Nakon odgađanja redovne i vanredne sjednice Predsjedništva BiH, samim tim i neusvajanja ANP-a i neimenovanja mandatara za Savjet ministara BiH, može se konstatovati da su “Principi za uspostavljanje vlasti u BiH”, koje su potpisali, 05.08.o.g. Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, u komatoznom stanju, bez velikih šansi da ožive.
Šanse su tek teoretske.
I Lars Gunar Vigemark je u komatoznom stanju.
Izvjesno je jedino da su mu koferi spakovani. Sa kartom u jednom smjeru.
2.
Uz navedeno, Dodik je definitivno izišao na čistinu i stao naspram Zapada, SAD-a i NATO, što je za njega vrlo vrlo neobećavajuća situacija.
3.
Šanse da iz tog sukoba izađe kao pobjednik nisu čak ni teoretske, jer Dodik, ma koliko se pozivao na odluke Narodne skupštine RS, direktno ne poštuje odluke BiH, koju vodi kao jedan od tri člana Predsjedništva BiH.
4.
Dodik, definitivno, neće glasati za ANP ni u kojoj varijanti i to je činjenica koju je nemoguće zaobići, ali i koja je njemu mlinski kamen oko vrata.
5.
Sam ga je sebi stavio, igrajući se između velikih sila, pogrešno misleći da je u toj igri išta više od alatke. U ovom slučaju istočne.
6.
Paradoks je da je u cijeloj ovoj priči Dodik protiv samog sebe, odnosno Dodika iz 2009. godine.
Tada je Dodik, kao premijer RS i lider SNSD, podržao Radmanovića, visokog funkcionera SNSD, koji je, u ime Predsjedništva BiH, uputio pismo NATO i zatražio pristupanje BiH Alijansi.
Slobodna Evropa - Komentarišući predaju Akcionog plana za članstvo u NATO-u, premijer RS i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik podsjetio je da je Narodna skupština RS još 2005. godine jednoglasno podržala plan ulaska BiH u ovaj vojni savez:
„Moj stav vezano za NATO savez je jasan - i partije koju ja predstavljam: mi treba da se nađemo u NATO savezu, ali procedura koju treba da provedemo mora da manifestuje volju ljudi koji žive ovdje. Podnošenje tog dokumenta ne znači članstvo u NATO savezu. Odluku o tome će donijeti organi BiH, a to znači i mi koji participiramo u tim organima, i mi ćemo se opredijeliti o metodologiji kako ćemo doći do takve odluke i njene podrške“, rekao je tada Dodik, 02.10.2009..
Tda je još naglasio: „Treba u racionalnoj atmosferi vidjeti na koji način se kretati ka tome. Ima mnogo nepravdi koje je učinio NATO na ovim prostorima, ali to ne znači da mi treba da žrtvujemo buduće integracione procese zato što imamo otvorene probleme. Mislim da svi otvoreni problemi upravo se mogu rješavati u okviru NATO struktura.“
7.
Racionalnost je, u međuvremenu, nestala; Dodik je danas protiv Dodika, ali problem Dodika je u tome što je slanje ANP-a, aktivacija MAP-a, put BiH u NATO, postao državna obaveza. Njegovom voljom i zaslugom. I što je to nepromjenjivo.
Dodikova novostečena iracionalnost neće promijeniti navedeno!
8.
Zoran Tegeltija, nesuđeni mandatar za formiranje Savjeta ministara, ostaće u tom kapacitetu.
Šanse da se to promijeni su teoretske, ali su i one u komatoznom stanju.
9.
Pokazalo se, što je konstanta, da je optimizam Dragana Čovića, iskazan nakon potpisivanja Principa, siguran putokaz da uspjeha projekta neće biti.
10.
Pokazalo se i da je Izetbegović definitivno redukovan u političkim igrama i potpuno nedorastao. Redukcije su mu nepopravljive.
Šanse da se to promijeni nisu nikakve, čak ni teoretske.
11.
Željko Komšić ostao je pri svojim stavovima, od kojih je ulazak u NATO prioritet BiH, što je dokument koji je, zajedno sa njim, svojevremeno kreirao Nebojša Radmanović i desilo mu se da je on najveći pobjednik projekta “Principi” u čijem stvaranju nije ni učestvovao.
12.
Kriza tek slijedi; Mnogo dublja od one u kojoj se BiH trenutno nalazi. Ali to se znalo i 05.08., kada su obznanjeni Principi, kao što je to jasno i 20.08., nakon što je “Crni Utorak” pojeo dvije sjednice Predsjedništva BiH i mogućnost da se zemlja pokaže bar na trenutak ozbiljnom, a ne vlasništvom neodgovornih i nesavjesnih političara, koji sa njom postupaju i vladaju isključivo u skladu sa ličnim interesima.
