среда, 31. јануар 2024.

Siniša Golijanin, direktor KPZ Foča - Karijera nečovjeka

Piše: Slobodan Vasković


1.

Nastavljam priču o Siniši Golijaninu, jednom od gospodara Foče, koji se do tih visina digao teškim kriminalom, korupcijom i uz zaštitu Zorana Mandića, nekadašnjeg visokog funkcionera MUP RS, kao i odgovornih iz Ministarstva pravde u Vladi RS (zaduženih za zatvore).


Golijanin je na čelu KPZ Foča od 2007. godine, što je nezapamćeno, a zbog njega je mijenjan i zakon kako bi dobio treći mandat koji ističe 2024. godine.


Iza svega je ogroman novac koji se ubire nezakonitim poslovima u KPZ Foča.


2.

Golijanin je toliko zadužio nadređene i u tolikoj mjeri je zaštićen da su zataškali njegovu krivicu za smrt Dalibora Pljevaljčića u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 22.09.2023. godine.



3.

Pisao sam detaljno o tome u tekstu “Fočanski Trojac Zla: Kako je zataškana odgovornost Golijanina, direktora KPZ Foča, da ne bi odgovarao za smrt Dalibora Pljevaljčića”, Važno je da naglasim da su glavni učesnici u zataškavanju tužilac Žarko Milić i Velibor Kostović, načelnik PU Foča.


4.

Išlo se toliko daleko da je Golijanin zbog navodnih teških povreda, 25.09. prošle godine, prebačen helikopterom u UKC RS. Moji izvori tvrde da je lagano iz šok sobe hirurgije u Foči prošetao do nosila, a onda su ga odnijeli do helikoptera.


5.

Priča o Golijaninu i njegovim zaštitnicima i saradnicima je, suštinski, priča o Režimu Milorada Dodika čiji su pripadnic iznad zakona i u situacijama kada dovode do smrti drugih osoba. Nije Golijanin prvi kojem je sve zataškano, a nije ni jedini. I previše ih je.


6.

Veoma je interesantna njegova karijera.


Bio je komandir Policijske stanice u Trnovu, a šef mu je bio Zoran Mandić.


Obojica su direktni učesnici velikih kriminalnih radnji iza kojih je, kao organizator, stajao Mandić, a Golijanin bio njegov saradnik.


Šverc je cvjetao, kao i sada uostalom, a “prolazilo” je sve - od cigareta do heroina.


7.

Značajan dio tih “roba” prolazio je kroz Trnovo, gdje je Golijanin sve kontrolisao, brinuo o “robi”, a, zauzvrat je bio plaćen od Mandića.


8.

Mandiću i Golijaninu je išlo kao “po loju”, sve dok se nije desilo samoubistvo mladića nakon maltretiranja u PS Trnovo. Tada prisutna policija međunarodne zajednice odgovornim za zataškavanje ukazuje na Golijanina i zabranjuje mu svaki dalji rad u bilo kakvim policijskim strukturama! 


9.

Portal “Klix” je 23.01.2008., između ostalog, objavio: Iako mu je 2002. godine odlukom IPTF-a zabranjen svaki daljnji rad u agencijama za provođenje zakona, Sinišu Golijanina je Ministarstvo pravde Republike Srpske (RS) krajem 2007. godine imenovalo na mjesto direktora zatvora u Foči, gdje kazne služe neki od osuđenih za ratne zločine.


Golijanin je odlukom IPTF-a od 4. septembra 2002. godine smijenjen sa dužnosti šefa Policijske stanice Trnovo i zabranjen mu je “rad u bilo kojem momentu na bilo kojoj funkciji unutar agencija za provođenje zakona”, u koje spada i zatvor jer se u njemu izdržavaju krivičnopravne sankcije.


Prema obrazloženju koje su, nakon ove odluke 2002. godine, predstavnici IPTF-a dali na konferenciji za medije, Golijanin je svojim postupcima štitio policajca Milivoja Vlaškog, kojeg su zvaničnici ove organizacije smatrali odgovornim za zlostavljanje i, kasnije, samoubistvo jednog mladića, i koji je također smijenjen.


