Bezuspješan pokušaj Stečajne mafije da za račun "Integra Inženjering", u vlasništvu supruge Slobodana Stankovića, pokrene stečaj "IT Professional" iz Banjaluke i time izbjegne plaćanje duga

Zoran Tadić drži Cloud predavanje za DoJ Department of Justice Washington DC

Piše: Zoran Tadić

Činim ono što sam prethodno obećao: da ću javnosti učiniti dostupne informacije o sudskom procesu koji moja firma IT Professional iz Banjaluke već 11 godina vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci, uprkos činjenici da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine doneo odluku kojom se nalaže Visokom sudskom i tužilačkom savetu , Okružnom privrednom sudu iz Banjaluke, Predsedniku Okružnog privrednog suda iz Banjaluke Asimu Koričiću kao i Vladi RS da se proces završi u roku od šest meseci od donošenja odluke Ustavnog Suda. 

Odlukom Ustavnog Suda BiH je potvrđeno da je prekršeno međunarodno pravo na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku u navedenom procesu. Od tada do danas je prošlo ne samo šest meseci već 120 meseci, a proces još nije završen. Šteta koja je time načinjena firmi IT Professional od Okružnog privrednog suda u Banjaluci je ogromna.

Pred Istražnom komisijom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 24.05.2021 godine saslušan je  Predsednik Okružnog privrednog suda u Banjaluci Asmir Koričić. Tom prilikom je izjavio da je čuo za postojanje stečajne mafije. Sada ima priliku i da je vidi na delu, dovoljno je samo da uđe u spis predmeta koji upravo traje u sudu. čiji je on predsjednik.

Komedije od ročišta u Okružnom privrednom sudu u Banjaluci se nastavljaju. Na ročištu održanom 28.05. došlo je do prekida postupka zbog zahteva za izuzeće sudije Midhe Vukalića, sudskog veštaka finasijske struke i privremenog stečajnog upravnika. Zahtev je podneo navodni  advokat Stevan Dimitrijević. 

Ko je deo te stečajne mafije? Kako sam već pisao o tome, u mom postupku koristi se Poreska uprava Republike Srpske, za šta isključivu odgovornost snosi zamenik direktora Poreske uprave Vjekoslav Pejašinivić, kako bi se po svaku cenu pokrenuo stečajni postupak protiv firme IT Professional, sve sa ciljem omogućavanja firmi Integra Inženjering da izbegne plaćanje, sada već pravosnažno presuđenog duga koji ta firma mora da plati firmi IT Professional.

Korumpiranost i zloupotreba državne institucije, u ovom slučaju Poteske uprave, ide čak dotle da Poreska uprava  pokreće prijedlog za otvaranje stečajnog postupka protiv firme IT Professional na osnovu nepostojećih potraživanja. Dostavljenom dokumentacijom od Poreske uprave RS, o navodnom postojanju duga, ta instiitucija nije dokazala postojanje duga. Naprotiv, dostavljena dokumentacija pokazuje baš suprotno, što je zaključak u izveštaju sudskog veštaka ekonomske struke i privremenog stečajnog upravnika.

Ne koristi Integra Inženjering svoj uticaj za ostvarivanje vlastite koristi samo preko Poreske uprave RS, već se radi o čitavom kriminalnom lancu.  U postupku je delovanje klasične "stečajne mafije", koju je na saslušanju spominjao predsednik Suda Asim Koričić. U te svrhe Integra Inženjering koristi i vlastite radnike (Sajić Ljubiša, Ćeklić Vojislav i Žarković Dejan), zaposlene u Integra Inženjering. 

Integra Inženjering je vlastite radnike ugurala u predstečajni postupak protiv firme IT Professional, a sve posredstvom nekakvog advokata Dimitrijevića. Kasnije doznajemo da je navodni advokat Stevan Dimitrijevič, ustvari potrčko nadobudnog banjalučkog advokata Miljkana Pucara. Tako da je to jedan kriminalni lanac, koji je pustio pipke duboko čak i u pravosudni sistem RS. 

Integra Inženjering je vlastite radnike, po nagovoru ovog kriminalnog lanca, naterala da prijave nepostojeće poraživanje od firme IT Professional. A sve u nadi da će firmu IT Professional gurnuti u stečaj, a firma Integra Inženjering izbeći da plati presuđene dugove prema firmi IT Professional. 

Baš briga Integru Inženjering što vlastite radnike uvlači u delo koje je kažnjivo po zakonu. A briga je i navodnog advokata Dimitrijevića. Jer navodni advokat Dimitrijević sigurno mora da zna da su radnje koje preduzima, suprotne zakonu, te da osobe zastupane sa njegove strane čine delo za koje je predviđena čak i zatvorska kazna. 

