петак, 22. март 2019.

Tijela dva poginula rudara izvučena iz hodnika podzemnog kopa


poginuli rudar Slaviša Žugić
piše: S.V.

Tijela Slaviše Žugića i Branimira Ostojića izvučena su ispod ogromnih količina zemlje koja se danas sručila na njih u ulaznom hodniku u jamu Podbraćan - Gunjaci.

Nesreća se dogodila u jutarnjim časovima, a mjestu nesreće ne može se prići.

Nezvanično: Najmanje tri rudara su poginula u teškoj nesreći u jami Podbraćan - Gunjaci


foto Avaz
piše: S.V.

Najmanje tri rudara su, prema nezvaničnim informacijama, poginula u teškoj nesreći u jami Podbraćan - Gunjaci, koja se nalazi na teritoriji opštine Srebrenica.

Prema nezvaničnom informacijama, riječ je o rudarima Ž.S., iz Milića, O.B. iz Zvornika, kao i još jedan rudar iz gradića Milići.

Oni su smrtno stradali nakon ogromnog odrona zemlje, a nalazili su se na samom ulasku u jamu. Radili su na mašini, koja je potpuno zatrpana.

Mediji su ranije javili da su u jami Podbraćan - Gunjaci zatrpana dva rudara, ali nezvanični izvori tvrde da je taj broj veći. Ti rudari bi se trebali nalaziti u samoj jami, dok su smrtno stradali u, kako se tvrdi, hodniku koji vodi u jamu.

Jamu eksploatiše Rudnik boksita iz Milića.

Mjesto nesreće je, prema riječima očevidaca, potpuno blokiramo i nemoguće je prići. Pedesetak mještana okolnih naselja se samoorganizovalo kako bi pomogli u otkopavanju zatrpanih rudara, ali im je, prema svjedočenjima, to onemogućeno.

Kompanija “Boksit” iz MIlića ranije je saopštila da su zatrpani rudari Slaviša Žugić i Branislav Ostojić.

Radovan Višković, premijer, potvrdio je da su smrtno stradala dva rudara, ne navodeći njihova imena; On je izjavio saučešće porodicama, ali nije rekao kojim.

Viškovićev postupak je prilično nerazumljiv, a ono što je zaista neshvatljivo jeste da premijer nije otišao na mjesto nesreće, posebno zbog činjenice da je bio dugogodišnji radnik kompanije "Boksit" i da je, kako je rekao, "lično poznavao stradale".

Nezvanično: Ima i poginulih u rudarskoj nesreći




Piše:S.V.

Prema nezvaničnom informacijama, u rudarskoj nesreći poginulo je najmanje jedno lice. 
Riječ je o rudaru Ž.S., iz Milića, koji je smrtno stradao.

Isti izvori, nezvanicno, tvrde da ima  još stradalih, od kojih je još jedan iz Milića, a treći iz Zvornika.




Mediji su ranije javili da su u jami Podbraćan - Gunjaci zatrpana dva rudara, ali nezvanični izvori tvrde da je taj broj veći.

Jamu eksploatiše Rudnik boksita iz Milića.

четвртак, 21. март 2019.

Raspakivanje Kremenovića, Kostreševića, Ilića i Lukača



piše: Slobodan Vasković

Kremenović
U tekstu “Nastavak Raskrinkavanja Darka Ilića i dva pitanja za Dubravka Kremenovića”,  koji sam objavio 13. marta ove godine, postavio sam dva pitanja Dubravku Kremenoviću, desnoj ruci Darka Ilića, aktuelnog savjetnika Komandanta Hunte Dragana Lukača, i ni na jedno pitanje nije odgovoreno.

Pitanja Kremenoviću su glasila:
U izjavi Bajiću naveo si da ne poznaješ nikog od porodice Dragičević, kao da nisi poznavao ni ubijenog Davida Dragičevića.

Da li si siguran da nisi slagao?

Da nisi, možda, jednom prilikom sjedio, vrlo bijesan, sa Davidove lijeve strane, dok su ostali bili sa njegove desne strane; U zatvorenoj prostoriji?

Kremenović, koji sam sebe dovodi pod veliku sumnju pisanjem Službenih zabilješki o samom sebi, trebalo je da odgovori, kako bi javnost uvjerio u svoju transparentnost. 

Kako to nije učinio, pitanja i dalje ostaju postavljena, plus jedno sasvim novo pitanje:

Kremenoviću, ako si, možda, jednom prilikom sjedio sa Davidove lijeve strane, dok su svi ostali bili sa njegove desne strane (u zatvorenoj prostoriji), da li je, možda, tada David sjedio na stolici zelene boje?

Kostrešević
Osim za Kremenovića, ima i jedno vrlo važno pitanje za Sinišu Kostreševića, takođe savjetnika Komandanta Hunte Dragana Lukača.



Kostreševiću, pred Anketnim odborom Narodne skupštine RS, u svjedočenju 22. maja 2018. godine, na pitanje Nedeljka Glamočaka, člana tog tijela, da li mu možeš reći kada je David Dragičević “doveden u vezu sa provalnom krađom u kući Rađen”, odgovorio si, doslovno sledeće:
“Pa nemojte me držati za riječ, mislim, (nemojte datumski, mislim, da li prije pronalaska tijela ili poslije), prije pronalaska tijela”.



Kostreševiću, Ko je prvi zvanično doveo Davida Dragičevića “u vezu sa provalnom krađom u kući Rađen” i kada?

Kostreševiću, da li si to provjerio, posebno nakon što si utvrdio da David nema ništa sa provalnom krađom, jer je to bilo vrlo vrlo bitno utvrditi?

Kostreševiću, da li si utvrdio zbog čega niko iz MUP RS nije otišao do kuće porodice Dragičević, u periodu od 18.03., (kada je David otet, potom i ubijen), do 24.03.2018., kada je pronađeno njegovo tijelo, ako se u tom perodu David dovodio “u vezu sa provalnom krađom u kući Rađen”?

Nije li to i previše čudno?

Kostreševiću, da li niko iz MUP RS nije otišao do kuće porodice Dragičević u navedenom periodu, jer je dio vrha MUP RS već tada znao kako će završiti sa Davidom? 

Kostreševiću, da te podsjetim, tvoj šef Lukač je javno izjavio 27.03.2018. godine da niko u tom periodu nije posjetio porodicu Dragičević!

"Ne znam zašto policija nije u toku dosadašnje istrage razgovarala sa roditeljima, ali ćemo to svakako uraditi", izjavio je Lukač, 27.03.2018. godine.

Kostreševiću, još jedno pitanje za tebe: “Šta znaš o zelenoj stolici”?

