Čovićevo političko samoubistvo s predumišljajem

Piše: Slobodan Vasković

Poslednji dan februara 2015. godine ostaće upamćen po tome što je Dragan Čović pred cjelokupnom javnošću BiH izvršio političko samoubistvo. I to u situaciji kada je politički najbolje stajao.

Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora (čitaj Hrvatske demokratske zajednice) kojom se traži unutrašnji preustroj BiH – promjena Dejtona u četiri federalne jedinice (čitaj treći, hrvatski, entitet), set je dokaza da Čović uopšte ne razumije trenutak u kojem se i BiH i Region nalaze, da je ostao vjeran ideji razvaljivanja BiH i da je precijenio sopstvene snage, ali i snagu Republike Hrvatske. Istovremeno potcjenjujući Srbe, Bošnjake i Ostale kojima je namijenio ulogu robotizovanih izvršilaca njegovih ratnih ciljeva.

Čović, koji očekuje podršku Međunarodne zajednice u unutrašnjoj teritorijalnoj prekompoziciji BiH, istu tu Međunarodnu zajednicu u Deklaraciji stavlja u poziciju isključivog krivca za trenutak u kojem se Hrvati kao narod nalaze. Koji nije ništa gori od pozicije u kojoj se nalaze ostali stanovnici BiH.

Projekat rasturanja BiH, koji bi vodio Čović, apsolutno je neostvariv, ali je obznanjivanje Deklaracije dobrodošlo kako bi se konačno dokumentovala stvarna uloga lidera HDZ-a, koja je krajnje destruktivna, razarajuća i, što ne reći, najopasnija upravo za Hrvate. Jer ih Čović svojom preživljenom, retrogradnom i rušilačkom politikom dodatno getoizira i zatvara, namećući im jednopartijski sistem (HNS=HDZ), čime ih vraća pet koraka unatrag od modernog društva. Koje ne trpi jednoumlje.

Okolnosti čine Čovićev projekat tragikomičnim.

Vrlo vrlo važno je istaći da je osnovna snaga hrvatske politike (i u BiH i u Regionu) bila u tome što su u bliskoj prošlosti  bili u direktnoj konfrontaciji sa Srbima.

Srbi su u isto to vrijeme bili konfrontirani sa Zapadom.

Odnosi su se suštinski promijenili: Sada se sa Srbima direktno razgovara i iz Vašingtona i Londona i Pariza i Brisela i … čime je hrvatska politika izgubila svoj primarni značaj.

U toku je veliko približavanje Zapada sa Srbijom; U očima Vašingtona, Londona, Brisela… Srbi prestaju da budu prijetnja, zbog čega Hrvati/Hrvatska gube na supstanci uticaja, jer više nisu prva odbrana "na vratima prijetnje" i "odbrana civilizovanog svijeta".

Nije uopšte pretjerano reći da Hrvatska svojim tvrdokornim insistiranjem na neprijateljskoj retorici/postupcima prema Srbiji i Srbima već postaje smetnja Zapadu u procesima prbližavanja sa Srbijom. Što je neminovno vodi na periferiju bitnosti u Regionu. Hrvati, njihove službe i država, gube na svom značaju i Čovićev postupak je neuspješan pokušaj sprečavanja neumitnog.

On je čak i žalostan, jer implicira da će za isti sto da sjednu SAD i Rusija  i EU (svi garanti Dejtona), iako su Rusi i Zapad u Drugom Hladnom Ratu. Koji sigurno neće prekinuti da bi izliječili Čovićeve frustracije.

Čovićevi zahtjevi duboko su neprijateljski prema BiH koja je, (kojeg li licemjerstva) u prvoj rečenici Deklaracije, zato što od zemlje pokušava stvoriti novo žarište u Evropi.

Nakon Ukrajine i Grčke to mu niko neće dozvoliti, jer bi to značilo da je ovaj dio Evrope dignut u vazduh!

Deklaracija je i dokaz da hrvatska politika nije ispunila zahtjeve Zapada da uspostavi kvalitetne partnerske odnose sa Bošnjacima, čiji je osnov Vašingtonski sporazum. Štaviše, odnosi među Bošnjacima i Hrvatima su, da se ne lažemo, u kategoriji nesnošljivi.

Neispunjenje zadataka se nigdje ne nagrađuje. Posebno ne na Balkanu.