Navodni advokat Stevan Dimitrijević je za kratko vreme prekršio nekoliko zakonskih odredbi od kojih neke kažnjive čak po krivičnom zakonu.

-Prvo, podstrekivanje i nagovaranje drugih na činjenje dela je kažnjivo po krivičnom zakonu RS, a što navodni advokat čini.

-Drugo, navodni advokat Dimitrijević je na neovlašćen način ušao u posed informacija koje se smatraju tajnim informacijama po važećem zakonu o poreskom postupku RS, čime je načinio prekršaj, a u saradnji sa onima koji su mu je omogućili pristup tim informacijama. U Sudskom spisu se nalazi rešenje kojim Sud odobrava nekakvoj Švraki (tako joj je valjda prezime), a koja je poslata od navodnog advokata Dimitrijevića, da izvrši uvid i kopira sudski spis iz procesa Poraska uprava - IT Professional. To je veliki propust Poreske uprave RS, a i  Okružnog privrednog suda.

-Treće, navodni advokat Dimitrijević se koristi diskriminaciom koja je zabranjena prema važećim zakonskim propisima. On svoje diskriminatorne radnje unosi direktno u sudski spis, optužujući sudskog veštaka ekonomske struke na diskriminatoran način. On verovatno ne zna šta znači "res iudicata" tako da na bezobziran način diskriminiše sudskog veštaka ekonomske struke, koji je još i pod sudskom zakletvom. Što naravno ne bi trebalo proći bez tužbe.

Da stvar bude još teža, čak ni Okružni privredni sdud iz Banjaluke ne reaguje, ne pokušava sprečiti očitu diskriminaciju, mada  je po službenoj dužnosti to dužan činiti. 

Takođe, Okružni privredni sud ne vodi računa o poštovanju prekluzivnog roka, što je dužan činiti po službenoj dužnosti. Sud je dozvolio da navodni advokat Dimitrijević potpuno nelegalno učestvuje u ovom procesu. 

Jedan sudija je nelegalno, kroz proces spajanja predmeta, ugurao navodnog advokata Dimitrijevića u ovaj proces. Ime tog sudije još neću spominjati (sve ima svoje vreme). 

Okružni privredni sud, navodnom advokatu Dimitrijeviću, koji je potpuno ilegalno u ovom procesu, dozvoljava čak da traži izuzeće postupajućeg sudije, sudskog veštaka, kao i privremenog stečajnog upravnika. Potrčko, navodni advokat Dimitrijević, čak ne zna, pod kojim je uslovima moguće tražiti izuzeće veštaka. 

Potrčko Miljkana Pucara, navodni advokat Stevan Dimitrijević, išao je čak dotle, da je Integri Inženjering dao mobilni telefon sudskog veštaka, kako bi ga iz Integre Inženjering zvala i dosađivali, pokušavajući da zakažu sastanak sa sudskim veštakom. 

Šta bi Integra Inženjering imala da priča sa sudskim vještakom, pošto Integra Inženjering niti učestvuje u predstečajnom postupku niti je bilo kakav poverilac. 

Nije teško pogoditi koje su to namere. Pucarev potrčko, navodni advokat Stevan Dimitrijević se satra trčeći na relaciji Integra Inženjering - Poreska uprava – kancelarija Miljkana Pucara – Okružni privredni sud, pa opet sve u krug. Što nikako nije moglo ostati neprimećeno. 

Ova procesna agresija došla je tek kad su veštak financijske struke, a i privremeni stečajni upravnik, predali nalaz i mišljenje u sudski spis i kad je postalo jasno da ne postoje uslovi za pokretanje stečajnog postupka u IT Professional onako kao je to stečajna mafija zamislila. 

Prema logičanom sledu događaja, nakon što je Integra Inženjering putem svoje fiškalske operative tražila izuzeće postupajućeg sudije Mithe Vukalića, veštaka finansiske struke i privremenog stečajnog upravnika Vlajka Gurešića (koji su u dosadašnjem toku postupka pokazali nepristrasnost i profesionalnost), sudija Midho Vukelić je prekinuo postupak na osnovu zakonski odredbi, jer o izuzeću sudije u postupku treba da odluči predsednik Suda. 

Nakon nekoliko dana predsednik Suda Asmir Koričić je doneo rešenje kojim se odbija predlog o izuzeću sudije Vukalića.

U međuvremenu, firma IT Professional je izmirila sve svoje navodne obaveze (koje nisu ni postojale) prema Poreskoj upravi RS, a sve na osnovu važećih zakonskih propisa Zakona o poreskom postupku RS. 

Poreska uprava RS nema više nikakvih pravnih, a ni javnih interesa da drži otvoren predlog za otvaranje stečajnog postupka protiv firme IT Professional. 

