar”, te da je izdavao naredbe za vršenje pretresa. Ta činjenica, međutim, ne
znači da će u pretresima koje odobri Sud zaista i biti prikupljeni odgovarajući dokazi koji
su dostatni za određivanje pritvora osumnjičenima. Napominjemo da je pritvor prema

Zakonu o krivičnom postupku BiH najstrožija mjera osiguranja pristustva osumnjičenih
suđenju, te da se ona određuje izuzetno, u slučajevima strogo propisanim zakonom, za što
mora postojiati značajna količina inkriminirajućih dokaza. Nadalje, potrebno je znati i da
se Sud ne upoznaje s rezultatima naredbi za pretres, jer se one predaju direktno
Tužilaštvu, te sve prikupljene dokaze iz takvih pretresa policijske agencije šalju
Tužilaštvu, a ne Sudu. Sud se s njima prvi put upoznaje kad razmatra prijedlog za
odredjivanje pritvora, sporazum o priznanju krivice ili prilikom potvrđivanja optužnice.
Sud je, svakako, omogućio Tužilastvu BiH da provode istragu, ali odgovornost za način
na koji je to urađeno pripada isključivo Tužilaštvu BiH. Nije dovoljno da samo

Tužilaštvo BiH smatra kako postoje dokazi za procesuiranje osumnjičenih, nego da i
predoči takve dokaze na osnovu kojih će Sud steći uvjerenje da postoji ne samo osnovana
sumnja već i opravdani razlozi za određivanje pritvora. U konkretnom slučaju, nisu
ponuđeni dokazi koji bi bili dovoljni za određivanje najstrožije mjere, mjere pritvora.

O navodnoj obimnoj dokumentaciji, pronađenoj u istrazi, Sud je informisan samo putem
medija. Ukoliko takva dokumentacija postoji trebala je biti dostavljena Sudu BiH, a
tužiteljica je, tokom ročišta, morala za svakog osumnjičenog pojedinačno prezentirati
dokaze kojim bi potkrijepila osnovanu sumnju. Ovdje posebno treba imati u vidu da je
riječ o krivičnim djelima koja se odnose na finansijski kriminal koji se ne može dokazati
bez finansijskog vjestačenja koje nije urađeno, nego je tek najavljeno. U svrhu postupka,
neophodno je da stručnjaci finansijske struke daju mišljenje da li su finansijske
transakcije bile fiktivne ili ne. Za očekivati je da se finansijska vještačenja urade tokom
istrage, odnosno prije upućivanja Sudu prijedloga za određivanje pritvora. To je
minimum profesionalizma koje se očekuje od pravosudne institucije na državnom nivou.

Sudije Suda BiH prilikom donošenja odluka moraju da cijene dokaze u koje imaju uvid
što je u konkretnom slučaju, na javnom ročištu za određivanje pritvora, urađeno. Na
osnovu dokaza koji su ponuđeni u konkretnom slučaju: policijski izvještaji (koji se ne
mogu koristiti kao dokaz), bianco nepotpisani ugovor i dokumentacija na stranom jeziku,
dostavljena bez prevoda, Sud nije mogao izvesti zaključak da je određivanje pritvora
opravdano.

Svakako je dobro što su jučerašnjem ročištu prisustovali predstavnici medija koji su se
mogli uvjeriti na koji način je tužiteljica iznijela prijedlog za određivanje pritvora i šta je
Sudu ponudila. Takva nepripremljenost i površnost je nedopustiva i ne predstavalja
odlučnu borbu s kriminalom.

Konačno, potrebno je naglasiti da Sud u ovom predmetu nije odlučivao o krivici
osumnjičenih niti o tzv. “puštanju na slobodu”, kako se to nastoji prikazati, a imajući u
vidu da je predmet odlučivanja bio prijedlog za određivanje pritvora po prvi put.
Bilo bi dobro da Tužilaštvo BiH, umjesto što javnost kontinuirano obmanjuje
svakodnevnim saopštenjima, snagu i energiju usmjeri na temeljito provođenje istraga,
primjenu važećih zakona i edukaciju državnih tužilaca. Jer ukoliko se to ne desi i u
budućnosti će krivce za vlastite propuste tražiti u drugima.

