Piše: Slobodan Vasković
1.
Interesantno je posmatrati “udar” PDP-a i SDS-a na Narodni Front, Pokret u osnivanju, na čijem čelu je Jelena Trivić, ne toliko zbog snage “udara” (PDP i SDS nemaju više snage ni za šta), već zbog jarosti koja je njegov ključni dio, uz gnjev koji je potpuno iracionalan za svakog ko je pri sebi.
2.
I Režim Milorada Dodika udara jako na Narodni Front, ali oni to, zasad, čine “ispod radara”, preko kriminalnoklijentelističkih mreža, prepuštajući funkcionerima PDP-a (posebno), uz kakofonični hor potrošenih političkih gubitnika iz SDS-a, pokušaj javnog obračuna sa Pokretom koji još uvijek nije zvanično registrovan. Ali biće.
3.
Dodikov Režim, te PDP i SDS, dvije stranke nazovi opozicije, odjednom su se našli rame uz rame u borbi protiv Trivićeve, kako bi spriječili uzdizanje Alternative autokratskoj vlasti koja satire sopstveni narod i dovela ga je na rub beznađa, bezperspektivnosti, egzodusa koji je svakim danom sve jači, biološkog nestanka…
I takozvana opozicija ima svoj udio u svem užasu koji se dešava i to u mjeri u kojoj su zastupljeni u takozvanim institucijama, posebno urušenoj Narodnoj skupštini RS.
Zato nije nikakvo iznenađenje što su se (ne)zvanično udružili i Režim i takozvana Opozicija da spriječe i osnivanje i omasovljenje Narodnog Fronta, iako ne mogu spriječiti ništa.
4.
Da je takozvana Opozicija proteklih sedamnaest godina preduzela ijednu kvalitetnu, dugotrajnu, sistematičnu i energičnu akciju protiv Režima, u skladu sa demokratskim normama, bez ikakvog nasilja, ne bi sebe doveli u situaciju da na njih više niko ne računa; Čak ni oni sami.
5.
Svijest da PDP i SDS, ovakvi kakvi su, nikada ne mogu skinuti Dodikov Režim sa vlasti je potpuno jasna i nepromjenjiva činjenica.
6.
Samo novi politički subjekt koji neće napraviti nijedan truli kompromis sa Režimom, nikada djelovati u okviru koji im Dodik da za funkcinisanje i u kojem ih strogo kontroliše, može promijeniti Režim, potom i njegov izopačeni narativ u kojem je svako zlo - “dobro”, a svako dobro biva nemilosrdno zgaženo.
7.
Svijest da PDP i SDS, ovakvi kakvi su, ne žele učiniti ništa da promijene status vječite takozvane opozicije nikada alternative Režimu, konačno je dovela do stvaranja novog političkog subjekta koji ne prihvata takvu postavku stvari, još manje Dodikov okvir za djelovanje i njegov nakazni narativ po kojem Režim funkcioniše.
8.
Osnivanje Narodnog fronta, njegovo omasovljavanje koje je u toku, već je probilo zadnju liniju odbrane Dodikovog Režima, što je bila i ostala takozvana Opozicija, kojom su “dominirali” SDS i PDP.
Samim tim SDS i PDP su gurnuti u stranu i ne mogu se više samočašćavati bez ikakvog osnova “titulama” kao što su “Lideri opozicije”, jer oni poodavno nisu lideri ničega, a Režim se, nakon mnogo godina, suočava sa nepokolebljivim protivnikom. Koji narasta iz dana u dan!
9.
Upravo ta činjenica, razjarila je anemična, plitka i politički nepouzdana i nestabilna vođstva i PDP-a i SDS-a i natjerala u napad na Narodni Front, koji ima samo kontraefekat po napadače.
10.
U PDP-u to čine Branislav Borenović i Draško Stanivuković, dok ispred SDS-a nastupaju, još uvijek, ali ne zadugo, kadrovi koji su marginalizovani i u toj marginalnoj stranci. Od koje je marginalniji samo PDP.
11.
Borenović je propustio sve vozove, sve šanse, iznevjerio sve nade, a njegov navodno robusni istup protiv Trivićeve je tek kmečanje teško poraženog kvazipolitičara svjesnog da je njegova upotrebna vrijednost i javno pomnožena sa nulom.
Borenović može sam sebe ubjeđivati da je “najveći opozicionar”, ne shvatajući da je to potpuno nebitna kvalifikacija, već da je važno biti opozicionar sa jasnom vizijom kako smijeniti Režim i snagom za to. On nema ni jedno ni drugo. Kao ni njegovo “čedo” Stanivuković, koji je poodavno u Dodikovoj Sekti.
12.
Stanivuković je PDP-ov “Demijan” koji je uništio tu stranku za svega nekoliko godina, a dotući će je u narednoj, kada će, nakon lokalnih izbora, zajedno potonuti u ništa.
Nije potrebno nikakvo “Predskazanje” da bi se to shvatilo, kao što nije potrebno mnogo ni zagrebati po razvalinama PDP-a da bi se uvidjelo kako je “Demijan” svima dobro poznat uzrok njihovih najmračnijih strahova.
Nastavljaju da ćute, jer se boje, a Borenovićev pokušaj ostrvljivanja na Trivićevu je slabiji i od “kreketa žaba”.
13.
“Demijan” je svugdje, sem u PDP-u, tretiran kao dio toksičnog Dodikovog Režima, nasilnog, primitivnog i podlog, tako da njegovi pokušaji udara na Narodni Front i Trivićevu nisu ništa drugo do krici gnjile i nejake beštije koja će do kraja pojesti PDP i samog sebe.
Ostaće upamćen kao bezvrijedna ništarija koja je lažima u kontinuitetu, psihotičnim manipulacijama i malicionim površnim igrarijama opakog egocentrika pokazao jedino da bi, kada bi mu se dozvolilo, mogao biti gori i od najgorih.
14.
Način na koji “Demijan” troši Borenovića je eklatantan primjer gaženja preko političkog leša, što u slučaju navedenog dvojca neće rezultovati ničim, sem njihovim političkim krajem.
15.
Dodik bije Zadnju Rundu u kojoj će biti politički dotučen i savladan, a takozvana opozicija je poodavno bacila peškir u ring.
Bila je potrebna Alternativa i ona se pojavila. Narodni Front to jeste, ali do kraja Zadnje Runde biće još teških udaraca, što se nikako ne smije zaboraviti.