Ministarstvo pravde BiH uputilo je kompletnu dokumentaciju za izručenje Slaviše Juroševića, organizatora pokušaja likvidacije Slobodana Vasiljevića.
Ubica Slaviša Jurošević
“Molba za izručenje s kompletnom dokumentacijom je u odnosnom predmetu upućena nadležnim organima Grčke dana 7.08.2019.god. Daljnjih informacija nemamo”, odgovoreno mi je iz Ministarstva pravde.
Prethodno je toj instituciji svu potrebnu dokumentaciju dostavio Okružni sud Istočno Sarajevo.
“Sudija za prethodni postupak Okružnog suda u Istočnom Sarajevu dana 19.06.2019. godine za osumnjičenog Jurošević (Stanimira) Slavišu zv. "Beli" naredio je izdavanje međunarodne potjernice, prema kojem osumnjičenom je prethodno 05.06.2019. g. rješenjem sudije za prethodni postupak određen pritvor. Prema osumnjičenom Juroševiću pritvor je određen izzakonskih razloga propisanih članom 197. stav l. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (ZKP RS).
Nakon toga, po obavijesti Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine dva puta smo istome dostavljali ekstradicionu dokumentaciju za osumnjičenog Jurošević Slavišu, koji se nalazio u ekstradiconom pritvoru u Grčkoj.
Kako jevaljalo potrebnu dokumentaciju dostaviti u originalu ili ovjerenoj kopiji, sa prevodom dokumentacije na grčki jezik to smo Ministarstvu pravde BiH (sa prevodom) cjelokupne dokumentacije dostavili dana 30.07.2019. godine.
Prevod dokumentacije na grčki jezik je onemogućio efikasnije postupanje suda u dostavljanju dokumentacije za ekstradiciju Ministarstvu pravde BiH”, odgovorio je na moj upit predsjednik Okružnog suda Istočno Sarajevo Senaid Ibrahimefendić.
Grčka granična policija uhapsila je Slavišu Juroševića, prilikom izlaska iz te zemlje, 4.07. ove godine.
Jurošević je uhapšen nakon što je Interpol za njim izdao međunarodnu potjernicu zbog pokušaja ubistva u BiH.
On se sumnjiči da je organizovao ubistvo Slobodana Vasiljevića, koji je u noći sa 1. na 2. juni ove godine brutalno pretučen u Šekovićima.
Juroševićevo izručenje je ključ razrješenja pokušaja likvidacije Vasiljevića, jer on, bez sumnje, zna Ko je naručio ubistvo. A da je naručeno, tu nema nikakve dileme.
Vasiljević se i dalje oporavlja od teških povreda zadobijenih prilikom pokušaja da ga likvidiraju.
Slobodan Vasiljević
Vasiljević praćen duže od dva mjeseca i da je njegovo ubistvo bilo pomno planirano.
Istragom je još, kako mi je ranije rečeno, utvrđeno da su napadači imali zadatak od Naručioca likvidacije da metalnim šipkama zatuku Vasiljevića "do smrti" - Takav način ubistva, surov i podmukao, odabran je da bi žrtva što duže patila. I da bude "ponižen u smrti"! Srećom, Vasiljević je preživio napad u kojem je zadobio preko trideset teških udaraca, bio je danima u komi, ali je, zahvaljujući ljekarima u UKC Tuzla, uspio da se u dobroj mjeri oporavi, iako mu je lijeva noga, smrvljena od udaraca, još uvijek u prilično teškom stanju. Postoje dokazi da su pojedini pripadnici policije pomagali napadačima na Vasiljevića. Posebno se to odnosi na pojedine pripadnike PS Milići, a potom i na pojedince iz PS Šekovići i PS Vlasenica; Primarno na inspektora Predraga Krstića, iz PS Milići, kao i komandira te stanice Slavka Boškovića. Ne treba zaboraviti ni Nikolu Milakovića iz PS Šekovići, kao ni činjeniccu da niko od navedenih i još nekolicine pripadnika policije nije suspendovan, iako postoje dokazi o njihovoj umiješanosti.
Nikola Milaković
Milaković je imao komunikaciju sa Juroševićem, u noći kada je pokušana likvidacija Vasiljevića. Pokušao je to prikriti tako što je napisao Službenu zabilješku 12.06., deset dana nakon napada, u kojoj je navedeno "da je imao poziv od Juroševića", kako bi opravdao svoje ušešće u zločinu, ali postoje dokazi da laže. Važno je navesti da su pripadnici PS Šekovići i PS Milići prvobitno pokušali minimizirati zločin, ističući da je "došlo do tuče", ali je nadležni tužilac odbio takvu kvalifikaciju kada je saznao da je Vasiljević pretučen metalnim šipkama i istraga se vodi o pokušaju likvidacije na posebno surov i podmukao način. Nema dileme da je pokušano zataškavanje namjere da Vasiljević bude ubijen. U tom pokušaju zataškavanja učestvovali su, kako se tvrdi, pojedini pripadnici PS Šekovići i PS Milići.
