Tekst napisala 07.11. o.g. Budimka Bajo-Bollin, majka Ubijene Ivone Bajo
Odmah nakon Ubistva moje kćerke Ivone, 23.07.2009., angažovali smo advokata Duška Tomića, snatrajući ga najadekvatnijim, s obzirom na činjenicu da je on bio osnivač i generalni sekretar Dječije ambasade “Međaši“.
Moj brat Zdenko je u startu izrazio zabrinost zbog njegovog angažmana jer je Tomic u to vrijeme takodje zastupao Darka Eleza, osobu iz krim miljea. Iako niko nije kriv dok se ne dokaže, njemu je bila neshvatljiva advokatova “šarolikost“ u slučajevima koje je zastupao i koje zastupa.
U skladu sa zakonom je morao biti ovlaštena/opunomoćena osoba u postupku, ali upravo davanje takvog ovlaštenja advokatima automatski pruža mogucnost da rade “na svoju ruku“ na osnovu sopstvenih ubjeđenja i iskustava; To će se pokazati kao jedan od važnih elemenata tokom istrage, jer je naše ovlaštenje Tomić koristio u skladu sa njegovim pogledima na advokaturu i zastupanje stranke pred Tužilaštvom/Sudstvom.
Da odmah pojasnim i dokumentujem navedeno:
Korpa ugradjena na biciklo je bila poslata na analizu (vjestačanje) da se utvrdi da li postoje tragovi DNK i ostali tragovi koji bi mogli potvrditi ili demantovati tvrdnju MUP i Tužilaštva da je smrtonosna ranu uzrokovalo nabadanje na korpu.
Nalaz stručnjaka se čekao veoma dugo i nakon nekoliko kontakata, od ustanove koja radila analizu, dobila sam potvrdu da je nalaz već odavno poslat Tužilaštvu.
Prvi znak da se nešto, u najmanju ruku, čudno dešava!
Odlazim bez najave u Tužilaštvo (tužiteljka Danica Stjepanović) i tamo zatičem Tomića.
Umjesto OBJAŠNJENJA zbog izostanka NEOPHODNE PRETHODNE KOMUNIKACIJE to jest DOGOVORA između Advokata Tomića i mene (da me o svim novim činjenicama odmah obavijesti), dolazim u situaciju da mi u njegovom prisustvu tužiteljka Stjepanović drsko i omalovažavajući kaže da se NIKO više ne obraća njoj i da “naredne komunikacije moraju biti isključivo preko ovlaštenog advokata”.
Tomićeva reakcija svela se na obrazloženje da je mnogo efektije da samo jedna osoba (advokat) komunicira sa Tužilaštvom/MUP/Sudstvom.
Ništa tu nebi bilo toliko sporno da me Tomić obavijestio o njegovim najmerama i dobio moju saglasnost.
Doza nezadovoljstva i osjećaj prevarenosti ogleda se u njegovoj posjeti Tužilaštvu bez mog znanja, a po pitanju tako važnog izvještaja.
Sve to pojačano je spoznajom da je on znao da je analiza stigla, a nije mi to ni spomenuo.
Tu se već pojavljuje pojačani osjećaj nepovjerenja i izvjesna sumnja da advokat Tomić radi na svoju ruku i za svoj interes!
Situaciju sam opisala koristeći riječ -pojačani osjećaj- zato što je već na samom početku njegovog angažovanja “iskočio” osjećaj sumnje.
Radi se o sljedećem: Na jednom od sastanaka, tokom prvog mjeseca angažovanja, advokat Tomic kaže: ”Ako i ne uspijemo doći do istine, ja vam obećavam da ću napisati knjigu o Ivoni”, sa prijedlogom naslova knjige koji bi povezao sa užasnim događjajima u Srebrenici, pri tom koristeći najmorbidnije izraze, koje ne želim ni da pominjem. Ako bude potrebno citiraću šta je rekao!
Možete samo zamisliti kakav je to osjećaj izazvalo u nama; Samo što smo krenuli u proces, Tomić, na samom njegovom početku, već nagovještava da se slučaj neće rješiti.
Takav nastup ili stav po pitanju istine o događaju uslijedio je nakon njegovog razgovora sa pokojnim Gavrilom Bobarom. Tomić nam je lično rekao da je stupio u vezu za Bobarom koji mu je, navodno, rekao (iako u to vrijeme nije bio u Bjeljini), ”Spusti Malo Loptu”!
Nemoguće je bilo provjeriti njegovu tvrdnju, ali je evidentno da nakon toga počinje da radi veoma usporeno - naša komunikacija sve rjeđa i bleđa; Tomić pokušava da istragu odvede u drugom, slobodno i sa punom odgovornošću mogu da tvrdim, u POGREŠNOM pravcu.
On se pojavljuje i promoviše kao istražilac, što nije njegov posao, jer to je suštinski posao Tužilaštva.
O čemu se radi?
Patolog koji je uradio obdukciju nam je jasno i glasno rekao da NIJE mogao da potpiše da je uzrok smrti žica sa korpe bicikla, (želim da naglasim da ipak postoje i Patolozi koji se ne mogu kupiti, koji profesionalno i savjesno obavljaju svoj posao), iako je to od njega zahtijevano u cilju bržeg okončanja, odnosno zatvaranja istrage.
Pritisak da se tako formuliše uzrok smrti je bio, prvenstveno, od MUP-a i od Tužilaštva.