Ilić
Darko Ilić, kao i Dubravko Kremenović, Bojan Karanović, Siniša Kojdić i brojni drugi će tek odgovarati na pitanja istražilaca, ali do tada Ilić bi mogao da odgovori na pitanje - Gdje su snimci sa “Office shous” koji bi potvrdili kada je tačno Filip Ćulum došao na Trg Krajine u noći, 18.03.2018. godine i šta je radio u centru grada?



To pitanje je vrlo bitno, jer je Ilić pred Anketnim odborom Narodne skupštine RS ustvrdio da je Ćulumov alibi besprijekoran i da je sve u pogledu “tog lica” provjereno!

Ako je to već tako, Ilić treba da odgovori kada je Filip Ćulum otišao sa Trga, kojim putem i gdje?



Prije toga trebalo bi da kaže gdje su snimci sa svih tih kamera koji potvrđuju, kako navodi, alibi Filipa Ćuluma?!

Lukač
Pitanja za Lukača: 
-Da li si ti naredio uništenje snimaka sa video nadzora iz noći 18.03.2018. godine?
-Da li je LSD i dalje jeftin?


Za kraj jedna mala digresija:
-Kada će tvoje obezbjeđenje ponovo razbiti Dodikovo obezbjeđenje?!



среда, 20. март 2019.

Karadžiću doživotni zatvor: Skrivanja srpske političke elite iza leđa presuđenih je kukavičluk, bezidejnost, antipolitika…, nikako stav



piše: Slobodan Vasković

1.
Radovan Karadžić, prvi predsjednik RS, pravosnažno je presuđen na doživotni zatvor. Presuda je enciklopedija najstrašnijih zločina: genocid, istrebljenje, ubistva, teror…najstravičniji zločini. 

2.
Suočiti se sa činjenicama iz presude nimalo nije prijatno, nije lako, nije bezbolno, niti se na bilo koji način može ostati miran/neuznemiren. Suočiti se sa činjenicima iz presude, kako Karadžiću, tako i ranijih, je neophodno!

3.
Suočavanje sa samima sobom, jednih sa drugima, u BiH nije popularna tema, nije čak ni tema; Samo pominjanje suočavanja, posebno prihvatanja presuda Haškkog tribunala, jeste jeres/“izdaja nacionalnih interesa”, nerijetko i dovođenje u životnu opasnost… 

4.
“Kultura zločina” je predominantna, to je najsnažniji zamajac “Zamrznutog rata”, što decenijama bjesni u BiH.    

5.
Dok god je „kultura zločina“ (jesmo mi njihove, ali i oni su naše) primarna politička kategorija međusobnog komuniciranja, preuski su putevi za izlazak iz vrzinog kola sveopšteg nipodaštavanja najgroznijim optužbama. I to protiv kolektiviteta, a ne pojedinaca. 

6.
Iako pojedinci bivaju presuđeni, a ne narod/narodi.

7,
Od “kulture zločina” se ne odustaje čvrstom voljom aktuelnih elita, koje su u prethodne dvije godine, koliko je proteklo od prve presude Karadžiću, pojačale slavljenje osuđenih/presuđenih za ratne zločine, negirajući Haške presude i njihove duboke posljedice; Vrijeđajući žrtve drugih, samim tim prezirući i vlastite. 

8.
Međutim, ma koliko se, posebno vlasti iz RS, opirale brojnim, nimalo prijatnim, dimenzijama izrečenih presuda, one će u vremenu što dolazi tek ostaviti predubok trag. Već sada je itekako dubok.

9.
Svijet neće dovijeka tolerisati negiranje presuda međunarodnih sudova i svakodnevno sijanje mržnje; Dalje skupljanje krvavih poena na slavljenju odgovornih za najmonstruoznije zločine, poistovjećivanje sa istima, preziru prema njihovim žrtvama… 

10.
Činjenice da je da već predugo sve to tolerišu i da tome mora doći kraj.

11.
Mora, jer su posljedice takvih politika razarajuće i po BiH i po narode - BiH se rašiva po svim šavovima; Egzodus iz BiH traje; Odlazak stanovništva direktno je povezan upravo sa takvim stanjem; Beznađe proističe iz spoznaje da se “ništa ne mijenja i da se neće promijeniti”. 

12.
Za to nije kriv Haški tribunal, već oni što ne priznaju njegove presude. I to isti oni koji su priznali upravo taj Tribunal (sada Mehanizam) kao relevantnu instituciju za procesuiranje optuženih i sve ove godine sarađivali sa njim. Isporučujući im, između ostalog, i osumnjičene za ratne zločine!

13.
Istovremeno su ga, na mikropolitičkom prostoru, “negirali”, lažući narod da je riječ o “neprijateljskim akcijama i aktima”, trujući narod neistinama o ugroženosti, iako je isti taj narod najugroženiji od onih koji ga vode i što i sada na počinjenim najstrašnijim ratnim zločinima grade karijere i obezbjeđuju opstanak na vlasti. 

14.
Isti ti čine nove zločine nad vlastitim narodom, ubijajući djecu i prikrivajući i ta ubistva. 

15.
Pokvarene elite su otrovale narod lažima o tome kako su presude Tribunala marginalne, neznačajne, “neprihvatljive”., “osveta neprijatelja”…, kako bi ga opljačkali, satrali, doveli u stanje ropstva, a ne kako bi ga konačno izvele iz prethodnog rata, što, prema vladajućim politikama, nikada nije ni završio. 

16.
Važno je, najvažnije, istaći da samo političkim elitama odgovara da se ne završi, narodima nikako.

17.
Takvo djelovanje su zločini prema sopstvenom narodu, ali i prema drugim narodima, ništa manji od onih za koje je presuđen Karadžić i svi prije njega.

18.
To su činjenice, sve ostalo je mitomanija.

19.
I nakon presude Karadžiću, kao i onih koje su joj prethodile, iz RS ide bagatelna konfekcijska priča o “političkom djelovanju Haškog tribunala”, ali nikada se ne govori o odgovornosti srpskih političara i srpske politike za počinjene zločine.

20.
Ta odgovornost sadržana je u notornoj činjenici da vodeći srpski funkcioneri tokom rata nisu učinili baš ništa da spriječe zločine, nisu učinili ništa da tokom rata/nakon njega, presude ikoga za ratne zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom, ali i da srpske vlasti nisu godinama priznavale Haški tribunal, koji je osnovan maja 1993. godine. 