Na kraju, Sud ističe svoju posvećenost borbi protiv svih oblika kriminala, ali isključivo
uz puno poštivanje zakona. Sve drugo bi bilo u suprotnosti sa proklamovanim principima
jačanja vladavine prava i pravne sigurnosti. Sud neće mijenjati uspostavljene standarde i
zakonom propisane procedure za krivično gonjenje

петак, 24. октобар 2014.

Dosje/ATV na Gibraltaru: Hoće li Aleksić propjevati o ulozi Tešanovićeve?!

 
piše: Slobodan Vasković

Bilo je za očekivati da Alternativna televizija objavi da je uhapšen jedan od suvlasnika i direktora te kuće Darko Aleksić i da precizira zbog čega je uhapšen.
Bilo je za očekivati da ATV saopšti u svim svojim „Vijestima na jednom mjestu“ da li stoje ili ne stoje iza suvlasnika i da li je Aleksić ili nije oštetio ATV za neka sredstva? I kolika?
Bilo je za očekivati da se oglasi Nataša Tešanović, koja posjeduje 30 posto udjela u vlasništvu ATV-a, i progovori o svojoj ulozi u „Mreži plus“, te istakne da je: ili prevarena, ili obmanuta, ili zbunjena, ili nije „odavle“, ili saučesnik u prevari.
Bilo je za očekivati da ATV u nekoj od svojih dijaloških emisija kao temu promoviše akciju „Gibraltar“, pozove analitičare, urednike, političke trudbenike, da ponešto kažu o tome.
Bilo je za očekivati da neko od novinarskih „imena“ sa ATV-a bar riječ promrsi o Gibraltaru, ali ne promrsi niko.
Bilo je za očekivati da ATV saopšti koliko su, na osnovu lažnih istraživanja gledanosti, koje je sprovodila „Mareco Index Bosnia“, oteli desetina miliona maraka izvaranim klijentima, što su se reklamirali kod njih preko „Mreže plus“ i mafijaških marketinških agencija Nevena Kulenovića?!
Bilo je za očekivati da ATV saopšti za koliko novaca su prevarili i oštetili svoje radnike, kojima isplaćuju platu u četiri rate, od kojih je jedna ponižavajući Bon?!

Sve što je bilo za očekivati od ATV-a u stvari je bilo za ne očekivati, jer ATV već odavno ima ulogu Režimske sluškinje, čiji je zadatak hinjsko zabijanje noža u leđa svima i svakom ko se suprotstavlja autokratiji u RS.
Novinarske „vedete“ ATV-a, sem Vlatka Vukotića, najobičniji su bauštelci, koje je ispod časti i kritikovati. Toliko su ništa. Nule. Sve te škore, kosovi, vozari iz Prnjavora, galići i ostali majkovići  na novinarskom tržištu ne vrijede ni pišljiva boba.  

Prije tri godine otvorio sam Dosje “ATV” i pisao o milionskim prevarama, urađenim preko firme “Mreža plus” (desetak tekstova je na blogu).

FAKTI:

-      „Darko Aleksić se tereti da je počinio krivično djelo organizovani kriminal iz člana 250 stav 2. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom zloupotreba položaja ili ovlasti, propisano članom 383 stav 1. u vezi sa stavom 3. propisana KZ FBiH, krivičnom djelom poreska utaja iz člana 273 KZ FBiH, krivičnim djelom pranje novca, propisanim članom 209, stav 1. u vezi sa stavovima 2. i 3. KZ BiH“, navodi se u optužnom prijedlogu Tužilaštva BiH.

-      Darko Aleksić je trećeosumnjičeni u aferi „Gibraltar“. Neven i Belma Kulenović su prvoosumnjičeni i drugoosumnjičeni. Ukupno ih je devet na listi Tužilaštva BiH: Osim narečenih, tu su Stipe Prlić, Zoran Bakula, Senad Zaimović, Lajla Torlak, Sanjin Kulenović, Ejup Kučuk.

-      Darko Aleksić ima 10 posto (10%) udjela u vlasništvu ATV-a. Suvlasnik je.

-      Darka Aleksića uhapsila je, 22.10.2014. godine, SIPA, po nalogu Tužilaštva BiH.

-      Tužilaštvo BiH posjeduje neoborive dokaze da je organizovana grupa, čiji je dio uhapšen u akciji „Gibraltar“, oštetila budžet BiH za preko 5 miliona evra.