U međuvremenu dobijamo i mišljenje nezavisnog angažovanog patologa koji na osnovu priloženih dokumenta jasno i precizno tvrdi da je NEMOGUĆE da ljudska ruka može prouzrokovati takvu ranu, zaključujući da je to moguće samo od nekog predmeta koji se kretao ekstremnom brzinom - snažno, jako…
Međutim, advokat Tomić uporno insistira i navodi istragu na drugu stranu tvrdeći da je “pronađen“ ubica male Ivone - koji joj je ŠILOM zadao smrtonosni udarac.
U pitanju je bila osoba sa odredjenim poremećajima psihičke prirode i sa njim bi slučaj bio “riješen“!
Zaključno sa današnjim danom, MUP RS i Tužilaštvo tvrde da je Ivona stradala od povreda zadobijenih od korpe (žice) na biciklu, iako imamo neoborive, nesporne DOKAZE da je to teoretski NEMOGUĆE. Državne institucije štite nekog i ne dozvoljavaju obnovu procesa; NE uzimaju se u obzir argumentovane činjenice od patologa, kao i drugi važni dokazi (Ivonina torba koja je duplo preseječena, oprana i skrivana godinama od nas)!
Nije to Tomić bez razloga forsirao, a tamo gdje je trebalo da pokaže znanje i ukaže na nepravilnosti istrage, nije reagovao. Mi smo slučajno saznali za kamion i 4 paketa od direktora firme “UNIVERSAL”, dok nam je izražavao saučešće, informisali Tomića o tome, koji je, preko Tužilaštva, organizovao saslušanje vozača kamiona, ali ni u jednoj službenoj zabilješci nije postojalo saznanje o kamionu i dovezenoj robi.
Istovarena su četiri paketa, a tri su nestala preko noći; Ni Tužilac ni advokat Tomić ne nalaze za shodno da to uđe u zapisnik, ali tužiteljka Danica Stjepanović odlazak kamiona sa lica mjesta, prije obavljene istrage/uviđaja, obrazlaže konstatacijom: “Kamion je morao stići na vrijeme“!
Slično Dragan Lukač obrazlaže nestanak Davidovih gaća: “Zar se vama nikad nije desilo da nešto izgubite”?
Danica Stjepanović (OJT BIjeljina) i Dragan Lukač (Ministar unutrašnjih poslova), OČIGLEDNO ISTA ŠKOLSKA GENERACIJA, ISTA KLUPA, ISTI PROFESOR!
Iako je tema teksta prvenstveno advokat Tomić, ne mogu da ne naglasim ulogu Stjepanovićeve, koja se može poistovjetiti sa ulogom tužilaca Dalibora Vreće i Želimira Lepira u “slučaju ubistva Davida Dragičevića”. Oni su ključni “pioni“, šahovske figure koje se žrtvuju po potrebi kad sazriju uslovi, a koriste se, jer su u poziciji da opstruišu istragu, zataškavaju istinu, preusmjeravajući je pronalazeći bilo kakve razloge za to.
Opravdani ili neopravdani, nebitno, dobijaju na vremenu, a to im jedino važno: Smišljeno odugovlačenje, da budem preciznija, IZNURiVANJE ne bi li se odustalo od procesa i prihvatila njihova verzija.
Zbog čega je Stjepanovićeva pristala na takvu ulogu ne znamo; Možemo samo nagađati: Naređenje “s Vrha” i strah da ne izgubi poziciju; Ili je već drže “u šakama“ ili su u pitanju neki drugi, njoj poznati razlozi.
Nama su ti razlozi apsolutno nevažni, jer ona je glavni i odgovorni KRIVAC za sve propuste tokom i nakon nje. Stjepanovićeva je “poluga“ sistema koji je odlučio da sakrije istinu, a motivi su, kao i obično, “viši interesi”.
Svaki neriješeni slucaj ima neku “Danicu”, nekog “Vreću” i nekog “Lepira”….; Žalosno, smućkaj pa prospi, da voda odnese i zemlja proguta.
Život jednog mladog bića, tek 8 godina života, za njih je kao čaša vode koja se slučajno prosula.
Što se Tomića tiče, očigledno je to osoba koja radi za SVE i ZA SVAKOG, na sve strane istovremeno, bez obzira na to ko ga je angažovao… Njegov rad je već postao stereotip - pronalazi u slučajevima “slabe tačke“, a onda skupa sa timom (Tužilastvo, Sudstvo, MUP, druga strana), udruženim snagama, prvenstveno obezbjeđuje i osigurava lične interese.
On definitivno uvijek radi Za Sebe.
Njegov nastup prema strankama, (za nas mogu tvrditi i svjedočiti), bio je, dobrim dijelom, potcjenjivački, omalovažavajući, jer je stavljao do znanja: Šta “oni”, (odnosno mi - Ivonina porodica), znaju o zakonu, procesu, pravilima… Neka budu sretni da ih neko i zastupa.
Nakon jedne godine angažovanja na slučaju, pri čemu je Tomić aktivno radio nekoliko sedmica, prekinuli smo saradnju i ja, u međuvremenu, ovlašćujem mog brata da me zastupa.
Više od nekoliko mjeseci nam je trebalo da dobijemo dokumentaciju od Tomića; Stalno nas je “zavlačio”: danas, sutra, prekosutra…; I tako više mjeseci.
Ne možemo da dokažemo da je dio dokumenta zadražao, ali smo ubijeđeni da nije dostavio sva dokumenta.
To je, u najkraćim crtama, naše iskustvo sa advokatom Tomićem i svi koji budu čitali ovaj tekst neka sami odluče da li ga angašovati u slučaju potrebe ili ne.