21.
U periodu od njegovog osnivanja pa sve do 1999. godine nije bilo nikakve saradnje vlasti RS sa Tribunalom.

22.
Sve to vrijeme, političke elite i nadležne institucije druga dva naroda, koji su učestvovali u tragičnom sukobu, dokumentovali su zločine počinjene nad pripadnicima njihovih etnosa i dostavljali ih Tribunalu. Otud, dobrim dijelom, disbalans u nacionalnosti optuženih/suđenih/presuđenih.
Ali, o tome je u RS Zabranjeno govoriti!!! 

23.
Sve ove decenije, srpske političke elite su se, bezrezervno i svi odreda, zaklanjali iza presuđenih, zloupotrebljavajući njihove sudbine, kako bi “pojali” o “ugroženosti Srba kao naroda, Republike Srpske”, ubirali prejeftine politilčke poene, ni ne razmišljajući koliko će na kraju ta jeftinoća skupo doći. 

24.
Nikada nisu ni pokušali promijeniti sopstvenu ustaljenu praksu indolentnosti, nerada, nehtijenja, neuključenosti u te procese. I, što je najgore, nastavljaju praksu ignorisanja njihovih direkrnih posledica - presuda. 

25.
Ista priča i nakon presude Karadžiću.

26.
Sve to kukavičko, necivilizacijsko, saučesničko skrivanje nije, niti će promijeniti činjenicu da je Karadžić presuđen i za genocid i za druge najstrašnije moguće zločine. I da je prvi predsjednik RS presudom okarakterisan kao ratni zločinac. 

27.
To je notorno; Svako bježanje od činjenica je pokušaj održanja “kulture zločina” kao dominante komunikacije, iako to dosad nikom ništa dobro nije donijelo, niti može donijeti. 

28.
Dok ne priznaju i ne prihvate žrtve drugih, ne mogu očekivati ni prihvatanje/priznanje sopstvenih. I kažnjavanje odgovornih za to. 

29.
Presuda Karadžiću je veoma teška i ona jeste satisfakcija žrtvama, ali jeste i zadnja opomena tzv. srpskoj političkoj eliti da prestane da se krije iza leđa presuđenih, da prestane sa političkom zloupotrebom tih procesa, na način da ih transferišu na leđa cijelog naroda, i da se suoče sa onim što piše u presudama, kako bi se proces pomirenja i svi drugi procesi u BiH ubrzali u pozitivnom smjeru. Jer se BiH neće rašiti, uprkos činjenici da se rašiva!
30.
Drugačije neće ići. Taj Iskorak je neminovan.  

31.
Važno je istaći i sledeće - “Odbrana” presuđenih u Hagu, koju nakon izricanja presuda, emituju kvazielite je notorna laž, kao što je to i njihova navodna odbrana Republike Srpske, koja je forma bez ikakvog sadržaja, jer je satrvena finansijski, ekonomski, privredno… Njenu institucionalnu suštinu na najvulgarniji mogući način su kidnapovali i privatizovali njeni najglasniji “zaštitnici”. 

32.
Prazna Forma nije došla u stanje potpune disfunkcionalnosti presudama Tribunala, već dejstvovanjem aktuelnih srpskih političkih elita. Jednih koji su je temeljno opljačkali i drugih koji prstom nisu mrdnuli da to spriječe.

jednih koji su kidnapovali i privatizovali institucije, pretvarajući ih u privatne manufakture/kovačnice prljavog novca i druge koji prstom nisu mrdnuli da ih spriječe.


33.
Teško da će se navedeni Iskorak desiti u dogledno vrijeme, sa aktuelnim vođstvom nikako. Zato će i dalje stradati narod, a bjekstvo sa ovih prostora značiti jedini spas; Stradanje će se nastaviti, jer je narod izložen na milost i nemilost sopstvene elite, koja se izvrgla u njegovog najvećeg neprijatelja. I ne prestaje da ga uništava. 

34.
Slučaj Karadžić, presuda koju je dobio i sve ono što joj je prethodilo i što se nakon nje desilo/dešava tragični su dokaz izrečenog. 

35.
Paradoks je u tome da su, nakon izricanja pravosnažne presude Karadžiću  u Tribunalu, svi u BiH prešli još jednu stepenicu iz prošlosti, što je krucijalno. 

36.
Bez prethodnog prelaska tih stepenica iz prošlosti, teško da se može zakoračiti ka budućnosti. Posebno što se te stepenice doživljavaju kao prepreke; ne kao dio zajedničkog puta.

37.
A one jesu trasiranje zajedničkog puta, ma koliki otpor bio prema njima i ma koliko se pokušavale minimizirati, ispolitizovati, pojeftiniti, zloupotrijebiti…, ma koliko licemjerne i cinične izjave takozvane srpske političke elite bile lažno silovite.

38.

Objektivno, oni, kvazielite, su bez ikakve snage, čak i mikronskog oblika, da zaustave proces pomirenja; Koji jeste prespor, ali koji u kontinuitetu traje i napreduje!

уторак, 19. март 2019.

Pravda za Davida - Idemo do kraja


EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST BIVŠEG SARADNIKA SOA (VIDEO): Tražili su od mene da prebacim oružje iz Doboja u mesdžid Stranjane

Pišu: A. Avdić/A. Omerović
Pripadnik selefijskog pokreta H.Č. iz Zenice skoro četiri mjeseca sarađivao sa hrvatskim obavještajcima. Prilikom vrbovanja prijetili mu zabranom ulaska u Hrvatsku. Za dobro izvedenu akciju prebacivanja naoružanja, obećavali mu posao u Hrvatskoj za njega i njegovu porodicu. SOA preko hrvatskog tjednika Nacional priznala kontakte sa ovim svjedokom.


Jutro. Slušaj me. Najbolje bi bilo da sada ne pričamo s obzirom da si u društvu. Sljedeći tjedan ćeš jedan dan doći do Krapine ili gdje već, pa ćemo pričati. Platit ću ti trošak benzina i ok“, pisalo je u porukama koje je krajem marta prošle godine Zeničaninu H. Č. poslao Davor mehaničar. 

