piše: Slobodan Vasković
Posebna sjednica Narodne skupštine
Republike Srpske, na kojoj je jednoglasno
podržana Izjava Predsjedništva BiH o evrointegracijama, najbesmislenije je
zasjedanje ovog Doma od njegovog postojanja do danas.
Već ranije su sve stranke podržale
Inicijativu i ovjeriće taj stav u Parlamentu BiH. Sjednica NSRS sa tog aspekta
bila je potpuno nepotrebna, jer stranke koje dominiraju ovdašnjim parlamentom,
ključne su i u skupštini BiH.
Kada pogledate Zaključke NSRS,
kojima se od vlasti RS i srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH traži
da ne pristanu na promjenu Dejtonskog sporazuma, shvatite da ne vjeruju sami
sebi. Jer sami sebe obavezuju da poštuju nešto na šta su se zakleli i što je
sastavni dio njihovih stranačkih programa i na čemu već dvije decenije grade
kampanje….
Mentalni kič.
Ismijavanje NSRS, u kojem su
učestvovali i vlast RS i opozicija RS.
Skupština je pretvorena u jefitini
bircuz, gdje se svraća kada su sve kafane zatvorene. I bistri politika
otupljenih refleksa.
Vlast RS je sazvala besmislenu
skupštinu kako bi pokušali sakriti podvijanje repa pred EU; Opozicija je
pristala na besmislenost, kako ne bi bili optuženi da su previše za BiH, a
premalo za RS. Iako se i stranke ovdašnje vlasti i stranke ovdašnje opozicije
krve već mjesecima oko radnih mjesta na nivou BiH.
Spretniji su bili iz Saveza za
promjene, osvojili su radna mjesta u Sarajevu i konačno bi bio red da prestanu
da štrecaju na svaki kilavi spin Režima, ponašajući se kao da su učinili nešto
ilegalno. Ili da su počinili neki zločin protiv Republike Srpske.
Mjesta koja su osvojili jesu srpska
kvota u zajedničkim institucijama i nisu nikakva matematika, niti fizika, a ni hemija.
BiH pripada i Srbima i što prije se
počne doživljavati kao svojina, a ne kao arhetip neprijatelja, nametnut kako bi
se Republika Srpska što efikasnije opljačkala, šanse za uspjeh i napredak su
izvjesnije.
Uostalom, ako je BiH arhetip
neprijatelja, zbog čega se svi političari iz Republike Srpske međusobno
istrebljuju oko radnih mjesta u tamošnjim institucijama?!
Ako je BiH arhetip neprijatelja za
Srbe, zbog čega niko od srpskih političara nije pri odlasku u Sarajevo, od
potpisivanja Dejtona do danas, u mesićevskom
stilu rekao “Idem u Sarajevo da rasturim BiH”???
Nije to rekao svojevremeno ni
Momčilo Krajišnik ni Živko Radišić ni Mirko Šarović, a ni Nebojša Radmanović.
Nije to rekao ni Mladen Ivanić. Ali jesu svi rekli da idu u Sarajevo da “štite
RS”. Štitili su je proteklih decenija tako da je danas na prosjačkom štapu.
Nije ni Milorad Dodik nikada rekao da
je Radmanovića poslao u Sarajevo “da rasturi BiH”, a proteklih godina je
svakodnevno najavljivao referendume o otcjepljenu. Sve i jedna njegova najava o
tome završila je u korpi za otpatke.
Red bi konačno bio da neko od
srpskih političara kaže da ide u Sarajevo “da gradi i RS i BiH”, jer se preko
BiH može učiniti mnogo za Republiku Srpsku. I jer bi na taj način značajno
pridonio kraju postdejtonskog rata u
kojem su svi teško preteško stradali.
Red je bio da Opozicija u RS
Režimu saopšti da je besmisleno zasjedanje NSRS posledica teške frustracije
Milorada Dodika i njegovog Raštimanog Orkestra, koji su ostali bez pozicija u
toliko im mrskoj BiH. I koji su pojeli sopstveni jezik, a i mnogo šta gore,
tvrdeći da Predsjedništvo BiH i Parlament BiH nemaju nikakvu nadležnost za bilo
kakve Izjave, pa ni onu o evrointegracijama. A onda su priznali supremaciju i
Predsjedništvu i Parlamentu BiH. I to u NSRS.
Umjesto da im to opozicija
saopšti, lažno su sa njima demonstrirali jedinstvo, koje ne postoji, i
prihvatili iživljavanje nad institucijama RS, što ih čini saučesnicima sa
predumišljajem u potpunom slabljenju ovdašnjeg parlamenta.
Samo politički diletanti su mogli
otćutati uvodnu riječ Milorada Dodika o Izjavi, koja je bila toliko konfuzna i
rastočena, da je ne može sašiti ni bataljon vrsnih krojača.
Rado bi Izjavu Dodik odbio, ali
ne smije. Zato i jeste izgubljen.
Dodik je sijao paranoju i strah
od „prikrivenih namjera EU“, potom
prezentovao u lajt formi BiH kao neprijatelja, vrlo oprezno EU kao
neprijatelja, pa je naglasio da je „Izjava karikatura“, pa se bavio štampanjem
para i jednim citatom Pedija Ešdauna, kojeg ponavlja već godinama kao papagaj,
pa rekao da će pomoći „BiH na evropskim putu“ i da će prihvatiti Izjavu...
Teror besmislicama.
Govorila je i Željka Cvijanović.
Šta, niko ne može dokučiti.
Mladen Ivanić je mljeo demagogiju,
bez ikakve energije.
Radovan Višković je mljeo
gluposti.
Neki iz SDS-a, sa
Grand-ambicijama, su našli zamjerke
Izjavi u dijelu koji govori o reformama, „a ne precizira ih“ i tako doveli u
pitanje kompetentnost te stranke, koja je čvrsto stala iza tog dokumenta.
Svi su bili nepripremljeni.
Mučno ih je bilo gledati, a mučno je i njima bilo svemu prisustvovati.
NSRS svučena je u mulj i blato
Dodikovih frustracija, strahova, paranoja i pokušaja da promijeni neumitno – da
više nije faktor. Čak ni F!
SNSD i Dodik nisu dali odgovor
na ključno pitanje: Kako će i na koji način podržati Izjavu u Parlamentu BiH,
kojim predsjedava Šefik Džaferović?
I da li će, kao i obično u poslednje
vrijeme, u slast polizati ono što su popljuvali?
