piše:
Slobodan Vasković
Dodik
je u pripremi obračuna sa Zapadom računao na pomoć Rusije, ali se ispostavilo
da ta zemlja ne stoji iza njega i njegove avanturističke politike; Potom je
pokušao i u Beogradu, gdje mu je rečeno da nema podršku za dalja sukobljavanja;
Nakon toga emitovao je “dobre vibracije” prema Zapadu, ali je naišao na
odbijanje.
Milorad
Dodik ostao je sam i odlučio se za politiku sukoba sa Zapadom i BiH,
getoizaciju i samoizolaciju, što je po Republiku Srpsku najgora moguća odluka
koju je mogao donijeti. I ne samo po Republiku Srpsku, već i po Srbiju, koja je
garant Dejtonskog mirovnog sporazuma i kojoj će biti isporučene brojne
neprijatne stvari zbog ovakve Dodikove odluke.
Nakon
niza kardinalnih poteza koje je povukao poslednjih mjeseci, najava otvorenog
sukoba sa Bosnom i Hercegovinom i njenim institucijama, Evropskom unijom,
SAD-om… vrhunac je političkog delirijum tremensa, koji je obuzeo Dodika
suočenog sa činjenicom da neće participirati u Savjetu ministara.
Potpuno
dezorijentisan, doživljavajući gubitak vlasti na nivou BiH kao sopstveni “meki
trbuh”, Dodik se odlučio za strategiju haosa i otvorenog sukobljavanja,
pogrešno smatrajući da će na taj način sebi priskrbiti ponovo ulogu odlučujućeg
faktora u ovoj zemlji. Jednostavnije rečeno, Dodik je sopstvene strahove od
vremena koje dolazi pretočio u agendu Republike Srpske, koju ona ne može
sprovesti, ali zbog pokušaja takvog destruktivnog djelovanja mogla bi da plati
izuzetno visoku cijenu.
Svoje
takozvane strateške namjere, koje nemaju nikakve logike, niti dodira sa stvarnošću,
Dodik je upakovao u Zaključke Senata Republike Srpske, tijela koje je u ovom
entitetu potpuno beznačajno i sastaje se ad
hoc.
Međutim,
sada mu je data neviđena dimenzija, a lično je Dodik iznio zaključke Senata
(koje je on na sjednici i predložio).
"Senat
Republike Srpske smatra da je neophodno da se sva pitanja koja razmatra
Parlamentarna skupština BiH prethodno razmatraju u Narodnoj skupštini
Srpske", istakao je Dodik.
Kada
se iščita ovaj zaključak Senata, nedvosmisleno je da Dodik ima namjeru da
degradira Savjet ministara, parlament BiH i samu BiH, tako što će ih podrediti
Narodnoj skupštini RS. Tek kada odluke Savjeta ministara budu odobrene u
parlamentu entiteta, moći će, prema ovom zaključku, da idu na usvajanje u
parlament BiH.
Kada
bi se (hipotetički) ispoštovao ovaj zaključak, onda bi Dodik odlučivao o svemu
što se tiče BiH, a tijela države postala bi njegovi lični alati za upravljanje.
Kao što je to sada slučaj sa institucijama Republike Srpske. Bila bi to potpuna
centralizacija BiH, a sve konce odlučivanja u svojim rukama držao bi Dodik.
Takva
dominacija je nemoguća, jasno je to i Dodiku, ali nije ovdje riječ o “puštanju
balona”, već o precizno izrečenoj prijetnji da će se u Republici Srpskoj rušiti
sve odluke donesene na nivou BiH.
Dodik
neće prezati da uđe u ovaj sukob, jer cijeni da nema kud i da je pritjeran uza
zid. Problem je što on i njegovi “stratezi” ne vide da ih ova vrsta nastupa ne
odvaja od zida, već nabija u njega. I njih i Republiku Srpsku.