Vasiljevića su pokušali likvidirati 01/02.06. (u ponoć) ove godine; bio u komi danima, ali je uspio da preživi, što je, kako ljekari smatraju, ravno čudu.
Vasiljevića je organizovana kriminalna grupa napala ispred Parohijskog doma u Šekovićima i zadala mu preko trideset udaraca metalnim šipkama. Prvo je snažno, sa leđa, udaren u glavu, nakon čega su nastavili da ga masakriraju bez milosti.
Ubica i pervertit
Milutin Kandić
Polomljena mu je, od udaraca, lobanja i lijeva noga na nekoliko mjesta. Upravo zbog toga operisan je dva puta, a pred njim je još nekoliko operativnih zahvata, kako bi se sanirale sve teške povrede.
Niko od prisutnih, prilikom pokušaja likvidacije Vasiljevića, nije ni pokušao da spriječi ovaj zločin.
Ubicama nije pošlo za za rukom da likvidiraju Vasiljevića, a nikako se ne smije dozvoliti da prođu sa blagim kaznama, jer bi to bila nagrada za pokušaj ubistva, a ne sankcija.
Zbog pokušaja likvidacije Vasiljevića, u pritvoru su ubica i pervertit, koji zlostavlja maloljetnice, Milutin Kandić, Goran Čalmić, Nebojša Ozinović, Stevan Garić, Miljan Milić, vozač u AD “Boksit” Milići, Nebojša Petković, takođe uposlen u AD “Boksit” i Stefan Radovanović.
Svi oni su, zajedno sa Juroševićem i još najmanje sedam lica, noći 01/02.06. pokušali likvidirati Vasiljevića.
Poznat je i Naručilac ovog ubistva, ali policija, a ni tužilaštvo još uvijek ga nisu priveli. Režim nastavlja na taj način da štiti svoje članove koji sebe doživljavaju kao "bogove" i odlučuju o životu i smrti. Pokušaj ubistva Vasiljevića nije prvi Juroševićev atak na tuđi život. Jurošević je, 15.04.2015., u Domu zdravlja u Milićima pucao u Ljubišu Pantića i teško ga ranio. Do pokušaja ubistva Pantića došlo je nakon njegovog fizičkog sukoba sa Juroševićem, nakon čega su obojica odvedeni u Dom zdravlja. Jurošević je hicem pogodio Pantića u nogu, a metak je završio u zidu ordinacije.
Na ulasku u Dom zdravlja oduzet je pištolj Juroševiću, ali mu ga je ponovo dao upravo Krstić, nakon čega je teški zločinac Jurošević pucao u Pantića.
Umjesto da bude procesuiran, Krstić je napredovao i postao inspektor, a Jurošević je zbog pokušaja ubistva Pantića kažnjen samo sa 800 KM. Toliko je tada koštao život u RS, sada je cijena još i manja.
Sramna odluka Suda
Narečeni Krstić koji je i ranije pomagao Juroševiću u zločinima, ne samo da nije suspendovan, već je ostao pripadnik MUP RS, čak napredovao od pozicije pozornika do inspektora. (nastaviće se)
MUP RS ni nakon dva mjeseca nije postupio po Naredbi tužioca Tanje Ninković da se saslušaju, dovedu na prepoznavanje, inspektori za koje se sumnja da su "iznuđivali dokaze" od braće Diljević (Bogdana i Boška), kako bi ih optužili za ubistvo Bojana Koprene, koji je nestao 07.07.2014. godine.
Naredba o obustavi istrage protiv Diljevića donesena je 10.06.2019., nakon čega je uslijedila nova - o sprovođenju istrage protiv pojedinih pripadnika MUP RS.
Na scenu je tada stupio Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS i odbio da se sprovede Naredba tužioca. Odbijanje traje još uvijek, jer inspektori nisu saslušani niti privedeni na prepoznavanje, tako da je i dalje na snazi Lukačeva samovolja i potpuno poništenje ingerencija Tužilaštva.
U Okružnom tužilaštvu Banjaluka se plaše Lukača i njegove odmazde; Da nije tako već bi pokrenuli mehanizme za kažnjavanje odgovornih zbog nepostupanja po Naredbi. Međutim, svi o tome ćute, a cijeli ovaj slučaj pokušava se zataškati.
Ponašanje Lukača, ali i tužilaštva, prije svega Želimira Lepira, Glavnog tužioca, samo doprinosi daljoj nesigurnosti svih građana, ali ukazuje i na činjenicu da MUP RS djeluje kao zaseban entitet, izvan sistema, koji je Lukač stavio iznad zakona.
