субота, 31. јануар 2015.

Nous ne sommes pas Igor i Tapšači ramena

piše: Slobodan Vasković 

Milorad Dodik dao je intervju Srni danas. U kojem je reprizirao sebe od juče.

Očekujem da ga podgriju i sutra.

Intervju je, smatraju Dodikovi spin kuvari, najbolji kad odstoji. I prenoći.
Što je potvrda da su ostali bez ijednog čula. Na pustom otoku neostvarenih grandomanskih zahvata. Grandomanijaka.  

Juče, danas, sutra… Bajato je već odavno sve što Dodik skuha. I prokislo. Nije ni za jednokratnu upotrebu. A kamoli podgrijavanje.

Dodik ni u jednom podgrijavanju nije posolio Igora Sa Bradom.

Koji se pojavio odmah nakon reprize. I podgrijao svoju podršku Knjizi recepata Rajka Vasića, koji pozivaju na uklanjanje Glavnog Kuhara.

Čime je začinio čorbu u SNSD-u. Sa namjerom da je i zaprži.

Igor nije salutirao Dodiku, iako djeluje smrznut bez njegovog šinjela.

Duva jako izvan prečnika Šerpe. Zato je i pustio Bradu, da se skroz ne zaledi.

Pa ne čudi da je o namjeri stavljanja društvenih mreža u Gulag govorio kao da je iz Švedske. Najsjeverniji dijelovi. Društvene mreže su mu se odužile Mišom u Bradu. Uzvikujući Nous ne sommes pas Igor!

U SNSD-u je vrelo, izvan Iglo. Zato je Radmanović pola skuhan, pola zaleđen. Hoda po ivici Šerpe. Na koju god stranu da padne, pogrešna je.
 
Stari Balansero je umoran. I gotov. Za razliku od Mladog.

Koji više ne slijedi Partijsku liniju. Već Partiju. Koju, kako ističe, neće da napusti. Hoće da je osvoji.

Pa čeka. Kao i Nermin Nikšić, koji je nakon godina čekaonice osvojio Černobil nakon eksplozije.
Gdje je danas obavljeno ritualno spaljivanje Zlatkovih političkih ostataka. Što se ima smatrati Nikšićevom Demokratskom Frontom protiv donedavnog Gospodara.

Nikšić je ostvario veliku pobjedu u Objektu koji više nikome ne treba. I u kojem je akcija – Velika rasprodaja. Nakon koje će ući bageri da uklone ruševine.

Igor bi već sada mogao uzviknuti Je suis Nermin. Ili, ako to nije politički korektno, Je suis Đilas. I Boris je u opciji.

Nakon onog što je demonstrirao danas, Društvene mreže su ubijeđene da nikada neće reći Je suis Igor.

Ja nisam Društvena mreža. Ja sam optimista.

Pitaju me da li će Mirko zaista postati ministar trgovine?
Zar niko drugi ne zna prodavati struju i kupovati brojne nekretnine po Beogradu, odgovaram pitanjem.

Gledaju me kao da sam pao iz Mačvanske.

Kad smo već kod SDS-a, tu su gotovo svi zaboravili da Režim i dalje postoji. Krenuli su u turističke obilaske pozicija sa kojih se najbolje vidi Istočno Sarajevo. Iz Sarajeva.

Zbog pogleda, a ne privilegija.

Čime su nasrnuli na mit da SDS nije liderska stranka. Ni pluralistička.
Zato što od svih članova ponekad vidimo samo Bosića.  

A Mirko? Pa on je Trgovac našim interesima.

Za razliku od SDS-a, u PDP-u su zbili sva tri svoja reda.

Na čelu sa Mladenom. Koji sve više djeluje kao Dok Holidej. I puca u sve što miče sa druge strane Željezne zavjese.
Dok političke leševe iz sopstvene partije odvlači u Kabinet.
Koji sve više liči na političku mrtvačnicu. U kojoj je samo on živ.  

Što je i bio Dokov cilj. Politički mrtvaci najbolji su tapšači ramena.