piše: Slobodan Vasković
Tvrdi da su nagovarali Kemu da
mu smjesti, pa je Kemo odbio, da bi na kraju Čaušević nešto napisao. Tu je i
pismo iz KP-a oko ubistva Joze Leutara, u kojem je tridesetak imena, među kojima
je, kako Čović tvrdi, jedno izbrisano, da bi njegovo bilo upisano. Valjda se
autor nije sjetio da njega dopiše kao 31. Ili je bio na kraju stranice.
Ne tvrdim da je Čović išta od
onog za šta ga optužuju zaista i uradio, ali iznenadni izliv Montaža u Javnost
govori mi da je u određenim političkim problemima. Koje prikriva Proizvodnjom
Neprijatelja.
Čović ih ne imenuje, ali kaže da
„Jedna stranka
ima svoje suce, tužitelje, istražitelje…”!
Na ovom mjestu djeluje potpuno neobaviješten.
Zar samo jedna stranka u BiH “ima svoje suce,
tužitelje, istražitelje…”?
Svi koji žive u ovoj zemlji, a triput su pogledali
bilo koji Dnevnik, znaju da svaka jača stranka u ovoj zemlji “ima svoje suce,
tužitelje, istražitelje”, u većoj ili manjoj količini. Zavisno od kapaciteta - da
li su vlast ili opozicija.
Među tim strankama koje imaju “svoje suce,
tužitelje, istražitelje…” je i Čovićeva.
Lijanovići znaju zašto.
SDA nema šta nema od svojih
sudaca, istražitelja, tužitelja; SDP BiH takođe; SNSD ima kompletno entitetsko
pravosuđe, plus značajne akcije u Tužilaštvu i Sudu BiH, a u Sipi, zajedno sa
HDZ-om, ima svoje „istražitelje“ u samom vrhu. I SDS ima svoje, premda im je
devet godina u opoziciji dobro istanjilo taj kapital.
Činjenica da ni On ni HDZ nemaju
više ucjenjivački kapacitet koji su imali i koji su neštedimice koristili
pokušavajući na svaki način opstruisati formiranje vlasti na svim nivoima.
Priča o SDA kao jedinom
partneru, pokazatelj je Čovićeve nepomirljivosti sa faktom da „osovina HDZ-SNSD“
više ne dominira institucijama, tretirajući ih kao privatno vlasništvo. Niti će
ikada više dominirati.
Istina je i da im je SDA, taj „jedini
partner“, prije tri godine, zajedno sa SDP BiH, zabio hiljade noževa u leđa,
izbacujući ih ne samo iz Vlade Federacije BiH, već i iz matematike i logike,
ali Čoviću je „prekratko pamćenje“ u ovom slučaju nasušna potreba.
Vrlo gadno je u novoj skupštinskoj
većini BiH ostati sam. I naći se na udaru ostalih partnera kao neko ko
opstruiše proces oporavka. Plus MZ. A
Čović je gotovo sam, jer je insistiranjem na SNSD-u, zatvorio vrata za saradnju
Savezu za promjene, dok su njegovi odnosi sa Željkom Komšićem tradicionalno
otrovani. I nepomirljivi. Otud SDA kao „jedini partner“.
I otud i „Montirani procesi“,
koje vodi „jedna stranka“, koja je, izvan svake razumne sumnje u Čovićevoj
izvedbi, SDP BiH.
Mrtvac se podgrijava iz dva
razloga: ostaci Mrtvaca skroz su se približili DF-u, što i SDA i HDZ čini vrlo
nervoznim, jer „Narandžastim“ raste kapacitet. Drugi razlog je prirodnost tog
neprijatelja.
Interesantno je da Čović nikada
ništa nije rekao o „Montiranim oslobađajućim presudama“. A imao bi šta reći.
„Montirani procesi“ su i poruka („Morao
sam te izdati/prodati i u predstavničkom i u Domu naroda“) Miloradu Dodiku, koji
je potpuno osijedio čekajući da Čović rasturi novu vlast na nivou BiH.
„Mi ćemo vjerojatno ovih dana
razgovarati o federalnoj vlasti i o vlasti na razini BiH i vrlo jasno poručiti
da ima sve svoje granice, i vremenske i svake druge. Bojim se da nam nije
ostalo previše vremena“, poručio je Čović.
Čovićev strah o „malo vremena“
je opravdan, s malom primjedbom: nije riječ o množini, već o jednini.
Čoviću (a ne i drugima) je
ostalo vrlo vrlo malo vremena da odluči da li će nastaviti opstruisati sve
procese ili prihvatiti realnost koja kaže da je on samo jedan od učesnika u
njima, a ne iznad njih.
Njegov pristup je uvijek isti:
lažni optimizam i istinski opstrukcionizam.
On je isključivi krivac što Savjet
ministara još uvijek nije formiran i što kasni podizanje i svih ostalih nivoa vlasti. Rečeno plus njegova
nezajažljivost, ovaploćena kroz politiku „otmi i hljeb i pogaču“, dovela je i Čovića
i HDZ u poziciju „Dodik/SNSD“.
Ako im je tu ugodno, onda ništa.