Na djelu je potpuna anarhija, samovlašće i otvorena privatizacija institucija: Ko uopšte može da vjeruje u pravosuđe ili u MUP RS, kada je njegovim pripadnicima dozvoljeno da rade šta hoće, jer su, Lukačevom odlukom, izuzeti od bilo kakvih istraga u slučajevima kada postoji osnovana sumnja da su prekoračili svoja ovlaštenja.
Zato ne treba da čudi da pripadnici MUP RS otvoreno prijete, pucaju, prebijaju, ali, pojedini, i ubijaju/učestvuju u pripremi ubistava; Čine to sasvim slobodno, svjesni da će ih Lukač i vrh MUP RS zaštititi od bilo kakvog progona.
U nastavku geneza cijelog slučaja!
MUP RS i dalje odbija da izvršava naredbe Tužilaštva; Lukač mijenja zakon kako bi Tužilaštvo stavio pod punu kontrolu; Lepir&ostali ćute, jer se plaše odmazde (15.07.2019.)
piše: Slobodan Vasković
MUP RS ni dalje ne izvršava naredbe Tužilaštva, iako bi trebalo da je servis te institucije, a ne da djeluje kao da joj je nadređen.
Sukob je počeo kada je Okružno tužilaštvo (tužilac Tanja Ninković) donijelo Naredbu o obustavi istrage protiv Boška i Bogdana Diljevića, “jer nema dovoljno dokaza da su počinili to krivično djelo”. Naredba je donesena 10.06.2019., a Diljevići su bili osumnjičeni za ubistvo Bojana Koprene, koji je nestao 07.07.2014. godine.
Nakon toga Ninkovićeva je izdala drugu Naredbu da se inspektori, za koje se sumnja da su "iznudili dokaze" dovedu na prepoznavanje. Iz MUP RS su to odbili tada, a odbijaju i dalje da postupe po toj Naredbi.
Lukač, koji je sebe i pripadnike MUP RS stavio iznad zakona, javno se sada zalaže za donošenje zakonskog akta koji će policiji, kako je naveo, omogućiti prigovor "na obustavljanje istrage ako su prikupljeni dokazi za dalje procesuiranje".
Lukač je ovu izjavu medijima dao 14.07.2019. i na taj način potvrdio da MUP RS ni dalje neće da postupa po Naredbama Tužilaštva, jer se, očito, njemu "tako može".
Razlog za donošenje novog zakona je to što policija odbija da postupi po Naredbi tužilaštva i inspektore, za koje se sumnja da su iznudili iskaze, dovede na prepoznavanje.
Lukačevo obrazloženje je tragikomično, jer i sada Tužilaštvo može ponovo da otvori istragu ukoliko se pojave novi dokazi, ali ovdje nije riječ o dokazima, već činjenici da donošenjem novog zakona, Lukač želi da pokaže da je MUP RS iznad Tužilaštva i da je on taj koji će ne samo da hapsi, već i da presuđuje.
Jednostavnije bi bilo da Lukač predloži Zakon o ukidanju svih sudova i tužilaštava i da policija preuzme "presude u svoje ruke". Što se već dešavalo.
Lukačev postupak nije iznenađujući niti je samo "tjeranje inata": On je svjedočanstvo da u Vladi RS radi ko šta hoće, da premijer nema nikakvu ulogu u radu Vlade, posebno ne uticaj na djelovanje ministara; I, najvažnije od svega, Lukač svojim postupkom pokazuje da je dio MUP RS zaista Hunta koje se mnogi plaše, a među njima su u velikom broju i pripadnici Režima, poput jadnog Želimira Lepira.
Lepir je, nakon odbijanja policije da postupi po naredbi Tužilaštva, trebalo da pokrene krivične prijave protiv odgovornih, ali on to nije učinio. Niti će, već će i dalje, kome god stigne, "u povjerenju" saopštiti da je Lukač “neobrazovan, primitivac, da ima lažnu diplomu, da ništa ne zna, da je nasilan, da je kriminalac…”.
Razlozi su jasni, a svi detalji ovog nezabilježenog slučaja objavio sam u dva teksta na koja podsjećam.
Lepir se boji Lukača do mjere fizičke ugroženosti (27.06.2019.)
piše: Slobodan Vasković
1.
“Ako nema sukoba između Lepira i Lukača zašto je Lepir meni, na moju opasku da samo budala može povjerovati u ono što je MUP RS sapštio na konferenciji i da sve pripadnike MUP RS koji su u tome sudjelovali treba pohapsiti, odgovorio doslovno: ‘Feraget, j… te ... , hoćeš da me Lukač ubije’“, rekao je advokat Ifet Feraget svom klijentu Davoru Dragičeviću, ocu ubijenog Davida Dragičevića, komentarišući najnoviji sukob na relaciji Okružno tužilaštvo-MUP RS, koji već danima bukti.
2.