HDZ-ova i Čovićeva Deklaracija je i istinski antisrpski dokument zato što Srbe, kao narod, i dalje pokušava držati u statusu demonizacije i oduzeti im ono što su im najveće svjetske sile potpisale - Republiku Srpsku.

Federalizacija BiH (4 federalne jedinice) znači automatsko ukidanje Republike Srpske.

Njegovoj ideji se upravo Srbi trebaju najviše protiviti.

Ne samo zbog zahtjeva za ukidanje Republike Srpske, već zbog toga što Čović Srbe želi da zadrži u statusu Necivilizovanih Neprijatelja Zapada.

To je neoprostivo.

I potpuno je suludo da srpski faktor pomaže HDZ i bilo kakve njihove zahtjeve u BiH, dok god ta stranka vodi izrazitu antisrpsku politiku u ovoj zemlji.

Na ovom mjestu dolazimo do odnosa Čović-Dodik.

On je, najblaže rečeno, bizaran. I dokaz koliko Dodik ne vidi ništa zbog vlastitog interesa i upušta se u ozbiljne i opasne političke igre u kojima olako daje ono što nije njegovo. I što bi trebalo da brani. Dodik je Čoviću dao Prud (4 federalne jedinice u BiH) i tako podržao njegovu ideju da izbriše RS. Koju sada Čović pokušava pretočiti u djelo.   

Čovićeva Deklaracija ključni je Dokaz da je Dodik najveći srpski nacionalni problem. Kome to sada nije jasno, neće ništa shvatiti nikada.

Čović je dobio podršku Tomislava Karamarka, lidera HDZ-a u susjednoj Hrvatskoj. Karamarko se direktno umiješao u unutrašnje stvari BiH, stavljajući ovdašnja politička dešavanja u funkciju izbora u Hrvatskoj.

Ukoliko pobijedi na tim izborima (krajem godine), imaće čast da riješi “slučaj Čović”!

ŠTA JE OSTALO OD DODIKOVIH OBEĆANJA: Vlada RS ne može zakupiti ni štand na pijaci u Milanu

piše: zurnal.info

Bivšu ministarku trgovine i turizma Republike Srpske Maidu Ibrišagić-Hrstić put je početkom oktobra prošle godine odveo u Milano, na tamošnju pijacu i to ne običnu, već Veletržnicu “Sodžomi”.

Ministarka je tada sa upravom Veletržnice potpisala protokol kojim se omogućava direktna prodaja voća, povrća i ostalih prehrambenih proizvoda iz Republike Srpske na milanskoj pijaci.

Razgovarala sam sa njima da nam se omogući po veoma povoljnim uslovima i cijenama da Republika Srpska uzme jedan prostor gdje će se nuditi voće, povrće i drugi agro-prehrambeni proizvodi da domaći proizvođači mogu da prodaju svoju robu, slavodobitno je saopštila Ibrušagić-Hrstić po povraku iz Milana.

Ona je dodala da se na ovaj način podržava učešće Republike Srpske na italijanskom tržištu, a što će u konačnici značajno doprinijeti razvoju privrede Republike Srpske.

Ulazak na milansku pijacu, naravno, nije besplatan. Italijanska firma CGE Engineering Milano, sa kojom je lično Milorad Dodik dogovarao saradnju o izvozu voća i povrća u Italiju, ponudila je entitetskoj Vladi da uzme u zakup prostor na tržnici “Sodžomi” površine 281,79 metara kvadratnih, uz godišnju zakupninu od 18.524,48 evra, plus PDV. U tu cijenu, kako je navedeno u protokolu, uključeni su troškovi čišćenja i sigurnosti.

To nije sve. CGE Milano je od Vlade RS zatražio da u momentu potpisivanja ugovora o iznajmljivanju prostora na tržnici uplati 20.000 evra, plus PDV, potom na početku prve i druge godine poslovanja još po 15.000 evra, plus PDV.

ŠTA NUDI PIJACA

U dopisu Vladi RS, italijanska firma navodi da se u ponuđenom prostoru nalazi “ispravna oprema ranijeg korisnika prostora”, procijenjena na 20.000 evra. Ističe se da se ponuđeni prostor nalazi kod glavnog ulaza na veletržnici (to bi trebalo da znači da će svi koji dođu na pijacu odmah ugledati lijevčanski krompir i jabuke iz laktaških voćnjaka).