To da li će Poreska uprava poštovati vlastite zakonske propise i ispuniti svoje zakonom predviđene obaveze, jasno će pokazati da li je njena namera u ovom procesu bila da pomogne firmi Integra inženjering ili ne.

Dalji plan stečajne mafije, predvođene ovim kriminalnim lancem, poznat nam je iz pouzdanih izvora.  

Kriminalni lanac će nastojti  da izvrše pritisak svim sredstvima na Okružni privredni sud u Banjaluci, na predmetnog sudiju, kao i na privremenog stečajnog upravnika Vlajka Gurešića.  

Od privremenog stečajnog upravnika se traži da samo deklamuje pravno procesnu mantru, skovanu od advokata potrčka Dimitrijevića. Privremeni stečajni upravnik mora da zanemari  presudu Višeg suda u Banjaluci  i postupak izvršenja, kao i presudu Ustavnog suda BiH broj :AP 2908/16, te da, pošto-poto nagovorii, prilikom redovnih konsultacija, sudiju Midhu Vukalića, da bez saslušanja na ročištu, čak bez ročišta ili, ako drugčije ne bude moglo, nakon saslušanja na ročištu, protivzakonito izuzme finansijskog veštaka, imenuje novog finansijskog veštaka, koga će oni da predlože, da veštak sačini ''lažni nalaz", koji će poslužiti kao izgovor privremenom stečajnom upravniku da izmeni svoj izveštaj u Sudu.  

Pritisak će ići čak sa predlogom da sam stečajni upravnik traži svoje izuzeće, a oni će već neći ''onog koji hoće'' da radi protivzakonito. Oprostite na ovoj konfuznosti, ali i njihov plan je prilično konfuzan (samo prenosim).

Oni kao da ne shvataju da firma IT Professional ništa ne duguje Poreskoj upravi RS, te da razlozi za pokretanje stečaja ne postoje. Čak ni razlozi za pokretanje konsolidacije preduzeća.

O svim budućim pojedinostima vezanim za ovaj slučaj, javnost će biti na vreme informisana.

Sledi tekst o direktnoj umešanosti i koruptivnim radnjama Poreske uprave RS. Kao i o izvršnom postupku prinudne naplate sudskim putem, koji je firma IT Professional pokrenula protiv firme Integra Inženjering.

Meni ostaje samo da pozdravim naredbu predsednika Sjedinjenih Američkih Država o postupanju američke administracije i uvođenju sankcija firmama i fizičkim licima koja su ogrezla u korupciji i kriminalu. A ko će se sve naći na tom spisku, saznaćemo uskoro.

(sledi nastavak)

Terazije 4: Dodik iz beogradskog “Komgrapa” kriminalnim radnjama prisvojio nekretnine čija je vrijednost najmanje 20 miliona evra i to bez uloženog centa; Zgrada na Terazijama 4 je Dodikovo vlasništvo

Piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik je, iz nekada čuvene beogradaske firme “Komgrap”, izvukao imovinu vrijednu najmanje 20 miliona evra, po sadašnjim cijenama u Beogradu.

2.

Najvrjednija je zgrada na Terazijama 4, u epicentru Beograda, koja je napuštena i u njoj se ništa ne nalazi.

Da je riječ o zgradi koja pripada Dodiku, potvrđeno mi je iz nekoliko potpuno različitih izvora.

3.

Do te zgrade u najelitnijem dijelu Beograda Dodik je došao, kao i obično, prevarom u kojoj mu je saučesnik bio Slobodan Stanković, većinski vlasnik “Komgrapa”, koji je ovu, nekada čuvenu firmu, kupio na “tenderu” 2007. godine, u vrijeme dok je na čelu Vlade Srbije bio Vojislav Koštunica.

Predsjednik Srbije, u to vrijeme, bio je Boris Tadić.

4.

Stanković je tada, preko svoje kompanije "Integral inženjering”, kupio 50,30 posto ove firme za 4,3 miliona evra. Preostali dio, 49,70 posto, ostao je u rukama 2.600 malih dioničara. Prilikom kupoprodaje dijela "Komgrapa", "Integral" se ugovorom obavezao da će, za 16 mjeseci u preduzeće investirati 4,3 miliona eura. Stanković je tada radnicima obećao da će "Komgrap" nakon njegovog preuzimanja postati najjača građeviska firma u Regionu.

5.

Umjesto toga, on je, zajedno sa Dodikom, nekadašnjeg građevinskog giganta, čija se vrijednost procjenjivala na 147 miliona evra, raskrčmio i, raznoraznim mahinacijama, preuzeo najvrjednije objekte u svoje vlasništvo.

6.

Dio “Komgrapa”, vrijedne nekretnine, pripao je i Dodiku, a najvrjednija je, svakako, zgrada na Terazijama 4.