Sve se odigralo 26.12.2018. godine, kada je Feraget bio sa Lepirom i izdejstvovao da Dragičević, nezakonito pritvoren, bude pušten na slobodu. Feragetov razgovor sa Lepirom objavio je na svom FB profilu Davor Dragičević.
3.
Tom prilikom Feraget je na određen način odao priznanje Lepiru što nije prihvatio naređenje Dragana Lukača, izdato 29.03.2018., da zločin Teškog Ubistva Davida Dragičevića proglasi zadesom.
4.
Nažalost, to je jedino pozitivno što je uradio Lepir, sve izvan toga on je igrao po Lukačevim nezakonitim, anticivilizacijskim “notama”, koje su onemogućile hapšenje Naručilaca Ubistva i Ubica Davida Dragičevića, od kojih su neki pripadnici MUP RS.
5.
Lepir je već tog 29.03.2018., nakon Lukačevog nezakonitog zahtjeva, morao da podnese krivičnu prijavu protiv njega, ali, očito, nije smio, jer se boji ministra policije do mjere da smatra da bi, kako je to rekao Feragetu, mogao biti likvidiran.
Lepir je lično i javno potvrdio Lukačev nezakoniti zahtjev.
6.
Da se Lepir ne boji i da nije dio pravosudnopolicijske mafije, on bi još 26.03.2018. godine kada je Darko Ilić održao kriminalnu pres konferenciju, na kojoj je pokušao satanizovati Davida - žrtvu Ubistva, uhapsio i njega i Željka Karana i sve druge učesnike tog sramnog, užasnog, morbidnog javnog istupa.
7.
Svojim nečinjenjem Lepir je dozvolio da taj dan Ubistvo bude ozakonjeno, ako iza njega stoje i/ili štite Ubice i Naručioce pojedini visoki funkcioneri MUP RS.
8.
Bitno je naglasiti da je Ilić 26.03. opdržao pres konferenciju kako bi javno naložio Tužilaštvu, po prethodnom dogovoru sa dijelom vrha MUP RS, da istragu moraju voditi u pravcu “zadesa”, a da nikako ne smiju istraživati Ubistvo Davida Dragičevića.
Ta pres konferencija nije bila “nikakva greška MUP RS”, već svjesna demonstracija njihove moći da zataškaju Ubistvo!!!
9.
Najnoviji sukob između Lepira i Lukača izbio je kada je Okružno tužilaštvo (tužilac Tanja Ninković) donijelo Naredbu o obustavi istrage protiv Boška i Bogdana Diljevića, “jer nema dovoljno dokaza da su počinili to krivično djelo”. Naredba je donesena 10.06.2019., a Diljevići su bili osumnjičeni za ubistvo Bojana Koprene, koji je nestao 07.07.2014. godine.
10.
“Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci obustavilo je istragu protiv braće Boška (59) i Bogdana Diljevića (54) iz Bukvaleka kod Banjaluke, koje je MUP RS doveo u vezu sa ubistvom Bojana Koprene (26)”, rekao je za “Novosti” glavni tužilac OJT Banjaluka Želimir Lepir, navodeći da je naredba o obustavi istrage donijeta 10. juna 2019. godine.
11.
Nakon toga uslijedila je Naredba tužilaštva o prepoznavanju inspektora koji su osumnjičeni za “iznuđivanje iskaza”.
“Imamo osumnjičene, koje tužilaštvo nije željelo da sasluša, a sada su donijeli odluku da obustavljaju istragu. Sada okreću situaciju i optužuju naše inspektore, koji su radili istragu za iznuđivanje iskaza. Traži se od MUP RS da postroji svoje inspektore i dovedu osumnjičenog za ubistvo, koji bi trebalo da prepozna inspektora koji ga je navodno ošamario. To je stvarno nevjerovatno”, rekao je Lukač za “Novosti”, 10.06.o.g..
12.
Potom je uslijedilo odbijanje MUP RS da postupi po Naredbi tužilaštva, što je nezapamćeno i svjedoči da je policija potpuno istrgnuta iz bezbjednosnog sistema, da ne služi za zaštitu građana, već kao servis Lukača i njegovih prijatelja. Tu ne treba nikako zaboraviti ni Darka Ilića, jer je za vrijeme njegovog vođenja Uprave za organizovani kriminal i došlo do hapšenja braće Diljević.
13.
Umjesto da protiv Lukača i ostalih iz vrha MUP RS podnese krivičnu prijavu, Lepir izdaje nemušta saopštenja u kojima pokušava da demantuje postojanje sukoba između Tužilaštva i MUP-a, a jedino što je uspio jeste da potvrdi da na toj relaciji bukti pravi rat, ali i da tužioci ne smiju ništa pripadnicima MUP RS, posebno Komandantu Hunte Lukaču.
14.
