Čekanje nije opcija: Dodik, Cvijanović i Stevandić, kreatori otcjepljenja RS i pokušaja izazivanja haosa u Regionu, morali bi hitno biti politički uklonjeni sa javne scene

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik, Željka Cvijanović i Nenad Stevandić najodgovorniji su za udar na Ustavni sud BiH, donošenje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske i, izvan svake razumne sumnje, početak secesije RS od BiH.

Istovremeno je to i svjesni pokušaj izazivanja haosa u Regionu,

Stevandić je, u dogovorima oko početka državnog udara, zahtijevao da se odmah proglasi nezavisnost; Dodik je zastupao varijantu “korak po korak”, ali “brzim hodanjem”, dok je Cvijanovićeva bila uz Dodika.

“Sad ili nikad”, tvrdio je i tvrdi i dalje Stevandić, karakterišući ovaj trenutak “Istorijskom prilikom”, a kao razloge za svoju “analizu” vidi velike slabosti Zapada, slabljenje SAD-a (?), presporost i razjedinjenost EU i, naravno, agresiju Rusije na Ukrajinu.

Ni Dodik ni Cvijanovićeva nisu odbacili njegovu “analizu”; Naprotiv, ali su ostali pri odluci da u secesiju idu korak po korak.

Svako ko misli da će Dodik stati, vara se. I kada bi sve poništio, bilo bi to samo trenutno; Da bi opet otpočeo isti krug. 

Izvjesno su pred nama ukidanje ingerencija Tužilaštva i Suda BiH na teritoriji RS, potom OSA BiH, napuštanje institucija BiH, pokušaj ukidanja Oružanih snaga BiH i ostalih državnih institucija; Ne nužno i redom kojim su nabrojane. Sve je to već najavljeno.

Besmisleno se pitati otkud, na primjer, Cvijanovićeva i dalje u Predsjedništvu BiH nakon ukidanja Ustavnog suda BiH na teritoriji RS.

Suštinski, sve je besmisleno dok god pomenuti trojac opstaje i svojom toksičnom i ultraradikalnom politikom teroriše kompletnu BiH. I namjerava da nastavi to činiti.

Što se tiče tvrdnji da je sadašnji trenutak “Istorijska prilika” da se otcijepi RS, može se konstatovati da takvo što može procijeniti samo neko poput Stevandića, ogrezao u svakom zlu. Ništa bolji od njega nisu ni Dodik ni Cvijanovićeva.

Dok god postoji Dejtonski sporazum nema nikakve “Istorijske prilike” za otcjepljenje bilo kog dijela BiH, pa ni RS. 

Svaki takav pokušaj, pa i ovaj, pokazaće vrijeme, nije ni Istorijska greška, već teški kriminalni akt, zločin bez presedana, uperen protiv države BiH, njenog entiteta RS, svih naroda u BiH, sa akcentom na Srbe.

Ni sa kim od navedenih niko ne bi trebao pregovarati ni o čemu, jer svaki pregovori znače prihvatanje njihovih pozicija sa kojih ne prestaju da politički terorišu građane BiH i uništavaju opstanak Srba u BiH.

Njih treba što prije zaustaviti, a ne dati im više nikakvu priliku da se pokušaju izvući od još jednog zločina nad društvom. 

Ubijeđen sam da će biti zaustavljeni, ali ni za to nema mnogo vremena. Premnogo je onih koji su na ivici strpljenja od preteškog, predugog, prejakog pritiska kriminalaca koji su samo sebi bitni i koji su i državu i entitet i narode pretvorili u resurse.

Čekanje, jednostavno, nije opcija, a ko je taj/ti koji će ih zaustaviti i politički ukloniti jednostavno više nije bitno.  

 

 

Rubikon

Edvard Munk: "Krik"

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik prešao je “Rubikon” donošenjem Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske. 

Na taj način otpočeo je secesiju Republike Srpske od BiH i nikakvo minimiziranje ili čak eventualno poništenje tog Zakona tu činjenicu ne mogu osporiti niti promijeniti.

Dodik je, ranije, predvidio i međustanicu ka potpunoj secesiji, što je situacija koja bi se mogla okarakterisati kao “Kipar na Balkanski način”, odnosno, kako je Dodik nazvao - “nezavisna Republika Srpska u okviru BiH”.

Već sada je vrlo blizu “Kiparskog stanja”, a sudeći prema njegovim izjavama ne misli stati, već nastaviti.

Sigurno ga u tome neće zaustaviti ničija saopštenja, ma kako ošto intonirana bila.

