piše:
Slobodan Vasković
Predsjedništvo
BiH usvojilo je Izjavu o evrointegracijama, a niko se iz vlasti Republike
Srpske nije kamenom bacio na Mladena Ivanića.
Niti ga proglasio Izdajnikom u Drugoj
epizodi Izjave.
Ivanić se sigurno okamenio od
iznenađenja.
Konačno će bez kacige moći
provesti jedan vikend u Banjaluci.
Izjava je usvojena zato što je
Dragan Čović prethodna dva dana bio pesimista. Prethodnih deset godina bio je
optimista (najmanje tri puta sedmično), pa je BiH završila tu gdje je završila.
Kad god je Čović optimista, ja
se naježim. Znam da slijedi propast onoga o čemu Čović daje optimistične izjave.
Tako je bio optimističan i oko
ulaska SNSD-a u bh. vlast. I to u tolikoj mjeri, da je SNSD završio na vrhu
tribine. A Dodik sa povećanim holesterolom. I Tlakom.
Čović je ostao u igri. Kao
Dodikov zadnji vezni.
Ali sve više gubi dah. Nije
uspio srušiti čak ni Izjavu, a činilo se da je na odličnom putu. Jer je tražio
da se u Izjavu unese i Dodikova slika. U prirodnoj veličini. Da bi sve bilo po
Ustavu.
Na kraju su obojica završili u
fus noti.
Iz fus note su udarili na Dom
naroda. I tu je Čović bio optimista, pa je htio da Nebojšu Radmanovića progura
za šefa Doma.
Baš demokratski – u Predstavničkom
domu Čović sa Savezom, u Domu naroda sa SNSD-om.
Svesrpski savez u kojem Čović
vuče konce i upravlja Republikom Srpskom u BiH.
Baš je ozbijno shvatio Dodikovu
izjavu da je On (Čović) pravi predstavnik RS u Predsjedništvu BiH. A ne Ivanić
sa kacigom.
HDZ je zamalo anektirao RS. „Bolji
dio BiH“ spasila je pauza od 15 dana. Da se Vlasi dosjete. Pri tom ne mislim na
Ognjena Tadića. Na njega više niko ne misli, pa što bih i ja.
Obradovao me Radmanović. Tvrdi
da je u SNSD-u sve u najboljem redu.
A onda ispali da „nije od onih“
koji smatraju da je analiza Rajka Vasića „najbolja do sada“. Igor Radojičić je
od tih. I pisac analize.
Iz Radmanovićeve izjave
naslućujem da Radojičić i Vasić nisu od Njegovih. Odavno im niko nije tako komplimentirao.
Radojičić je pokazao Bradu, ali
ne i stav kako će se na skupštinskom odboru izjasniti o novom Zakonu kojim se otvara sezona lova na Internetu.
Bio je nedostupan. I on i Brada.
Njegov stav je vrlo bitan, iako
od njega ne zavisi zakon. Ali ovisi njegova politička glava.
Koju sanja Željka Cvijanović. Na
svom noćnom ormariću. Kao noćnu lampu.
U dupljama raznobojne sijalice.
U zubima kuba. Džek Sparou konačno usidren.
Ok. Mea culpa. Igor baš nije model za Džeka. Više je onako kao Bane. Što
nikako ne znači da ga Željka i dalje ne želi na noćnom ormariću.
Željka je bila u Sloveniji. I
još je. Kakva sreća za nas.
Srela se sa Milanom Brglezom,
predsjednikom parlamenta Slovenije.
Izjave na RTRS: Brglez govori na
slovenačkom. Prevoda nigdje. Ali, bolje ga razumijem od Željke na srpskom.
Onda Željka ispali kako očekuje
da slovenački parlament „bude na usluzi nama“. Bože sačuvaj!
Jedva sam čekao da je odvedu u
Gorenje iz Velenje.
Čim je prvi kadar sijevnuo kraj
veš mašina, bježim i iz Velenje i iz Gorenje na drugi kanal. Dosta mi je suhog pretpranja.
Njen odlazak u Sloveniju trebao
bi se doživljavati kao otvaranje Republike Srpske prema Evropskoj uniji.
Što me neodoljivo podsjeća na
nedavno otvaranje Kube prema SAD-u.
Osim, ako se SAD nisu otvorile prema
Kubi, a EU prema RS, čim Željka očekuje „da su nam na raspolaganju“.
Uključim usisivač. Ništa.
Sve ringle. Ništa.
Metlu. Ništa.
Mlin za kafu. Ništa.
Osvježivač prostora. Ništa.
Znam da nešto fali - Dodik već
36 časova nije dao nikakvu izjavu.
A mi preživjeli.