Kao posebne pogodnosti CGE je naveo i 12 metara izložbenog prostora, potom prodajni prostor, skladište sa rashladnom ćelijom, skladište bez kontrolnih temperature, teretni lift, kancelariju i prolaz u centralnom prolazu dužine 12 metara, te prostor za istovar i utovar kamiona u zaleđu.
Italijanska firma zakup prostora ponudila je bez obaveze da Vlada RS, ili neka privredna organizacija koju je ovlastila, učestvuje na tenderu.
 
Od oktobra prošle godine, kada je protokol potpisan, do dana današnjeg nije objavljeno da je bar kilo krompira iz Republike Srpske stiglo na milansku tržnicu, što znači da od cijelog posla nije bilo ništa.

Naravno, pojavio se problem ko će platiti godišnju zakupninu na milanskoj tržnici. Prema izvorima iz Vlade RS, namjera je bila da cijeli posao ide preko jedne firme iz Laktaša, ali se tražio model kako izvšiti finansijske transakcije plaćanja zakupnine. Razmatrana je mogućnost da Ministarstvo trgovine i turizma iz budžeta plati zakupninu ili da to učine poljoprivrednici koji bi na milanskoj veletržnici prodavali svoje proizvode.

Kako sada stvari stoje, velika priča o prodaji voća i povrća iz RS na milanskoj pijaci dožovjela je potpuni krah.

Bila je to samo još jedna neuspjela poslovna egzibicija vlastodržaca u RS, koja nije donijela nikakakv dobitak, već samo troškove, s ozbirom na to da su predstavnici RS od juna do decembra prošle godine najmanje deset puta boravili u Milanu. Sve to je koštalo, od puta, dnevnica, troškova prenoćišta…

PROPALI MEMORANDUM

Storiji o potpisivanju protokola sa Veletržnicom u Milanu prethodilo je potpisivanje Memorandum o saradnji između Ministarstva trgovine i turizma RS i italijanske kompanije CGE Engineering. Taj Memorandum je potpisan u aprilu prošle godine, a njime je, kako je Žurnal već objavio, bila predviđena izgradnje Agro-prehrambenog Centra u Aleksandrovcu kod Laktaša.

Osim toga, Memorandumom je predviđena saradnja u oblasti drvoprerađivačke industrije i šumarstva.

Italijanska firma, prema Memorandumu, trebalo je da bude koordinator svih aktivnosti na pripremnim radnjama, na projektovanju i na izgradnji Agro-Prehrambenog Centra u Republici Srpskoj, a bilo je predviđeno da u roku od šest mjeseci predstavi modalitete i izvore finansiranja Centra.

Ministarstvo trgovine i turizma imalo je obavezu da će pružiti podršku u iznalaženju odgovarajuće lokacije za izgradnju Agro-Prehrambenog Centra površine od 30 do 50 hektara, kao i sakupnih centara. Ni od ovog posla nije bilo ništa.

Puč u SNSD: Radojičić snažno udario na Dodika

piše: Slobodan Vasković

Predsjednik Gradskog odbora SNSD Banjaluka Igor Radojičić uputio je pismo premijerki Republike Srpske Željki Cvijanović od koje izričito zahtijeva da na funkcije u institucijama i javnim preduzećima ne imenuje članove banjalučkog SNSD-a bez prethodnih konsultacija sa njim.

Radojičićevo pismo zaprepastilo je Cvijanovićevu, ali i Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a.

Dodik je bliskim saradnicima saopštio da će isključiti Radojičića iz stranke.

Pismo predsjednika GO SNSD novi je dokaz o težini sukoba unutar te stranke i nepomirljivosti Dodika i Radojičića.

Postupajući na ovaj način, Radojičić je Dodiku jasno stavio do znanja da više nije apsolutni gospodar u stranci i da ne može, kao svih prethodnih godina, samostalno odlučivati o kadrovima i drugim važnim partijskim pitanjima.

Radojičić je, jednostavno rečeno, svojim pismom upućenim premijerki izvršio svojevrstan puč, stavljajući Gradski odbor SNSD u istu ravan sa Strankom, a sebe sa Dodikom.

Dimenzije Radojičićevog pisma su gabaritne i impliciraju da je vladajuća struktura u Republici Srpskoj sada sastavljena od SNSD-a, DNS-a, SP-a i Gradskog odbora SNSD Banjaluka, koji djeluje potpuno autonomno u odnosu na matičnu stranku.

