piše: Slobodan Vasković
Na prvim lokalnim izborima u
novoformiranoj opštini Stanari pobijedio je
Dušan Panić, kandidat SNSD - a.
Skršio je Mladena Kršića iz SDS-a.
Očekivano.
Ne zato što se tamo gradi TE, ni
što je SNSD u naletu, već što se SDS predao i prije izbora. Navodno zbog prednosti
SNSD-a u TE.
Ma mrsko im je bilo da se bakću
tamo nekim Stanarima.
Ko šiša Stanare. Vukojebina.
SDS-ovci su sada za finije stvari. Elegantnije. Džentlmenske. Prefinjene.
Svilenkaste. Rafinirane. Što bi rekli Fensi.
Oni su Face. Biće Stanari u Sarajevu, odakle će sve
riještiti. U stvari, samo od sebe će se riješiti čim oni sjednu. Čarobnjaci.
Moćna im je magija. Tvrde da
imaju predsjednika, Predsjedništvo, Glavni odbor i Skupštinu stranke, a
pojavljuje se samo Bosić.
Iz čega zaključujem da je Bosić
i predsjednik i Predsjedništvo i GO i Skupština stranke. Koja nije liderska!
Svakako jeste kampanjska. Većina
Organa iz organa radi od kampanje do kampanje. A i to preko volje i minimalno.
Idealno bi bilo, smatraju, da ni tada ne rade, već da ih narod sam od sebe
izabere. Zato što su zaslužni. Jer su nekim čudom dospjeli u organe.
Češće se pojavljuje Igor sa
Bradom koji se ne pojavljuje, nego svi članovi Predsjedništva SDS-a zajedno.
A
SNSD u problemima!
Dobro
sad, pojavila su se nekakva dvojica danas pod zastavom SDS-a na presu. Bolje da
nisu. Izašli bi sa skupštine zbog Ž-ISIS zakona, a možda i ne bi. Znaju za
lobiste, ali ne bi da kažu ko su.
Mistifikacija
ničega. Pucanje ćorcima jedinačnom paljbom. Mrsko im je rafalnom. Za neprekidnu
nisu ni čuli. Ili jesu, ali ne bi da kažu.
SDS-u
je, izvan svake razumne sumnje, hitno potrebno i sito i rešeto.
SNSD
će Stanarima lizati rane, ali ih neće zalizati. Jer su preduboke. A otvaraju se
nove, još dublje. Može u njih TE stati. Sve sa dimnjakom po ekološkim
standardima.
Kad
smo već kod ekoloških standarda, pročitao sam pisamce Miloša Price, ambasadora BiH
u Misiji pri UN-u u Ženevi, koji upozorava da će posljedica
"divljanja" franka i nebrige sjedišta u Sarajevu doslovno dovesti do
gašenja ovog diplomatskog predstavništva.
Prica
naglašava da je u samo 24 sata vrijednost švajcarskog franka porasla za čitavih
25 posto, a da se njemu plata isplaćuje
u markama, dok on troši franke.
Kao
ilustraciju navodi cijene osnovih živitnih namirnica u Ženevi po kojima u ovom
trenutku kilogram hljeba košta 20 KM, kilogram trešanja 36 KM, sira 100 KM, a
bifteka čak 180 konvertibilnih maraka!
Nisam
primijetio da se od gladi podivljali Prica javio ijednom u tri godine koliko se
potuca po Ženevi.
Jer
je žderao trešnje usred zime, a sada se vajka da nema ni za trešnje, jer su
cijene skočile na 36 KM po kilogramu. Dabogda mu prisjele, rekao bi naš narod,
ali ne mogu tako nešto podržati.
Možda
Prici u sred zime zaista trebaju trešnjice. Jer, on je diplomata od karijere.
Kakva moralna spodoba bi čovjek morao biti pa mu nabiti “trešnje zimi” na nos.
Ili neko drugo pogodno mjesto.
Iz
tužnog, dramatičnog apela socijalnougroženog Price zaključujem da ždere
i biftek. Koji je sada 180 KM po kg, a prije skoka franka od 25%, bio je 135 KM/kg.
I onda mu nije bio skup. Kakva moralna spodoba bi čovjek morao biti pa mu nabiti
biftek na nos. Ili neko drugo pogodno mjesto.
O
siru od 100 KM, hljebu od 20 KM i pogodnim mjestima da i ne govorimo.
Za
vašu informaciju, u Ženevi se cijelo pile može kupiti za 10 KM, kila buta košta
oko 50 KM, hljeba ima za 3 marke, Mozzarella 400 grama košta 5 KM, punomasni
sirevi od 25 do 30 maraka, jabuke i narandže od 6 do 7 KM.
Ali
šta vrijedi kad su Prici oči gladne.
