Novinska agencija BETA i Medijski Centar Beta sa partnerima TV Telma,KosovaLive360 i Slobodan Vaskovic u regionalnom projektu #SuProMediazaštite medijskih sloboda Safe Journalists
piše: Slobodan Vasković
Vlast u Republici Srpskoj namjerava da donese Zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija, što bi bio direktan udar na nevladin sektor, ali, prije svega, na medije u ovom bh. entitetu koji funkcionišu zahvaljujući stranim donatorima.
Cilj tog zakona je potpuna jasan – aktuelna vlast u Banjaluci želi nevladine organizacije, koje se finansiraju iz stranih donacija, prokazati kao strane plaćenike i, samim tim, kao domaće izdajnike. Analogno tome, vlast, koja stoji iza ovakvog drakonskog, retrogradnog zakonskog rješenja, ako se mjeri po aršinima establišmenta, je patriotska.
„Patriote su, naravno, oni koji su u vlasti i koji upravljaju cijelim tim procesima, a, s druge strane, imate nevladine organizacije, koje se etiketiraju kao strani plaćenici i domaći izdajnici, a da, pritom, nemate nijedan dokaz za to“, ocijenio je bloger Srđan Puhalo.
 |
| Srđan Puhalo |
Ta matrica poodavno je aktuelna u ovom entitetu, na njoj režim Milorada Dodika već predugo istrajava, a upućivanje Nacrta zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija u Narodnu skupštinu, i to po hitnoj proceduri, svjedoči da je potrebno naći “opipljivog neprijatelja” u predizbornoj kampanji koja treba da uslijedi.
„Ako hronološki gledamo, u suštini, sve što zanima ovu vlast je da drži stvari pod kontrolom. Sve što se izmiče njenoj kontroli, u stvari, stvara problem, kao što sve što ima pod kontrolom izaziva blago gađenje svih tih istih ljudi, koji tu rade“, smatra glavni i odgovorni urednik projekta „Buka“ Aleksandar Trifunović.
 |
| Aleksandar Trifunović |
Taj “opipljivi neprijatelj” jeste, kako vlasti smatraju, nevladin sektor, uključujući i nekoliko medija, preciznije portala, koji ukazuju na devijantne pojave u društvu u kojem živimo.
„Ono što je tu važno je, u stvari, da vi imate jednu crno-bijelu sliku u kojoj te ljude koje nazivate stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima na sve moguće načine diskreditujete, ne samo njihov rad, nogo i kao ljude i kao osobe. Realno, sutra svaka budala na ulici ima pravo da vas zaustavi, da vam razbije glavu, jer, bože moj, neko iz vlade, predsjednik Republike Srpske ili neki političar je rekao da ste vi strani plaćenik i domaći izdajnik“, naglašava Puhalo.
Upućivanje zakona u hitnu proceduru, nije spriječila ni prateća dokumentacija, koja ide uz zakon, i u kojoj je naglašeno da je on neprimjenjiv.
Predsjednik RS Milorad Dodik najavio je donošenje ovog zakona do kraja ljeta, ističući da je u skladu sa praksom u mnogim zemljama.
„Niko im ne brani da nastave to da rade, samo će to morati da se kontroliše sa stanovišta informisanja javnosti ko je šta dobio i ko šta radi”, rekao je Dodik, (9. juni 2018. godine, izvor SRNA).
„Jedna od najvećih štetočina ovog prostora, Republike Srpske, je aktuelna vlast, koja je uspjela za, evo skoro već više od deset godina apsolutne vladavine, da zaduži, za milijarde stranog novca koji nama spočitava, entitet, da zaduži generacije koje dolaze, koje, u stvari, po onome što vidimo, ne žele da ostanu ovdje. Ti ljudi odlaze“, ističe Trifunović.
Iz Vlade Republike Srpske stiglo je pojašnjenje da je riječ o aktu prepisanom iz američkog zakonodavstva, što je potpuno netačna formulacija. Ali je ona veoma interesantna, jer je stigla i do samog predsjednika Rusije Vladimira Putina, kojeg je Dodik, prilikom susreta u Sankt Peterburgu, obavijestio da se, kako je rekao, radi na urušavanju Republike Srpske.