-      Aleksić nije prezao ni od falsifikata. Zajedno sa Nevenom Kulenovićem, kao ovlaštenim licem of šor kompanije „3 Media Limited“, falsifikovao je tri ugovora između Mreže plus, čiji je Aleksić direktor i gibraltarske firme. Na osnovu tih ugovora, Aleksić je, kao ovlašteno lice, izvršio bezgotovinski prenos sredstava u iznosu od 486.000,017 evra sa računa Mreže plus na račune kompanije „3 Media Limited“. Osnov za ovu kriminalnu transakciju bio je navodni otkup TV prava, koja nikada zaista nisu kupljena od od šor kompanije, niti ih je ta gibraltarska firma uopšte posjedovala. Postupajući na ovaj način Aleksić je oštetio budžet BiH za 95.053,37 KM po osnovu izbjegavanja plaćanja poreza na dobit Mreže plus. Aleksićev tal u ovoj kriminalnoj transakciji iznosio je 156.000 evra, koje mu je Kulenović, na osnovu dara i krivotvorenih ugovora, prebacio sa računa of šor kompanije na Aleksićeve račune otvorene u Hrvatskoj i Srbiji (dokumenti su u mom posjedu).

-      Nije to jedina šteta koju je Aleksić napravio kao član organizovane kriminalne grupe, koja je godinama pljačkala BiH, donatore, klijente, ali i radnike ATV-a. Aleksić je tokom 2008. i 2010. godine oštetio budžet za dodatnih 259.637,21 KM takođe falsifikujući dokumente. Aleksić, kao direktor Mreže plus, i Dženan Priganica, kao uposlenik te firme su čak u 30 slučajeva uvoza „Betacam SP PAL COLOR video kaseta“ sa licenciranim sadržajima, ukupne ugovorene/fakturisane vrijednosti 1.080.920,94 KM, nabavljenih od sedam različitih ino dobavljača, podnosili neadekvatnu i falsifikovanu dokumentaciju u kojoj su tražili oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. Pri ruci im se našao Vehid Sadiković, šef Carinske ispostave Aerodrom Sarajevo, kao i niz carinika, koji su prekršili carinske procedure propisane Zakonom o carinskoj politici i u skraćenom postupku izvršili oslobađanje „Mreže plus“ plaćanja uvoznih dažbina na pomenute sadržaje (dokumenti u mom posjedu).

-      Akcija “Gibraltar” pokrenuta je iz Slovenije, čiji su istražni organi utvrdili pranje novca. Slovenački sud donio je 8. septembra 2012. godine rješenje da se u tamošnjoj Unikredit banci blokiraju račini Stipe Prlića, Zorana Bakule, Nevena Kulenovića i ostalih, kao i da se blokiraju računi i imovina firme „3 Media LTD“ Gibraltar. Osnivač i vlasnik te firme je Oskar Lionel Ruiz Ramirez iz Gvadalahare u Meksiku, koji je odmah po osnivanju firme dao punomoć Nevenu Kulenoviću. Kulenović nakon toga otvara račune kod Unikredit banke u Austriji i Sloveniji. Na te račune S.V.R.S.A. (čiji je vlasnik Kulenović) je uplatila 2,5 miliona evra; Mreža Plus, koju su činili ATV i Hajat, te još tri manje TV kuće, uplatila je 685.000 evra; Pink 696.000 evra; Ujedinjeni mediji 768.000 evra; UFA Medija 61.000 evra...


-      Darku Aleksiću uplaćeno je 214.000 evra na račun Rajfajzen banke u Zagrebu. Broj računa je HR70248400846020399.


