piše: Slobodan Vasković
Vjekovni srpski sindrom pretvaranja Poraza u
pobjede, prevlađujući je, ako ne i suštinski, dio političkog habitusa vladajuće
Oligarhije u Republici Srpskoj.
Poslednji Poraz koji se pokušava predstaviti
kao velika pobjeda principijelnosti politike ovdašnjeg Režima jeste povijanje
kičme pred Predsjedništvom BiH i Evropskom unijom i prihvatanje Izjave o evrointegracijama.
Milorad Dodik prihvatio je Izjavu, što je
gest kojim je dokazao da je suština njegove politike prazna priča, larmanje,
amaterizam i destrukcija destrukcije radi.
Dodik, nakon oktobarskih izbora 2014., sve
više djeluje kao politički pacer, koji politiku vodi na dnevnom nivou, iz
minute u minute, mijenjajući stavove u hodu brže nego papirne maramice.
Dodiku je jedino preostalo simuliranje
bitnosti u nepostojećem manevarskom prostoru, koje sprovodi putem podređenih mu
medija. Ali to je zaludan posao, jer je uočljiv pad njegovog značaja, rejtinga,
akcija, pa čak i potrebe njegovog učestvovanja u bilo kom ozbiljnijem projektu.
Dodik je nepotreban i postao je preveliki balast
za sve – od Republike Srpske do SNSD-a.
Dodik negirao Predsjedništvo pa prihvatio Izjavu te
institucije
Dodikov debakl ogleda se u činjenici da je on
nedeljama javno svjedočio da Predsjedništvo BiH nije nadležno ni za kakve
Izjave i da je On, a ni RS, neće prihvatiti.
"Predsjedništvo BiH nije nadležno da se
time bavi i zato nije moglo ni da napravi tu izjavu. Nisu oni ni napravili tu
izjavu, nego je neko njima iz Evropske komisije napisao, pa njima dao da to
proglase", rekao je Dodik 13.01.2015. u Beogradu.
Dvije nedelje
kasnije, on je Izjavu ocijenio prihvatljivom, što je prvi dio debakla.
Potpuni slijedi u u parlamentu BiH, gdje će
SNSD podržati Izjavu, iako je njihov lider donedavno tvrdio da ni ta
institucija nema nikakve nadležnosti po ovom pitanju.
“Bilo kakav stav parlamenta BiH za vlast
Republike Srpske ne može biti obavezujući za ono što je u nadležnosti Republike
Srpske. To je naše pravo i nemamo namjeru da nikome damo pravo da odlučuje u
naše ime", rekao je Dodik 02.01.2015. u Mostaru.
Kakav politički salto mortale u samo jednom
mjesecu. Dostojan političara bez ikakog karaktera, stava, vizije, doslednosti,
odgovornosti…
Dodikovo prihvatanje Izjave priznanje je Ivaniću i SZP
Uz rečeno, Dodik je potpunim podvijanjem repa
odao priznanje Mladenu Ivaniću i Savezu za promjene da su omogućili
približavanje BiH, a sasmim tim i RS, Evropskoj uniji.
Uz svekoliko javno lomljenje sopstvene kičme,
Dodik nije postigao nijedan od zacrtanih ciljeva, a svi se vežu za ulazak bilo
koga iz SNSD u vlast na nivou BiH. Reforme koje slijede na teritoriji RS provodiće
njegova vlast, a one će biti vrlo bolne.
Ipak, ponešto je uradio i za sebe – nije se
po ovom pitanju javno pozicionirao kao glavna smetnja napretku, što nikako ne
znači da će on zaista iskreno raditi na provođenju reformi. Dapače.
Dodik je prihvatanjem Izjave demonstrirao da pomalo
“vidi, čuje, opaža, konstatuje” da je do značajne promjene na političkoj sceni
došlo. I da on nije dio te promjene. Naravno, on to ne želi javno i da prizna.
Štajnmajer upozorio Dodika
Otud i nezreli, smiješni pokušaj da svoj
politički poraz predstavi kao pobjedu.
"Moj razgovor za ministrom Štajnmajerom danas je
definitivno otklonio bilo kakvu mogućnost da Evropa, a posebno Njemačka i Velika
Britanija, imaju neku lošu namjeru ili da će se njihova dobra namjera
zloupotrijebiti u domaćim političkim vrtlozima. Štajnamjer prvenstveno želi
napredak. U tom pogledu, smatram veoma važnim današnji razgovor i saglasnost o
tim, veoma bitnim pitanjima po Republiku Srpsku", naglasio je Dodik.