„Upoznao sam ga (Putina) sa mnogim projektima koji idu za tim da oslabe Republiku Srpsku. Upoznao ga sa ogromnim izdvajanjem novca, prije svega, Amerikanaca, koji ulažu 12 miliona dolara za pomoć medijima i šest miliona za program takozvanog sprečavanja ruskog uticaja, što je direktno stvar koja se u Bosni može uperiti samo protiv nas. Tu kad dodate Britance, koji imaju takav sličan program, i mnoge druge koji imaju skrivene programe, to govori koliko je novca pripremljeno da bi se Republika Srpska destabilizovala i doveli poslušnici, koji bi trebalo da okrenu Repububliku Srpsku, prije svega, ka njenom nestanku“, rekao je Dodik za RTRS, posle susreta sa Putinom 25. maja u Sankt Peterburgu.
 |
| Vladimir Putin i Milorad Dodik u Sankt Peterburgu |
Istina je da se iz SAD-a plasira pomoć nevladinom sektoru i medijima, ali pomoć stiže i iz organa vlasti Republike Srpske onom dijelu NVO i medijima koji su pod njihovom kontrolom. A taj dio uopšte nije obuhvaćen zakonom. Dovoljno je podsjetiti da je upravo Dodikova vlast početkom 2010. godine podijelila 14 miliona maraka medijima.
“Nikada nismo vidjeli nijedan izvještaj šta su ti ljudi, koji su dobili te novce, uradili i s tim medijima i s tim novcem, našim novcem”, tvrdi Trifunović.
Priča o američkim donacijama samo su, izvan svake razumne sumnje, nezgrapan povod za Nacrt zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija,
a stvarni uzrok leži i želji vlasti da se, kolokvijalno rečeno, začepe usta i onom malom broju kritičara u Republici Srpskoj.
„Svaki put kada se desi bilo kakva vrsta bunta, bilo kakva vrsta protesta, uvijek se poteže to pitanje i uvijek se pokušava skreniti i krivica i pažnja na nekakve strane centre moći koji svime upravljaju. U stvari, namjera je da se uguši bilo kakva vrsta kritike“, smatra Ivana Korajlić iz Transparency International-a BiH (TI BiH).
 |
| Ivana Korajlić |
Posebno je interesantno da je Dodik o svemu obavijestio Putina, predsjednika države koja je još 2012. godine donijela zakon da se sve NVO, koje primaju stranu finansijsku pomoć, prijave kao "strani agenti”.
Taj zakon je u Rusiji 2015. godine nadograđen novim, koji omogućava zabranu rada nevladinim organizacijama koje ruske vlasti i predsjednik Putin smatraju nepoželjnim.
Nema nikakve dileme da Dodik gaji Putinovske ambicije spram nevladinog sektora, jer se u nacrtu Zakona precizira da neprofitnim organizacijama nije dozvoljeno političko djelovanje.
„Te političke aktivnosti su definisane čak kao svaki oblik nekakvog djelovanja radi formiranja javnog mnjenja, djelovanja prema institucijama i slično, što je potpuno apsurdno, jer svaka organizacija, koja djeluje o odredjenoj oblasti, uglavnom usmjerava svoje aktivnosti da unaprijedi neke stvari, pokušava da utiče na proces donošenja odluka, pokušava da informiše javnost.. Ispada da svaki oblik djelovana ide na formiranje javnog mnjenja“, pojašnjava Korajlićeva.
Oglasile su se i NVO, oštro protestujući protiv nametanja ovakvog zakonskog rješenja, za koje se ne zna čak ni ko mu je predlagač.
Do kraja ljeta, do kada je Dodik najavio usvajanje zakona, ostalo je još vremena i nekoliko zasjedanja parlamenta. Aktuelna vlast, što je zanimljivo, odjednom je ućutala oko ovog dokumenta, on je još u proceduri, a bude li usvojen, vratiće društvo u najmračniji dio srednjeg vijeka.
„Ja ne mislim ni od koga tražiti dozvolu da radimo. Ako uslovi budu takvi, nesnošjivi za rad i, ako ja budem morao tražiti dozvolu da mislim, ja neću živjeti ovde. I otvoreno to kažem. To je sila većine i na tu prisilu ja ne želim da pristanem. To bi značilo da pristajem na neslobodu, to bi značilo da pristajem da radim u uslovima u kojima su spaljivani ljudi zbog prava na slobodnu misao“, zaključio je glavni i odgovorni urednik „Buke“.