No, iza imena „Davor mehaničar“ skrivao se službenik hrvatske obavještajne službe SOA. On je bio zadužen da drži na vezi zeničkog selefiju H.Č.
„Bio sam saradnik SOA-e od januara do maja“, počinje svoju ispovijest za Žurnal H.Č., tada zavarivač na privremenom radu u Sloveniji. 
DVA IZBORA
Za slovenačke vlasti nije bio sporan. Uredno je dobio vizu, radnu dozvolu, posao. Nije bio opasnost po nacionalnu sigurnost ove članice Evropske unije. Ali njegovi problemi su u Hrvatskoj. Prvo maltretiranje na granici, pa onda i izdvajanje u kasnim noćnim satima. Jednom je, tako, u januaru 2018. godine putovao sam. 
„Na granici su me zaustavili i odveli me u sobu za ispitivanje. Kazali su mi da imaju sve o meni, da sam prijetnja za nacionalnu sigurnost (Hrvatske). Rekli su mi da imam dva izbora. Prvi je bio da potpišem papir i da radim za njih. Drugi je bio – stavit ćeme u zatvor“, prisjeća se H.Č.
Pristao je na saradnju i potpisao „ dobrovoljnu pristupnicu“. Službenik SOA-e, koji mu se predstavio kao Davor, dao mu je i broj telefona (00385923653256). Memorisao ga je kao „Davor mehaničar“. I saradnja je započela. Svaki put, kada bi se H.Č. pokolebao, Davor mu je prijetio da bi njegova porodica mogla imati problema. Evo jedne prepiske.


H.Č: „Gnjave me činjenice“
Davor SOA: „Koje“?
H.Č.: „Pa,to što radim. Radim ono što ne volim. Odnosno, ono što je suprotno mojim principima“
Davor SOA: „Šta točno?“
H.Č.: „Pa, ovo. Špijunaža, praćenje i tako to“
Davor SOA: „O čemu ti pričaš“
H.Č. „Planovi mi se  okrenuli za 360 stepeni“
Davor SOA: „Radiš ono što si radio i prije. Koji planovi?
H.Č. „Moji životni. Normalan život i tako te stvari“
Davor SOA: „To je uvijek tako. Planovi i stvarni događaji su uvijek u disbalansu. Je li problem na poslu ili?
H.Č.: „Problem je to što meni iz glave ne izlazi to da radim za vas“
Davor SOA: „Radiš za sebe“
H.Č. :„Šta god u glavi planiram, čini mi se neostvarivo“
Davor SOA: „I svoju budućnost“
H.Č.: „Ne radim za sebe“
Davor SOA : „Radiš. Pogotovo za svoju familiju“
TUŠI ME SVE OVO
U strahu da bi njegovi roditelji mogli imati problema prilikom prolaska kroz Hrvatsku, H.Č. je nastavio saradnju. Ali svoju špijunažu sveo je na minimum. Čak je i ljude koje je morao pratiti, obavještavao da su mete. A Davor je samo izdavao naredbe. Tražio je od njega da napravi jedan lažni profil, na kojem će pisati hvalospjeve na račun ISIL-a i ostalih terorističkih organizacija. Tako je nastao profil „Usudu L Harb“.
„Je li se možeš ubaciti u viber grupe s braćom, koji slijede ovu priču“, postavljao je Davor nove zadatke.
„Ne mogu. Jer nemam brojeve od ljudi koji su u tim pričama. Iskreno, tuši me sve ovo“, odgovorio je H.Č.
Kako bi mogao obavljati određene zadatke, Davor je H.Č. jednom dao i novac, slao ga je po mesdžidima u BiH, naređivao s kojim osobama na Facebooku da kontaktira. A onda, u aprilu, pred prvomajske praznike pozvao ga je na sastanak u Krapinu.
„Od mene je tražio da prenesem iz Doboja ruksak oružja, da li je to eksploziv, oružje, nisam bio siguran. To sam trebao da uzmem u Doboju, a da to negdje ostavim kod mesdžida u Stranjanima. Ja gore nikad nisam ni bio. Oni bi to javili policiji u Bosni, koja bi našla to oružje gore. Kao, akcija bi se izvela da selefije imaju oružje“, tvrdi H.Č. u razgovoru za Žurnal.
Za dobro izvedenu akciju, hrvatski su obavještajci obećali H.Č. zaštitu od krivičnog gonjenja i prebacivanje u Hrvatsku njega i njegove porodice. No, on zadatak nije obavio. Nije želio, tvrdi, da podmeće bilo kome. Pokupio je stvari u Sloveniji i vratio se u BiH. Više nikad nije kročio na teritoriju Hrvatske. Danas posjeduje brojne dokaze o svojim kontaktima sa SOA-om
„A spreman sam ići i na poligraf“, ističe H.Č..
O svemu je obavijestio bh. sigurnosne agencije. A one hrvatske, ako je suditi po navodima tjednika Nacional, ne spore da su imali kontakte sa H.Č., čovjekom od kojeg su, kako on svjedoči, tražili prebacivanje oružja ili eksploziva iz Doboja u jedan mesdžid kod Zenice. 
Pogledajte video razgovora novinara Žurnala sa bivšim saradnikom SOA-e. 

(zurnal.info)


понедељак, 18. март 2019.

Tamna strana grada: Lukačeva Hunta spriječila performans grupe "Pravda za Davida" na godišnjicu njegove otmice (VIDEO)


Sa Davorom





Dosje/18.03.2018. - Noć kada je otet David, nakon toga mučen, potom i Ubijen


piše: Slobodan Vasković

David Dragičević otet je tačno prije godinu dana, 18.03.2018. godine, nakon 02 časa 32 minuta 41 sekundu. To vrijeme je bitno, jer su kamere upravo u to vrijeme snimile Davida kako stoji u Gospodskoj ulici sa G.B. i još jednom djevojkom.

Snimaka Davida Dragičevića nakon tog vremenskog perioda, zasad, nema!

Nakon toga, otmičari su Davida silom odveli iza Metalske škole, gdje je pretučen (premlaćivanje je vidjela svjedok Jovanka Bošnjak, čije svjedočenje se pokušava minimizirati i učiniti irelevantnim), da bi ga, nakon toga, odvukli do automobila, ubacili u njega i odvezli u nepoznatom pravcu.

Ubijen je u periodu do 24.03.2018. godine, kada je njegovo tijelo nađeno na ušću kanalizacije Crkvena u Vrbas.

Ubistvo Davida Dragičevića je naručeno, o čemu svjedoči i podatak da je inscenirana lažna pljačka kuće Đorđa Rađena na Laušu u ulici Velibora Janjetovića Janje.

Ubistvo Davida pokazalo je koliko duboke korijene je uhvatila PravosudnoPolicijska mafija, koja štiti Naručioce Ubistva, Ubice i njihove saučesnike i ne dozvoljava da se oni privedu pravdi.

Ključne osobe tog Kartela su Milan Tegeltija, predsjednik VSTS, Miodrag Bajić, zamjenik Republičkog tužioca RS, Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS i njegov savjetnik Darko Ilić.

Uz njih, tu su još Želimir Lepir, Glavni okružni tužilac, postupajući tužilac Dalibor Vrećo, Mladen Mitrović, šef OJT Prijedor, tužilac Saša Labotić, potom Dubravko Kremenović, desna Ilićeva ruka, Darko Ćulum, direkor Policije RS, kao i niz drugih pripadnika Hunte.