Da se
Dodik ne šali potvrđuje i preporuka Senata da se u Narodnoj skupštini Srpske
obavi rasprava o predloženoj zajedničkoj izjavi Predsjedništva BiH o
opredijeljenosti političkih lidera u BiH za preduzimanje neophodnih reformi u
okviru procesa pristupanja EU.
“Preporuka
Senata Srpske je da treba biti veoma oprezan, imajući u vidu nejasnost, veliku
širinu i nepreciznost same izjave i dokumenata koji se navode u toj izjavi kao
osnovna baza”, saopštio je Dodik.
Nema
dileme da će parlament RS uskoro biti u prilici da donese zaključke o pomenutoj
Inicijativi koje će pokušati nametnuti Predsjedništvu BiH i svim drugim
subjektima zainteresovanim za njeno sprovođenje. Nema dileme i da neće uspjeti
u tome, što znači direktno sučeljavanje i otvaranje širokog fronta na relaciji
Banjaluka - Sarajevo. Ali i na relaciji Banjaluka - Evropska Unija/ SAD (koje
su snažno podržale Inicijativu). EU je inicirala dokument, kako bi pomogla BiH
da izađe iz teške krize u kojoj se nalazi.
I
kako bi Unija konačno napravila korektan spoljnopoliitčki uspjeh nakon svih
turbulencija sa Rusijom oko Ukrajine, sa Turskom i brojnih drugih problema sa
kojima se suočava. Umjesto da se iskoristi dobra volja i novac koji se nudi,
Dodik izmišlja priču o nepostojećoj ugroženosti RS Inicijativom. Samo zato što
on nije ključni dio mehanizma koji odlučuje o njenom materijalizovanju. Previše
lično, tako da nema opravdanja za njegov stav.
Da bi
bilo ko, pa i Dodik, ušao u politički sukob ovako širokih razmjera (i sa ishodom
koji nikako ne može biti pozitivan, jer su sa druge strane brojne svjetske
sile), nužno je da ima snažnu ekonomsku potku za njega i da ni na koji način ne
bude ovisan od zapadnih finansijskih institucija. A to sa Republikom Srpskom
nije slučaj, jer je direktno zavisna od tranši MMF-a i kredita Svjetske banke.
Premijerka
Željka Cvijanović priznala je da nema ništa od ruskog kredita vrijednog cca 65
miliona evra, a njene tvrdnje da je sve sa Rusima dogovoreno oko kredita
vrijednog cca 700 miliona evra, najobičnija su neistina.
Veliki
kredit trebalo je da posluži za vraćanje tranši MMF-u i Svjetskoj banci za ovu
i iduću godinu, čime bi RS postala nezavisna od tih institucija. Međutim, Rusi
nemaju namjeru dati svoj novac.
Na
čemu onda Dodik gradi čitavu priču, ako se zna da od ruskih kredita nema ništa?!
Zvučaće
nevjerovatno, ali cijelu strategiju sukoba Dodik gradi na procjeni da će dobiti
velike kredite od Kine!
Nikakvih
ozbiljnijih kontakata nije bilo, Dodik namjerava da otuputuje u Kinu tek u
martu, ali vlast je ubjeđenja da će Kineska banka ispuniti sve njihove želje (najmanje dvije milijarde maraka) i tako im omogućiti da uđu u bespoštedne
političke sukobe.
Bilo
koja strategija, a posebno sukoba, koja se zasniva na hipotetici (filozofiji
zec u šumi-ražanj u kući) osuđena je na izvjestan krah.
Ujedno,
ovi planovi najbolje svjedoče o potpunoj političkoj impotentnosti Dodika i
njegove oligarhije, ali i o suicidnom fatalizmu (RS jednako Kuba, Dodik jednako
Fidel) kao novoj političkoj (kvaziromantičarskoj) doktrini SNSD-a.
Republika
Srpska nije Kuba, Dodik je još manje Fidel, SNSD nikako nije stranka romantičara,
istina je koju bi u ovom entitetu mogli vrlo vrlo bolno spoznati.