-      Bitno je naglasiti da je Neven Kulenović vlasnik/suvlasnik marketinških agencija “SV-RSA” i “Ujedinjeni mediji”, dok je Darko Aleksić, nekadašnji snimatelj na banjalučkoj Alternativnoj televiziji, suosnivač i direktor firme “Mreža plus”.
-      “Mreža plus”, društvo za medijsko poslovanje i distribuciju programa osnovana je 2001. godine, a njeni suosnivači sem Darka Aleksića (ispred ATV-a), su bili Elvir Švrakić (direktor TV Hajat), Alija Behram (vlasnik RTV Mostar), Semir Salihović (direktor TV Tuzla), te Ante Krišto, čelnik TV “Oskar C” iz Mostara. Prema dokumentima, osnivački ulog “Mreže plus” je 10.000 KM, a svaki od suosnivača uložio je po 2000 maraka.
-      Cijeli ovaj projekat osmislili su, prema tvrdnjama Darka Aleksića, on i Nataša Tešanović, direktor ATV i član UO “Mreža plus”. Društvo je od početka imalo snažnu podršku međunarodne zajednice i njenih donatora.
-      Prema pouzdanim procjenama, preko računa “Mreže plus” u gotovo deset godina (društvo je zaledilo rad početkom 2011. godine) prešlo je cca 30 miliona KM, od kojih je 10-12 miliona maraka završilo u privatnim džepovima. Kao glavne aktere nelegalnosti i nezakonitosti moji izvori navode Darka Aleksića, koji je bio direktor “Mreže plus”, Nevena Kulenovića, Natašu Tešanović i Elvira Švrakića, osnivača TV “Hajat”.
-      Najveće žrtve mahinacija sprovedenih preko “Mreže plus” nisu RTV Mostar, TV Tuzla i TV Oskar C, već Alternativna televizija. “Mreža plus” suvereno je gospodarila sa 80 posto programa ove kuće i to u vremenu od 09-24 časova (tačnije sa 12 sati programa). Oni jesu punili to vrijeme kupljenim programima, ali su imali na raspolaganju gotovo 90 posto učešća u marketinškim minutama. Suštinski, “Mreža plus” je prodavala marketinško vrijeme ATV-a za program koji im je davala. ATV nije imala nikakav uvid u poslovanje “Mreže plus”, već su prihvatali “bačeno im”. ATV nije imala uvid, ali jeste Nataša Tešanović, koja je kao direktor ATV i član UO “Mreža plus” jedina sve znala (i zna) o tokovima novca obje firme.
-      Novac se otimao tako što su Kulenovićeve firme poslovale sa Mrežom plus, koja je posjedovala, primjera radi, gotovo sav reklamni prostor ATV-a.  Kulenović je novac od firmi koje je zastupao, uplaćivao Mreži plus, a ovi bi vrlo male cifre prebacivali na račune matičnih TV kuća, plaćajući im za reklamni prostor. Ostatak, lavovski dio, završavao je u džepovima Kulenovića i njegovih saradnika sa ATV-a i Hajata. Mareco je namještao rezultate gledanosti, jer su na taj način Kulenovićeve firme mogle zaključiti mnogo vrednije ugovore sa komintentima.
-      Do previranja u “Mreži plus” dolazi kada su Behram, Salihović i Krišto uočili da su izigrani u ovom poslu, te da su njihovim TV kućama uskraćena ogromna sredstva. Zatražili su reviziju poslovanja “Mreže plus”.
-      Još prije toga, uposlenici i suvlasnici ATV-a, Anđa Kuzek, Stojan Sumonja i Slavica Išaretović, koji su bili “nervni sistem” ATV-a, zahtijevali su od Tešanovićeve razjašnjenje odnosa na relaciji ATV - “Mreža Plus”, zbog čega su otjerani sa posla.
-      Nekoliko stvari u ovom obračunu Tešanovićeve sa „nervnim sistemom“ ATV-a je frapantno: prvo, Sumonja i Kuzek su osnivači ATV-a i zajedno sa direktoricom te medijske kuće, učestvovali su u podizanju televizije od „nulte tačke“, u čemu im se Slavica Išaretović pridružila nedugo nakon početka emitovanja programa. Druga bitna stvar je da su Sumonja, Kuzek i Išaretović suvlasnici ATV-a, jer svako od njih ima po osam posto (8%) udjela u toj kući. Udjele u vlasništvu dobili su po osnovu zasluga u stvaranju ATV-a. Zvuči apsurdno, ali je činjenica da je direktorica otpustila (su)vlasnike ATV-a. Uz to, njih troje bili su tada članovi Upravnog odbora Alternativne televizije.
-      Osim narečenog trojca, suvlasnici ATV-a su: Nataša Tešanović (30%), Darko Aleksić (kojeg SIPA i Interpol sumnjiče za pranje cca 2 miliona evra sa Nevenom Kulenovićem, vlasnikom nekoliko marketinških agencija i drugim osobama) ima 10 posto (10%) udjela, Dragana Banjac i Danko Matić posjeduju po osam posto (8%) udjela, dok firma K2 kontroliše 20 posto vlasništva. „K2“ čini 25 radnika ATV-a, koji posjeduju po 0,8 posto udjela u vlasništvu.