Predsjednik GO SNSD Banjaluka ne bi se odlučio na ovako snažan udar po Dodiku da nema većinsku podršku najjače, najveće i najbrojnije partijske organizacije.

Mandžurijski kandidat

piše: Slobodan Vasković

Najveća politička dilema trenutno je da li će Dragan Čović (do) 11. marta podržati izbor Savjeta ministara, bez obzira na to da li će biti imenovana istovremeno i Vlada Federacije, ili će odustati od podrške, ukoliko ne bude dogovora oko federalne vlasti?

Ukoliko ne bude dogovora oko oba nivoa istovremeno, Čović će podržati izbor Savjeta ministara i nastaviti pregovore oko formiranja Vlade Federacije BiH.

Opcija da Savjet ministara bude izabran bez HDZ-a nikako nije dobra ni po koga, ali je najlošija upravo po Čovića i HDZ. Ogroman pritisak bio bi na njima i teško bi se odbranili od optužbi za svjesni i namjerni opstrukcionizam. Ionako već sve predugo traje.

Čović neće rizikovati, ući će u vlast na nivou BiH, a onda i na nivou FBiH i to bez željene srpske ministarske pozicije.

To je jedino logično rješenje; Ako ni znog čega drugog, onda zbog činjenice da je Čoviću itekako poznato da je opstrukcija procesa najefikasnija sa pozicija vlasti, a ne iz opozicije.

Druga dilema koja zaokuplja mnenje jeste da li će Mladen Ivanić povući/razriješiti Ranka Škrbića sa pozicije ambasadora BiH u Srbiji?

Hoće, iako se najrađe ne bi time bavio.

Ivanić

Ivanić je u prilici da na Škrbiću trenira strogoću i pokaže snagu i odlučnost.

Sasvim je drugo pitanje koliko je Ivanić zaista snažan i odlučan kao političar? Usudio bih se reći da se te odrednice vrlo teško mogu vezati za njegovo djelovanje.

Ali, Škrbić je zicer koji neće promašiti. Iako je to izuzetak koji potvrđuje navedeno pravilo o odlučnosti i snazi.

Uz to, Ivanić povlačenjem Škrbića direktno “udara” u glavu Milorada Dodika. Nakon godina punih poniženja koja je trpio od lidera SNSD-a, Ivanić ima priliku za razoran direkt. Posrećilo mu se!

Naravno, postoji i opcija da Ivanić počne da vrda i izbjegava taj akt. Ali to je već pozicija Vojina Mitrovića Papka. Najprezrenijeg političara u Republici Srpskoj.  

Igor

Dilema je i gdje je i šta radi Igor Radojičić?

Uredno ide u kancelariju Gradskog odbora SNSD Banjaluka, planira naredne korake, drži kadrovske komisije, učestvuje u pripremama gradske skupštine…

Ali se ni dalje ne javlja Dodiku. Što Dodika izluđuje.

“Neka više kaže šta hoće”, urlao je Dodik do prije pet dana. A onda je prestao da viče. I tvrdi da će isključiti Radojičića iz stranke, jer mu “nanosi veliku štetu”.

Jedini Radojičićev grijeh je da nije došao na jednu/dvije sjednice Izvršnog odbora SNSD-a. Plus par tvitšurikena! Što je u javnosti zaista nanijelo veliku štetu i Dodiku i SNSD-u.

Da li će Dodik isključiti Radojičića iz SNSD-a? Moraće.

Ne učini li to, Radojičić će ga do juna samo ćutnjom razoriti. Šta će tek biti ako progovori?!

Od svih nabrojanih dilema/razrešenja, samo ova sekvenca ima elemente trilera. Koji su u rasponu od Fatalne privlačnosti, preko Slagalice strave do Mandžurijskog kandidata.   

Loša dijagnostika

SDS je istjerao Slavka Dunjića, što i nije neki potez. A nije bio ni dilema. Dunjić je ionako ništa, i u SDS-u i van njega, bez obzira kako priča o vlasti u Gradišci završila.

On je za jednokratnu medijsku upotrebu, čije repriziranje nanosi više štete onima koji insistiraju na ponavljanju, nego subjektima koji se Dunjićem gađaju.

Problem je što SDS nije istjerao one koji su kandidovali Dunjića!

Tada bi pokazali da su kvalitetni dijagnostičari. Jer, Dunjić je metastaza, a primarni kancer je još uvijek u opštinskom odboru. I regionalnom!

I nastaviće da se širi. Bez dileme!