piše: Slobodan Vasković
Da ne bude da uvijek kritikujem Milorada Dodika; Ima tu mjesta i za pohvale.
Veoma je galantan prema svojim bliskim prijateljicama, odreda plavušama.
Tako je, jednoj od njih, dugogodišnjoj prijateljici Jasni Popović poklonio u Banjaluci dva stana, poslovni prostor, sve u užem centru Grada. Znam sve adrese, ali ih ne navodim iz razumljivih razloga.
Cijena je sitnica - jedva da je sve koštalo milion i sto hiljada maraka.
Da se ne bi mučila kako do posla u Gradskoj upravi, implementirala je i Audi Q5. Crven, kao Ružin pupoljak.
Kako je njegovo druženje sa Jasnom moglo da dovede do pogrešnih zaključaka, kada bi se vozila avionom Vlade RS na egzotične destinacije, potrebne joj za odmor od silnih “upravnih” poslova, uvijek je sa njom letio neko od značajnijih Dodikovih savjetnika. Sve sa putnim nalogom.
Prvo Dodik odleti, pa Jasna doleti. I tako godinama. Nema šta, prave i istinske porodične vrijednosti, a posebno prijateljske, Dodik je gajio prema gospođici Popović.
Sve te nekretnine bile su potrebne Jasni zbog njenog duhovnog mira - a znala je, itekako, biti uznemirena. Ophrvana težinom posla u Gradskoj upravi, nerijetko bi ošamarila nekog od službenika čiji način poltronisanja i pristup njenom značaju joj nije odgovarao.
Tada bi službenik okrenuo i drugi obraz za još jedan šamar, jer je na tako bio bliži Velikom Šefu.
Ostale detalje ne mogu navoditi, kao ni ostale prijateljice (zasad), jer bi to bilo preveliko zadiranje u privatnost, ali svakako mogu podsjetiti na slučaj iz 2013. godine, kada su se neki kriminalci drznuli da počiste stan Jasninog oca Zorana.
Tada je policija pokazala punu mobilnost. Neviđenu!
Režimski mediji objavili su 29.03. 2013. tekst pod naslovom: “Banjalučka policija na nogama zbog provale i krađe 50.000 evra”!
Još su naveli da su provalnici “u po bijela dana provalili u stan Zorana Popovića iz Banjaluke, iz koga su ukrali oko 50.000 evra”. Na pitanje da li mu je ukradeno 50.000 evra, Popović je režimskim medijima rekao da je to dezinformacija. Režimski mediji još su naveli da “iz CJB Banjaluka o ovoj provali u javnost nije dato nikakvo zvanično saopštenje, iako je to uobičajena praksa kada je riječ o tako teškim krivičnim djelima”.
Koliko je sve u vezi sa ovom pljačkom bilo čudno, potvrđuje i reakcija režimskih medija koji su se i sami našli u čudu, te se zapitali “Zbog čega je cijeli slučaj "sakriven" od javnosti za sada nije poznato” i još, što je vrlo značajno, naveli i sljedeće: “Međutim, zanimljivo je i da je poslije provale u Popovićev stan cijela policija "dignuta na noge", a ispitano je na desetine osumnjičenih”.
Bilo je to sve od režimskih medija, jer je priča veoma brzo zamrla i niko je više nije istraživao.
Nastavio sam ja tada sa istragom, a podaci do kojih sam došao svjedoče da u (tadašnjem) Centru javne bezbjednosti Banjaluka prebijaju bez milosti sve one za koje smatraju da su nanijeli štetu nekom od lica koje ta vrla policija štiti. A Jasna i svi njeni su bili “štićene ličnosti”.
Tačno je da je 24.03. 2013. godine “u po bijela dana” opljačkan Zoran Popović, ali je netačno da mu je iz stana odneseno 50 hiljada evra. Precizno: odneseno mu je 63.500 evra, u apoenima od 100, 200 i 500 evra.
Tačno je da je tih dana zbog pljačke Popovićevog stana “cijela policija dignuta na noge” i da je “ispitano na desetine osumnjičenih”. Od čega su mnogi na pravdi boga brutalno pretučeni u policiji.
Ko je Zoran Popović da se cijela banjalučka policija digne na noge zbog njegovih 63.500 evra? Pitanje je sasvim na mjestu, jer se ista ta policija ne diže na noge zbog bezobzirnih pljački republičkog i gradskog budžeta, brojnih prevara u kojima učestvuju političari, pa čak ni u slučaju teških krivičnih djela, koja potpadaju pod “krvne delikte”.
Zoran Popović je otac Jasne Popović, koja je bila (i sada je) pod zaštitom Milorada Dodika lično.
Kada dirnete u Jasnu kao da ste udarili na Dodika, a kada njenom ocu ukradete novac, isto kao da ste ga ukrali Dodiku.
Nakon što je Popović prijavio da je opljačkan, naređeno je iz vrha da se, ne birajući sredstva, otkriju počinioce. Potom je krenula prava filmska akcija; privedeno je na desetine osumnjičenih i svima je određeno policijsko zadržavanje od 24 časa.
Od desetak privedenih, inspektori su teškim batinama pokušali da izvuku priznanje da su učestvovali u pljački Popovićevog stana.
Tako su u policiji tada teško pretučeni: Ljubiša Đukić, Aleksandar Vučić, Dražen Grubor, njego brat Željko Grubor, te još najmanje pet osoba.
U policiju su privedeni i maltretirani, ali ne i fizički zlostavljani, Duško Jović, Nedeljko Milošević, Mićo Jović, Dragan Ninković, Marijan Ivanković, Branislav Đukanović…
Mnogi od ovih momaka nisu “cvjećke”, ali to nikom nije bio razlog da ih premlaćuje. Njihova sreća je, uprkos batinama, velika - mogli su biti pobijeni.
Nakon iživljavanja na na njima, nastavljeno je iživljavanje i na članovima njihovih porodica.
Jer, inspektori su po nalogu Bojana Vidakovića, tadašnje policijske “zvezdice” iz CJB Banjaluka, privodili čak i članove porodica nekih od osumnjičenih, koje su takođe psihički maltretirali. Privođeni su otac Aleksandra Vučića, punac Ljubiše Đukića i drugi.
Osim Vidakovića, osumnjičene je najžešće maltretirao inspektor Miloš Bandić, dok su u ovoj policijskoj horor-akciji još učetvovali inspektori Mario Šolak, Đorđe Pulić, Ranko Ružičić, Saša Savić, Alen Crnadak, Zoran Gašić, Momčilo Marić, Dario Dabić i drugi…
Sva represija bila je, čini se, uzaludna, jer policija nije otkrila one koji su opljačkali Popovića. Do dana današnjeg. (nastaviće se)
