piše:
Slobodan Vasković
Začuđen
sam da Režim u prva dva mjeseca 2015. godine nije prozborio ni riječ o najvećim
spoljnopolitičkim uspjesima Milorada Dodika. Kojih nije malo.
Evo
samo dva, kojih se ja živo sjećam: Dodik je 18. septembra prošle godine
posjetio Vladimira Putina u Kremlju, a drugi je Veletržnica u Milanu.
Čekao
je pet dana, javljao nam da je Putin na Istoku, iako je bio u Moskvi, da bi
nakon toga potegao “crkvene veze”, od beogradske do moskovske patrijaršije, i
ugledao Putina. Videći u njemu odjednom i Mali i Veliki kredit (ukupno cca 765
miliona evra).
Od
kredita nije bilo ništa, a i ne trebaju nam.
Uložiće
se 11 milijardi maraka u energetiku i još je nađena nafta u Obudovcu, gdje je,
kako ustvrdiše Režimski mediji, zbog toga zavladala groznica. Nisu rekli da li
je mišija ili virusno hemoragična (Krpeljski encephalitis, Hanta virusni plućni
sindrom, Rift Valley groznica, Ebola hemoragična groznica)
Kako
je naftu i milijarde pronašao Petar Đokić, vjerujem da je Krpeljska.
Šta
će nam Mali i Veliki, kada imamo 11 milijardi, pa još i naftu. I groznicu. U
Obudovcu. I novu cijenu struje, koja će stanovnike Republike Srpske natjerati
da shvate kako je na električnoj stolici. I to kad god uključe nešto na struju,
a ne samo kada gledaju Premijerku.
Kad
smo već kod Premijerke, jedna moja Prijateljica bacila je TV aparat kroz Windows usred njenog poslednjeg
intervjua. Ne zbog Premijerke, već zbog uštede. Struje, a ne živaca.
Režim
više ne spominje Putina, ali spominju Južni tok. Od kojeg Dodik ne odustaje. Jer
mu je rekao Jedan važan čovjek da Južni tok nije presušio. Sigurno nije Putin.
On je nevažan. Nema ni Mali ni Veliki.
Dodik
neće da nam puste plin iz Hrvatske. Hoće samo da nas gasifikuju preko Srbije. Osim
ako mu Dragan Čović drugačije ne naredi. Zbog srpskih nacionalnih interesa koje
Čović brani u Sarajevu.
Putin
je zaista prenaduvana priča. Na šta je spao da nema pišljivih 765 miliona evra
za Mali i Veliki. Koje bi mu naši, lake šale, vratili iz onih Đokićevih 11
ebola milijardi.
Zbog
Putina je u sjenu pao Veliki spoljnopolitički uspjeh Režima na Zapadu.
Tačno
2. oktobra 2014. godine Republika Srpska je osvojila dio Evropske unije. Usred
Italije. I to 281,79 m2 usred Milana. Sa odličnim izložbenim prostorom.
Taj
nas je uspjeh koštao ništa – stotinjak hiljada maraka. Možda dvjesta, ali šta
ima veze. Kada je Režim uspješno osvojio 281,79 m2 na Veletržnici u Milanu. Ili
ako više volite na Pijaci na veliko!
Šef
Režima je naučio samo na Veliko. Velike velebne zgrade, Veliki poslovi, Veliki
autoputevi pravo u savsku vodu, Veliki aerodromi, kao što je trebinjski, veliki
nepostojeći mostovi, Veletržnica…
Sanjao
je On sigurno o Veletržnici još u vrijeme dok je prodavao paprike na
banjalučkoj pijaci. I učio ispod tezge.
Ima
nešto posebno u tome: Dodik je od banjalučke pijace stigao do milanske
veletržnice. San marljivog dječaka se ispunio. A niko iz Režimskih medija da
Naciju obraduje tako snažnim uspjehom.
Tim
zatvorenim Krugom prodaje. Pa da nas sve od sreće trese Ebola. Groznica.
Saznajem
da će Veliko Piljarsko Društvo dodijeliti Dodiku nagradu Velikog Piljara. Bar
neko da se, osim mene, sjeti tog Talentovanog Tezgaroša. Ronalda banjalučke pijace.
Istina,
RS nema ni voća ni povrća koje bi prodavala na Veletržnici u Milanu. Ali bitno
je da ima onih 281,79 osvojenih kvadrata Zapada. Pa čim bude Rodna godina napuniti
sepete, pa sepete na Konje, pa Konjima preko Hrvatske, Slovenije, pa na Trst,
pa će utom i Milano.
Veliki
Piljar, Veliki Tezgaroš je zaista vidovit. I vizionar. Gdje se on sjetio
Veletržnice u Milanu! Koje se čak ni Vučić nije sjetio. A on se sjeća svega,
još od prije Kosovskog boja. I prije Nemanjića. I prije Velikog praska.
Šta
sam htio da kažem? Pa da Režim mora nešto učiniti sa Režimskim medijima.
Ovako
više ne ide: Putin ispred Veletržnice Milano, a Đokić investira više nego
Dodik. I još pronađe naftu.
A Dodik ne može da nađe ni vreću krompira da
je proda na Veletržnici. Ua!
