Piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik poprilično je dezorijentisan u Zadnjoj rundi svog političkog djelovanja, koja uveliko teče.
2.
Još prije nekoliko dana je bio za secesiju RS od BiH, da bi se sada ponovo vratio na, takođe, korišćenu jeftinu populističku “prijetnju” - “samostalnost RS u okviru BiH” što, suštinski, ne predstavlja ništa. Osim izazivanja kontramjere da RS bude izolovana sa svih strana.
3.
Povod, ne i uzrok (bitno je to naglasiti), jeste zajednička izjava stranaka iz Sarajeva o državnoj imovini koju oni tretiraju kao vlasništvo BiH, dok stranke iz Banjaluke imovinu tretiraju kao vlasništvo entiteta.
4.
Nisu ti nesporazumi oko imovine od juče, nisu ni od prekjuče, već traju nekih osamnaest godina, ali nije bilo volje da se riješe. I niko nikom neće odvući ni m2 zemlje ispod nogu, niti će ga prevući iz RS u Federaciju BiH (i obratno) makar dogovori trajali još osamnaest godina.
Jednostavije rečeno, dosad nije bilo volje da se taj neposrazum riješi, kao ni mnogo toga drugog, što je natjeralo najveće sile Zapada, sa SAD na čelu, da pristupe sređivanju stanja i u BiH i u cijelom Regionu.
5.
U tim procesima, koji uveliko traju, došlo je do smirivanja tenzija između Beograda i Prištine, mirne promjene vlasti u Crnoj Gori, a u BiH se i dalje pokušavaju oduprijeti neminovnom - uspostavljanju normalne i funkcionalne vlasti na svim nivoima koja bi radila u korist građana, a ne bi bila glavni motor njihovog egzodusa.
6.
Do sada su u BiH najviše izgubili Bakir Izetbegović i, nešto manje od njega, Milorad Dodik.
7.
Izetbegović je izgubio poziciju u Predsjedništvu BiH, njegova SDA pozicije u Savjetu ministara BiH, a bitka za novu Vladu Federacije BiH traje već dosta dugo i Izetbegović čini sve da ne izgubi i taj nivo vlasti, jer nakon toga on je politički i na svaki drugi način izgubljen i nepotreban.
8.
Mora se reći da je SDA vrlo umiješno uspjela da produži vrijeme neformiranja nove Vlade FBIH, vješto koristeći greške “Osmorke”/“Trojke” i nabacujući teme koje će ih “verifikovati” kao “glavne nacionalne zaštitnike”; U tome odmah vide politički “dobitak” sadržan u udaru na BiH, jer su, izvjesno, sigurni da će im Dodik “odgovoriti” udarom na BiH.
9.
Oni kao brane, a Dodik kao napada, a i jedni i drugi, odnosno Izetbegović i Dodik zajedno pokušavaju spasiti jedan drugog.
10.
Zajednička izjava o državnoj imovini koju su potpisale stranke iz Sarajeva je potpuno nepotrebna, jer su sve te stranke imale iste stavove i bez te izjave; Isto tako potpuno je nepotreban Dodikov “odgovor” o “samostalnoj RS u okviru BiH”, jer i stranke iz RS imaju potpuno suprotstavljene stavove partijama iz Federacije i oni se nisu mijenjali, bez obzira da li su u Režimu ili navodnoj Opoziciji.
11.
Jedini kojima je zaoštravanje potrebno su Izetbegović i Dodik i niko više.
12.
Dodik je izgubio nešto manje od Izetbegovića, jer je krađom izbora oteo funkciju predsjednika RS; Njegov SNSD je dio vlasti u Savjetu ministara BiH i čini Režim u RS.
13.
Međutim, Dodik, u političkom smislu, nije više ni blizu onog što je bio: Prije svega, on je sve manje bitan sagovornik bilo kome, njegov rejting u RS je u dramatičnom padu, njegovi podli i podmukli udari na Srbiju i Beograd, posebno oko smirivanja odnosa sa Prištinom su odbijeni (iako ih on nastavlja), a njegovi napadi na predstavnike Zapada, primarno SAD i Veliku Britaniju nisu, dosad, dali nikakav rezultat.
14.