Kakvi su to licemjeri, najbolje svjedoči podatak da je Stanković, na pitanje kako je ostao bez zgrade, odgovorio da je "oštećen" i da mu je "zgrada oteta". Najmaliciozniji dio njegove izjave je da "ne zna" ko mu je "oteo" zgradu, te da se ne zna ko je vlasnik firme koja je to učinila. 

7.

Dodiku je, tokom besrkupulozne pljačke “Komgrapa”, izvršene raznoraznim mahinacijama (u nastavcima opširnije) pripalo još imovine “Komgrapa”, kao što je plac od osam hektara i proizvodna hala od 300m2 u Makišu. Nije tu kraj, ali u nastavcima opširnije.

U tom dijelu Beograda, Dodik je izgradio za sebe još jednu vilu, tako da ih u Beogradu posjeduje dvije. Prva je ona, već čuvena, na Dedinju o kojoj ću uskoro iznijeti nove detalje.

8.

Interesantno je da se Dodik danas javno deklariše kao “veliki politički protivnik” Mila Đukanovića, što je predstava za javnost: Dodik i Đukanović su oduvijek bili u odličnim odnosima.

Uostalom, stečaj firme “Komgrap” pokrenula je, 2015. godine, crnogorska firma “BBC business company”, iza koje se, navodno, ne zna ko stoji. Nijedna crnogorska firma, čak ni fiktivna, ništa nije mogla učiniti bez odobrenja Đukanovića u vrijeme dok je suvereno vladao Crnom Gorom. 

Dodik i Stanković, koji stoje iza ove kriminalne akcije, sve su prethodno dogovorili sa Đukanovićem. Prije toga su brojnim malverzacijama oteli imovinu “Komgrapa”, rastjerali radnike, a sebi lično prisvojili najelitnije i najskuplje dijelove ove kompanija, odnosno njene najvrjednije nekretnine.

Činjeno je to na vrlo jednostavan način: Stanković bi "Komgrapu" posudio nekoliko miliona evra, a kada njegova firma ne bi uspjela da mu vrati taj novac on bi preuzimao njene najvrjednije nekretnine, koje su stavljane kao zalog da će mu "kredit biti vraćen". Na taj način i Dodik je došao u posjed supervrijednih nekretnina. 

9.

Dodikova ogromna poslovna zgrada na Terazijama, broj 4, zjapi prazna i oronula; Pravo je čudo da on, kao osoba koja se stalno zalaže za “investicije” nije uložio novac u rekonstrukciju ovog objekta?! Nije, jer traži pogodnog kupca kojem bi prodao ovu prevrijednu nekretninu, bez obzira na njen izgled, i tako se ponovo dokopao destine miliona evra, bez ikakvih ulaganja. 

10.

To je tipičan Dodikov “ručni rad” kojim je iz Republike Srpske opljačkao stotine miliona KM. (nastaviće se)

Dosije Davor Šešić: Razvojni put od jedne od najvećih političkih nada Opozicije do običnog Režimskog Papka

Piše: Slobodan Vasković

1.  

Davor Šešić je dijete SDS-a, u to nema nikakve sumnje. On je 2012. godine sa liste SDS-a izabran za odbornika u Skupštini grada Banjaluka. Nakon toga, on je u dva navrata, 2014. godine i 2018. godine, sa liste SDS-a biran za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

2. 

SDS je Šešiću dao sve što ima. Ne treba zaboraviti da on nema niti dana radnog staža u profesiji za koju se školovao (pravnik), kao i da on godinama živi samo od bavljenja politikom i to značajno luksuznije od prosječnog glasača SDS-a.

3. 

Na opštim izborima 2018. godine Šešić je bio nosilac liste SDS-a za izbornu jedinicu 3 (banjalučka regija). Ta pozicija, sama po sebi, garantuje prolazak u Narodnu skupštinu Republike Srpske. 

SDS je tada Šešiću dao prednost u odnosu na Nedeljka Glamočaka, koji je i u to vrijeme vršio funkciju potpredsjednika SDS-a. Zaobilaženjem Glamočaka SDS je bez ikakvog razloga pogodovao Šešiću.

 

4.

Umjesto da bude zahvalan stranci na ukazanom povjerenju, ničim zasluženim, Šešić je nakon reizbora za narodnog poslanika 2018. godine nastavio sa svojim dotadašnjim odnosom prema stranci. 

Taj odnos se najjednostavnije može opisati kao nerad, jer je njegov angažman na jačanju stranačke infrastrukture u Banjaluci ravan nuli. 

Povremeno davanje izjava za medije i pojavljivanje na terenu samo u toku kampanje nije angažman koji se očekuje od nekoga kome stranka povjeri mjesto nosioca liste na opštim izborima, a posebno ne u situaciji kada se time zaobilaze drugi funkcioneri stranke, sa dokazanim rezultatima.

5. 

