piše:
Slobodan Vasković
“Esmark”
nije kupio “Željezaru” Smederevo i to nije dobra vijest.
Lošije
od toga je što su vlasti Srbije mjesec i po dana držale tamošnje stanovništvo u
stanju povećanog optimizma, koji se pokazao potpuno lažnim 17. februara kada je
Vlada Srbije proglasila neuspjeh u pregovorima sa američkom firmom. Naravno,
“između redova”, što su ispaljivani iz Vlade Srbije, dalo se zaključiti da je
“Esmark” nezajažljiv. Nezajažljivi se nisu javljali.
Aleksandar
Vučić, premijer Srbije, nije se dao smesti: pustio je tri četiri čelično plave
suze i najavio Plan B za “Željezaru”. On je zaista genijalan-raspisaće konkurs
za strani menadžment, jer u zemlji Srbiji niko, valjda, ne zna kako da upravlja
“Željezarom”.
U
stvari niko ne zna da upravlja sa bilo čim, jer su Srbi nesposobni. Jedino je
Vučić sposoban za sve, pa sve i kontroliše. Što ne stigne, zove pomoć izvana,
jer bi sve dao za Srbiju. Čini mi se i Srbiju samu.
Zapanjen
sam da Vučić 17. februara, kada je pala “Željezara”, nije pozvao Milorada
Dodika. On mu ionako služi za krpljenje svake druge crne rupe.
Dodik
kao mentalna asfaltna baza za rupe Srbije.
Dodik
mu je mogao dati snažnu podršku u propasti Plana A i vaskrsnuću Plana B.
Imalo
bi to i mitsku dimenziju: “Esmarkovu” ponudu je Vlada Srbije proglasila izvrsnom 9. januara ove godine, nakon čega je
najavljeno investiranje od preko 400 miliona dolara u naredne četiri godine.
“Esmarka” u “Željezaru”, a ne “Željezare” u “Esmark”.
Upravo
tog dana Dodik je slavio svoju drugu slavu - Svetog Stefana, koju tradicionalno
proslavlja u institucijama sistema. Istina, Sveti Stefan je nekada bio i krsna
slava Republike Srpske, ali je Dodikovim izborom za predsjednika grupe građana
ona privatizovana.
Nakon
odličnih čeličnih vijesti iz Beograda, zabava je mogla da počne: Dodik je
ispalio čestitke prema Vučiću, koje su fijuknule kao u Željezno doba, a onda se
vratio svojim podanicima iz Kamenog vakta.
Bilo
mu je to malo, pa je četiri dana kasnije trknuo do Beograda, malo “asfaltirao”
rupetine i, naravno, odmah uvidio ogromnu poslovnu šansu u poslu, koji u tom
trenutku nije bilo čak ni zec u šumi. Pokazalo se da ni ražnja u toj šumi nema.
“Mi
ćemo imati mogućnost da poslovnim ugovorima, poslovnim aranžmanima sa novim
vlasnicima Željezare ostvarimo bolju ekonomsku perspektivu i mogućnost da
zaposlimo više radnih mjesta i zato sam zahvalan Vladi Srbije”, ispalio je
Dodik 13. januara u Beogradu. Sve u društvu Vučića, koji je pokazao spremnost
za jakom Srbijom.
Već
isto veče, a i par dana poslije tog svetog susreta, RTRS je objavio niz
ambicioznih privrednih priloga, u kojima je ruda iz Ljubije (kod Prijedora)
tekla kao med i mlijeko prema Smederevu, gdje se ulivala u medonosnumliječnu “Željezaru”.
Naprednim
privrednim prilozima RTRS-a dominirale su ambiciozne, udarničke odrednice
“vjetar u leđa”, “perspektiva”, zatim su zaposlili nezaposlene, mahom mlade
ljude, pa su anketirali stare koji su rekli da je to odlično sa Smederevom. Kao
da su pisali “Esmarkov” program, toliko su svi, prema RTRS-u, upućeni bili u ta
palanačka željezna dešavanja.
Ono
što je zaista fasciniralo jeste svijest anketiranih o potrebi postojanja jakih
željezara. I to jako izražena svijest. Kao i kod Vučića.
Svi
anketirani su Vučić. I poneko Dodik.
Svi
anketirani su crni kao asfaltna baza. Ne što su druge vjere i nacije, već im je
to od izvrsnog života.
Tek
kada sam njih saslušao, postalo mi je jasno zašto je Dodik zahvalan Vladi
Srbije što je zaključila tender i počela pregovore sa “Esmarkom”. Ja mislio on
poltroniše, a ono zbog svijesti o “potrebi postojanja jakih željezara”, koja
dominira prijedorskom regijom.
Ali,
“Esmark” se pokazao nedorastao zadatku na kojem je Vučić. Zadatku za koji on
živi, a to je “da napravi velike rezultate u Srbiji”. I to “od narednog dana”!
Nikako
da kaže koji je tačno dan koji porethodi tom narednom.
Sad
je jasno da “Esmark”, a ni “Željezara” nisu dočekali taj “naredni dan”, ali
ostaje pitanje šta će biti sa “poslovnim aranžmanima sa novim vlasnicima “Željezare”
koje je Dodik slavodobitno najavio tog 13. januara?
Niko
nas nije obavijestio do koje mjere su ti aranžmani razvijeni, i šta će se,
nakon što je “Esmark” izdao srpske nacionalne interese, desiti sa ekonomskim
perspektivama i novim radnim mjestima, što ih je Dodik već uplanirao u ovoj
godini?
Da
li je moguće da je sve ovo oko ekonomije, radnih mjesta, aranžmana bilo
Dodikova improvizacija? Trenutak slabosti i posustalosti u trci za “narednim
danom”, iako više nismo u stanju dočekati ni jučerašnji?!
Ili
je na djelu još jedan, najnoviji, tajni plan stranih sila da nas unište? Uvale
nam “Esmark”, mi povjerujemo, a oni ga povuku! Sasvim realno.
Zato
bi najbolje bilo da Vučić dovede/odvede Dodika na čelo smederevske “Željezare”.
Maher bi je raskrčmio za tri godine i Srbija više ne bi imala tu omču oko vrata
koja je godišnje košta 120 miliona evra!
I
Republika Srpska bi uštedila toliko, jer ne bi morali izdržavati Šefovu
familiju. Valjda je Srbija još toliko jaka da može prehraniti strane sposobne
menadžere!
