недеља, 18. јануар 2015.

Bitka za opstanak SNSD-a: Rajko Vasić javno pozvao Dodika da odstupi sa čela SNSD-a, Radojičić ga javno po držao

piše: Slobodan Vasković

Rajko Vasić iznio je javno jasan i nedvosmislen stav da „DODIK VIŠE NE TREBA DA BUDE PREDSJEDNIK SAVEZA NEZAVISNIH SOCIJALDEMOKRATA”!

U sažetoj i sistematičnoj analizi stanja i djelovanja SNSD-a, koju je objavio na svom blogu, Vasić je hirurški precizno otvorio sva kancerogena tkiva stranke i dijagnostikovao da je Dodik primarni tumor. Koji treba odmah otkloniti, kako ne bi čitav organizam doživio fatalan kraj.

Rajko Vasić nije bilo ko u SNSD-u: on je jedan od najzaslužnijih funkcionera koji su tu stranku digli do neslućenih visina, ugrađujući u nju kompletan život - energiju, znanje, iskustvo i ogroman rad. Vasić je jedna od ključnih osovina koja pokreće SNSD, ali koja nikada nije bila u prvom planu i koja je, nerijetko, lomljena od javnosti, jer je na sebe preuzimala odgovornost drugih dijelova tog mehanizma.

SNSD je zamisliv bez Dodika, ali bez Vasića je nezamisliv, ma šta ko o njemu mislio i na osnovu toga iznosio zaključke u javnoj sferi.

Kada taj i takav Rajko Vasić, koji je za SNSD stavljao glavu, tamo gdje drugi nisu htjeli da idu sa najnovijim tenkom, javno saopšti da Dodik više ne treba da bude predsjednik SNSD-a, onda je to znak svijesti da je ta stranka došla do trenutka kada se mora odlučiti da li se opredjeljuje za politički život, a uslov je žrtvovanje Dodika, ili za fatalizam i nestanak, koji podrazumijeva istrajavanje na Dodikovoj antipolitici, koja je pod njegovim vođstvom “postala poligon za individualno političko okorištavanje bez organizacionog pokrića i soliter sa sobama punim promaje”.

  
“Ovo je najbolja, sistematična analiza stanja u SNSD ikad napisana”, ocijenio je na svom tviter profilu Igor Radojičić Vasićev tekst.

Učinio je to brzo, čak prebrzo, netom nakon objavljivanja analize, da bi se tu moglo raditi o pukom komplimentiranju stranačkom drugu, sa kojim baš i nije bio u ljubavi svih prethodnih godina.

Dva Barona SNSD-a, što Vasić i Radojičić jesu, tako su javno pozvali Dodika da odstupi.

Dva Barona, što je vrlo značajno za cijelu ovu kompleksnu priču, predstavljaju dva krila Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koja su nerijetko unutar stranačkog mehanizma bili u sukobu.

Vasić predstavlja Stranku nezavisnih socijaldemokrata, a Radojičić Demokratsku socijalističku partiju, koje zajedno čine Savez.

Za ova Dva Barona, što je najvažnije, nikada se nisu vezale niti se vežu bilo kakve kriminalne afere.

Svijest u oba krila Saveza da Dodik mora da ode, notorno je svjedočanstvo da je SNSD već u agregatnom stanju truleži, koje obećava brzi kraj toj stranci poput onog koji je doživjela Demokratska stranka Borisa Tadića.

Sasvim je drugo pitanje koliko je pravovremena akcija Vasića i Radojičića (on se nakon izbora potpuno distancirao od Dodika). Usudio bih se reći da je veoma veoma zakašnjela i da se spasavanje SNSD-a odvija na matrici – spasi što se spasit može. A ne može puno.

Naravno, pitanje je i Radojičićeve i Vasićeve odgovornosti za stanje u kojem su SNSD i cijela Republika Srpska, jer su godinama uzmicali pred Dodikovom privatizacijom svega postojećeg u ovom entitetu. I samog entiteta i SNSD-a. Međutim, to sada nije tema i ona će se nametnuti u vremenu koje dolazi, sama od sebe.

Klučan je zaključak Barona da je Dodik najveća prijetnja i opasnost po SNSD i glavni uzrok skorog nestanka te stranke sa političke mape. I ne samo stranke, već i entiteta, jer je u proteklih devet godina Dodik uspio da Republiku Srpsku izjednači sa SNSD-om i oba subjekta uruši do granice nestanka.

Dodik nije samo prijetnja SNSD-u i RS, on je regionalna smetnja i najveći srpski nacionalni problem.

Zato nije dovoljno da se on povuče sa čela SNSD-a, već je minimum da se odmah povuče sa svih funkcija, kako stranačkih, tako i entitetske. Samo u toj situaciji, može se očekivati zaustavljanje daljeg rastakanja i SNSD-a i RS i srpskog nacionalnog bića.

Dodik je od istorijskog vođe SNSD-a došao do pozicije istorijske smetnje i nikakva počasna mjesta i pozicije tu smetnju ne mogu ublažiti. Bilo bi to kao privijanje bokvice na dekapitirano tijelo, u očekivanju da glava ponovo nikne. Jasno je to i Vasiću i Radojičiću!