Ovdje je bitno istaći i da Glamočak dolazi iz opštinskog odbora SDS-a Kotor Varoš, a taj odbor je jedan od najboljih odbora te stranke. 

Na proteklim izborima SDS je u Kotor Varoši dobio 25,72 % glasova i 8 odbornika (najviše od svih stranaka). 

Za razliku od Glamočakovog rezultata, Šešić se može „pohvaliti“ sa mizernih 4,03 % glasova u Banjaluci (samo jedan odbornik). 

Nema sumnje da je SDS na opštim izborima 2018. godine napravio veliku grešku protežirajući neradnika Šešića u odnosu na Glamočaka.

6. 

Šešić u periodu od opštih izbora 2018. godine do lokalnih izbora 2020. godine gotovo da se nije pojavljivao u stranačkim prostorijama SDS-a u Banjaluci. Umjesto da obilazi mjesne odbore i jača stranačku infrastrukturu na terenu, Šešić je nastavio da uživa u blagodetima svoje poslaničke plate, ne mareći za partiju. 

Znajući da će SDS zbog zapuštene stranačke infrastrukture u Banjaluci doživjeti debakl, Šešić je „elegantno“ izbjegao da bude nosilac odborničke liste za taj grad. 

Iako je lično Mirko Šarović od njega tražio da predvodi odborničku listu, Šešić je istog uslovio sa prohtjevima za koje je unaprijed znao da ne mogu biti ispunjeni. On je tražio da bude kooptiran u Predsjednitvo SDS-a. 

Šarović je taj ničim zaslužen zahtjev odmah odbio, nakon čega je Šešić rekao da neće da predvodi odborničku listu. Svima unutar SDS-a je tada bilo jasno da Šešića uopšte ne zanima pomenuta funkcija i da je postavljanje ultimatuma Šaroviću imalo samo za cilj da Šešić izbjegne da predvodi odborničku listu, kao i odgovornost za očajan rezultat stranke u Banjaluci.

7. 

U toku kampanje za protekle lokalne izbore Šešić se rijetko pojavljivao na skupovima SDS-a u Banjaluci. Umjesto toga, on je u Banjaluci učestvovao u kampanji druge političke stranke, čime je izdao SDS. 

Bolje upućeni govore da je Šešić imao 60.000 „razloga“ za takav maćehinski odnos prema svojoj stranci. Na žalost po Šešića, istina se brzo otkrije. U ovom slučaju upravo je osoba koja je Šešiću dala 60.000 „razloga“ za izdaju SDS-a, nakon lokalnih izbora počela da priča po Banjaluci da je Šešiću dala prvo 10.000 tih „razloga“, a nakon toga, u samom finišu kampanje, još 50.000 tih „razloga“.

8. 

Nakon katastrofalno lošeg rezultata SDS-a u Banjaluci na lokalnim izborima, Šešić je nastavio sa svojim „meditiranjem“. Na njegovu žalost, Mirko Šarović je nakon lokalnih izbora odlučio da preduzme nešto po pitanju obnavljanja stranke u Banjaluci. 

On je taj zadatak povjerio Milanu Radoviću, čije se učlanjenje u SDS, u decembru 2020. godine, već sada može nazvati punim pogotkom po tu stranku. 

SDS-u je bila potrebna nova enegrija, a Radović je u proteklih šest mjeseci pokazao da je ima napretek.

9. 

Po ugledu na Radovića, nekoliko mjeseci kasnije, u martu 2021. godine, u SDS-u se priključio načelnik opštine Šamac, Đorđe Milićević, sa svojih sedam odbornika. 

Taj potez smatram podjednako značajnim za SDS poput dolaska Radovića, jer je načelnik Milićević mlad i izrazito kvalitetan kadar, te je za očekivati da će on u budućnosti biti jedan od najznačajnih funkcionera te stranke. 

Za očekivati je da trojac Đorđe Milićević – Ljubiša Petrović – Rado Savić na izborima 2022. godine u potpunosti „potopi“ Crvenu Sektu u izbornoj jedinici 6.

10. 

Nakon dolaska „svježe krvi“, SDS je počeo da pokazuje znakove oporavka i da zadaje udarce Crvenoj Sekti na njenim terenima. 

Tako je u junu 2021. godine SDS preuzeo od SNSD-a skupštinsku većinu u opštini Prnjavor. Da se radi o teškom udarcu za SNSD najbolje pokazuje nervoza koja „kipti“ iz načenika Prnjavora Darka Tomaša. 

Kada smo već kod Crvenih Sektaša, Tomaša i njegovog Prvosveštenika Milorada Dodika obavještavam da će sličnih „aperkata“ od SDS-a dobiti i u narednom periodu. Da ne bi bilo kako nisam napisao!

 

11.