Sve njih štiti vrh RS!

Niko od njih nije dozvolio da se detaljno istraže dešavanja na Trgu Krajine iz noći 18.03.2018. godine, niti to dalje dozvoljavaju, iako se detaljnom analizom dostupnih snimaka jasno vidi planirana akcija napada na Davida.

Vidljivo je još niz detalja, a značajno je istaći da je ogromna većina video zapisa sa nadzornih kamera iz kobne noći, kada je David otet, potom mučen, kasnije i ubijen, nestala i uništena.
  
U nastavku ponovo emitujem detaljnu analizu dešavanja na Trgu Krajine u kobnoj noći, sa brojnim detaljima koje sam već ranije objavio, ali nikada sve zajedno.


“Institucije” koje se bave “istragom” ubistva Davida Dragičevića pokušale su/i dalje pokušavaju manipulisati vremenom njegovog kretanja po Trgu, sa namjerom da prevare sve  i liniju kretanja Davida Dragičevića, u noći 18.03., uspostave kako to odgovara njihovim interesima; Suštinski cilj je da se ne otkriju Naručioci Ubistva i Ubice Davida Dragičevića; Takođe i da se prikrije da su gotovo svi snimci sa video kamera brojnih objekata, u poluprečniku od 500-600 metara od Trga, izbrisani i uništeni. 

Upravo takvo ponašanje “institucija” svjedoči da je Ubistvo Naručeno i da su pojedini pripadnici tih istih “institucija” duboko involvirani u zločin, kao i njegovo zataškavanje.

Cilj “institucija” bio je da dokažu sledeću liniju kretanja Davida Dragičevića: Fabrika - Trg - 988 - Optika Ray - Gospodska - NLB banka - knjižara Kultura - Ferhadija - Pekara Zmijanje - Kuća Rađenovih - odlazak iz Kuće Rađenovih - Pad/Bacanje u Crkvenu! 

Sve navedeno je verzija Darka Ilića, načelnika Uprave za organizovani kriminal, izrečena na monstruoznom presu MUP RS, 26.03., “poboljšana” intervencijama Miodraga Bajića, zamjenika Republičkog javnog tužioca.



Da bi postigli željeni cilj, vrijeme na kamerama “Fabrike” (kada se David nalazi u tom objektu) pozicioniraju različito - od “01čas 45 minuta” (Anto Nobilo, u svom tajnom dokumentu) do “oko 02 časa” (dokumenti MUP RS), a nigdje ne navode to vrijeme precizno, niti navode da su saslušali bilo koga iz “Fabrike”, sem jednog zaštitara. 

MUP RS/Fabrika - "oko 02 časa"
Međutim, nikako nisu uspijevali sa vremenima na kamerama kafea “City”, kamerama “988” i kamerama “Komercijalne banke”, potvrditi svoju verziju, pa su se odlučili za prevaru - da kamere sa kafea “City” proglase netačnim, zbog čega su naveli da idu naprijed osam minuta.

I taj pokušaj se pokazao potpuno bezuspješnim, jer se, u tom slučaju, vrijeme nikako ne poklapa sa tajmingom na kamerama “988”, a iz “priče” se izbacuju i vremena sa kamera objekta “Optika Ray”. 



Najrigidnije greške, koje ogoljavaju navedene namjere “institucija”,  napravio je Miodrag Bajić u Naredbi o nesprovođenju istrage protiv Darka Ilića, Dubravka Kremenovića i drugih pripadnika MUP RS, jer je uspio “dokazati” da je David bio istovremeno i na Trgu Krajine i u Zanatskom centru ukupno 3 minuta i 38 sekundi, što je nemoguće. 

Bajićevo vrijeme i putanja
Treba podsjetiti i da je sve oko knjižare “Kultura” Bajić slagao, jer je utvrđeno da kamere sa bakomata koje se nalaze na knjižari nisu te noći snimile Davida, pa su njegove tvrdnje da je David prošao tim putem lažne. Davida te noći nisu snimile ni kamere sa kladionice “Mocart”, koja se nalazi između Ferhadije i PU Banjaluka, na strani gdje je džamija.   

Bajić - Laži oko "Kulture"
MUP: kamere sa bankomata na "Kulturi" nisu snimile Davida
Bajić ne samo da je napravio idiotske greške, već je i Sinišu Kostreševića, sada već bivšeg načelnika UKP-a, indirektno nazvao lažovom: Kostrešević je tvrdio da se na kamerama “Optika Ray” David poslednji put jasno vidi, a to je, prema Bajiću, vrijeme od 02 čas 22 minuta do 02 časa 26 minuta, 18.03.2018.


Zato je važno naglasiti - poslednji put Davida Dragičevića, prema dostupnim materijalima, prepoznajemo na kamerama Komercijalne banke - u Gospodskoj ulici u 02 časa 32 minuta i 41 sekundu. Tada stoji sa dvije djevojke.


-Veoma je važno naglasiti da ni putanja, na kojoj insistiraju “institucije”, u čijem središtu je NLB banka (zgrada Ekvator) i vrijeme kada je navodno David prošao kraj nje, 02 časa 38 minuta 52 sekunde, pa pored Ferhadije, pa na Lauš, u ulicu Velibora Janjetovića Janje 11, nikako ne mogu da se uklope u njihov plan.

Bajić - NLB banka
-Da bi se prešla ta distanca, potrebno je, najmanje, 14 minuta, što znači da bi tačno u 02 časa 52 minuta 52 sekunde, moglo da se stigne do kuće Đorđa Rađena, što je vrijeme koje se i navodi kao tajming ulaska u kuću. Međutim, onda nije moguće svratiti u pekari “Zmijanje”, kupiti, pa još pojesti burek. 



-Da bi se stigo do pekare “Zmijanje”, takođe, je potrebno najmanje 14 minuta, što znači da bi i u tom objektu osoba koja se kreće putem “institucija” bila u 02 časa i 52 minuta 52 sekunde; U isto vrijeme kada ulazi u kuću Rađenovih!!!





-Zaključak je jednostavan - putanja “institucija” i događaji na njoj su lažni, osim u situaciji da prihvatimo Bajićeve sulude tvrdnje o višestrukom istovremenom pojavljivanju iste osobe u isto vrijeme na različitim mjestima!!! 

Uz sve navedeno, pojavile su se informacije da ne postoji nikakav snimak sa NLB banke, već da je riječ o samo još jednoj laži policije.

Putanja i Vrijeme Kretanja Davida Dragičevića, koje nude institucije, su nemogući! 

