Davor i Suzana:
Sutra je najveći Hrišćanski praznik po Gregorijanskom kalendaru, Uskrs.
Sutra je ujedno praznik čovjeka, djeteta i istine.
Sutra kada ustaneš čovječe razmisli šta sve slaviš i čemu stremiš.
Pogledaj ujutro onoga drugog ja u ogledalo, ali iskreno i sa razumjevanjem. Reci mu da grad ne čine njene građevine, ulice, trgovi. Grad čine ljudi i njihova djeca. Mnoga su na žalost van zemlje, a neka i u njoj.
Ja svoga djeteta više nemam. Nemam svoga Davida, nemam svoju dušu, njegov miris koji se bojim da zauvijek izgubim.
Oteli su mi ga sugrađani grada čiji dan sutra proslavljate zajedno sa njima.
Ja sam majka.
Zemlja je majka svih nas.
Sutra neka se simbolično pogase svjetla u čast nje, u čast sve izgubljene djece ovog grada, planete na sat vremena.
Tama nam je svakako prekrila dušu i naša otupjela srca.
Nemamo više empatije radi koje i naš otac stradao i sutra vaskrsao da svjedoči istini i pravdi.
Zato sutra budimo svi djeca, ali ona istinska ovoga grada, ove Zemlje i dostojni istine i pravde našeg Oca.
Onaj ko je uništio i ko je prećutao smrt jednog djeteta prećutao je sebe, čitavo čovječanstvo i Boga istinskoga u sebi.
Zato razmisli sutra čovječe kakve vrijednosti slaviš i kom se Bogu moliš i dokle ćeš da ćutiš i gledaš slijepo u tamu.
Sutra svi svjedočimo da je svjetlo pobjedilo tamu, nečovjek - čovjeka, istina- neistinu i pravda- nepravdu.
Zato čovječe, sugrađanine budi na strani svjetla, istine i pravde. Budi prvenstveno čovjek. Večeras je grad obasjan likom i simbolom sve naše djece.
NEKA VIDE DAVIDE-PRAVDA ZA DAVIDA-PRAVDA ZA SVU NAŠU DJECU
Sutra je dan grada Banja Luke. Sutra je dan planete Zemlje.
Sutra je najveći Hrišćanski praznik po Gregorijanskom kalendaru, Uskrs.
Sutra je ujedno praznik čovjeka, djeteta i istine.
Sutra kada ustaneš čovječe razmisli šta sve slaviš i čemu stremiš.
Pogledaj ujutro onoga drugog ja u ogledalo, ali iskreno i sa razumjevanjem. Reci mu da grad ne čine njene građevine, ulice, trgovi. Grad čine ljudi i njihova djeca. Mnoga su na žalost van zemlje, a neka i u njoj.
Ja svoga djeteta više nemam. Nemam svoga Davida, nemam svoju dušu, njegov miris koji se bojim da zauvijek izgubim.
Oteli su mi ga sugrađani grada čiji dan sutra proslavljate zajedno sa njima.
Ja sam majka.
Zemlja je majka svih nas.
Sutra neka se simbolično pogase svjetla u čast nje, u čast sve izgubljene djece ovog grada, planete na sat vremena.
Tama nam je svakako prekrila dušu i naša otupjela srca.
Nemamo više empatije radi koje i naš otac stradao i sutra vaskrsao da svjedoči istini i pravdi.
Zato sutra budimo svi djeca, ali ona istinska ovoga grada, ove Zemlje i dostojni istine i pravde našeg Oca.
Onaj ko je uništio i ko je prećutao smrt jednog djeteta prećutao je sebe, čitavo čovječanstvo i Boga istinskoga u sebi.
Zato razmisli sutra čovječe kakve vrijednosti slaviš i kom se Bogu moliš i dokle ćeš da ćutiš i gledaš slijepo u tamu.
Sutra svi svjedočimo da je svjetlo pobjedilo tamu, nečovjek - čovjeka, istina- neistinu i pravda- nepravdu.
Zato čovječe, sugrađanine budi na strani svjetla, istine i pravde. Budi prvenstveno čovjek. Večeras je grad obasjan likom i simbolom sve naše djece.
NEKA VIDE DAVIDE-PRAVDA ZA DAVIDA-PRAVDA ZA SVU NAŠU DJECU