Uvidjevši da se SDS uspiješno obnavlja, Dodik je u proteklim mjesecima probudio nekoliko svojih „spavača“ u toj stranci. On je narednio narodnim poslanicima Željku Babići i Milanu Tubinu da napuste SDS i priklone se režimu. 

Nakon toga, Davor Šešić se samoinicijativno pridružio Dodikovom Klubu Papaka. 

Razlog je to što je Šešić shvatio da za neradnike poput njega SDS ubuduće neće rezervisati bilo kakvu poziciju, a posebno ne poziciju nosioca liste za Narodnu skupštinu Republike Srpske. 

Po imenovanju Radovića za povjerenika za Banjaluku, Šešić je prvobitno pristao da bude u njegovom timu, ali je ubrzo shvatio da to znači ozbiljan rad na terenu. 

On se tada odlučio za lakši posao, koji mu je ponudio Dodik - da podriva stranku iznutra do opštih izbora, što Šešić i čini napadujući funkcionere SDS-a na dnevnom nivou.

12. 

Treba reći da unutar SDS-a ima različitih mišljenja, što je dobra stvar za svaku stranku. Međutim, mjesto za iznošenje tih različitih mišljenja nije parlament, gdje bi trebalo da djeluju zajedno protiv Režima, ma šta lično, unutar stranke, mislili jedni o drugima. 

To pravilo unutar SDS-a poštuju svi izuzev Šešića i još nekoliko drugih Dodikovih „spavača“. Svima je jasno da Šešić javno napada stranku po nalogu Dodika i da će sa tim napadima nastaviti do opštih izbora.

13. 

Ukoliko SDS želi da zadrži sadašnji trend oporavka, onda ta stranka mora Dodikove spavače eliminisati što prije, jer to nije posao koji se radi u izbornoj godini. U pogledu toga, SDS treba da se ugleda na SNSD. Iako u Crvenoj Sekti „kipti na sve strane“ od međusobnih sukoba zaraćenih frakcija, niko od Sektaša ne iznosi prljav veš u javnost. Posljednji koji je to uradio je Drago Kalabić, koji je, nakon što je to učinio, ekspresno isključen iz stranke.

14. 

SDS pod hitno treba da isključi Šešića iz svog članstva. Šešiću je ta stranka dala sve, a on se pokazao ekstremno nezahvalnim. Njegovo isključenje ne može da napravi bilo kakvu štetu SDS-u, jer je Šešićev doprinos toj stranci u proteklim godinama ionako bio ravan nuli.

GORAN DAKIĆ: Godišnji odmor, prvi dio

Među mnogima sa kojima sam drugovao u „danima jednocifrenih rođendana“ V. je bio najbolji. Upoznali smo se jedne decembarske večeri, na Erdutskom sokaku, na putu iz škole. Ne znam šta je bio predmet spora, ali tuča je bila neminovna. Obojica smo završili u bljuzgi razbijenih usana. Nedjelju dana kasnije počeli smo da se družimo kao da se ništa nije dogodilo.

S njim sam pustošio riblji fond Dunava i dunavskih bara; uvijek smo bivali na istoj fudbalskoj strani; u sumanutim trkama kroz Lazinu kuću bili smo ili žace ili lopovi, ali nikada na suprotnim pozicijama; zajedno smo pelješili tuđe trešnje i kajsije; on na pramcu, ja na suprotnoj strani čamca dočekivali smo talase koje su, umjesto pozdrava, slali ponosni „belci“; zajednički smo smišljali kako da napakostimo zlobnim starcima iz Mlinske ulice čijem je podnevnom snu smetao svaki naš trk. 

Godinama mi je ujak za dječje rođendane poklanjao igračke - „porculance“ kupljene na vukovarskoj pijaci, pištolje, praćke, čak i figuru „Optimusa Prajma“. O desetom sam rođendanu dobio „Malog princa“, a o jedanaestom pravi kožni fudbal. Kakav niko u kraju nije imao. I koji sam, kada sam iz Dalja odlazio za Banju Luku, ostavio svom najboljem prijatelju, izbjegavajući suze naizgled hrabrom rečenicom: Vidimo se sutra na ćošku! Ni sutra, ni ćoška, a bog sveti zna šta je bilo sa loptom. 

Dugo i uporno sam patio za Dunavom i prijateljima koje sam ostavio širom daljskih šorova. Pisao sam pisma iz dana u dan i čekao odgovore. V. se, nekoliko mjeseci nakon mog odlaska, preselio iz Mlinskog sokaka u Bogaljevce, u ulicu Boška Paradžika br. 12 i to je ujedno bila i posljednja vijest koju sam od njega dobio. Prepiska je iznenada prekinuta, a da nikada nisam saznao zbog čega.