Prema dostupnim dokumentima, snimcima i fotografijama, moguće je da je putanja Davida Dragičevića, u kritičnim trenucima te noći, izgledala na sledeći način: Fabrika - Trg - 988 - Fabrika - Trg - Jevrejska - Gospodska.

To praktično znači da su “institucije” svjesno “zaboravile” da je David prije dolaska na Trg (koji vidimo sa kamera kafea City) bio u “988”, pa se vratio pred “Fabriku”, odakle je ponovo krenuo na Trg, već su njegov odlazak u “988” postavile iza pojavljivanja na kamerama kafea “City”.


Da pojasnim - Putanja, koju navodim,  iz te noći uklapa se pod sledećim uslovima:
-Iz “Fabrike” izlazi “oko 02 časa”, što može biti i u 02 časa 05 minuta/02 časa 10 minuta;

-Vrijeme koje pokazuju nadzorne kamere kafea “City” je tačno, što je potvrđeno Davoru Dragičeviću, kada je izuzimao snimke, 24.03.2018.;

-Vrijeme u prolazu prema kafeu “988” (vanjske kamere kafea) je tačno, što je potvrđeno Davoru Dragičeviću, kada je izuzimao snimke sa kamera tog kafea.



-Vrijeme na unutrašnjim kamerama kafea “988” ide unaprijed četiri minuta, 
što je potvrđeno Davoru Dragičeviću, kada je izuzimao snimke sa kamera tog kafea (Vrijeme se uklapa i ako je tačna unutrašnja kamera, a vanjska ide naprijed četiri minuta);

-Vrijeme na kamerama “Komercijalne banke” je tačno, što je potvrđeno Davoru Dragičeviću!



-Vrijeme sa kamera “Optika Ray” zanemarujemo, jer ne znamo ni da li su ga te kamere snimile, pošto u to nije siguran ni Siniša Kostrešević, za šta postoje svjedoci! 


-Ukoliko je Kostrešević, pak, i dalje siguran da je David, poslednji put kada se jasno prepoznaje, snimljen kamerama “Optika Ray”, onda je to vrijeme nakon 02 časa 32 minuta 41 sekundu, kada se vidi u Gospodskoj ulici sa dvije djevojke. 

Praktično, to bi dodatno potvrdilo da je David otišao prema Metalskoj školi, što tvrdi Davor Dragičević i oni koji ga podržavaju, a ne prema Laušu, na čemu uporno insistiraju “institucije”.

Moguća Putanja I Vrijeme Kretanja
Ako se prihvate kao realni navedeni parametri, onda vrijeme kretanja Davida Dragičevića, u ranim jutarnjim časovima 18.03., izgleda ovako:

-David izlazi iz “Fabrike “oko 02 časa”, odnosno između 02 časa i 02 časa i 10 minuta.

-David, bilo prelaskom preko Trga ili nekim drugim putem (postoje još najmanje dva) dolazi pred kafe “988” u 02 časa i 15 minuta i tim dijelom puta ide narednih deset sekundi, kada se gubi iz vida.


-David ulazi u kafe “988” u 02 časa 15 minuta i 15 sekundi, što se gotovo pa idealno poklapa sa vremenom koje mu je iz, uslovno rečeno, prolaza kojim se kretao, potrebno do ulaska u “988”.


-David se u “988” zadržava tačno 22 sekunde, do 02 časa 15 minuta 37 sekundi (Na ovom mjestu prihvatamo da je Davoru tačno rečeno da unutrašnja kamera ide naprijed četiri minuta), nakon čega napušta kafe i ponovo se vraća pred “Fabriku”.

-Najdužim putem iz “988” do “Fabrike” potrebno mu je pet minuta, tako da on pred “Fabriku” ili dio Trga, koji se ne vidi na snimku sa kafea “City” stiže u 02 čas 20 minuta 37 sekundi! (Moguće je da stigne i ako je tačno vrijeme na unutrašnjoj kameri “988”, a vanjska kasni četiri minuta; Tada bi na navedenom mjestu bio u 02 časa 24 minuta 37 sekundi) 

Zašto je David išao u “988” - tražio je, prema policijskim dokumentima, Đorđa Džombića Džombeta (konobara iz “Mete”), kako bi se raspitao da li ga je neko tražio. 

Osoblje “988” potvrdilo je da je David bio u tom kafeu i da se raspitivao za Džombeta.




Mogao je da postoji i neki drugi razlog, ali je očito, na osnovu svega što smo saznali u proteklih devet mjeseci, da je David pretpostavljao/znao da će biti napadnut. 

-U 02 časa 20 minuta 37 sekundi David se ponovo nalazi na dijelu Trga koji se ne vidi sa kamera kafea “City” ili se nalazi pred “Fabrikom”.

-Nakon toga ponovo kreće ka Trgu i tu ga vidimo na snimku u 02 časa 24 minuta 51 sekundu.

Hronologija dešavanja na Trgu Krajine, 18.03., od 02 časa 19 minuta do 02 časa 30 minuta 55 sekundi (uvećani i prečišćeni VIDEO snimci najznačajnijih detalja)



Snimci sa Trga Krajine, u noći 18.03., jedan su od ključnih dokaza da je otmica Davida pomno planirana i pravo je čudo kako ih oni koji su organizovali i sproveli zločin Teškog Ubistva Davida Dragičevića, nisu uništili.

Ma šta “institucije”, koje ne rade svoj posao, tvrdile, ostaje činjenica da snimci sa Trga Krajine, kada se pažljivo izanaliziraju, prečiste njihovi dijelovi i međusobno uvežu, bez ikakve dileme ukazuju da je David te noći otet na prostoru iza Metalske škole i da nikako nije mogao biti na Laušu, kod kuće Đorđa Rađena, kako se to pokušava nametnuti.

Stoga u ovom postu emitujem sve analizirane detalje sa snimka 18.03., na kojem je najmanje 90 posto odgovora šta se zaista i kako desilo, ali i ko je sve učestvovao u zločinu.


Snimak počinje u 02 časa 19 minuta, kada se na njemu vide, kako na betonskoj kocki sjede, dva, kako su ih iz MUP RS nazvali, Maloljetnika. Ta dva lica su na Trg, prema sopstvenom svjedočenju, došli iz Jevrejske ulice, iz kafea “Del Kapo”. 

Osim njih uočljivo je i Lice koje izviruje iza "Ofice shouz", kao da čeka Davidov dolazak. To Lice je tu i kada Davida presretnu dva Nasilnika, za koje se osnovano može pretpostaviti da su inspektori.