Prelaskom “Rubikona”, Dodik je “Kocku Bacio” Zapadu u lice, pri tom ih veoma snažno udario otvoreno rušeći državu BiH.

Udariće i oni njega, nema tu dileme, ali je pitanje kojom snagom?!

Bude li to kao i u ranijim slučajevima, onda će svi u BiH morati i dalje prolaziti novi i novi i novi krug pakla već uhodanom stazom beznađa i straha. Ko sa nje pobjegne, sretan je samo zbog toga što je umakao iz te višededecenijske klopke, vješto smišljene kao beskrajni krug poništenja svake nade u normalan život.

Istina, Dodik bi se ranije uvijek zaustavljao na obali “Rubikona”, nikada ga ne prelazeći.

Ovaj put je to učinio. Zato bi i odgovor morao biti politički mnogo, mnogo drugačiji, snažniji, efikasniji nego ranije. 

 

Da se Vlasi ne dosjete/Novi veliki "projekat" Sektaškog Malog Zlog Patuljka: Javno "Pobjedničko" Predstavljanje Kancelarijske Stolice kako bi se prikrile sve kriminalne Rupe i ostale otete Akvane; Kancelarijska Stolica nije htjela dati nikakvu izjavu

 

Dodik otpočeo secesiju RS od BiH koja nema nikakve šanse za uspjeh: Dezintegracija Nacije Dodikov je konačni cilj od kojeg ne odustaje

Piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik, u svom prostačkoproširenom izdanju, pod pseudonimom “Narodna skupština RS”, pojačan dijelom poslanika sluganskog SDS-a iz navodne opozicije, usvojio je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske.

2.

Usvajanjem ovog Zakona otpočela je secesija Republike Srpske od BiH. 

3.

Usvajanje ovog Zakona je, odgovorno tvrdim, teški neprijateljski akt prema BiH, a najteži neprijateljski akt prema Republici Srpskoj i njenim građanima.

Ujedno, to je akt koji dodatno radikalizuje situaciju u BiH, ali i cijelom Regionu, posebno na sjeveru Kosova gdje je eskalacija između srpskog stanovništva i kosovskih vlasti na rubu pucanja i prijeti da izmakne svakoj kontroli.

4.

Donošenje Zakona iznudio je Dodik tako što je pokušao onemogućiti rad Ustavnog suda BiH povlačenjem srpskog sudije Zlatka Kneževića.

Nakon toga je Ustavni sud BiH donio Odluku da se plenarne sjednice Suda mogu održavati iako njima ne prisustvuju najmanje trojica sudija koje je izabrao Predstavnički dom Federacije BiH i najmanje jedan sudija kojeg je izabrala NSRS. Znači, nije Ustavni sud donio nikakvu odluku u kojoj “izbacuje Srbe”, već da može da djeluje i bez oba Bošnjaka ili oba Hrvata ili oba Srbina koji su sudije.

To su činjenice, kao što je činjenica da Knežević može da prisustvuje svakoj sjednici Ustavnog suda BiH, jer ga ta institucija nije isključila iz sastava Suda, već je to učinio Dodik. 

5.

Sam Dodik je to potvrdio, kao što je potvrdio da je on lično naložio da se ne izabere drugi sudija Ustavnog suda BiH iz reda Srba.

6.

Tako je navedena odluka Ustavnog suda BiH praktično iznuđena, jer je Dodik neustavno povukao jedinog sudiju Ustavnog suda BiH iz Republike Srpske. 

7.

Svaki pokušaj minimiziranja Dodikovog radikalnog Zakona kojim je otpočeo otcjepljenje RS od BiH je “mlin na njegovu vodu”.

8.

Ovaj brutalni udar na BiH koji je izvršio Dodik istjeraće na čistinu sve one koji ga podržavaju. 

Tu je, bez sumnje, Rusija, ali tu su i drugi koji pokušajima minimiziranja situacija u kojima Dodik teško radikalizuje političku scenu idu u njegovu korist, a protiv interesa BiH, RS i najviše na štetu Srba kao naroda.

9.

SAD izvjesno nisu iza Dodika, kao ni dobar dio EU, ali neke od zemalja EU itekako jesu.

Šta će uraditi Zapad i OHR, koji je, takođe, suspendovan, na teritoriji RS? To je ključno pitanje, jer više nije dovoljno da samo ignorišu Dodika tako što će RS držati u izolaciji, a komunicirati sa BiH, odnosno Federacijom BiH.

To je prevaljivanje teškog tereta na leđa građana RS, koji ni na koji način nisu odgovorni za Dodikove radikalne odluke, sračunate da izazovu požar u Regionu. 