U kasnijim dolascima u Dalj čuo bih da se nakon srednje škole upisao na osječki ETF i da je bio među onima koji su školovanje nastavili „na budžetu“. Njegov otac, popularni Brko, bio je majstor za sve i svja, ali vazda nezaposlen, kao i njegova mati i ovaj sinovljev uspjeh za njih je, kao i za V, predstavljao jednu od rijetkih pobjeda u njihovom životu prognanih. Ali, njegovo je studiranje, kako su mi govorili daljski drugovi, kratko trajalo. Ubrzo je napustio faks i potpuno se predao piću. 

U nekoliko navrata sam pokušao da ga nađem kada sam dolazio u Dalj, ali svaki put bih se vraćao u Vrbovu sa mrkom kapom u rukama. Ili je bio u nadnici ili je bio sa nepoznatom bratijom na još nepoznatijoj lokaciji. Znao sam iz ćaćine pjanske istorije sve daljske rupe u kojima se točila „šećeruša“ i „govnara“, ali zalud - nigdje nisam mogao da ga nađem. Poželio sam još jedno zajedničko pecanje na Starom Dunavcu ili krađu kajsija u Dalj Planini, ali njega nikako i nigdje nije bilo. 

Usamljeni seoski pijanci najteža su sorta ogrezlih u piću. To su oni koji ne pristaju na dobra vina, kvalitetna piva, fine rakije. Oni piju najrđavija, najlošija pića koja mogu da se nađu na seoskom tržištu. Preziru one koji uživaju u piću, one koji piju da bi se družili, da bi se smijali, da bi pjevali. Kada u ponudi nema ničega osim špiritusa, posežu i za njim, svjesni da idu u ludilo ili bolest. 

Nedavno sam sletio do „Starog mlina“ na fiš i ladan špricer. Da me želja mine. Krenuo sam dalje, prema Somboru i na izlazu iz Dalja, u Bogaljevcima, na jednoj ćupriji ugledao sam štrkljavog momka koji pokušava da uhvati signal mobilnog telefona. Zamolio sam kolegu da zaustavi i izletio sam iz auta. U dva koraka sam stao ispred njega zblanutog i pitao: Šta je, je l' me se ne sjećaš?

Godinama sam pratio ćaćine pijane korake i sve što su oni sobom nosili i pijanac se preda mnom od tada ne može sakriti. Vidio sam odmah da priče o njegovom pijanstvu nisu bile trač dokonog sela. Oči su mu bile zamućene, zubi prljavi i pokvareni, prsti na rukama žuti, ispucali, puni mrlja. Ipak, njegov mutni pogled se na tren razbistrio. Odgovorio je:

Goran? Ti si Goran?

Prodivanili smo minutu ili dvije. Rekao mi je da živi sa ćaćom, a da su se mater i sestra vratile u Pakrac odakle su devedesetih izbjegli na Dunav. Prije nego što je izašao na ćupriju da uhvati signal i čuje se na nekim drugovima - unosio je drva. Sedam metara za dva sata. Pitao me di sam sad i zašto sam se ukrmačio. Na prvo pitanje sam odgovorio, drugo sam prećutao, a potom obećao da ću svratiti do njega za dan ili dva ako se budem vraćao u BL istim putem. 

Pozdravili smo se, ja sam ušao u auto, a on je nastavio da hvata signal. Davno sam naučio da u Dalju ne tražim ono što sam nepovratno izgubio. Davno sam naučio da bih trebao da uzmem od Dalja ono što mi zaista njegovo i treba: slike Dunava, bačkih topolika i nešto malo daljskoga divana. 

Trebao bih da ga pamtim kako tuče kontru alavom smuđu na desnom kamenjaru podno naše skele. Na taj kamenjar ni on ni ja više ne možemo, ali smo mogli da se sjećamo jedan drugoga kako se u julsko predvečerje nadmećemo ko će pred kuću banuti sa boljim ulovom. Plašim se da su te slike sada uništene. Zbog slabog signala njegovog mobilnog telefona i mog preranog i pretjeranog radovanja.   

Nastavak priče o advokatu Stojanu Vukajloviću i njegovom mafijaškom klanu koji otima nekretnine od građana Banjaluke; Navodim imena oštećenih građana

Stojan Vukajlović i Igor Radojičić

Piše: Slobodan Vasković 

1. 

Prije desetak dana sam objavio tekst “Advokat Stojan Vukajlović formirao mafijaški klan koji otima vrijedne nekretnine na području Banjaluke”, kao uvodnu priču o advokatu Stojanu Vukajloviću i njegovom mafijaškom klanu. U tom tekstu sam pomenuo nekoliko Vukajlovićević saradnika. 

Pored njih, treba pomenuti još jednog vrlo važnog člana Vukajlovićevog klana - kriminalca Nikolu Aleksića. O njegovoj ulozi u cijeloj priči ću više reći u drugom dijelu ovog teksta.

Nikola Aleksić

2.