Akcija Gibraltar: Tužilaštvo BiH "zaboravilo" na firmu "Digitel"

 Zagrebačka marketinška agencija "Digitel", jedna je od ključnih firmi preko koje je opljačkan "Eronet", dok je na njegovom čelu bio Stipe Prlić, štićenik Zlatka Lagumdžije. 
Prlić je uhapšen u akciji "Gibraltar", sa još osam osoba.
Interesantno je da se u spisima Tužilaštva BiH ta firma ne spominje, iako je preko nje izvučeno cca 10 miliona evra, najmanje.
Moji izvori tvrde da bi kvalitetna istraga mutnih poslova "Eroneta" i "Digitela" dovela do nekih od vodećih političara Slovenije i Hrvatske.
O tome kako je "Eronet" pljačkan preko "Digitela", pisao sam u decembru 2011. godine. Tekst je aktuelan i sada. I to veoma. 

Zagrebačka veza i domaći lešinari (18.12.2011.)


Piše: Slobodan Vasković
„Pohlepa, Lešinarenje, Segregacija, Jednoumlje, Osveta“, pet je politika koje Socijaldemokratska partija BiH intenzivno sprovodi nakon lanjskih oktobarskih izbora, umjesto proklamovanih „Ekonomija, Obrazovanje, Pravda, Zdravstvo, Socijalna politika“. Mantra „Država za čovjeka“, najveća je laž izrečena od Dejtona na ovamo, a njeni tvorci grohotom se smiju stotinama hiljada onih koji su nasjeli na nju i, (greškom koju već preskupo plaćaju), doveli Vukove na vlast. SDP-ova vlast, (na)silno uspostavljena na teritoriji Federacije BiH, ne preza ni od dilova sa mafijom, kako bi kapilarno premrežili tu teritoriju i omogućili sebi što duže metastaziranje na, ionako, iscrpljenom organizmu. Djelovanje SDP BiH u proteklih devet mjeseci proizvelo je toliki broj afera, da se sveukupno može ocijeniti kao jedna velika afera, sa nesagledivim posledicama po ovu zemlju. Međutim, Čopor ne posustaje.

Svaka šuša, sjecikesa, nasilnik, razbojnik..., riječju bilo koja bitanga dobro je došla ukoliko će podržati Lidera i njegovu poltronsku kamarilu. Cilj je jedan, nadnarodni, nadnacionalni, nadvjerski - lični interes. I to goli. A sve je uvijeno u oblande „civilizacijskih dostignuća“, „ljudskih prava“, „ravnopravnosti“, „socijalne sigurnosti“... i ostalih „obloga“ kojima se prikrivaju mutni poslovi iz kojih se izvlače  milioni i pripremaju privatizacije po mjeri „Čovjeka“ i njegovih prijatelja. A da bi bili prikriveni do kraja, bitno je napraviti stranačku policiju, partijsko sudstvo, tužilaštva pretvoriti u mjesne odbore „pokreta“..., u čemu su dobrano odmakli. Žuri im se, jer je struja krenula preko Vojina, impulsi preko Stipe, putevi preko Mirsada...

O svakoj od ovih tema moglo bi se nadugačno i naširoko pisati, ali mi ćemo se nastaviti baviti „Eronetom“, kao eklatantnim primjerom platforme prema kojoj su „naši hohštapleri“ dobri dok god su „naši“ i ispunjavaju zacrtane planove ispumpavanja novca iz Javnih preduzeća. Nasilno (re)imenovanje Stipe Prlića na čelo HT „Eronet“, nije moglo proći bez „zagrebačke veze“; kraka na čijem je kraju Ivica Mudrinić, čelnik HT „Zagreb“, koji posjeduje 39,1 % kapitala u mostarskoj firmi. (Većinski vlasnik je Vlada FBiH sa 50,1%). Mudrinić je dan prije odluke o inaugurisanju Prlića za v.d. direktora (30.09. o.g.), „čvrsto obećao“ da ga neće podržati i da zagrebački dio Nadzornog odbora neće ni doći, ali je preko noći promijenio mišljenje i učinio što je učinio. Gotovo desetogodišnja saradnja Prlića sa HT „Zagreb“, i sa Mudrinićem lično, prevagnula je u korist individue koja se tereti za izvlačenje desetina miliona KM (određeni izvori tvrde da je u pitanju ravno sto miliona) iz „Eroneta“.