Štaviše, Dodikova politička figura se sve više kruni što jače udara.
15.
Posebno ga je pogodio, kao grom iz vedra neba, susret predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa američkim ambasadorom u BiH Majklom Marfijem i ambasadorom SAD-a u Beogradu Kristoferom Hilom, na kojem je Vučić iskazao podršku teritorijalnom integritetu BiH, njenom dejtonskom ustroju i oba njena entiteta.
16.
Vučić radi svoj posao u korist Srbije, Srba na Kosovu, a pomaže projektima i brojne opštine u Republici Srpskoj i Federaciji BiH (u kojima je većinsko srpsko stanovništvo). Istovremeno, Dodik pokušava potkopati Vučićeve napore, kao i ponovo uzdrmati BiH; Zajedno sa Izetbegovićem, to nikako ne treba zaboraviti. Kao što ne treba zaboraviti ni činjenicu da ni Izetbegović ni Dodik nisu nikakvi ekskluzivni zastupnici Bošnjaka i Srba, a njihovo nasilno prisvajanje tih “pozicija” primarno je usmjereno i protiv Bošnjaka i Srba, jer su im obojici najvažniji samo lični interesi i moć po svaku cijenu.
17.
Ako pažljivo iščitate izjave Izetbegovića i Dodika, primijetićete da su u gotovo 80 posto identične, s tim što prvi navodno brani BiH, a drugi navodno brani RS, iako oba jedino pokušavaju odbraniti sopstvenu moć i pozicije ne prezajući da dodatno uruše i BiH i oba njena entiteta.
18.
Najnoviji Dodikov verbalni atak, nakon “serve” Izetbegovića, koju su poput političkih somova progutali i iz “Osmorke”, za cilj ima da zaustavi procese u zadnjoj Rundi koji ga odvlače na političku deponiju i pokuša, ne pitajući za cijenu, da se održi.
19.
Da bi u tome bar djelimično uspio, potreban mu je novac da vrati ogromne dugove - u junu preko 310 miliona KM u jednom danu, do kraja godine još gotovo milijardu KM.
Para, zasad, nema, pa Dodik pokušava ucijeniti Zapad da mu ih da.
20.
Interesantno je primijetiti da napada SAD i Veliku Britaniju, koje mu sigurno neće dati pare, ali ne napada i EU, jer se, očito, nada da bi se mogla pojaviti neka nova “Ketrin Ešton”!
Usudio bih se reći da su mu nade mikronske!!!
21.
Uz sve to, unutar Režima je počelo veliko paranje, a formiraju se i nove stranke u RS koje će, izvjesno, biti alternativa, a ne samo navodna opozicija, kao što je to sada slučaj sa SDS-om i PDP-om, koji je saopštio da neće na sastanak kod Dodika u palatu, ali hoće u Narodnu skupštinu, što je princip “nije šija nego vrat”.
22.
Bili su i dosad nebrojeno puta u Narodnoj skupštini, donosili raznorazne zaključke i odluke, ali bi ih svaki put Dodik izigrao; Očito je da nakon gotovo dvije decenije u PDP-u nisu naučili ništa, a za SDS ćemo da vidimo, jer se još uvijek nisu oglasili.
23.
Ono što Dodik, koji najavljuje i povlačenje iz institucija BiH, nije uračunao u svoje obijesne, gubitničke kalkulacije jeste da će Savjet ministara nastaviti raditi i ako bi se povukli ministri iz reda srpskog naroda, a da će nastaviti raditi i parlament BiH, ukoliko se povuku i iz njega.
24.
To je realno i to je najveća opasnost koju Dodik izaziva svojim najnovijim neosmišljenim, plitkim prijetnjama, garniranim ogavnim uvredama koje govore sve o njemu i ništa o onima kojima su upućene.
25.
Cijela Dodikova “akcija” mogla bi da završi politički pogubno po njega, što je nebitno i pogubno politički po RS, što je izuzetno bitno i što se nikako ne smije dozvoliti.
Ako se dozvoli ili još i podrži od takozvane opozicije može se očekivati vrlo jezgrovit odgovor Zapada: “Mi imamo političke odnose i dogovore sa BiH, a ne sa Dodikom”!
Zvuči poznato!