Uz to, Dodik neće stati na ovoj tački. Dizaće ljestvicu radikalizma još više i više.

10.

Ukoliko i ovaj put Dodik prođe bez teških sankcija, a nastave se sankcije spram naroda, onda nema dileme da je jednom dijelu Zapada važniji Dodik od mira u BiH i njenih naroda, a da su Srbi ponovo izabrani da budu “loši momci”, dežurni krivci za sve, iako je Dodik autokrata i ni na koji način ne artikuliše stvarna htijenja naroda koji lažno predstavlja, jer je falsifikovao izbore, pa mu je i to “progledano” kroz prste.

11.

Naravno, brojni jedva čekaju da optuže Srbiju za sve, što je notorna neistina.

Upravo je Srbija,  njeno rukovodstvo i situacija na sjeveru Kosova druga ključna meta koju Dodik gađa kako bi izazvao još težu eskalaciju od postojeće koja je vrlo blizu sukoba.

Srbija nikako nije odgovorna za Dodikovo opako, opasno, antinacionalno djelovanje, jer joj Zakoni koji, defakto, ruše BiH, a koje donosi Dodik, samo otežavaju međunarodni položaj i dodatno opterećuju situaciju na Kosovu, nikako ne idu u prilog njenom smirivanju.

12.

Nije prvi put da Dodik “nabacuje vatrene kugle” dijelu ekstremista iz vlasti Kosova, a ova je, ubjedljivo, najveća. Nažalost, čini se ne i posljednja.    

13.

Ma koliko Dodik pokušavao ubijediti sve oko sebe, pa i samog sebe, da ne namjerava proizvesti oružane incidente/sukobe na teritoriji RS, ukoliko Tužilaštvo BiH naloži SIPA hapšenje lica koja ne sprovode odluke Ustavnog suda BiH, to je notorna laž.

Dodik ta lica vidi kao žrtvene jarčeve na čijoj nesreći, koju je on izazvao, želi dalje uzdizati svoj lažni patriotizam koji je, suštinski, veleizdaja srpskih nacionalnih interesa.

14.

Da je Dodik u minimumu patriota, a ne veleizdajnik, on bi u proteklih sedamnaest godina neprekidne vladavine učinio sve da Republiku Srpsku maksimalno ekonomski, privredno i finansijski ojača, uvede brojne demokratske norme, sačuva Izvore Nacije… 

Umjesto toga, on je učinio sve suprotno: Izvore Nacije (Porodica, Obrazovanje, Kultura, Zdravlje) potpuno su zatrovani za vrijeme Dodikove vladavine, sa, sada već, mikronskim šansama da se oporave u decenijama koje dolaze.  

Entitet je ekonomski, privredno i finansijski uništen, ma koliko Dodik iznosio neistine da je stavrnost drugačija. 

15.

Uništene su institucije RS. Režim koji vlada sastavljen je od kleptokrata, pohlepnih klijentelističkih elita, polupismenih skorojevića, čuvanih batinašima uvijek spremnim da udare po narodu. 

16.

Srbima iz Republike Srpske oduzeto je svako pravo na njihove nacionalne interese i u entitetu, koje li ironije, koji se zove po srpskom narodu, ali i u BiH, jer ih je Dodik pretvorio u lične. 

17.

Dezintegracija Nacije Dodikov je konačni cilj od kojeg ne odustaje.

Ambasada SAD u BiH: Rukovodstvo NSRS dijeli krivicu za omogućavanje neustavnih i antidejtonskih napada gospodina Dodika na Ustavni sud BiH

Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) danas je izvršila bezobziran napad na Daytonski mirovni sporazum i Ustav BiH koji je on utvrdio. Nikakva količina političke retorike ili dezinformacija ne može promijeniti temeljnu činjenicu da članak III (3) Daytonskog ustava jasno kaže da se Republika Srpska mora u potpunosti pridržavati odluka institucija Bosne i Hercegovine, što uključuje konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda BiH. Republika Srpska ne može jednostrano poništiti ovu obvezu; niti može pravno ignorirati odluke Ustavnog suda BiH.

Kao što smo već rekli, Srbi su sastavni dio multietničke BiH i imaju ulogu u oblikovanju institucija i budućnosti zemlje. To je sadržano u Daytonskom mirovnom sporazumu. Ako gospodin Dodik spriječi NSRS da imenuje dva suca u Ustavni sud BiH, onda će Sud donositi odluke bez učešća dvojice sudaca izabranih iz RS. Postupci gospodina Dodika će lišiti stanovnike Republike Srpske glasa unutar državne institucije predviđene Daytonskim mirovnim sporazumom. Ovo je glupo i neodgovorno, ali je svakako u skladu s drugim nastojanjima gospodina Dodika da stanovnike Republike Srpske liši njihovih temeljnih sloboda tiska, govora i okupljanja.