Ovakvo ponašanje nema nikakve veze sa politikom, već sa interesom, jer je prosto nemoguće da je Prlić gotovo desetkovao „Eronet“, izvlačeći novac naduvanim i fiktivnim računima, a da to Mudrinić nije znao. Pitanje je i kakvi su sve poslovi obavljani između zagrebačke i mostarske firme, pošto ovakva „kapitalna“ povezanost omogućava izvanredne uslove za mahinacije, pranje novca i druge zloupotrebe. Tu je, naravno, i agencija „Digitel“ iz Hrvatske koja je, bukvalno, dovela „Eronet“ na korak od bankrotstva, zajedno sa sarajevskom SV-RSA, čiji je vlasnik Neven Kulenović. Kolika je pohlepa Prlića i „marketinških magova“ iz „Digitela“ svjedoči i podatak da je ova firma čokoladice, čija je cijena u maloprodaji 1 (jedna) KM, od mostarske firme naplaćivala svih 15 KM. Preciznije, 2000 čokoladica „Eronet“ je platio 15318,80 Evra. „Da ti oči stanu“, rekao bi narod, a sve se dešavalo 2008. godine (vidi dokumente).

Ovaj bizaran podatak valjda je najbolja slika političkog uspona Stipe Prlića, ali i dokaz međudržavne kriminalne saradnje, koju je vladajuća partija odlučila da nastavi, silujući sve zakone Federacije BiH i imenujući „zlatnog čokoladnog“ dečka nanovo na čelo HT-a. Kada im nije smetala istraga koju je zahtijevao „Interpol“ zbog sumnje da su Prlić, Kulenović, Darko Aleksić, Zoran Bakula i drugi oprali najmanje 1,9 miliona Evra, zašto bi im smetala čokoladica od 15 KM?! Moglo bi se nabrojati još na stotine zapanjujućih primjera razbacivanja i izvlačenja narodnog novca iz „Eroneta“, a svaki od njih zahtijeva istragu (vidi dokumente).

Bitno je primijetiti još nekoliko stvari: ukupna dobit „Eroneta“ u 2008. (4.278.600 KM), 2009. (6.062.750 KM) i 2010. (7,5 miliona KM) godini, prema službenim podacima, iznosi nešto manje od 18 miliona KM. U istom tom periodu, Prlić je firmama „Digitel“ i „SV-RSA“, na ime marketinških usluga, isplatio najmanje 23 miliona KM. Jednostavnije rečeno, „Digitel“ i „SV-RSA“ imale su najmanje pet miliona KM (u te tri godine) veću dobit od „Eroneta“, nego što je „Eronet“ imao od svih svojih poslova.  

Tokom 2008. godine, ugovor „Eroneta“ sa „Digitelom“ iznosio je 6,5 miliona KM, dok je sa SV-RSA bio „težak“ 5 miliona KM. U našem posjedu je ugovor sa „Digitelom“ iz 2009 (vidi dokumente), koji je, takođe, iznosio 6,5 miliona KM, te sa SV-RSA iz 2010. koji je „težio“ 4,5 miliona. Samo na osnovu ovih dokumenata izvedena je pomenuta računica, a realno je da je razlika znatno veća, jer nema sumnje da su i „Digitel“ i „SV-RSA“ imali ugovore i 2009. i 2010. godine. I to milionske.

Novac od ugovora sa „Eronetom“, Kulenovićeve marketinške firme (osim SV-RSA posjeduje i „Ujedinjene medije“, te brojne druge), prale su preko „Mreže plus“, čiji je direktor bio Darko Aleksić. On je preko TV kuća ATV i „Hayat“ mešetario, a „višak“ novca prebacivan je na račune u Sloveniji, Austriji, Gibraltaru, a odatle na privatne račune Prlića, Kulenovića, Aleksića, Bakule...