“U posljednje vrijeme u skoro svim štampanim, elektronskim medijima i na internet portalim, su objavljeni detalji iz predmeta nestalog Bojana Koprene, u kojima se između ostalog navodi 'MUP Republike Srtpske i Okružno javno tužilaštvo Banjaluka su već duže vrijeme u ratu' ili 'zaoštravaju se odnosi banjalučkog tužilaštva i MUP-a Republike Srpske', itd.
Radi objektivnog informisanja javnosti obavještavamo građane Republike Srpske i BiH, da Okružno javno tužilaštvo Banjaluka nije u nikakvom sukobu sa policijom Republike Srpske i da su to slobodne interpretacije novinara ili nekih rukovodilaca MUP-a Republike Srpske, koji su se oglašavali u medijima, povodom ovog predmeta”, naveo je Lepir u saopštenju, izdatom 26.06. ove godine.
15.
Pitanja za Lepira je mnogo, a samo neka od njih glase - Ko su ti “neki rukovodioci MUP RS”? Ko im je šef? Da li je to Lukač, a,
naravno, da jeste! I zbog čega nije pokrenuo istrage protiv njih?
16.
Da li zbog “Feraget, j… te ... , hoćeš da me Lukač ubije??!
17.
Da je savjestan tužilac, a ne prestravljeni sluga Lukača, Ilića i ostalih nasilnika spremnih na sve, Lepir bi istupio u javnost sa konkretnim imenima i rekao zašto se osjeća ugroženim; Bio bi to njegov pozitivni doprinos razrješenju brojnih kriminalnih situacija koje je Tužilaštvo sprovelo po nalogu MUP-a RS, njegovih čelnika.
18.
Lepir, međutim, ne smije ni da pokrene postupke protiv pripadnika MUP RS koji odbijaju da izvrše Naredbu tužilaštva, iako on lično, svojim saopštenjem, to potvrđuje.
“Ovakav neprofesionalan odnos pojedinih policijskih službenika MUP-a Republike Srpske prema jednoj, nadasve, ispravnoj i zakonitoj odluci tužioca, može da stvori utisak kod građana da se policija i tužilaštvo sukobljavaju, a što naprosto nije tačno”, naveo je Lepir.
19.
Kakav drugačiji utisak od toga da MUP RS tretira tužilaštvo kao svoj servis sa obračune sa nepodobnim treba bilo ko da izvede, nakon što lično Glavni tužilac Okružnog tužilaštva Banjaluka izjavi da postoji “neprofesionalan odnos pojedinih policijskih službenika MUP-a Republike Srpske prema jednoj, nadasve, ispravnoj i zakonitoj odluci tužioca”?!
20.
Preciznije, Lepir je potvrdio da Lukač ne dozvoljava bilo kakvu istragu protiv pripadnika hunte, ni u situacijama kada postoje neoborivi dokazi da su počinili nedjela, ali i da se tužilaštvo boji da pokrene istragu protiv njega i njegovih poslušnika, jer “Feraget, j… te ... , hoćeš da me Lukač ubije”!
MUP RS odbija da postupa po Naredbama Okružnog tužilaštva Banjaluka (24.06.2019.)
piše: S.V.
Danima već traje pravi rat između MUP RS i Okružnog tužilaštva Banjaluka, a ključni razlog je to što policija odbija da postupi po Naredbi tužilaštva i inspektore, za koje se sumnja da su iznudili iskaze, dovede na prepoznavanje.
Riječ je o slučaju ubistva Bojana Koprene (ubijen/nestao 2014. godine), za čiju likvidaciju je MUP RS, Uprava za organizovani kriminal (dok je na njenom čelu bio Darko Ilić), osumnjičila braću Boška i Bogdana Diljevića.
“Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci obustavilo je istragu protiv braće Boška (59) i Bogdana Diljevića (54) iz Bukvaleka kod Banjaluke, koje je MUP RS doveo u vezu sa ubistvom Bojana Koprene (26)”, rekao je za “Novosti” glavni tužilac OJT Banjaluka Želimir Lepir, navodeći da je naredba o obustavi istrage donijeta 10. juna 2019. godine.
Lepir je, za “Novosti”, još rekao da je Naredba o obustavi istrage protiv Boška i Bogdana Diljevića za ubistvo Bojana Koprene donijeta “jer nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili to krivično djelo”.
U tužilaštvu, kako su “Novosti” navele, nisu željeli da obrazlože razloge za obustavu istrage, niti da pojasne zbog čega je odbijen izveštaj, koji je Uprava za organizovani i teški kriminal MUP RS 20. juna 2018. dostavila protiv Diljevića, zbog sumnje da su ubili Koprenu.
Na Lepirovu izjavu reagovao je ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač koji je postupak tužilaštva okarakterisao kao "nesvakidašnji odnos tužilaštva".