Krenimo dalje: Tvrdnje o tome da je "Maloljetnicima" bilo zabranjeno da uđu u klub “Fabrika”, “jer su maloljetni”, pa su se tako našli na betonskoj kocki, kao i da su prilikom susreta sa Davidom “tražili cigaretu”, potpuno su deplasirane. Ta dva lica su ključni svjedoci zločina, sasvim realno i saučesnici u njemu, a častan Tužilac bi iz njih, bez velike muke, izvukao priznanje, budući da njihovo ponašanje na Trgu ukazuje na direktnu vezu sa onima koji su Davida oteli te noći, a kasnije i likvidirali.

Važno je primijetiti da u trenutku kada snimak počinje (02 časa 19 minuta), osim dvojice “Maloljetnika”, u lijevom gornjem uglu uočljiv je automobil parkiran u suprotnom smjeru od onog koji je dozvoljen u ulici Milana Tepića, koja se nalazi tačno preko puta Trga, u liniji sa mjestom na kojem je David nešto kasnije presretnut, a potom i nasilno pritisnut uza zid, kraj ulaza u “Office shoes”.



Taj automobil odlazi u 02 časa 20 minuta i 40 sekundi, da bi se u 02 časa 22 minuta i 50 sekundi na istom mjestu ponovo parkirao automobil na isti način kao i prethodni, koji je odvežen par minuta ranije. 


Da li je riječ o istom automobilu, teško je zaključiti sa snimka, ali ostaje činjenica da je, u najmanju ruku, veoma čudno da se na istom mjestu, nepropisno parkiran, sa upaljenim svjetlima, u liniji sa pozicijom na kojoj je David grubo presretnut, nađe isti automobil ili, pak, dva automobila.



Nakon odlaska prvog i dolaska istog tog (ili drugog) automobila, u 02.časa 22 minuta i 15 sekundi preko puta ove dvojice “Maloljetnika”, na klupu, na drugom kraju Trga Krajine, sjedaju još dvojica mladića.

Nešto posle drugog dolaska automobila i nepropisanog parkiranja, jedan od mladića sa klupe, u 2 časa i 24 minuta, daje svjetlosne signale telefonom, usmjerene prema Jevrejskoj ulici 

Bez dileme obavještava dvojicu koji su presreli nešto kasnije Davida na vrhu Gospodske da on stiže iz pravca “Fabrike".

David na Trg Krajine stiže nešto prije 2 časa i 25 minuta. Prilazi dvojici koji sjede na betonskoj kocki, pozdravlja se i kratko razgovara sa njima. 

David je s njima razgovarao par sekundi, pozdravio se i kreće prema Gospodskoj ulici. Oni ga zovu, on se vratio korak, dva natrag i još par trenutaka razgovara s njima.  

U 2 časa i 25 minuta isti mladić, sa klupe preko puta mjesta na kojem David razgovara sa dvojicom koji sjede, daje drugi znak svjetlosni znak telefonom, usmjeren prema Jevrejskoj ulici.




David potom odlazi u 2 časa, 25 minuta i 6 sekundi prema Gospodskoj ulici.

Iz Jevrejske izlaze Dva NN lica koji presreću Davida na vrhu Gospodske.


Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS, iznio je niz neistina o slučaju Teškog Ubistva Davida Dragičevića. 

Lukač je neistine iznosio u kontinuitetu, a jedan od vrhunaca njegovog neprofesionalnog djelovanja je i istup u Narodnoj skupštini RS, održanoj 10. maja ove godine, na kojoj se raspravljalo o slučaju “David Dragičević”. 

Lukač je tada javno izrekao notornu laž o tome odakle dolaze dva NN lica koja presreću Davida, 18.03. u 02 časa 25 minuta 15 sekundi, 18.03. na Trgu Krajine.

Lukač je ustvrdio da ta dva NN lica dolaze “Niz Gospodsku, iz zanatskog centra”, što je, prema snimcima sa kafea “City”, notorna neistina. 

“David izlazi iz suterena Boske. Prelazi preko Trga ide prema Gospodskoj ulici. Dva lica sjede na onim kandelaberima tamo. To je snimak koji je Vasković kasnije pustio i koji je napravio konstrukciju o velikoj otmici. Tačno je, vidi se to na snimku, David dolazi, prolazi pored tih lica. Oni ga zaustavljaju nešto ga pitaju. On se sa njima pozdravlja, drugarski kratko priča i nastavlja dalje da odlazi. Niz Gospodsku ulicu, iz zanatskog centra izlaze određena lica koja se vide takođe na kameri. David staje sa njima, nešto priča. Jedno auto se pojavljuje negdje na glavnoj ulici tamo…”, rekao je, između ostalog, Lukač na sjednici Narodne skupštine RS.


Lukač je svjesno izrekao laž, jer ta lica dolaze iz Jevrejske ulice, što je potpuno jasno sa snimka napravljenog kamerama video nadzora kafea “City”. Ta dva NN lica se pojavljuju u 02 časa 25 minuta i 06 sekundi iz Jevrejske ulice.

Snimak u potpunosti demantuje Lukačeve navode o tome odakle izlaze ta dva NN lica, ali pobija i njegove tvrdnje da “David staje sa njima, nešto priča”!
David ne “staje sa njima, nešto priča”, već ga te Dvije osobe u 2 časa 25 minuta i 15 sekundi presreću na Trgu i odmah potom ga snažno guraju ka zidu zgrade u kojoj se nalazi “Office shoes”, gdje ga pritišću uza zid. 

To je više nego jasno iz snimka sa Trga Krajine, 18.03.2018.., što se vidi na uvećanom i usporenom dijelu video zapisa, koji svjedoči o događajima iz te noći.


Kad se pažljivo pogleda trenutak kad su ga presrela pomenuta dvojica, vidi se da je to bilo jako grubo i da se David desnom napadaču pokušao oduprijeti; Upravo taj ga je grubo zaustavio, okrenuo ga oko sebe, nakon čega je prišao i Napadač koji je stajao lijevo. Potom su Davida priklještili uza zid! Po mišljenju stručnih lica koja su analizirala snimak, to mogu biti samo obučeni inspektori - specijalci u civilu!
Niko od onih koji navodno istražuju slučaj Organizovanog Ubistva Davida Dragičevića nije pomenuo ovaj detalj, a oni koji su organizovali otmicu, kasnije i likvidaciju dvadesetjednogodišnjeg mladića, kao i zataškavanje zločina, itekako su znali raspored kamera i veoma pažljivo isplanirali sve što se desilo te noći.

David je od dvojice nepoznatih lica fizički pritisnut na zid kraj ulaza u “Office shoes”, kako bi izbjegli da taj nasilni akt snime kamere sa objekta gdje se nalazi ta radnja, ali i sa kafea “City”!

