Piše: Slobodan Vasković
Presuda Ratku Mladiću je očekivana.
Presuđen je, 08.06.2021. godine, pravosnažno na doživotnu kaznu zatvora. Potvrđena je prvostepena presuda.
Žalbeno vijeće odbacilo je sve žalbe koje je uputila Mladićeva odbrana. Kriv je za ubistva, kršenje običaja ratovanja, deportacije, nehumano premještanje stanovništva, terorisanje, napade na civile, genocid u Srebrenici… (mediji)
Presudom, pokazaće se odmah nakon izricanja, niko nije zadovoljan - ni politički vrh Bošnjaka, ali ni politički vrh Srba.
Prisustvovaćemo još jednom agresivnom obračunu suprotstavljenih političkih strana koje sebe smatraju žrtvama, pri tom najmanje misleći na stvarne žrtve i njihove porodice.
Pravo i Pravda su dvije potpuno različite stvari. Žrtve, njihove porodice, dobili su presudom satisfakciju.
Haški tribunal, njegovo Žalbeno vijeće međunarodnog rezidualnog mehanizma u Hagu, nikada nikog od optuženih nisu presudili bez dokaza.
Isti taj Haški tribunal neke od optuženih jeste oslobodio uprkos dokazima i to je najveća kontroverza, ali i minus, tog Suda.
Političarima je zloupotreba žrtava i njihovih porodica, kao i obično, najomiljenija i najdraža tema. Jezivo.
Nakon presude Mladiću, rat bi konačno trebao da prestane; Rat koji je u BiH produžen na cijelih tridesetjednu godinu.
Ljudi imaju pravo da žive u sadašnjosti i planiraju budućnost; Imaju pravo da postanu saradnici, komšije, prijatelji, da se ne tjeraju i ne prisiljavaju na mržnju, mirno žive, i prestanu biti žrtve trovača - političara koji evidentne zločine i genocid u Srebrenici koji su se dogodili teško zloupotrebljavaju za produženje rata drugim sredstvima, kako bi prikrili tešku pljačku naroda koju su izvršili i koju i dalje nemilosrdno čine. Svako nad svojim narodom.
Presuda Mladiću morala bi označiti kraj rata zauvijek i otvoriti nove horizonte za sve; Sve drugo je nastavak uništenja svih koji žive u BiH.
