Piše: Slobodan Vasković
Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine i član SDS-a, jeste deklasirao Režimsku koaliciju u tom gradu koja je tražila njegov opoziv i doživjela debakl.
Mnogi u SDS-u nisu očekivali da će Petrović ostvariti toliko ubjedljiv rezultat (cca 68%:32%), plašeći se da bi se mogao pojaviti kao kandidat za predsjednika stranke, za šta gradonačelnik Bijeljine do sada nije pokazao nikakvo interesovanje.
Nakon ubjedljive pobjede Petrovića, mnogi u toj stranci su se ponadali da će prestati veliko osipanje njihovog biračkog tijela, ali ni to se nije desilo.
Prema relevantnim procjenama, Srpska demokratska stranka, od izbora do danas, pala je za, najmanje, 20 posto u biračkom tijelu.
Posljedica je to obračuna tokom samih izbora u vrhu partije, ali i potpune bezidejnosti nakon izbora.
SDS nema ideje, mrtvilo je sveobuhvatno, a vrlo mali broj članova i simpatizera stranke dolazi na sastanke koje zakazuje Milan MIličević, koji je već viđen kao novi predsjednik partije.
Veliki problem SDS-u su unutarstranački izbori, koji su u toku, jer vlada potpuna apatija u članstvu.
Depresija u članstvu je tolika da gotovo da nema interesovanja za unutarstranačke izbore.
Prema izvorima iz te stranke, u polovini opštinskih odbora izbori će biti samo fingirani, tako što će se reizabrati već postojeći funkcioner.
Jednostavnije rečeno, prepisaće se ono što je bilo na posljednjim unutarstranačkim izborima.
I u samom vrhu stranke potpuno je raslojavanje, jer nekada viđenije članove partije niko uopšte iz grupe oko Miličevića i Darka Babalja, koji je stvarni šef grupacije što vodi SDS, i ne zove.
Primjera radi, Mladena Bosića, koji je u Predstavničkom domu parlamenta BiH, nisu pozvali ni na prošli Glavni odbor stranke, ali ga ni ne obavještavaju koje bi stavove, ispred stranke, trebalo da zauzme tokom zasjedanja parlamenta.
U drugi plan su potpuno gurnuti i Rado Savić, Milan Radović, Nedeljko Glamočak, Nemanja Vasić, koji je jedan od osnivača stranke, Miladin Stanić i brojni drugi.
U drugom planu je i Maja Dragojević iz Prijedora, koje su se sjetili samo onda kada se spekulisalo da bi mogla da pređe u Narodni Front.
Svi koji su nešto značili u SDS-u do dolaska Miličevića na poziciju v.d. predsjednika stranke gurnuti su daleko od krugova koji odlučuju o budućnosti stranke.
Stranku “vode” Momo Mandić, iz Beograda, Darko Babalj i Marinko Božović, s tim što je Babalj Mandićeva produžena ruka, a Božović je tu da bi tercirao Babalju.
Moji izvori tvrde da su Mandić i Babalj doveli SDS u poziciju stranke koja ne treba nikome. I da je njihov cilj da u određenom momentu uđu u koaliciju sa režimom Milorada Dodika.
Ništa niti začuđujuće niti iznenađujuće.
Babalj, osoba sa pet lica, koja sva uvijek liče na jedno - prevarantsko, u biznis vezama je sa Mandićem, ali i sa najvišim funkcionerima Režima Milorada Dodika i jedino što žele i Mandić i on jeste da SDS drže kao svoju firmu preko koje će ostvarivati lične interese.
Miličević nema ni snage ni volje ni umiješnosti da se izvuče ispod komande Mandića i Babalja i neće ništa ni napraviti u tom pravcu.
Trenutno se u SDS-u glavna bitka vodi oko toga ko će biti Generalni sekretar stranke, a najveći favorit za tu poziciju je Babalj, što i ne čudi, jer se sa te stranačke funkcije kontroliše kompletne finansije stranke. (nastaviće se)