Ipak, najvažniji Vukajlovićev saradnik u monstrouznom projektu otimanja nekretnina je Miloš Aćić. Radi se o sinu Dragana Aćića, nekadašnjeg sudije Okružnog suda u Banjaluci. 

Nema sumnje da je mladi Aćić talenat za kriminal naslijedio od svog oca. Po ko zna koji put se pokazalo da iver ne pada daleko od klade. Doduše, u ovom slučaju bi ispravnije bilo reći da se radi o dvije klade, mlađoj i starijoj varijanti.

 

3.

Miloš Aćić se već nekoliko godina nalazi na poziciji šefa Područne jedinice Banjaluka, u okviru RUGIP-a. Ta pozicija mu omogućava da vrši uvid u sve evidencije nekretnina koje pomenuta uprava vodi.

 

Aćićev zadatak je da Vukajloviću dojavljuje koje nekretnine treba da odrade falsifikatori Duško Jović (zvani Suljo) i Aleksandar Lapčevića (zvani Lapac). 

Miloš Aćić

Nakon toga pomenuti dvojac, u društvu Vukajlovića, odlazi kod nekog od banjalučkih notara, sa punomoći koja sadrži ovlaštenje za prodaju nekretnine. Naravno, radi se o čistom falsifikatu, jer vlasnici tih nekretnina nikada nisu dali takvu punomoć.

 

4.

Na osnovu tih falsifikovanih punomoći oni su kod notara zaključili više ugovora o kupoprodaji nekretnina, a nesrećni kupci su kupoprodajnu cijenu predali Vukajloviću.

 

Na taj način su Vukajlović & CO prvo prodali stan koji se nalazi u zgradi na adresi ulica Miloša Obilića 46 (stan broj 25), čiji je vlasnik Nebojša Radžević. Uvidjevši da im je odlično krenulo, isti su na isti način prodali još tri stana, u vlasništvu Esme Bušoli, Šefketa Bušolija i Eseda Baktirevića.

Aleksandar Lapčević Lapac

5. 

Stvari po Vukajlovića & CO su loše krenule kada je notar Milenko Delić posumnjao da je jedna od punomoći falsifkovana. On je pozvao kolegu notara koji radi u Hrvatskoj, koji mu je potvrdio da kod njega nije sačinjena punomoć koju mu je Vukajlović predočio. 

Nakon što je notar Delić to rekao Vukajloviću, Vukajlović je pobjegao iz njegove notarske kancelarije. Notar Delić je u međuvremenu preminuo, ali bi Vukajlovićev “bijeg” mogla sigurno da potvrdi Delićeva supruga, advokatica Smiljana Delić, kojoj je on to za života rekao. 

Ovdje treba još reći da je notar Delić pomenutom reakcijom osujetio otuđenje neizgrađenog građevinskog zemljišta u površini od 800 m2, koje se nalazi iza konzulata SAD u Banjaluci. Vlasnik te parcele je Milan Fišer.

6 

Većinu ugovora o kupoprodaji Vukajlović & CO su zaključili kod notarke Jane Rodić. Za sada nije jasno da li je ta notarka bila samo neoprezna ili je i ona povezana sa Vukalovićem.

7. 

Da je Vukajlović obični idiot najbolje potvrđuje podatak da je on sa svog računa plaćao porez na kapitalni dobitak i to u ime vlasnika stanova. On je time nastojao prikriti eventualnu prinudnu naplatu poreza od strane Poreske uprave Republike Srpske, jer bi u tom postupku vlasnici nekretnina mogli saznati da su iste prodate bez njihovog znanja.

8. 

Za Vukajlovićevo samopouzdanje je dijelom zaslužan i njegov saradnik Nikola Aleksić. U vrijeme kada su Vukajlović & CO “odradili” najveći broj nekretnina Aleksić je bio zaposlen kao savjetnik za pravne poslove u kabinetu Igora Radojičića. 

Aleksić i Igor Radojičić

Aleksić je tada garantovao Vukajloviću da svojim vezama u Republičkom tužilaštvu RS može spriječiti potencijalu krivičnu istragu. On se pozivao na svoje prijateljstvo sa Slobodanom Ćelićem, republičkim tužiocem zaposlenim u Posebnom odjeljenju za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala. Prema Aleksićevim riječima, on i Ćelić se dva-tri puta sedmično viđaju na kafi u kafićima “Marcello” i “Dionis”.

 

9.

Od pomenute ekipe, za sada su krivičnom istragom obuhvaćeni samo Jović i Lapčević. Za taj predmet je zadužen Goran Rakić, tužilac Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci. 

Moji izvori iz tog tužilaštva su mi potvrdili da je Rakić korektan tužilac i da se neće libiti da uhapsi Vukajlovića, Aćića i Aleksića. (nastaviće se)