Kapetan Srbija i Kapetan Srpska u potrazi za Zlatnim Negližeom

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik vodio je Željku Cvijanović na sarajevski sastanak sa Filipom Hamondom i Valterom Štajnmajerom da mu nosi tašnu.

Na sastanku, Dodik je sjedio za stolom sa ministrima i ostalim političkim facama, a Cvijanovićeva je peglala klupu sa ostalim sekretarima i sekretaricama, nosačima što tašne što kišobrana. I klimala je glavom. Što je gestovni jezik da je ponešto razumjela. Šta - nije precizirala, jer je niko ništa nije ni pitao.

Dodik je vrlo plastično u Sarajevu pokazao koliko drži do Cvijanovićeve i kako je tretira.

Čim je prešla međuentitetsku granicu i ušla u Republiku Srpsku, postala je ponovo premijer. Ali nije ispustila Dodikovu tašnu sve do Banjaluke. Izvori mi tvrde i kišobran.

Onda se Cvijanovićeva „osvrnula“ na sastanak sa ministrima EU i Izjavu Predsjedništva BiH, i istakla da će “izjava Predsjedništva BiH o evropskim integracijama BiH biti prihvatljiva za vlast u Srpskoj onda kada se u nju unesu tražene dopune kao što su pozivanje na Dejtonski sporazum i Ustav BiH”.

Nije rekla kada je za Republiku Srpsku Predsjedništvo BiH postalo prihvatljivo kao predlagač Izjava i zašto će se Izjava usvajati u parlamentu BiH, a ne u parlamentima entiteta?! I zbog čega uopšte sastanak sa ministrima iz EU, kada je u Republici Srpskoj sve odlično, kada ništa ne fali, kada sve radi, kada ima para i kada je upitno jedino zbog čega se i februar ne proglasi svetim, kao i januar?! A da mart ide u ubrzanu proceduru!

Nije rekla, jer Dodik o tim tričarijama ništa nije rekao, pa nije imala pojma šta bi ponovila. A i tašnu i kišobran mu je vratila, pa nije bila inspirisana. Već indisponirana, dok je još jedan težak politički poraz opcije, koja ju je ko zna odakle izvukla, slavila kao pobjedu.  

Dodikov potez sa oduzimanjem svoje tašne i svog kišobrana od Cvijanovićeve pokazao se tako kao veoma loš. Ili Šef ima plan: Sledeći put daće joj da mu čuva suncobran. Nakon čega će ona konačno inspirisana sastaviti dvije suvisle rečenice.

Interesantno je da Dodik nakon Sarajeva nije trknuo do Beograda da sa Aleksandrom Vučićem proslavi još jedan veliki politički poraz. Kao pobjedu. Kad mu je već Kapetan Srbija prije Sarajeva javno suflirao da pokaže zube. Koje je kapetan Srpska do Sarajeva negdje zaturio.

Dodik i Vučić su u veoma sličnim pobjedničkim situacijama: Nikada u istoriji Srbiji i Republici Srpskoj nije bolje išlo. Jer ih vode Kapetan Srbija i Kapetan Srpska. I to toliko dobro da su i Srbija i Republika Srpska u zoni potpune bijede. Sa tendencijom daljeg pada.

I nikada nije bilo više spoljnih i unutrašnjih neprijatelja, koje oni sa lakoćom savladavaju.

Vučić je tako uspio da snažno udari na dvije žene: Dunju Mijatović iz OSCE-a i Maju Kocijančić, portparolku iz nekog ministarstva EU. Obrušio se Vučić na njih kao Predator, jer su ponešto rekle o medijima u Srbiji. I njihovom vezanju u vreću.

Zato Vučić nije rekao ništa onima koji Kosovo doživljavaju kao nezavisnu državu, koji mu ukinu Južni tok u sred Šumadije, a da on o tome pojma nema, koji oduzmu tri boda Srbiji, iako je Dron preletio pola stadiona. Nije stigao da im kaže - bori se za slobodu medija i izražavanja.

I Dodik voli da se obračunava sa ženama. Kao kakva jetrva. Usred Palate. Pred Ivicom. Hrabar kao Marica. I da psuje novinarima. Posebno novinarkama. Sve po spisku. Najviše voli da psuje majku. Ne što je vulgaran i primitivac, već što je čitao Kralja Edipa. I sreo Sofokla u Tebi. Dobro, nije baš da se obračunava sa svim ženama. Željki daje da mu nosi tašnu. Vrlo širokogrudo.

Hrabri su ljudi Dodik i Vučić, koji stoički ćute pred svim tim mačo strancima. Poput zadnjih miševa.

Zato su i dobili nagrade nepostojećeg Japanskog društva. Što je i logično, jer su nagrađeni za nepostojeće uspjehe.

Interesantno je da ni Dodik ni Vučić nisu ni pisnuli kada je novoizabrana predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović otcijepila Vojvodinu od Srbije. I još pride sve Srbe u Hrvatskoj proglasila Hrvatima.

Nisu nasrnuli na nju, iako je žena. Što je zapanjujuće, jer na žene najviše vole nasrtati.

Dobro sad, gospođa Kolinda nije baš portparol ili šefica neke inostrane organizacije koja laže o medijskim slobodama u Srbiji, pa nije ni tako lak zalogaj.

A baš šteta, jer su imali odličan povod. Vučić je mogao da ljutito saopšti gospođi Kolindi da će se on povući, ako to ona želi, kao što je to saopštio Kocijančićevoj. A Dodik je mogao da ga javno podrži, tvrdeći da je to napad na Vučića, a ne na Vojvodinu i Srbiju. I Srbe u cjelini.

Srpske veličine su ćutali.

Dok su se njihovi infokasapini informisali na porno sajtovima o navodnom negližeu navodne gospođe Kolinde.

Kakva bijeda srpske politike i precizna slika onih koji tu politiku vode.

Valjda će se uskoro oglasiti kakva portparolka ili novinarka sa nekim nezgodnim pitanjem, pa da dvojac skoči u odbranu srpstva, Srbije, Republike Srpske i ostalih tekovina koje rastaču. I tako speru negliže sa Junačkih grudi.