“Imamo osumnjičene, koje tužilaštvo nije željelo da sasluša, a sada su donijeli odluku da obustavljaju istragu. Sada okreću situaciju i optužuju naše inspektore, koji su radili istragu za iznuđivanje iskaza. Traži se od MUP RS da postroji svoje inspektore i dovedu osumnjičenog za ubistvo, koji bi trebalo da prepozna inspektora koji ga je navodno ošamario. To je stvarno nevjerovatno”, rekao je Lukač za "Novosti".
Jedino što je zaista nevjerovatno jeste činjenica da MUP RS ne želi da postupi po Naredbi Tužilaštva, bez obzira na Lukačeve stavove o cijelom slučaju. Nije on taj koji presuđuje, a ponaša se kao da jeste - uprkos Naredbi o nesprovođenju istrage protiv Diljevića, on ih i dalje smatra osumnjičenim, štaviše, može se zaljučiti, da ih tretira kao ubice.
Ukoliko je postupajući tužilac pogriješio u ovom slučaju postoje institucije koje bi trebalo to da riješe, a MUP RS je podnio protiv narečene žalbu Kancelariji disciplinskog tužioca VSTS, ali je nesporno da MUP RS nikako i ni u kom slučaju ne bi smio odbiti da postupi po Naredbi tužilaštva.
Međutim, upravo to je na djelu; Rat između Tužilaštva i MUP RS bukti, a policija ni dalje ne izvršava naređenja tužilaca.
Kako je uopšte moguće u takvoj situaciji govoriti o kvalitetnom sprovođenju istraga kada MUP RS radi samo one istrage za koje oni odluče da su “ispravne”, a neće da radi na istragama koje su za njih “stvarno nevjerovatne”, kako je to rekao Lukač.
Lukač je, da podsjetim, 29.03.2018. godine pokušao da presudi i oko zločina Teškog Ubistva Davida Dragičevića, jer je taj dan pozvao Lepira i od njega zahtijevao da hitno slučaj zatvori i proglasi zadesom. Lepir je to javno potvrdio.
Očito je da je Lukač i sebe i sebi podređene stavio iznad zakona i dao sebi za pravo da odlučuje šta je ubistvo, a šta nije, ko su ubice, a ko nisu i da on donosi odluke i u ime Tužilaštva.
Očito je i da se tužioci plaše Lukača i njegove odmazde, jer ne žele da izađu u javnost u vezi sa ovim zaista nevjerovatnim slučajem u kojem policija odbija da postupi po njihovoj Naredbi, niti da pokrenu dalje postupke protiv odgovornih za nepoštivanje njihovih naredbi.
Nažalost, zato u brojnim slučajevima, od kojih je Teško ubistvo Davida Dragičevića najdrastičniji, Okružno tužilaštvo postupa po naredbama koje stižu iz MUP RS, a čiji je cilj da se zaštite Naručioci Ubistva i Ubice Davida Dragičevića.
Darko ilić, koji je bio na čelu Uprave kada su Diljevići uhapšeni je, u međuvremenu, smijenjen i postavljen na poziciju Lukačevog savjetnika.
Međutim, Ilić uopšte ne dolazi na posao. Razlog ne leži u činjenici da je bolestan ili na bolovanju, jer to nije tačno; Ilić je potpuno zdrav, ali na posao ne dolazi, jer mu se može. Platu redovno prima.
Ilić je 26.03.2018. na pres konferenciji MUP RS svjesno lažno kriminalizovao ubijenog Davida Dragičevića, a prije i nakon toga, učinio brojna nedjela kako bi prikrio Naručioce Ubistva i Ubice Davida, među kojima su i pojedini pripadnici MUP RS, pa i sam Ilić.
Miodrag Bajić, šef Posebnog odjeljenja republičkog tužilaštva i njegov pion Goran Glamočanin donijeli su 23.11.2018. godine kriminalnu Naredbu o nesprovođenju istrage protiv Ilića, Dubravka Kremenovića i drugih pripadnika MUP RS, koja vrvi netačnostima, lažima, manipulacijama. Suštinski, Bajić, vrstan Ilićev prijatelj, nikakvu istragu nije ni vodio.
Okružno javno tužilaštvo Banjaluka objavilo je naredbu o obustavi istrage protiv Boška i Bogdana Diljevića u vezi sa ubistvom Bojana Koprene u kojoj je detaljno obrazloženo zašto tužilaštvo, za razliku od policije, osumnjičene ne smatra odgovornim.
Braća Diljević (foto Blic)
Naime, svjedok-očevidac na osnovu čijeg je iskaza policija teretila Diljeviće, tokom saslušanja u tužilaštvu 28. juna prošle godine je potvrdio svoju izjavu, ali su tom prilikom uočene i određene kontradiktornosti.