Da su znali raspored kamera i gdje da tačno priklješte Davida, a da ne budu snimljeni kamerom koja se nalazi na “Office shoes”, svjedoče i fotografije o tome šta ta kamera “vidi”. 


Sa fotografija je jasno da kamera “ne vidi” šta se dešava na zidu, kraj ulaza (kada gledate na ulaz)! Uprkos tome i snimci sa tih kamera su “nestali”, jer se nigdje ne pominje da su izuzeti!

Nasilnici su, zasad, uspjeli sakriti identitet, ali ne i sam čin fizičkog ataka na Davida.

Svemu navedenom svjedočili su “Maloljetnici” sa betonske kocke, ispred "Boske", sa kojima se David pozdravio po dolasku na Trg, ali i oni koji su davali svjetlosne signale sa klupe.

Svjedočilo je tome i NN lice koje šepa, a koje je u 2.26 časova iz Jevrejske ulice došao do dvojice “Maloljetnika” i nekoliko minuta stajao sa njima.

Veoma važno je primijetiti da NN lice koje šepa dolazi iz Jevrejske ulice i staje sa dvojicom “Maloljetnika”, koji su, nakon što su se pozdravili sa Davidom dok su sjedili na betonskoj kocki, krenuli za njim, kako bi gledali njegovo presretanje od dva NN lica, koja su, po svemu sudeći, inspektori.


“Maloljetnicima” se na Trgu pridružuje NN lice koje šepa i koje na Trg dolazi iz Jevrejske ulice. Iz te ulice on izlazi u 02.25.55 časova, a “Maloljetnicima se pridružuje u 02.26.04. časova.


Ono što je veoma važno naglasiti jeste da NN lice koje šepa dolazi bez ičega u rukama, odnosno da su mu ruke u džepovima.

Dok je David pritisnut uz zid, a “Maloljetnici” stoje sa NN osobom koja šepa, na snimku se vide i dvije grupe Batinaša (njih jedanaest ukupno) kako pelaze preko Trga, noseći u rukama “kišobrane”. Naravno da tu nije riječ ni o kakvim kišobranima, već palicama u njima.


Još je bitno primijetiti da prva grupa prilazi “Maloljetnicima”, jedan od njih samo razmijeni par riječi i nastavlja dalje. “Maloljetnici”, prema događajima na Trgu, imaju ključnu ulogu u Lovu na Davida, ne samo kao svjedoci dešavanja, već kao Oni koji vode akciju upravo na tom mjestu.


Sa dvojicom “Maloljetnika” NN lice koje šepa stoji sve do 02.29.04. da bi tada, bez ičega u rukama, krenuo ka Gospodskoj ulici.



David Dragičević, nakon što su ga dva NN lica presrela u vrhu Gospodske ulice, kod “Office Shoes”, potom grubo odgurnuli i priklještili uza zid te radnje, ne odlazi u Gospodsku, kako to tvrde iz MUP RS i Tužilaštva.

David Dragičević, jasno se to vidi sa uvećanih i prečišćenih snimaka, u 2 časa 29 minuta i 30 sekundi, odlazi u Jevrejsku ulicu, a sa njim idu i NN lica koja su ga presrela i priklještila uza zid.



Osoba koja šepa se ponovo pojavljuje na snimku kafea “City” u 02.29.38. časova, ali sada sa kesom u ruci, koju mu je Neko dao na početku Gospodske ulice. 


Nažalost, taj trenutak se ne vidi, ali je kristalno jasno da ista osoba odlazi u Gospodsku, uzima kesu, vraća se sa njom i kreće ka klupi na kojoj sjede dva Mladića, što su dali svjetlosne signale kada je David dolazio na Trg iz pravca “Fabrike”, odnosno, drugi signal, kada je već bio na Trgu i razgovarao sa dvojicom “Maloljetnika”, koji su tada sjedili na betonskoj kocki.

Sasvim je realno da su Davidu oduzeti i telefon i lični dokumenti dok je bio priklješten uza zid od dvojice Nasilnika i da su oni dati Licu koje je izviđalo kada će njihova žrtva naići.

Upravo to lice - Lice koje izviđa, Davidove  dokumente, po svemu sudeći, u kesi, predaje Osobi što šepa.


Svemu tome svjedoče i dvije Osobe, koje su preko Trga prešle u 02 časa i 28 minuta i prisustvovale nasilju nad Davidom.

Čak je jedna od te dvije osobe lako prepoznatljiva, dok je osoba koja je lijevo na snimku u jednom trenutku prišao i nešto govorio Nasilnicima koji su držali Davida priklještenog uza zid.


NN lice koje šepa prelazi preko Trga, prilazi dvojici Mladića koji sjede na klupi i predaje im kesu, koju je nepun minut prije toga dobio u vrhu Gospodske ulice. 



Nakon predaje kese u 02.29.57 časova, NN lice koje šepa odlazi prema parku “Petar Kočić”.



Ono što je posebno interesantno je činjenica da dvojica “Maloljetnika” kontrolišu/provjeravaju da li je NN lice koje šepa prvo preuzelo kesu u vrhu Gospodske ulice, a potom da li je predalo kesu Mladićima na klupi; Kada se uvjere da je to učinio, odlaze u Jevrejsku ulicu.   



Ranije je Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova, izjavio da je MUP RS pronašao “Maloljetnike”; Rekao je da im nije bilo dozvoljeno da uđu u “Fabriku” i da su zbog toga sjedili na betonskoj kocki, te da je njihovo djelovanje te noći potpuno benigno, a da je razgovor bio samo zahtjev za cigaretu.


Međutim, dešavanja na Trgu pokazuju da Lukač nije rekao istinu i da je uloga “Maloljetnika” potpuno drugačija, sasvim negativna i da su oni vrlo bitan dio cijele akcije Lova na Davida, koja je završila njegovim monstruoznim Ubistvom! 

Ostalo je pitanje šta se desilo nakon što Nasilnici odvode Davida u Jevrejsku ulicu?


Moguće je jedino pretpostaviti da im je tada David pokušao umaći bježeći iz Jevrejske ulice kroz prvi pasaž lijevo, potom u zanatski centar, pa u Gospodsku ulicu.


U Gospodskoj ulici David je, prema tim ssvim realnim pretpostvkama, zaustavio dvije djevojke i zatražio od njih telefon; Ne da bi pozvao sebe, kako bi mu ostao broj jedne od njih, već da bi pozvao pomoć.


Nažalost, za pomoć je bilo prekasno. David je, sasvim realno, otet u sred Gospodske ulice i potom uvučen kroz pasaž ponovo u Zanatski centar. Nakon toga je odveden iza Metalske škole. (nastaviće se)