Gospodin Dodik će bez sumnje ponoviti svoje banalne i lažne tvrdnje da su Ustavni sud BiH i njegove odluke nelegitimni, antisrpski ili antiRepublika Srpska jer u Sudu nema dvojice sudija iz RS. Ovo je očigledno licemjerno s obzirom na njegovo odbijanje da dopusti da se ne nominuju nove sudije. U tom kontekstu, ako je ičije djelovanje antiRepublika Srpska ili antisrpsko, onda je to gospodin Dodik. Rukovodstvo NSRS dijeli krivicu za omogućavanje neustavnih i antidejtonskih napada gospodina Dodika na Ustavni sud BiH.

Sjedinjene Američke Države snažno podupiru teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine i nastavit će smatrati pojedince uključene u antidejtonsko ponašanje odgovornima za svoje postupke.

Drugarske priče

Piše: Slobodan Vasković

Prošlo je više od pola godina otkako sam napisao tekst “Jedna sasvim Drugarska priča” o drugarima iz Sekte - Staši Košarcu, Siniši Perkoviću, Branimiru Šehovcu i drugima, koji su iznad svega štediše i zato uspijevaju da grade, grade, grade… uprkos iscrpljujućim poslovima koje imaju, a plaćeni su iz raznoraznih budžeta.

Tako je Siniša Perković, nekadašnji konobar, a sada direktor zatvora u Vojkovićima uspio u proteklim mjesecima da prebaci magičnu brojku od 20 apartamana u svom posjedu, a svi su na Jahorini.

Posljednji put kada sam o njemu pisao imao ih je 19.

Sada je već teško i prebrojati. I svi se zovu Drugarska priča.

Perković je prvi rođak Branimira Šehovca, načelnika PU Istočno Sarajevo, kojem nije pošlo za rukom da se sa alkohola “skine” bezalkoholnim pivom.

Nikom nije jasno zašto Šehovac toliko “tuče” vinjak, a posjeduje desetine apartmana “Gorštak”. I još u nekim drugim objektima.

Ima ih koji tvrde da se stalno plaši odgovornosti, što je nevjerovatno, jer bi to značilo da Šehovac ima savjest i karakter, iako i ne zna značenje tih pojmova.

Da ovaj put ne pominjem nekretnine na Hvaru koje posjeduju; To je sitnica.

Staša Košarac baš voli kao pravog drugara Perkovića pa je u ministarstvu trgovine BiH na čijem je čelu zaposlio značajan dio njegove rodbine; Ostale je zaposlio Perković u KPZ Vojkovići.

Toliko rodbine ima, da neki od njih moraju potvrditi sa dva svjedoka da su mu familija.

Naravno, sve on to fino inkasira - 10.000-15.000 KM po glavi rođaka.

Dio ide i za Košarca.

Perković ima dosta rodbine (potvrđene bez dva svjedoka) koju je zaposlio  i u Sudovima i Tužilaštvima, čak i onim koja se bave Skaj-predmetima. 

Onda te informacije “šetaju” od Tužilaštva do zatvora i nazad; Sve u skladu sa cjenovnikom.

Perković nekad padne u depresiju; Ne zna šta bi od sebe, pa počasti najuži krug porodice sa nekoliko skupocjenih automobila. Prava Drugarčina.

Tako im kupi:

-Audi Q3,

-Golf 7 

-Mercedes A klase

Ima nešto i službeno. Za oko kuće.

On je štedljiv - sebi ne kupi nijedan, vozi službeni Pasat 8, koji koristi i u privatne svrhe.

Nema šta, odličan drugar.

Toliko dobar da je i narkodilera Igora Gaševića zaposlio da popravlja brave na ćelijama u KPZ-u. Uz uslov da ne smije unositi narkotike. Zaista čvrst stav Perkovića.

Taj Gašević tvrdi da se “neću nanosati glave”, što je vrlo interesantan rečenički sklop za jednog narkobravara. 

Šiljegović i Pejušić

I za kraj sam ostavio fotografiju Stefana Hemoroida Šiljegovića i Vladana Pejušića, osumnjičenog za učešće u dva ubistva u Istočnom Sarajevu.

Pejušić je osumnjičen za učešće u likvidacijama Siniše Miličevića-Tigra i Miloša Ostojića.

Ta drugarska priča predugo traje, Pejušić je u pritvoru, a Šiljegović nastvalja da truje djecu i mlade. (nastaviće se)