Piše: žurnal.info
Članovima Centralne izborne komisije BiH baš i ne ide s
brojevima. Naročito s brojevima protokola. Saopćavajući da je tekst
Žurnala o nestanku 35,8 tona
netačan, CIK navodi da „portal svoje tvrdnje nije zasnovao na zvaničnom
dokumentu Centralne izborne komisije broj 07-2-50-2-164-8/14“. Da su pažljivo
čitali svoje dokumente i tekst portala Žurnal, vidjeli bi da tvrdnje nisu ni
zasnovane na dokumentu zavedenom pod tim brojem protokola, već na sadržaju
dokumenta zavedenim pod brojem 07-2-50-2-164-2/14. Razlika je, dakle, u broju 2
i broju 8.
MALA NEPRECIZNOST OD 35 TONA
„Gospođo Hadžiabdić, molim Vas, možete li odgovoriti šta
je sa dokumentom CIK-a zavedenim pod brojem 07-2-50-2-164-2/14“, napisali smo
predsjednici CIK-a Ireni Hadžaibdić netom nakon njenog saopćenja za javnost.
Odgovora, naravno, nema. Jer CIK je, pokušavajući
prikriti nestanak papira namijenjenog za štampanje glasačkih listića, javnosti
ponudio dokument koji je nastao šest akata kasnije, u kojem članovi popisne
Komisije konstatuju da su koristeći vagu za precizno mjerenje utvrdili da su
pogriješili prilikom prvog vaganja običnom vagom. I to za čitavih 35 814
kilograma i 616 grama. Prvo mjerenje, dakle, kojim je utvrđen manjak od 35 tona
za CIK nije relevantno.
Uglavnom, zaključkom CIK-a, na sjednici održanoj
13.2.2014. godine, a zavedenim pod brojem 07-2-50-2-164-1/14 formirana je
Komisija za utvrđivanje stanja u skladištu u sastavu Sanja Tošović,
predsjednica, Uma Isić, članica, i Fahrudin Čusto, član. Inače, Fahrudin Čusto
tada je bio šef skladišta CIK-a.
Tačno mjesec kasnije, 13. 03. 2014. godine, Komisija za
utvrđivanje stanja podnosi CIK-u Izvještaj u kojem, na stranici broj 12,
u rubrici Zaključak, pasus četvrti, piše: „Možemo reći da za 35.814,616
kg ne postoji dokumentacija na osnovu koje bi se utvrdila gdje se
navedena količina papira nalazi“.
Na sljedećoj, trinaestoj stranici, članovi popisne
Komisije svojim potpisima garantuju tačnost Izvještaja. No, tada na scenu
stupaju članovi CIK-a koji faktički tjeraju članove Komisije da utvrde da su
prilikom vaganja i pregleda dokumentacije pogriješili za tričavih 35 tona. I
taj novi, revidirani Izvještaj, zaveden pod brojem protokola
07-2-50-2-164-8/14, Irena Hadžabdić plasira u javnost kao dokaz da papir nije
nestao. Onaj prvi, kojim je utvrđen nestanak listića – za nju i članove CIK-a
nije zvaničan.
No, idemo dalje. CIK tvrdi da su u vezi s „lažnom pričom
o nestanku više od 35 tona glasačkih listića“, zlonamjerno i iz konteksta
izvučeni „samo pojedini dijelovi Izvještaja o izvršenoj reviziji Centralne
izborne komisije za 2016. godinu". Pa tako u istom saopćenju citiraju
dijelove izvještaja revizora u kojem je navedeno da „CIK pokazuje fer i
istinito stanje imovine, obaveza i izvora sredstava“. Izvještaje za 2014. i
2015.godinu CIK ne pominje. A upravo oni pokazuju kontinuitet lošeg
„skladištenja izbornog materijala“.
Izvještaj revizora za 2016. godinu, stranica 14, pasus
prvi:
„S obzirom da smo i prethodne godine utvrdili
nedostatke u sistemu upravljanja izbornim materijalom koji se nalazi u
skladištu i da su date preporuke za unapređenje ovog procesa, ponovo
preporučujemo Komisiji da stvori pretpostavke za provođenje popisa i
iskazivanja tačnog stanja materijala“.
Kako je, dakle, moguće da CIK danas tvrdi da je 2014.
godine utvrđeno da ne fali glasačkih listića, a da su revizori 2016. godine
konstatirali da treba „stvoriti pretpostavke za provođenje popisa i iskazivanje
tačnog stanja materijala“.
Stranica broj 12 revizorskog izvještaja za 2016. godinu,
rubrika „nabavka materijala“, pasus drugi.
„Članovi CIK-a su u cilju praćenja realizacije ugovorenih
usluga imenovali osobu koja je zadužena za praćenje i izvještavanje članova
Komisije o poduzetim i realiziranim aktivnostima na štampanju i pakovanju
glasačkih listića. Izvještavanje članova Komisije vršeno je usmeno“
Stoga nije jasno kako su članovi CIK-a, unatoč samo
„usmenim izvještajima“ u stanju da se sjete kako su korišteni glasački
materijali, iako su revizori napisali da „nisu osigurani uslovi za adekvatno
praćenje realizacije ugovora, jer jedinica mjere za robu koja se isporučila u
svim slučajevima nije isto izražena (okvirni sporazum, otpremnica, faktura,
izvještaj o zaduženju i razduženju)“.a
Izvještaj revizora za 2015.godinu, stranica 13., prvi
pasus:
„Komisija za popis je prilikom popisa za 2015. godinu
dala slične preporuke kao i prethodne godine: da se uspostavi materijalno
knjigovodstvo skladišta odnosno da se pojedinačne stavke materijala vode
vrijednosno i količinski i da se izvrši nabavka vage kako bi se izdati papir sa
vodenim žigom mogao vagati, odnosno kako bi se ubuduće popis mogao adekvatno
izvršiti. S obzirom na to da smo i prethodne godine utvrdili nedostatke u
sistemu upravljanja izbornim materijalom, i da su date preporuke za unapređenje
ovog procesa, smatramo da Komisija treba stvoriti pretpostavke za provođenje
popisa i iskazivanja tačnog stanja materijala“
Popis, dakle, nije vršen ni 2015. godine, pa, stoga, nije
jasno kako je CIK danas ustvrdio da je sve u redu sa glasačkim materijalom,
iako su revizori, u izvještaju za 2015., na stranici 13. konstatirali da je „u
izvještaju istaknuto da popisna komisija nije mogla utvrditi stvarnu količinu
papira sa vodenim žigom iz tehničkih razloga, odnosno neposjedovanja vage i
nemogućnosti prilaženja paletama na kojima je papir.“