piše: Slobodan Vasković
Milorad
Dodik dao je intervju Srni danas. U kojem je reprizirao sebe od juče.
Očekujem
da ga podgriju i sutra.
Intervju
je, smatraju Dodikovi spin kuvari, najbolji kad odstoji. I prenoći.
Što
je potvrda da su ostali bez ijednog čula. Na pustom otoku neostvarenih
grandomanskih zahvata. Grandomanijaka.
Juče,
danas, sutra… Bajato je već odavno sve što Dodik skuha. I prokislo. Nije ni za jednokratnu upotrebu. A kamoli
podgrijavanje.
Dodik
ni u jednom podgrijavanju nije posolio Igora Sa Bradom.
Koji
se pojavio odmah nakon reprize. I podgrijao svoju podršku Knjizi recepata Rajka
Vasića, koji pozivaju na uklanjanje Glavnog Kuhara.
Čime
je začinio čorbu u SNSD-u. Sa namjerom da je i zaprži.
Igor
nije salutirao Dodiku, iako djeluje smrznut bez njegovog šinjela.
Duva
jako izvan prečnika Šerpe. Zato je i pustio Bradu, da se skroz ne zaledi.
Pa
ne čudi da je o namjeri stavljanja društvenih mreža u Gulag govorio kao da je
iz Švedske. Najsjeverniji dijelovi. Društvene mreže su mu se odužile Mišom u
Bradu. Uzvikujući Nous ne sommes pas Igor!
U
SNSD-u je vrelo, izvan Iglo. Zato je Radmanović pola skuhan, pola zaleđen. Hoda
po ivici Šerpe. Na koju god stranu da padne, pogrešna je.
Stari
Balansero je umoran. I gotov. Za razliku od Mladog.
Koji
više ne slijedi Partijsku liniju. Već Partiju. Koju, kako ističe, neće da
napusti. Hoće da je osvoji.
Pa
čeka. Kao i Nermin Nikšić, koji je nakon godina čekaonice osvojio Černobil
nakon eksplozije.
Gdje
je danas obavljeno ritualno spaljivanje Zlatkovih političkih ostataka. Što se
ima smatrati Nikšićevom Demokratskom
Frontom protiv donedavnog Gospodara.
Nikšić
je ostvario veliku pobjedu u Objektu koji više nikome ne treba. I u kojem je
akcija – Velika rasprodaja. Nakon koje će ući bageri da uklone ruševine.
Igor
bi već sada mogao uzviknuti Je suis
Nermin. Ili, ako to nije politički korektno, Je suis Đilas. I Boris je u opciji.
Nakon
onog što je demonstrirao danas, Društvene mreže su ubijeđene da nikada neće
reći Je suis Igor.
Ja
nisam Društvena mreža. Ja sam optimista.
Pitaju
me da li će Mirko zaista postati ministar trgovine?
Zar
niko drugi ne zna prodavati struju i kupovati brojne nekretnine po Beogradu,
odgovaram pitanjem.
Gledaju
me kao da sam pao iz Mačvanske.
Kad
smo već kod SDS-a, tu su gotovo svi zaboravili da Režim i dalje postoji. Krenuli
su u turističke obilaske pozicija sa kojih se najbolje vidi Istočno Sarajevo.
Iz Sarajeva.
Zbog
pogleda, a ne privilegija.
Čime
su nasrnuli na mit da SDS nije liderska stranka. Ni pluralistička.
Zato
što od svih članova ponekad vidimo samo Bosića.
A
Mirko? Pa on je Trgovac našim interesima.
Za razliku od SDS-a, u PDP-u su
zbili sva tri svoja reda.
Na čelu sa Mladenom. Koji sve
više djeluje kao Dok Holidej. I puca u sve što miče sa druge strane Željezne
zavjese.
Dok političke leševe iz
sopstvene partije odvlači u Kabinet.
Koji sve više liči na političku
mrtvačnicu. U kojoj je samo on živ.
Što je i bio Dokov cilj.
Politički mrtvaci najbolji su tapšači ramena.