Nakon provedene istrage, IPTF je zaključio da je Milivoje Vlaški 9. septembra 2000. godine izudarao Stevana Golijanina (18), a potom ga “tjerao da pije velike količine vode, nakon čega je uslijedilo povraćanje”. Vlaški je na ovaj način od Stevana želio iznuditi priznanje da je sa još jednim mladićem učestvovao u pljački te da je otuđio autokasetofon. Stevan Golijanin je negirao krivicu. Ni kada ga je oslobodio, Vlaški nije prestao sa zlostavljanjem, nego je zaprijetio mladiću te mu naredio da može ići kući, ali da se vrati u policijsku stanicu sa ukradenim radiokasetofonom.


Stevan je pomoć zatražio od svoje majke, koja je, kako je utvrđeno istragom IPTF-a, molila Vlaškog da joj pusti sina i nudila mu novac u zamjenu za ukradeni radiokasetofon, ali je on insistirao na kasetofonu. Po povratku kući, sin joj je pokazao modrice po tijelu. Nekoliko sati kasnije, majka Stevana Golijanina pronašla je svog sina obješenog na tavanu. IPTF je zaključio da je Vlaški kriv za njegovo samoubistvo.



Siniša Golijanin nije pokrenuo disciplinski postupak protiv Vlaškog, a svojim policajcima u Trnovu je prijetio otkazom ako budu govorili o tome šta je uradio njihov kolega Milivoje Vlaški. Uz to im je dao instrukcije da daju lažne izjave istražiteljima IPTF-a o ponašanju Vlaškog. IPTF je također utvrdio da, iako je pokrenuta istraga protiv Vlaškog, ona je odugovlačena i odlagana, te u septembru 2002. još uvijek nije bila okončana.


U vrijeme kada je smijenjen, Golijanin je obavljao dužnost u Državnoj graničnoj službi.” (Klix.ba

10.

Međutim, Mandić nije zaboravio svog saradnika; Nakon što on napreduje u Režimskim redovima i postaje visoki funkcioner MUP RS, Golijanina, 2007. godine, dovodi na  čelo KPZ Foča.


U tom trenutku, Golijanin je imao trulu opel “corsu” i bio je “go k’o pištolj”, ali nakon što je zasjeo u direktorsku fotelju KPZ Foča, počinje njegovo naglo bogaćenje.


11.

Za početak uvodi mjeru obavezne naplat svakog novog radnog mjessta: KO god je htio da se zaposli u KPZ Foča morao je Golijaninu uplatiti za uslugu zaposlenja od naplaćuje 15 do 25 hiljada KM! 


Posebna priča je zloupotreba zatvoenika koji za njega, između ostalog, izrađivaju ukrasne predmete od drveta, koje Golijanin prodaje po velikim cijenama, a zauzvrat zatvorenicima daje prekoredne vikende. 


12.

Golijanin naplaćuje zatvorenicima i da bi im napisao molbu za prijevremeni otpust, kao što je naplaćivao i da zatvorenika prebaci iz zatvora na ekonomiju ili u restoran. I slobodan vikend je zatvorenik uvijek mogao da dobije ako ima da plati! 


Svaku pogodnost koju je zatvorenih mogaodo biti, Golijanin je unovčio. Porodice zatvorenika su mu lično donosile keš. 


13.

Takođe, zatvorenici mu izrađuju ukrasne flaše za njegovu rakiju koju on prodaje po cjeloj Bosni i Hercegovini, a brojne prljave poslove za njega u Foči obavlja lokalni privatnik i političar Srebrenko Kunarac. 


Kunarac je Golijaninov pion, a Golijanin je stvarni vlasnik firmi “Sigma elektronik” i “Kuna turs” koje godinama dobijaju poslove od opštine Foča i to nerijetko putem direktnih sporazuma, sa naduvanim troškovima kako bi se što više izvuklo javnog novca u privatne džepove. 


14.

Golijanin je poznat po mobingu i nasilnosti koje sprovodi prema podređenima a koji ne izvršavaju slijepo njegove “naredbe", a posebno radnice ženskog pola su ogorčene na ponašanje Golijanina. 


Jednostavnije rečeno, Golijanin je KPZ Foča pretvorio u svoju privatnu firmu. 


15.

Od trule “corse” došao je do miliona: U naselju Aladža je napravio višespratnu vilu, posjeduje luksuzne automobile, atraktivna zemljišta na kojima zarađuje veliki novac, a poznati restoran "Brione" je pretvorio u svoju oazu za “orgijanje".


Prokletstvo koje prati Sinišu Golijanina je to da ljudi oko njega stradaju i ginu; Dosad je uspijevao da izbjegne odgovornost, ali ništa nije vječno. (Nastaviće se)