Međutim, kada je u aprilu ove godine svjedok ponovo saslušavan, on je rekao da ništa od onog što je izjavio policiji nije istina, te da kritičnog dana uopšte nije bio sa Bojanom Koprenom!
Izjave date pod pritiskom?
Objasnio je da je ranije neistinite izjave dao jer je osjećao strah od inspektora Draška Vujmilovića i Zorana Marića, koji su tokom saslušanja na njega galamili i prijetili mu da će ostati u policiji koliko god njima treba, te da se neće moći vratiti u Sloveniju, gdje privremeno radi, jer će mu oduzeti pasoš.
– Vujmilović je tražio da mu preda slovenačku vizu i sve vrijeme tokom saslušanja ju je držao kod sebe – navodi se u naredbi.Inspektori su i kasnije vršili pritisak na svjedoka i tražili da im saopšti kakvu je izjavu dao tužilaštavu, a čak su mu govorili da će ići s njim kada bude davao izjavu.
Zbog svega tužilaštvo je protiv inspektora otvorilo istragu zbog sumnje da su počinili krivična djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja i iznuđivanje iskaza.
Nadalje tužilaštvo je i kroz materijalne dokaze uspjelo da dokaže da prva svjedokova izjava nije istinita i to na osnovu telefonskog listinga između njega i Koprene.
Nije bilo komunikacije
– Komparativnom analizom i kretanjem po baznim stanicama je utvrđeno da u vremenskom periodu od 5. do 8. jula 2014. godine Koprena i svjedok uopšte nisu bili u isto vrijeme na prostoru istih baznih stanica, te da među njima nema ni registrovane komunikacije 6. i 7. jula 2014, što je potvrđeno i izvještaj o izvršenoj operativno-kriminalističkoj analizi UKP MUP RS – navodi se u naredbi.
Takođe, analizom snimka sa nadzorne kamere sa benzinske pumpe “Nestro petrol” u ulici Manjačkih ustanika utvrđeno da je Koprena 7. jula 2014. sam bio na pumpi u periodu od 20.16 do 20.19 časova.
To, kako se navodi, nesporno potvrđuje da iskaz koji je svjedok dao u policiji nije istinit u djelu u kojem je opisao da je bio u društvu sa Koprenom od 20 časova.
Takođe, iskazi još troje ljudi potvrđuju da je Koprena u kritično vrijeme u “Krčmi kod Roze” sjedio u društvu sa vlasnikom objekta, a kasnije im su se pridružila još dva lica, među kojima uopšte nije bilo svjedoka.
To takođe potvrđuje da njegov iskaz, koji je dao policiji, nije istinit jer se u njemu navodilo da je zajedno s Koprenom sjedio u “Krčmi kod Roze”.
Šta je pisalo u policijskoj izvještaju
Inače, izvještaj koji je Uprava za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RS podnijela tužilaštvu 20. juna prošle godine protiv Diljevića zasnovan je na iskazima tri svjedoka, među kojima je i sporni očevidac, koji je tužiocima priznao da je slagao.
U policijskom iskazu očevidac navodi da je kritični dan 7. jula 2014. sa Koprenom išao kod Diljevića “da ponovo kradu jagnjad, jer su prethodno uspješno ukrali deset komada”. Koprena je Opel vectom došao po njega i usput su svratili do prodavnice u kojoj je Koprena kupio dvije kutije crvenog “marlbora”. Kada su popili piće u “Krčmi kod Roze” krenuli su prema kući Diljevića. Po dolasku svjedok je ostao kod auta, a Koprena je otišao prema stadu kada ga, kako navodi svjedok, Diljevići hvataju. Boško je držao pištolj, a Bogdan je Koprenu verbalno napao jer su ga već upozoravali da ne dolazi.
Bojan Koprena
Došlo je do svađe i naguravanja i Diljevići su Koprenu krenuli da vode prema stadu kada mu je, kako svjedok tvrdi, Bogdan rekao: ”Ne bijeli ni jedne”. U izveštaju se navodi da je Boško u Koprenu ispalio jedan hitac, te da je svjedok “jasno čuo pucanj”.
Drugi svjedok je ispričao da je u kritično vrijeme čuo svađu iz pravca kuće Diljevića, glas koji govori: ”Ne bijeli ni jedne”, a nakon toga pucanj. On pominje da je nakon tog događaja, kada je prvi put išao kod Diljevića primjetio da je Boško imao punu kutiju crvenog “marlbora”. To mu je, kako tvrdi, bilo čudno jer zna da Boško ne puši tu vrstu cigareta, a kada ga je upitao za to dobio je nelogično objašnjenje.
Treći svedok je rekao da je znao da su Koprena i očevidac kritične noći otišli na imanje Diljevića s namjerom da kradu jagnjad. Navodno je upozoravao Koprenu da ne ide tamo, jer su mu Diljevići zbog toga već prijetili…