Kako naivno! Zaista ni najveći Dodikovi
poklonici nisu spremni povjerovati u skazku da je Štajnmajer bilo šta
pojašnjavao lideru SNSD-a.
U najboljem slučaju po Dodika, Štajnmajer mu
je mogao jedino očitati lekciju, sa jasno naznačenim stepenima opasnosti po
lidera SNSD-a, ukoliko se postavi kao glavni opstrukcionista evrointegracijama
BiH. A bilo je puno oštrije.
Da Dodik ne govori istinu ni
o čemu, pa ni o tome da su usvojeni i u Izjavu uneseni svi njegovi zahtjevi,
najbolje svjedoči sama Izjava u kojoj nema ni spomena “Briselskih principa” i
sva ta “Sejdić-Finci” priča premeko je formulisana, do mjere da se može reći da
nije praktično ni pomenuta. A Dodik je insistirao da “Briselski principi” uđu u
Izjavu.
Okretanje leđa Rusima
Njegovim podvijanjem repa
pred EU neće biti zadovoljni ni Rusi, koji su definitvno shvatili na kakvog
vjerolomnika i neiskrenog političara su igrali. Plus Dodikovo izbjegavanje da
preuzme odgovornost i zaustavi izvoz oružja iz BiH u Ukrajinu, što jeste bila
smjena Borisa Tučića. Umjesto Dodika/Tučića učinio je to SDP.
Dodik još ništa nije rekao o
namjeri njegovih režimskih sluga da RS pretvore u Gulag i na internetu. A on je
odobrio donošenje tog zakona, jer on i dalje unutar Režima vedri i oblači.
Stavljanje tog zločinačkog Zakona u
proceduru, otvorilo je Dodiku novi veliki problem: Javnost je pokazala
demokratski kapacitet, a da niko nije izašao na ulicu, nije bacio kamen, nije
vikao i psovao.
Sajber otpor bio je i još uvijek je vlo
snažan. Režim je pokazao slabost i
nekompetentnost, a drskost neznalica poput Željke Cvijanović i Dragana Lukača,
samo su te minuse dodatno produbili.
SDS sa glavom u pijesku
Ono što je zapanjujuće i zaprepaštava više
nego i pokušaj Režima da stvori “Štazi
državu”, jeste djelovanje Srpske demokratske stranke po ovom pitanju.
Uopšte se nisu oglasili, zabili su, poput
nojeva, glave u pijesak, a iz izjave nekog njihovog nazovifunkcionera osjetio se
žal što je Zakon “ponuđen u lošem tajmingu”.
Da je pravi tajming, onda bi Gulag mogao. A
pravi tajming je valjda kada SDS bude vlast.
Bezbjednjačka
crna aura, formirana u ratnim i poratnim vremenima, još uvijek se nadvija nad
dijelom SDS-a. I potpuno je kompatibilna sa onom, snažno podvučenom crnim, koja
dominira u SNSD-u. Vrh SNSD-a je to ignorisao i stranka je došla do raspada. I
SDS ignoriše svoj dio crne bezbjednjačke aure. Jasno je kako će završiti.
Tragična
je po SDS ta njihova raspolućenost: jednim dijelom stranke dominiraju Dodikovi
imitatori/skrivene apologete/obožavatelji; Drugim, još uvijek prevlađujućim
dijelom, oni koji smatraju da je takvo ponašanje put u sigurnu propast.
Taj
manji dio stranke bi sa Dodikom i vladao bi njegovim manirima, taj veći ne bi
nikako i Dodikove manire vidi kao najveće zlo.
Nisu
se oglasili ni prvi ni drugi.
Zajedno
su demonstrirali da SDS još uvijek nije načisto šta je sve sloboda,
demokratija, i šta su ljudska prava, a šta ne.
Internet
je ljudsko pravo u zemljama Zapada. I ovdje je.
Najsramotnije
i najporažavajuće po njih je što su demonstrirali da ne znaju da odvažu težinu
vijesti/događaja/projekta i njen uticaj na Javnost.
To
je već hronično.
Tako
su već napravili brojne propuste. Koji su nenadoknadivi.
Ipak,
najveće razočarenje u SDS-u i njihovom nereagovanju jeste ćutanje Ognjena Tadića,
koji je nekada bio novinar.
Zabavljen
je bitkom za čelnu fotelju u Domu naroda BiH, pa nije stigao/smio/htio da se
oglasi.
Takvi
ne donose promjene. Takvi ne donose ništa! U bilo kom tajmingu.
