piše:
Slobodan Vasković
Samo
naivci su iznenađeni brutalnim nasrtajem Aleksandra Vučića na novinare BIRN-a,
koji su se usudili komentarisati tender Elektroprivrede Srbije za sanaciju kopa
"Tamnava – Zapadno polje" u Rudarskom basenu Kolubara, nakon
katastrofalnih poplava.
Novinari
BIRN-a usudili su se konstatovati da je posao dodijeljen firmi bez iskustva i
da “pogled na vodeno prostranstvo iz koga tu i tamo vire delovi potopljenih
mašina za kopanje lignita, koje mesecima trule u mulju, ne uverava nikoga da je
posao okončan”, uprkos činjenici da je
premijer
Srbije Aleksandar Vučić svečano označio početak radova “na iskopavanju
četvrtine punog kapaciteta rude iz najvećeg srpskog rudnika”.
Svojim
tekstom, novinari BIR-a doveli su u sumnju Vučićev stav da je “posao
ispumpavanja vode iz potopljenog kopa okončan baš kao što je i bilo planirano”.
Bilo
je to i više nego dovoljno da razjare Vučića, koji ih je nazvao lažovima, stranim
plaćenicima i, (in)direktno, reketašima.
Zaista
odvratno, a sve djeluje još ogavnije, jer se Vučić, ispaljujući uvrede, objede
i targetirajući novinare čije mu se pisanje ne dopada, istovremeno zakitio
svojom navodnom podrškom slobodi medija, istraživačkom novinarstvu i tako dalje
i blablabla.
Sloboda
medija u Srbiji sve više je pluskvamperfekt, a novinarima je dozvoljeno da se
bave jedino istraživanjem navodnih Vučićevih neprijatelja, navodnih dušmana
Srbije, navodnim tajkunskim zavjerama i, naravno, enormnim pobjedama njegove
vlade na svim poljima. Iako Srbija, uprkos tim brojnim pobjedama, tone sve
dublje u recesiju, ekonomske probleme, socijalnu katastrofu i opšte siromaštvo.
U
Srbiji pobjede mahom postoje u virtuelnom svijetu, koji su stvorile Vučićeve
apologete, dok u stvarnom svijetu tih uspjeha nema.
Odvratni
Vučićev napad na novinare, čije mu se pisanje ne dopada, pokazuje da je on
promašio temu i da je napravio kardinalnu grešku: umjesto izgradnje institucija
Srbije, on gradi sopstveni kult ličnosti.
Vučić
je Srbija, moto je njegove vlasti, koja sve više tone u jednoumlje i
idolopoklonstvo. U Srbiji se, riječju, izuzetno uspješno gradi Režim, što znači
da se sve ostalo ruši. Posebno demokratske norme i civilizovano ponašanje.
Po
dolasku na vlast u Srbiji, Vučić je demonstrirao dosta zrelosti, sposobnosti,
spremnosti da sasluša i drugačija mišljenja, čak i da ih primijeni.
Demonstrirao je, istovremeno, i jednu veliku manu-narciosoidnost.
Dešavanja
u Srbiji u poslednjih pola godine svjedoče da je Narcisoidnost pobijedila i to
ubjedljivo, što znači da su sposobnost, zrelost, a posebno sluh za drugačije
mišljenje morali da uzmaknu.
Vučić
sve više postaje svoj najveći protivnik i to je matrica na kojoj će se odvijati
većina događaja u Srbiji u vremenu koje dolazi.
Posebno
je po Srbiju ponižavajući Vučićev obračun sa Majom Kocijančić, portparolkom
Evropske komisije za politiku susjedstva i pregovore o proširenju, koja je negirala
da EU pojedinim organizacijama, poput BIRN-a plaća da vode kampanju protiv
srpske vlade, (kao što je rekao Vučić), navevši da EU od srpskih vlasti očekuje
da obezbijede okruženje koje će podržati slobodu izražavanja i medija.
Zaprepašten
činjenicom da bi neko mogao da stane na stranu novinara koje je On, okarakterisao
kao lažove i reketaše, Vučić je skinuo rukavice i krenuo u pesničenje sa portparolkom.
Tužno,
jer to nije posao jednog premijera, nije nivo jednog premijera, nije dostojno
jednog premijera, pa makar da je taj premijer apsolutno u pravu. A nije.
Nije
valjda da Vlada Srbije nema nijednog portparola koji bi mogao da
odgovori/otpiše portparolu EU, već Vučić i to mora da obavlja? Nije valjda da
Vučić mete i patose u Vladi Srbije, jer higijeničarke ne znaju to dobro da
učine i da istresa pepeljare i iznosi smeće i popravlja krov i grijanje i
mijenja česme i vodi politiku i hapsi i presuđuje i…
Nema
šta Vučić ne može u zemlji Srbiji u kojoj ravno četiri mjeseca nije radilo
kompletno pravosuđe. I to nije bio problem Srbije, ali jeste jedan tekst!
Nije
problem Srbije što jedan stub države – pravosuđe - nije funkcionisao četiri
mjeseca, ali jeste jedan tekst?
Sretna
li je ta Srbija i ljudi u njoj. Sa Vučićem na njoj.
U
protekle dvije i po godine, koliko je na vlasti, Vučić je na unutrašnjem planu
pokušavao da se predstavi kao naslednik/nosilac politike Zorana Đinđića, a na
vanjskom kao nosilac/naslednik politike Nikole Pašića, duboko svjestan da nije
ni blizu ni jednog ni drugog, a ni politika koje su narečeni vodili. Na kraju
se pokazalo da je on bio i ostao naslednik/nosilac politike Vojislava Šešelja.
Vučića
je podržao Milorad Dodik, sričući hvalospjeve njegovoj istinoljubivosti i epove
njegovoj ugroženosti od novinara-lažova.
Bar
Dodik zna kakvi su novinari - toliko su o njemu lagali da ih progoni već gotovo
deceniju, javno im želi visok pritisak, srčane udare, što težu smrt; šalje im
policijsku huntu, vodi protiv njih istrage i izgoni laži iz njih poput kakvog
posvećenog Istjerivača Đavola.
Toliko
Dodik razumije Vučića da se poistovjetio sa njim, jer, zaboga, žrtve su njih
dvojica; Heroji poznati i kao Kapetan Srbija i Kapetan Srpska!
"U svakom slučaju, Vučić je što se toga tiče potpuno u pravu. Ja to razumijem jer sam i ja bio u takvoj situaciji - da sve što oni učine iz Evrope ovdje jesu sumnjivi transferi prema takozvanim nevladinim organizacijama. Njima je jedini cilj da omalovaže ili nešto slično urade, a ne da podrže zdravu slobodu govora zasnovanu na činjenicama i istini", rekao je Dodik.
