Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik nastavlja da produbljuje krizu iako svi njegovi pokušaji razaranja BiH ostaju samo pokušaji.
Međutim, očito je njegova strategija da kriza bude permanenta, sa jedne strane ispaljivanje ultraradikalnih izjava, sračunatih da pojačaju međutničke šumove, sa druge strane donošenje u srušenom, privatizovanom parlamentu niz odluka, zakona, rezolucija… koje se ne primjenjuju, ali mogu u određenom trenutku biti sve aktivirane. I izazvati ogromne probleme u BiH.
Postoji i treća linija, preciznije međulinija, u kojoj je Dodik u čvrstoj koaliciji sa Bakirom Izetbegovićem: Svako malo javno, ponizi partnere iz Federacije BiH (Trojka+), kako bi dao Izetbegoviću, svom najvjernijem savezniku u ovom trenutku, šansu da raspali po Trojki, karakterišući je izdajničkom i tako pokuša produžiti svoj politički život.
SDA je počela da se osipa: Kao i obično, brod su prvi počeli napuštati oni koji su se najviše okoristili od partokratije, nelegalno, pod okriljem SDA, oteli od naroda milione, a sada se približavaju novoj vlasti. Rušeći vlast SDA u pojedinim kantonima.
Dodik, jednostavnije rečeno, stavlja mrežu na mrežu u krizi koja ne prestaje, već napreduje, a spreman je da pokida sve i jednu od tih mreža kada bi od Zapada bio prihvaćen kao sagovornik.
Međutim, to se ne dešava, vrlo vrlo teško da će se i desiti i Dodik će nastaviti sa svojom suludom igrom, iako postavljenim mrežama intenzivno guši porobljeni narod, vladajući strahom, primitivizmom, uz pomoć kriminalnih bandi sa kojima je privatizovao entitet.
Dodik odlično zna da nakon pada Izetbegovića, koji se djelimično “nageo”, on dolazi na red, kao što zna i da mu Dragan Čović neće pomoći da opstane.
Funkcionalna BiH, odnosno BiH koja počinje da funkcioniše iznad minimuma kao država, Dodiku nikako ne odgovara, jer u toj situaciji on nikome nije potreban.
Zato su mu prijeko potrebne krize, stalno dovođenje opstanka institucija BiH u pitanje, kako bi pokušao sebe nametnuti kao sagovornika.
Isti slučaj je i sa Izetbegovićem i zato se tako čvrsto drže jedan drugog, kao dva davljenika koji se još noktima drže za kraj užeta.
Zapad je primijenio taktiku na koju Dodik nema odgovora; Pokazala je to promjena Pravilnika o radu Ustavnog suda, a Dodikovi zaključci, po tom pitanju, nisu nimalo bezazleni, iako se čine ništavim (samo čine!), jer u njima je već pomenuto moguće aktiviranje svih usvojenih, antidržavnih zakona koji nisu sprovedeni niti su na snazi u RS. Ali, mogu to postati svaki trenutak.
Dodik odlično zna da bi sadašnji trenutak za aktiviranje tih zakona bio politički koban po njega.
Očito vjeruje da će u budućnosti doći trenutak kada će moći, bez posljedica, krenuti u secesiju. Tu je u potpunoj je zabludi, što nikako ne znači da neće pokušati, iako uspijeva da se još uvijek suzdrži.
Dodik zna da je potez Ustavnog suda BiH putokaz za ostale institucije BiH - svako napuštanje se jednostavno ignoriše i odlučuje se o nastavku rada bez onih koji su napustili.
Dodik uočava i da Zapad pojačava komunikaciju sa BiH i Federacijom BiH, vladom tog entiteta, dok, istovremeno, gotovo da i nema komunikacije sa institucijama RS.
Rekao bih da je na djelu matrica - Zapad razgovara sa BiH, a ne sa Dodikom ili, pak, Izetbegovićem ili bilo kojim pojedincem.
Takav pristup Zapada Dodik sve teže podnosi, dok je Izetbegović već u očaju.
Javno je sve igra živaca, ali ispod radara igra je mnogo mnogo opasnija, izuzetno složena i sa neslućenim dubinama.
Uostalom, da li se iko, na primjer, u SDA zapitao - šta je to Neko iz njihovog vođstva učinio da je tako velika stranka, preko noći, ostala bez koalicionog kapaciteta, pala u duboku nemilost i lagano, ali sigurno klizi ka margini?!
U SNSD ne treba ništa da se pitaju. Oko Dodika je već odavno sve jasno.
